10 Najbolje su nam osobine ujedno i najveće slabosti

 

Neke su ljudske karakteristike čvrsto povezane sa znan­ stvenim i profesionalnim uspjehom: posvećenost radu, obraćanje pozornosti na detalje, sposobnost pravilne organizacije vremena, savjesnost. Ljudi s takvim osobi­ nama općenito su izvrsni studenti i dobri radnici. No, s njima  može biti  teško  živjeti.

Razmislite o tome: oni koji puno zahtijevaju od sebe često imaju visoka mjerila i za druge ljude. Na poslu je riječ o sposobnosti prilagodbe. Popisi stvari koje treba oba­ viti, perfekcionizam, odanost radu koja je uvijek jača od zadovoljstava i prijateljstva, nedostatak fleksibilnosti i tvr­ doglavost u osobnom životu nisu tako prihvatljivi i odbi­ jaju one koji vrednuju bliskost,  opuštenost i  toleranciju.

Potrebno je svojevrsno odvajanje životnih područja da bismo uspjeli u različitim životnim područjima. Žongli- ranje s različitim odgovornostima zaposlene osobe, part­ nera, roditelja i prijatelja predstavlja izazov. Smatramo da smo ista osoba, bez obzira na to što trenutačno radimo. No, različite uloge zahtijevaju i različita stajališta. Pokušamo li svojoj obitelji nametnuti poslovnu, okomitu hijerarhiju donošenja odluka, vrlo je vjerojatno da ćemo naići na ne­ godovanje i otpor. Suprotno tome, ako smo impulzivni,

 

površni i u svemu pokušavamo naći zadovoljstvo, možda će nas to ometati u poslovnom uspjehu.

Jedan od motiva koji se  često pojavljuje  u mnogim brakovima je povezivanje osoba sa snažnim, opsesivnim osobinama (najčešće muškarac) s impulzivnijom i emo­ cionalnijom osobnošću (najčešće žena). Privukli su jedno drugo, jer su se nadopunjavali. Muškarcu je potrebno više zabave i svidjela mu se otvorenija i spontanija žena. Žena je dobro organiziranog i pedantnog muškarca doživjela kao osobu koja će donekle obuzdati i uravnotežiti njezi­ ne impulzivne sklonosti. Lako je zaključiti zašto takav odnos često sadrži začetke razočaranja i frustracije. (On kaže: »Zašto ne možeš biti malo odgovornija?« Ona kaže:

»Ti se jednostavno ne znaš zabavljati«.)

Ljudi s kompulzivnim karakternim ustrojstvom sk­ loni su depresiji, kao i svi ostali koji pokušavaju pronaći savršenstvo u nesavršenom svijetu. Često ih zbunjuje či­ njenica što voljene osobe odbacuju one njihove osobine zbog kojih su na poslu uspješni. Opsesivnim je ljudima kontrola jako važna. U njima izaziva tjeskobu sve što im ugrožava osjećaj da uzde drže u vlastitim rukama. Zato ponovno pokušavaju preuzeti kontrolu, ali time samo ponavljaju postupke koji su i izazvali problem. Sukob koji uslijedi izaziva frustraciju i obeshrabruje ih, što do­ datno pojačava osjećaj neuspješnosti.

Pitanje: »Kako to funkcionira?« terapiju može zadržati u okvirima korisnih parametara, tako da ljudi razmišljaju o praktičnoj, a ne teoretskoj razini. Ako netko osporava naša najdublja uvjerenja, svi smo skloni obrambenom sta­ vu. Zato je jalova većina političkih i religijskih sukoba. Me­ đutim, ako ono što radimo možemo razmotriti na posve pragmatičnoj razini, ponekad ćemo se dati nagovoriti na iskušavanje novog pristupa.

 

Dovedena do krajnosti, gotovo svaka ljudska osobina - sklonost natjecanju, urednost, pa čak i ljubaznost - može dovesti do neželjenih posljedica. Možda je riječ samo o tome da u svemu trebamo biti umjereni. No, mo­ramo priznati da nas i one osobine na koje smo najviše ponosni mogu dovesti do neuspjeha.

Ovdje se suočavamo sa zbunjujućom ulogom para­ doksa u vlastitu životu. Primjer za to je dobro poznati savjet: »Pazi što ćeš poželjeti«. Čežnja i ljubav mladenaš- tva, koje smo gorljivo pokušavali ostvariti, nerijetko u kas­ nijem životu izazivaju i smiješak i žaljenje. Gdje je dje­ vojka koju sam u srednjoj školi jako želio? Čak i ako sam se oženio njome, osoba u koju sam se zaljubio sada je tek uspomena, kao i gotovo svi osjećaji koje je budila u meni. Rijetko nas usreći ono za što smo sigurni da će nas usre­ ćiti. Čini se da sudbina ima smisla za šalu.

Beskonačan je popis paradoksa: neumorna potraga za zadovoljstvom donosi bol; najveći je rizik onaj kojega nis­ mo prihvatili. Meni je osobno najdraži paradoks da je sve u životu dobra ili loša vijest. Promaknuće za kojim smo dugo čeznuli donosi nam više novca, ali i jaču glavobolju; zbog odmora iz snova našli smo se u dugovima; stekli smo ži­ votno iskustvo, ali smo sada prestari da bismo se njime poslužili; mladost smo potratili dok smo bili mladi.

Prolaznost nam se ruga. Sav naš trud za stjecanjem zna­ nja, za gomilanjem dobara, za održavanjem onoga što imamo, u konačnici je uzaludan. To je posljednji i najveći paradoks: tek kada prihvatimo vlastitu smrtnost možemo biti sretni u vremenu koje nam je preostalo. Jačina osjećaja kojima smo vezani uz one koje volimo funkcija je spoznaje da je sve prolazno. Želimo li iskusiti bilo kakvo zadovoljstvo, moramo ili ozbiljno zanijekati ili smiono prihvatiti težinu vremena i budućnost koja donosi konačni poraz.