Petnaesti tjedan

 

 

1. ZAKON

Poniznost, poput tame,  otkriva nebesko svjetlo.

— Henry David Thoreau

  

Ja sam obećanje. Ja sam mogućnost. Ja sam velika hrpa

potencijala.

—  Iz jedne  dječje pjesme

 

 

Samo oni koji se iz­ lažu  opasnosti  da  odu  predaleko  mogu utvrditi gdje su točne

granice.

— T. S. Elliot

 

DOGAĐA li se često da je poniznost pogrešno shvaćena vrlina? Ona se može odnositi na služenje drugima, kao kada je Isus re­ kao: »Tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik, a tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga« (Matej 20:26, 27). Riječ »poniznost« može se odnositi i na svijest o tome da Bog beskrajno nadmašuje sve što je itko ikada rekao o njemu i daleko nadilazi  sposobnost čovjekova shvaćanja.

Je li poniznost osobito korisna kad je u njezinoj biti poniz­ nost u odnosu prema Bogu? Kad i samima sebi možemo prizna­ ti da nitko od ljudi nikada nije spoznao više od sićušnog dijela Božjega beskraja i vječnosti, hoćemo li biti  spremni  pokrenuti svoju želju da tražimo i učimo? Može li ponizan pristup osigura­ ti gorljivost i marljivost u nizu raznoraznih oblika istraživanja ne­ vidljivih stvarnosti koje se smatraju duhovnima?

Čini se da u našem svijetu postoji duboka i prirođena čov­ jekova potreba za duhovnim odlikama poput moralnih vrijednos­ ti, karakternosti, suosjećanja, neograničene ljubavi i poniznosti. Razvoj znatiželjnog uma, suosjećajnog srca i osjećaja bliskosti s drugima nije namijenjen samo onima koji vjeruju i sudjeluju u vje­ rskim obredima. Nisu li te odlike važne za sve, bez obzira na podrijetlo, vjeru i političke sklonosti? Predstavljaju li  te  odlike poziv članovima čovjekove zajednice da stvari sagledaju u širim okvirima? Može li poniznost, dakle,  ponuditi  način  istraživanja koji gleda naprijed, a ne unatrag, koji će se razvijati i učiti na vla­ stitim pogreškama? Snažna građevina mora počivati na stabilnim temeljima. Nije li to korisna usporedba i za duhovni razvoj i rast?

 

Poniznost uvijek mora djelovati po­ put pčele koja u košnici proizvodi med; bez poniznosti

se gubi sve.

— Sv. Tereza Avilska

 

Želimo li se duhovno razvijati, koji  su nam građevinski blokovi najkorisniji? Želja, poniznost, fleksibilnost i ljubav mogli bi biti izvrsni kameni-temeljci!

Želja, poput raketnog goriva, tjera nas naprijed. Da bi se kola kretala uzbrdo, treba im živahan i snažan konj! Kada nam prijateljstvo s Bogom postane dovoljno važno, hoćemo li povjere­ nu energiju i pozornost posvetiti duhovnome životu?

Iz duhovne perspektive poniznost je odraz snage. U knjizi Dosezanje visina: Psihologija duhovnog života Marvin Gawryn piše: »Istinska je poniznost ukorijenjena u samopoštovanju i vje­ ri. Duhovno ponizna osoba može iskreno promotriti svoje slabe točke jer vjeruje u svoju sposobnost da ih nadvlada. Poniznost ne znači pasivnost i povlačenje. Znači da sebe trebamo sagledati u jasnome svjetlu kako bismo mogli djelovati. Poniznost je od­ skočna daska za agresivan razvoj«.

 

Potrebne su nam čovjekove odlike poput moralnih skrupula, suos­

jećanja i poniznosti.

— Dalai Lama

 

 

Istinska poniznost ni­ je bijedan, puzav duh koji samog sebe prezire; to je gotovo posve točna procje­ na o nama onakvima kakvima nas vidi

Bog.

— Tyron  Edwards

 

Bismo li ikako mogli napredovati bez, barem u jednoj fazi puta, oslobađanja od starih navika života i istraživanja novih i ne­ poznatih područja? Jeste li kada promatrali mlado stablo koje se povija na vjetru? Pod jakim vjetrom, stječete dojam da će se slo­ miti. Ali i nakon vjetra ono se uzdiže ravno i čvrsto. Korijeni i deblo jačaju i stablo nastavlja rasti. Ako se bojimo promjena, možemo li postati nefleksibilni i tako zaustaviti daljnji razvoj? Je­ dan od aspekata poniznosti jest otvoren um koji spremno prima. Naš žar u učenju iz životnih iskustava na koja nailazimo može prerasti u silnu snagu.

Dakako, glavna je odlika Božje prirode sveobuhvatna, ne­ ograničena  ljubav!  U  mjeri  u  kojoj  dajemo  i  primamo  ljubav, možemo  li  iskoristiti  središnju  progresivnu  aktivnost  duhovnog života? Ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku silno se podu­ piru i potpomažu! Nije li iskustvo voljenja jednako ugodno i ko­ risno kao i iskustvo situacije u kojoj nas vole — možda čak i više? Može li nam ponizna svijest pomoći da umanjimo prepre­

ke na putu koji nas vodi do »raja na zemlji«? Hoće li ljudi koji su umanjili želje vlastitoga ega lakše i vjerojatnije davati nego pri­ mati? Naš ego može nas navesti na pomisao da smo u središtu

• a ne tek jedna mala i privremena vanjska manifestacija — di-

 

vovskoga svijeta bića koje postoji u vječnoj i beskrajnoj stvarno­ sti koju nazivamo Bogom. Ne bi li život tako bio dio Boga, a ne obrnuto? Jeste li već čuli da se netko služi riječima »područje du­ ha«? Postoji li uopće neko drugo područje? Nije li sve od duha? Kako doživjeti i izraziti ponizniji pristup životu?

Iziđemo li van za vedre i mračne noći, te podignemo pog­ led prema nebu, ugledat ćemo tisuće zvijezda. Je li vam kada pa­ lo na pamet da mi na Zemlji i ne bismo znali za njih da nema sve­ mirske tame? Bi li nebesko svjetlo u svakome od nas — naša božanska svrha i potencijal — moglo biti još osvjetljenije na ne­ preglednoj pozadini duše? Je li nevidljiva ljepota koja postoji u svakome od nas potencijal zahvaljujući kojem smo istinski živi?

Jedna pjesma skupine The Band ide ovako: »Kada se pro­ budiš, sjetit ćeš se svega«. Počinje li se čovječanstvo buditi? Ot­ kriva li jutarnje svjetlo da smo djeca božanstva i da nam je dos­ tupan raj na zemlji? Zašto? Nije li ocu najveći užitak kad život dijeli s vlastitom djecom?

*

 

2. ZAKON

Koji je  oblik zabave  koristan?

 

Ne bojte se sebe. U potpunosti proživlja­ vajte individualnost

• ali na dobrobit

drugima.

-Dag Hammarskjold

 

JE LI VAM se kad dogodilo da na televiziji gledate užasnu emisiju, ali vam je ipak teško isključiti prijemnik? Neugodni zvukovi, eksplozije i pucnji iz vatrenog oružja, kriještavi glasovi i, vrlo čes­ to, nasilje, mogu nas istinski uzrujati. Ipak, mnogi ne ustaju i ne gase prijemnik! Nije li jednako važno zatvoriti vrata negativnome kao kada zatvaramo vrata pred zimskom hladnoćom? Zašto smo u tome tako neodlučni?

Što se događa kad gledamo lošu televizijsku emisiju? Ako smo ono što osjećamo i percipiramo, djeluje li program koji gle­ damo na naš karakter? Ako smo ljutiti, može li se u nama poja­ viti još veći bijes? Ako smo prestrašeni, možemo li se još više bo­ jati? Ako osjećamo nelagodu ili uzrujanost, možemo li tada osta­ ti i bez ono malo ostatka mira? Ako planiramo i djelujemo u sm­ jeru ostvarivanja povoljnih i korisnih ciljeva, zašto um, srce i emocije otvaramo štetnim emisijama? Mnoge od njih plod su ra­ da  senzacionalistički  nastrojenih  producenata  koji  žele  što  više

 

Mjera dobrog izbora sastoji se u tome hoće li čovjek voljeti i pronaći dobro u onome što je

odabrao.

—  Charles  Lamb

  

Svijet je moguće po­ boljšati uz manje te­ levizije, a više vizije.

• E. C.  McKenzie

 

zaraditi. Dok gledamo neke od najpopularnijih emisija,  možda ćemo osjetiti uzbuđeno udaranje srca, možda ćemo stiskati šake i nakon toga biti iscrpljeni i ispražnjeni! U pojedinim slučajevima neumjerena zabava može postati i poput droge. Mogu li nas me­ dijske drame toliko zaokupiti da nam gotovo i ne ostaje prostora za korisne i kreativne aktivnosti?

Još od samih početaka televizije, industrija zabave ispire mozak mnogim mladim ljudima, govoreći im kako im je glavni ži­ votni smisao usrećivati same sebe. No takve aktivnosti i težnje najčešće umanjuju sreću, i njima samima i svima koji su oko njih. Dakako, televizija nije jedini medij koji nudi neprincipijelnu zaba­ vu. Na primjer, promislite o djelovanju nekih od proizvoda filmske industrije ili izdavačke djelatnosti ili određenih sportskih emisija. Bilo bi zanimljivo pribilježiti koliko puta na dan upadamo u pra­ vi trans ili postajemo rastreseni samo zbog zabave koja nipošto nije korisna. Uzalud utrošeni dan nestaje zauvijek, pa bi stoga lo­ gično i korisno bilo na najbolji mogući način iskoristiti svaki sat svakoga dana.

Kada televizija poučava, a kada može biti štetna? Nema sumnje da su mnoge obrazovne emisije izvrsna prilika za učenje. Kako odrediti koji programi mogu štetiti našem živčanom susta­ vu, umu i srcu, a koji im mogu itekako koristiti?

 

 

Ako se ne trgnemo iz nezdrave letargije obilja i ne spoznamo da se televizija, uglavnom, koristi za odvraćanje pozornosti, za­ vođenje, zabavljanje i izoliranje, tada će televizija i oni koji je fi­ nanciraju, oni koji je gledaju i oni koji na tome rade, prekasno

ugledati posve drukčiju sliku.

— Edward R. Murrow,  1958.

 

 

Poniznost dovodi  do snage, a ne slabosti. Priznanje pogrešaka i njihovo ispravljanje najviši su oblik samopoštovanja.

• J.  McCloy

 

Kako mladim ljudima pomoći da shvate da istinska sreća dolazi iznutra, a ne iz vanjskih programa? Bi li ta pogrešna pot­ raga za srećom mogla biti jedan od razloga zbog kojih Amerika, kao središte industrije zabave, u zatvorima ima gotovo dvostruko veći udio stanovnika nego većina drugih zemalja? Zahtijeva li te­ meljna praktičnost života upoznavanje i razlučivanje značenja i vođenja života i ljudskoga razvoja u smjeru izvrsnosti u umu i vr­ linama?

»Iskazivati moć« znači vjerovati u sebe i svoje mogućnosti. Može li podvrgavanje vanjskim utjecajima potkopati našu osobnu moć? Može li pasivna i pretjerana zabava umanjiti plodonosnost našeg života? Kada se prestanemo služiti svojim darom, je li mo-

 

Ne što imamo, nego što koristimo; ne što vidimo, nego što bi­ ramo, to su stvari ko­ je potkopavaju ili unaprjeđuju ukupno­ st čovjekove sreće.

— Joseph Fort

Newton

 

guće da se od ljudskih dobrotvora  pretvaramo  u  parazite?  Sve naše odluke i izbori čine građevinske blokove našeg života. Do­ bivamo priliku oblikovati svoj svijet upravo posredstvom svijesti. Način na koji percipiramo i reagiramo na svijet u kojem živimo proistječe iz naših odluka i izbora. Imamo moć slobodne volje ko­ jom možemo odrediti što u životu želimo. Neke će odluke biti la­ gane; neke teške. Ali doista možemo birati!

Ako je očito da bez prestanka, u svakom trenutku tijekom svakoga dana, donosimo odluke, je li  važno  birati  »ispravno«? Koje su mogućnosti najviši oblik dobra, kako za nas, tako i za druge? Koji su oblici zabave korisni? Koje su nam alternative? Produktivan život zahtijeva disciplinu i razlučivanje. Što god da nam se nudi, možemo odabrati ono što je korisno za naš napre­ dak.

*

 

 

3. ZAKON

Ako ne znaš što  u životu želiš postići,  vjerojatno  nećeš postići ništa  osobito!

—

 

 

Sudbina nije pitanje slučaja, nego izbora; sudbinu ne treba iščekivati, nego je treba ostvariti.

—  William  Jennings

Bryan

 

 

Voli naše načelo, uredi naš temelj, radi na našem cilju.

—  Auguste   Comte

 

ČINI SE da je nekim ljudima posve jasno što u životu ne žele, no koliko ih je pripravno oblikovati potrebne vizije, odraditi planira­ nje i uložiti trud kako bi postigli ono što žele? Kada bi nas netko upitao kako se od točke A dolazi do točke B, vjerojatno bismo ga uputili na pravi smjer i objasnili mu gdje treba skrenuti, kako bi došao na željeno odredište. I život možemo voditi na identičnim načelima. Kada jednom utvrdimo što želimo, možemo se postavi­ ti u položaj iz kojeg će biti moguće odrediti  željene  ciljeve  i potom poraditi na njihovu ostvarenju.

Kada postavimo ciljeve u okviru onoga što u životu želimo, dajemo li samima sebi priliku da razvijemo veći potencijal? Na trenutak promislite o tome. Moramo li točno znati kamo idemo kako bismo onamo i došli? Nužno ne! Kao instrumenti Stvorite­ lja, nismo li uvijek u nazočnosti usmjeravanja punog ljubavi? Up­ ravo nas takva vrsta svijesti potiče da radimo još malo više, da radimo djelotvornije i osjećamo više smisla u onome što činimo i kamo idemo. Bi li onda plan djelovanja s odredištem, zajedno s

 

Penji se visoko, penji

se daleko. Cilj ti je nebo, odre­

dište zvijezda.

—  Natpis  na Williams  Collegeu,  u Williamstownu    u

Massachusettsu

 

 

 

Nije dovoljno  biti marljiv i zauzet...  pi­ tanje je: Što tako marljivo  radimo?

—  Henry  David

Thoreau

 

otvorenim umom i sviješću, i uz potporu snažnog temelja molit­ ve, mogao poslužiti kao provediva formula kojom ćemo doći do većih plodova? Jedan moj prijatelj svećenik, kada planira i posta­ vlja ciljeve, redovito dodaje: »To ili nešto još bolje, Bože moj!« A takva volja otvara vrata prijemčivosti za bolje zamisli od onih ko­ je nam trenutačno nudi božanski izvor.

Život je prepun prijelaza i razvoja. Svaki korak na tom pu­ tu ujedno je jedinstveno iskustvo i dio cjeline života. Nema običnih trenutaka. Na primjer, trenutak u kojem živite baš sada ukupnost je, a ne nešto što je odvojeno od vašeg cijelog života. Vodite računa o staroj izreci: »Život je ono što vam se događa dok smišljate druge planove!« Svaki dio vašega dana jednako je važan. 1 baš kao što se usklađujemo s pozitivnim odlikama dok nam je um koncentriran na točno određene misli, jednako tako možemo se uskladiti i sa željenim ciljevima koji vode do stalnog napredovanja.

Donijeti odluku o tome što želimo postići može nalikovati na stavljanje zvala u konjska usta. One su vjerojatno najmanji dio konjske opreme, a ipak su najvažnije. Zahvaljujući njima nadzire- mo i usmjeravamo kretanje konja. Blagim potezanjem možemo navesti konja da se kreće u kojem god smjeru poželimo. Bez tak­ vog usmjeravanja, konj bi mogao odšetati na livadu i pasti travu! Bez vizije ili cilja koji nas nadahnjuje i poziva na više oblike iz­ ražavanja, možda nećemo ostvariti koristan i napredan život ka­ kav priželjkujemo!

 

 

Izvor cjelokupnog stvaranja čista je svijest... čisti potencijal koji traži način izražavanja iz nemanifestnog u manifestno. A kada uvi- dimo da je naše istinsko Ja čisti potencijal, usklađujemo se sa

silom koja manifestira sve u svijetu.

—  Deepak  Chopra

 

 

Jedna priča govori o čovjeku koji je sjedio pokraj prozora i gledao kako ranoproljetni vjetar po nebu raspršuje mračne ob­ lake. Pridržavajući glavu dlanovima, zavapio je: »Kako je samo tužan i sumoran prizor koji vidim!« Dalje od toga nije dospio. U međuvremenu, nedaleko od njega, neki je drugi čovjek  radio  u polju. 1 on je uočio kako vjetar tjera oblake, te je duboko udah­ nuo taj živi dah koji je strujao posvuda oko njega. Dok je orao plodonosnu zemlju, osjećao je kako se posvuda uokolo budi ži­ vot. Bio je na istoj valnoj duljini s pobjedonosnom snagom koju

 

Najvažnije je imati životni zakon, znati

kako živjeti.

— Hans Selye

 

nije moguće obuzdati. Taj je čovjek razumio poruku koju donosi vjetar koji puše u ožujku i to stoga što je radio na plodnome po­ lju! Znao je da se nov život možda i skriva, ali sjeme je već tu! Nije li lako shvatiti kako su radnici na plodnome tlu života svje­ sni beskrajnog duha prirode?

Bi li i iskrena samoanaliza mogla igrati važnu ulogu u pos­ tavljanju smislenih ciljeva? U knjizi čovjekova vječita potraga Pa- ramahansa Yogananda kaže: »Istinska je samoanaliza najveće umijeće napretka«. Bi li bilo korisno jedno vrijeme svakodnevno zapisivati vlastite misli i težnje? Bi li nam to omogućilo da doz­ namo više o tome što smo i kamo želimo usmjeriti život? Što bi se dogodilo kad bismo nadišli ograničenja ega i odlutali u nepre­ gledna polja duhovnog napretka? Bi li naše želje i ciljevi  bili drukčiji od sadašnjeg trenutka? Bismo li, oslobodivši se smeća i krhotina nekorisnih čovjekovih navika, počeli sijati sjeme uspjeha koji priželjkujemo? Imamo mogućnost mijenjati se i brzo mijenja­ ti smjer našeg života, brzo i uz snažnu viziju i odlučnost. Jesmo li stoga graditelji vlastite sudbine?

Što želimo postići u životu? Postavimo li to pitanje mno­ gim ljudima, vjerojatno ćemo dobiti različite odgovore. Što bi bio vrhunac našeg duhovnog i ljudskog postignuća? Kako se okoris­ titi ukupnim univerzalnim načelima života iz raznih religija svije­ ta i života velikih ljudi kojima se divimo? Kamo idemo? Koji su nam motivi? Gdje želimo biti? Koji je najsigurniji i najbolji način dolaska na željeno odredište?

*

 

4. ZAKON

Molitvom se postiže više nego što ovaj svijet uopće sanja.

— lord Alfred Tennyson

 

Svako stvorenje  poz­ naje svoje molitve i

svoju hvalu.

—  Kuran

 

Neki je poslovni čovjek rješavao težak problem osobne prirode i činilo mu se da u tome osobito ne napreduje. Stoga je odlučio zatražiti stručnu psihološku pomoć. Tijekom seanse, u jednom je trenutku slegnuo  ramenima  i  u očaju podignuo  ruke,  govoreći:

»Iskušao sam sve što znam, pa je, izgleda, preostala još samo molitva!« Koliko smo puta čuli istu pritužbu, samo drugim ri­ ječima? Kada sve ostalo propadne...  molite!

 

Sreća je već i posto­ jati. Živjeti je sveto.

• Rabin Abraham

Heschel

 

Molitva je, kao i ra­ dij, blistavi oblik energije koji se sam

obnavlja.

— Alexis  Carrel

 

Što bi se dogodilo kada bismo svjesno odlučili dan i sve što će se u njemu pojaviti započeti molitvom? Bi li poslovni sas­ tanci protjecali skladnije i djelotvornije kada bi molitva bila prva točka na dnevnome redu? Pojavi li se neka neugodna situacija, bi li kratka molitva pripremila situaciju za više razumijevanja i suo­ sjećanja? Kako svakodnevna molitva može utjecati  na  obiteljski život i način na koji ostvarujemo interakcije s drugima? Kad Bo­ gu dopustimo da kroz nas djeluje mirno i staloženo, bez briga i napetosti, ne osjećamo li ljekovitost beskrajne nazočnosti? Kako molitva može poslužiti kao snažno pomagalo za »primjenu Božan­ ske nazočnosti« u svim područjima života?

U knjizi Molitva je izvrstan lijek dr. Larry Dossey kaže: »U najjednostavnijem obliku, molitva je stav srca — pitanje postoja­ nja, ne djelovanja. Molitva  je želja za  doticanjem  Apsolutnoga, kako god ga zamišljali. Kada doživljavamo potrebu za ostvariva­ njem te veze, molimo, bilo da se služimo riječima ili ne«. Molit- va je sjedinjavanje Boga i čovjeka. Riječ je o stavu duše koji se, u pojedinim trenucima, iskazuje riječima. U drugim situacijama, do izraza može doći u tišini. Možete li zamisliti koje bi koristi po­ jedinac imao kada bi molitva postala načinom života, umjesto da bude  niz izoliranih  slučajeva? Molitva  raspolaže  mističnom  moći i daje rezultate! Kroz molitvu i to osobito usklađivanje s božan­ skim pojačavamo  vlastito  duhovno  svjetlo.  Izgrađujemo  bolji način života u svakom pogledu i privlačimo ono što gradimo — više duhovnog svjetla!

 

 

Moliš u nevolji i potrebi; moli i u punoći radosti i danima

obilja.

—  Kahlil  Cibran

 

 

Onaj kojem se moliš bliži ti je od devina

vrata.

—   Muhamed

 

Jedna ugledna i vrlo djelotvorna učiteljica ovako je govori­ la o molitvi: »Gdje god se nalazila, često radim na ideji 'otoka molitve' usred 'mora kaosa'. Zašto? Jer molitva našu pozornost uzdiže iznad kaosa! Na primjer, ulazim u ured, a u njemu zvoni telefon. Troje ljudi čeka me pred vratima, a svakome od njih stvar je hitna. Tajnica me čeka s više važnih poruka i popisom od de­ setak stvari kojima moram posvetiti pozornost. Odakle početi? Zatvaram vrata, sjedam za stol i, sljedećih nekoliko minuta, is­ ključujem sve osim Boga i sebe! Gradim mentalni otok mira, tiši­ ne i postignuća, usklađujući se s Božjom nazočnošću u mislima, osjećajima  i  djelovanju.  Uranjam  u  Božju  nazočnost  i  sve  su-

 

Dobro moli  koji dobro ljubi,  kako čovjeka, tako i pticu

i zvijer.

• Samuel Taylor

Coleridge

 

 

 

 

 

Molitva je iskrena želja duše,  izgovore­ na ili neizražena; kretanje skrivene vatre koja podrhtava

u grudima.

— James Montgomery

 

raduje na postizanju dobra — za mene i za sve s kojima dolazim u dodir. ... i svi imaju koristi! A zatim se dajem na posao!«

Bi li dio ljepote molitve mogao ležati u činjenici da nije nužno točno znati kako funkcionira da bismo imali koristi od nje­ zina čudotvornog djelovanja? Snaga duha nalazi se u svakome od nas; pitanje je samo kako je razviti. Koje se sve istine nalaze u pozadini izjave: »Molitvom se postiže više nego  što  ovaj  svijet može i sanjati«?

Poziv na molitvu čuje se na svim jezicima. Ne traže li od nas najrazličitiji vjerski i duhovni običaji,  kroz cijelu povijest, kao i u današnje vrijeme, da niti molitve ugradimo u tkaninu svojega života? S kojom svrhom? Bi li se na taj način u svakodnevni život mogao unijeti izraz »raja na zemlji«? Sve svjetske kulture, sve ci­ vilizacije — bez obzira na stupanj razvoja ili primitivnosti — ima­ ju neku duhovnu aktivnost koju možemo nazvati »molitvom«. Mo­ litva je prirodna funkcija koja je čovjeku prirođena. Omiljeni filo­ zof Kahlil Oibran o toj temi kaže: »Jer što je molitva doli širenje vlastitoga ja u živući eter«.

Zašto je jednostavan oblik molitve koji govori »Budi volja tvoja« toliko moćan? Zazivamo li razinu mudrosti koja  nadilazi naše sadašnje shvaćanje? Prepuštamo li možda svoju volju, svoje sklonosti i zahtjeve za određenim ishodom u korist onoga što je za sve strane najviše i najbolje? Čak i kad nam se možda čini da molimo za ono što je najbolje, je li naše  ljudsko znanje  možda ipak ograničeno u univerzalnim okvirima?

Na jednome od seminara Greggu Bradenu, autoru knjige Izaijin efekt, postavljeno  je pitanje: »Čemu  se moliti? Što nam molitva zapravo donosi?« Odgovorio je ovako:

Molitva je nama ono što je sjemenu biljke voda... Sjeme je potpuno i po sebi cjelovito. Pod odgovarajućim uvjetima [kao u slučaju sjemenja na koje nailazimo u drevnim grobnicama], može postojati i stotinama godina, tek kao obično sjeme, čvrsta ovoj­ nica koja štiti daleko veće mogućnosti. Samo uz pojavu vode sje­ me će ostvariti najviši oblik izražavanja života.

Svi smo mi takvo sjeme. Na svijet dolazimo potpuni i cje­ loviti, noseći sjeme nečeg još većeg. Vrijeme koje provodimo jed­ ni s drugima, uslijed životnih izazova, u nama budi najveće mo­ gućnosti ljubavi i suosjećanja. Upravo u nazočnosti molitve razvi­ jamo se i cvjetamo,  ispunjavajući puni potencijal.

 

Na temelju pojedinih skorijih istraživanja u vezi  s time, molitvu  možemo  smatrati  »jezikom«  kao  i  »filozofijom«,  mostom

 

koji povezuje svijet znanosti i duha. I kao što je ostale filozofije moguće izraziti jedinstvenim riječima i vokabularom koji se odno­ si točno na tu vrstu filozofije, i molitva tako može imati vlastiti rječnik u sklopu nijemog jezika osjećaja. Na primjer, ne bi li se filozofija mira mogla izraziti kroz jezike toliko različite kao što su jezici fizike, astronomije, teologije i politike, jednako kao i molit­ ve?

Kako bismo promijenili uvjete u vanjskome svijetu, treba­ mo istinski postati manifestacijom svoje unutarnje želje. Je li mo­ litva djelotvoran način za ostvarivanje tog cilja? Kada se koncen­ triramo u molitvi, ne volimo li time samo kreativno načelo života, svojeg Stvoritelja, i to svim srcem, umom, dušom i snagom? Bi li to mogao biti temeljni razlog zbog kojeg se molitvom postiže više nego što ovaj svijet može i zamisliti? 

*

 

 

5. 5. ZAKON

Sve i svi oko tebe tvoji su učitelji. — Ken Keyes

 

 

Istinom me svojom vodi i pouči me, jer

ti si Bog, moj

Spasitelj.

— Psalmi 25:5

 

 

Razumno je učiti od onih koji mogu

poučavati.

—  Sofoklo

 

KAKO BI bilo učiti s najvećim učiteljem na svijetu? Onim koji bi nas mogao naučiti ono što nam je u ovom trenutku najpotrebni­ je? Svatko može biti učenik najboljeg učitelja, i to neusporedivo lakše nego što mislimo! Kako? Pogledajte malo oko sebe. Naši su učitelji posvuda! Pogledajte ljude na koje nailazite u životu  — članove obitelji, prijatelje, kolege na poslu, suradnike, neznance, čak i same sebe! Život je postavljen tako da nam donosi situaci­ je i iskustva koji na najbolji način potpomažu naš razvoj. Kako dolazi do toga?

Jedna je mogućnost to što se vrlo često događa da ono što vidimo u drugima može biti odraz nečega što je u nama. Možda odlika kojoj se najviše divimo u nekom drugom može biti odlika koju imamo i sami, samo je ne prepoznajemo. Je li moguće i da ono što nam je najmrskije kod nekog drugog odražava neku crtu u nama samima koje nismo svjesni? Može li to osobito vrijediti kada doživljavamo snažne osjećaje, bilo pozitivne, bilo negativne, u vezi s drugom osobom?

Možemo li doznati nešto o energiji kojom zračimo na te­ melju načina na koji ljudi reagiraju na nas? Možemo li nešto više

 

Stupi u svjetlo stvari, neka ti  Priroda bude

učiteljem.

—  William Wordsworth

 

 

 

Učenje nikada ne smatrajte obvezom, nego divnom  prili­ kom da spoznate os­ lobađajući utjecaj ljepote u području duha za vlastitu osobnu radost i ko­ rist zajednice  kojoj pripada vaš kasniji

rad.

• Albert Einstein

 

o sebi doznati promatranjem karakteristika ljudi s kojima dolazi­ mo u doticaj i s kojima se družimo? Kakve su njihove vrijednos­ ti? Žive li časno i pošteno? Jesu li pošteni, odani, pouzdani? Što nam o nama samima govori način na koji uvodimo prioritete u ko­ rištenje vremena? Što možemo zaključiti na temelju aktivnosti ko­ jima se bavimo? Kako provodimo slobodno vrijeme? Kako ulaže­ mo i trošimo novac? Kakve nam misli najčešće ispunjavaju um? Negativne? Pozitivne? Molitve? Progresivne misli? Postavljanje ciljeva? Kakvi su naši najčešći osjećaji? Radost? Ljubav? Smijeh? Suosjećanje?  Gorljivost? Želja za služenjem?

Koji bi bio smisao čovjekova života na zemlji kada nam ne bi nudio dovoljno prilika za učenje, razvoj, širenje potencijala i plodonosne aktivnosti? Kako ideali ljubavi prema Bogu i služenja čovječanstvu u našem životu mogu pronaći puninu izraza? Kako steći dragocjene pouke o višem razvoju od sviju i svega oko nas? Prema duhovnoj znanosti, mentalni je stav temelj svega što nam se događa u životu. Misli su poput rijeka koje teku iz jezera du­ ha. Kako te struje životne energije usmjeriti u korisne svrhe?

U knjizi Razvoj religije kao znanosti Franklin Loehr izno­ si zabavnu, ali i vrlo poučnu priču. Prije predavanja o novoj knji­ zi, dr. Loehr je večerao s jednim drugim svećenikom i njegovom suprugom, kada je u sobu uletjela njihova mlađa kći. Posve ju je obuzela uzbudljiva nova spoznaja: »Mama, četiri plus četiri je osam! Jesi li to znala?«

»Jesam«, odgovorila je majka. »Ali odakle ti znaš?«

»Rekla nam je učiteljica!« odgovorilo je dijete.

 

 

Učenje je sama bit poniznosti.

—  j.   Krishnamurti

 

 

 

Razvoj je jedini do­kaz života.

• Kardinal John Henry  Newman

 

Zahvaljujući  učiteljevu  autoritetu  —  a  učitelj  može  biti svatko koga prihvaćamo kao učitelja — učimo velik dio onoga što

»znamo«. To je prvi način primanja i širenja informacija u ljudsko­ me društvu, te prenošenja s naraštaja na naraštaj. Međutim, isti­ nski dokaz da su »četiri više četiri osam« ne leži u činjenici da je

»tako rekao učitelj«. Ne leži li valjanost svega što govori učitelj ili netko drugi u stvarnosti koja je u pozadini tih riječi? Jesu li info­ rmacije koje daje učitelj, tko god on točno bio, istinite samo u mjeri u kojoj je učitelj u pravu i u kojoj vjerno prenosi činjenice?

 

Što više učim, to više uviđam  koliko

ne znam.

—  Albert   Einstein

 

Potječe li velik dio znanja koje se prenosi s učitelja na učenika ili s roditelja na dijete često iz tradicija točno određene kulture? Na primjer, pojam o Bogu kod afričkih se bušmana pre­ nosi, zajedno s naslijeđenim lovačkim vještinama, s oca na sina. Briga za domaćinstvo i djecu prenosi se s majke na kćer.

Dok prikupljamo informacije iz mnogobrojnih izvora, kako odrediti što je istinito a što možda lažno? Kako odrediti koje in­ formacije mogu biti važne  i  koje  se  mogu  iskoristiti  za  plodono­ san život, a koje je moguće samo prihvatiti, pa ih se odmah oslo­ boditi? Ljudska bića krasi mogućnost individualiziranja i odlika svijesti o sebi, pa tako i sposobnost donošenja smislenih odluka i izbora. Usto imamo i um koji može zamišljati, nagađati i nespu­ tano razmišljati, dolaziti do novih zamisli i istraživati mnogo to­ ga. A to je divno i čudesno i može dovesti do pojačane kreativ­ nosti  i  gorljivosti  u  vezi  s  raznoraznim  životnim  aspektima.

Veliki učitelji svojim učenicima govore neka budu marljivi, neka budno promatraju sve oko sebe, neka budu ponizni, konce­ ntrirani i uravnoteženi. Važno je zadane dužnosti u ovome svijetu obavljati savjesno i s neograničenom ljubavlju. Važno je i spozna­ ti božansku kvalitetu života i Stvoritelja svega što postoji. Da, svi i sve oko nas može nam služiti za učenje. Naš život i svijet u ko­ jem živfmo cesto nude »udžbenike« i »učionice« za sve  razine ško­ lovanja! U konačnici, ne bi li svatko od nas mogao postati vlasti­ tim  najvećim   učiteljem?

 

Naglasci ••

 

1. Kako se poniznost počesto shvaća pogrešno?
2. Kako stav poniznosti može otkriti nebesko svjetlo duše?
3. Kako biste poniznost opisali kao znak snage?
4. Kako utvrditi koji je oblik zabave koristan?
5. Kad televizija služi u obrazovne svrhe, a kad može biti štet­ na?
6. Koje su neke od alternativa pretjeranoj zabavi?
7. Kako postavljanje ciljeva na životnome putu nudi prilike za razvoj većeg potencijala, što dovodi do većih i boljih plodova nastojanja?
8. Kako se  postavljanje  ciljeva  izjednačuje  s  postignućima?
9. Što u životu želite postići?

 

10. Kako je moć izbora povezana s moći stvaranja?
11. Kako biste molitvu opisali kao sjedinjavanje Boga i čovjeka?
12. Kako biste molitvu opisali kao stav srca?
13. Do kojih koristi dolazi kada donesemo svjesnu odluku o to­ me da ćemo svaki dan i njegove aktivnosti započeti molit­ vom?
14. Kako nam sve i svi koji su oko nas mogu služiti kao učitelji?
15. Kako možemo sami sebi postati najvećim učiteljem?
16. Na koje sve načine možemo učiti od prirode?

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

MOLITVA ZA DVADESET PRVO  STOLJEĆE

 

 

Kreativno Božanstvo, beskrajno i vječno, izraženo u Isusu i drugim velikim učiteljima, beskonačno smo ti zahvalni na mili­ junima razloga za sreću i čuda kojima nas svakodnevno okružu- ješ.

Osobito smo zahvalni za uslišane molitve i za izazove koji nam nude priliku za razvoj. Osobito smo zahvalni za obilno zdra- vlje u umu, tijelu i duši. Zahvalni smo na tome što si u svemu oko nas, i još neusporedivo više toga, te što možemo biti Tvojim mi- nijaturnim dijelovima.

Pomogni nam da još više otvorimo um i budemo marljiviji u potrazi za prilikama kojima ćemo pripomoći ubrzanju božanske kreativnosti. Pomogni nam da razvijemo i nove sposobnosti per­ cepcije, kako bi čovječanstvo samo u ovome stoljeću otkrilo pre­ ko stotinu puta više o beskraju božanskoga.

Pomogni nam da doznamo više o duhovnim stvarnostima i načelima, kako bi nam životi bili plodonosniji. Pomogni nam da razvijamo čistu i neograničenu ljubav prema svim ljudima, bez iz­ nimaka. Pomogni nam da prema drugima zračimo neograniče- nom božanskom ljubavlju   i mudrošću.

Uvijek u poniznosti, nastojimo služiti zagonetnim i božan­ skim  ciljevima;  amen.