S e d m i     tjedan

 

 

 

1. ZAKON

Veliki      su     junaci      ponizni.         —        Anonimna

 

 

 

Čovjek urođenih vr­ lina nikada se ne od­ lučuje na grandiozne stvari, a ipak je u stanju postići velike

stvari.

• Lao Tse

 

 

Kada na prvo mjesto ne stavljaš vlastitu važnost u svjetovnim stvarima, nećeš sme­ tati prirodnome raz­

voju svega.

• Lao Tse

 

 

 

 

Što si veći, to više pokazuješ poniznost.

— Ben Sira

 

JE LI PONIZNOST U suvremenoj zapadnjačkoj kulturi bezgranično potcijenjena? Mnogi ponos i agresivnost smatraju vrlinama, a po­ niznost i skromnost manama. Je li razlog to što ne shvaćaju isti­ nsko značenje »Poniznosti«? Je li moguće da neki ljudi, zbog ne­ dostatka spoznaja i razumijevanja, »poniznost« izjednačuju s pa- sivnošću,  patnjama i osjećajem  manje vrijednosti?

Istinsko značenje poniznosti leži u spoznaji da je osobno

»ja« samo posrednik u djelovanju jedne više sile.  Isus je  rekao:

»Ja ne govorim sam od sebe riječi koje vam kažem: Otac koji bo­ ravi u meni čini svoja djela« (Ivan 14:10). I drugi su vjerski vođe spoznali da istinska mudrost u sebi sadrži dubok osjećaj osobne poniznosti. Veliki znanstvenik Albert Einstein imao je snažno iz­ ražen osjećaj poniznosti i bio je poznat po djetinjoj jednostavno­ sti.  Walter  Russell,  jedan  od  svestranih  genija,  primijetio  je:

»Dok ne nauči kako se izgubiti, čovjek se ne može ni pronaći. Nužno je odbaciti osobni ego i zamijeniti ga univerzalnim«.

U čemu je razlika između univerzalnog i osobnog ega? Osobni ego mogao bi biti ono što mnogi odvažno nazivaju »svo­ jim ja«. Identificira se s izgledom, postignućima, imovinom, od- vojenošću, samostalnošću i osobnim stavovima. Može biti vrlo natjecateljski raspoložen, sklon nadziranju i osjećati se povri­ jeđeno i Ijutito kada ne dobije što želi. Osobni ego često nastoji riješiti probleme posredstvom čovjekova napora bez traženja po­ moći u duhovnoj mudrosti. Bi li kruta vjera također mogla biti oblik osobnog ega?

Univerzalni ego, duhovno »ja«, individualizirano je središte božanske svijesti. To više »ja« najčešće ne »vidimo« jer nas zas-

 

Onaj  koji poznaje značenje poniznosti ima istinski božansku prirodu...  Poniznost je svjetlost naše duše koja se širi na sve

strane.

—  Sri  Chinmoy

 

ljepljuje identifikacija sa samoživim egom. Kao da pokušavate vidjeti zvijezde pod blistavim podnevnim suncem. One svakako postoje u svemiru, ali ih zakriva sunčevo svjetlo. Tek sa zalaskom sunca vidimo njihov nebeski sjaj. Kad pokažemo više spremnosti za oslobađanje od sebičnoga ega, možemo li otvoriti vrata boljoj komunikaciji s univerzalnim egom ili Božanskim duhom?

Bi li poniznost mogla biti pravi temelj razvijanja duhovnog života? Poniznost se smatra vratima koja vode do višeg stupnja razumijevanja. Može li poniznost označiti početak procesa poma­ ganja čovjeku da postane produktivniji i otvoreniji? Bi li ponizno­ st mogla razviti svijest o svetome jedinstvu sa svim ljudima? Ka­ da steknemo osjećaj jedinstva s drugima, širimo li odmah svoju svijest, duhovnost i sreću?

U svojim učenjima u vezi s putevima discipline nužno pot­ rebnima onima koji nastoje  spoznati  Boga,  Jalalu'ddin  Rumi  priča priču o tri bisera.  Kada je Bog stvorio čisto Adamovo tijelo,  stvo­ rio ga je od zemlje i udahnuo mu svoj sveti život, govoreći Gab- rijelu: »Iz mora Moje svemoći uzmi tri bisera, položi ih na pladanj svjetla i predoči Adamu, tako da odabere jedan«. Tri su bisera bila razum,  vjera i poniznost.

Gabrijel ih je ponudio Adamu i  prenio mu Božju želju. Prosvijetljen božanskim svjetlom, Adam je odabrao biser razuma. Gabrijel je htio pladanj s dva preostala bisera vratiti u more Sve­ moći, no zbog težine ih nije mogao podići. Biseri vjere i poniz­ nosti tada mu rekoše: »Ne možemo se odvojiti od svetog društva svojeg prijatelja Razuma; bez njega se ne možemo čvrsto ostva­ riti, čak ni postojati. U drevno smo doba svi bili dragulji rudnika Božanske slave; biseri Mora svemoći jednostavno su nedjeljivi«.

Tada zagrmi Božji glas: »Gabrijele, ostavi bisere gdje je­ su i vrati se!« Razum se tako smjestio na vrhunac čovjekova inte­ lekta; vjera se smjestila u Adamovo čisto i osjetljivo srce; dok je poniznost vladala njegovim svetim licem.

Ta su tri bisera naslijede Adamove djece. Svako dijete po­ teklo od Adama, a koje ne ukrašavaju ta tri bisera i od njih ne bli­ sta, odvojeno je od Svjetla i uskraćena mu je izvorna spoznaja.

 

Želimo li se duhovno razvijati, koliko osobnog ega mora nadići božanski univerzalni ego? Postajemo li čišćim kanalima neograničene ljubavi i božanske mudrosti kada nismo zaokuplje­ ni sobom? Može li ikako doći do »gubitka« kada prijeđemo na sljedeću razinu korisnosti i svijesti? Ili jednostavno dolazi do raz­ voja?  Kako  učenje  poniznosti vodi  do veličine  u  našem  životu?

 

Kad čovjek svijetu može nešto istinski ponuditi, postaje li tada ponizniji? Možemo li pojačavanjem svakodnevne svijesti otkriti da je poniznost sama sebi nagrada? Pokazuje li ponizno priznanje da znamo tek maleni dio Božje istine da smo agnostici? Ako liječnik otvoreno može priznati da još nitko nije shvatio sve bolesti, sim­ ptome i lijekove, možemo li ponizno i skromno priznati da treba­ mo stostruko više tražiti više duhovnih informacija? Zahvaljujući poniznosti, možemo početi stjecati dublju i točniju perspektivu u vezi s kreativnim procesom, našim mjestom u njemu i načinima na koje možemo pomoći.

 

 

*

2. ZAKON

Ljubav koju pružamo uvećava se; ljubav koju gomilamo smanjuje se

—                                Izreka

 

 

Svi su oblici služenja besmisleni ako se ne pružaju s ljubavlju.

— Sai Baba

 

BOGATO MNOŠTVO svjetskih religija stvara nevjerojatno lijepu ta­ piseriju — zalog duhovnoj prirodi čovjekova boravka na zemlji. Ipak, unutar te fantastične i ponekad zadivljujuće raznolikosti na­ ilazimo i na jednako nevjerojatno jedinstvo. Bi li temelj tog je­ dinstva mogla biti ljubav, agape? Riječ je o nesebičnoj i nečulnoj ljubavi, osjećanju i izražavanju čiste i neograničene ljubavi prema svim ljudskim bićima, bez iznimke. Ta ljubav daje i za uzvrat ne očekuje ništa. Možete li zamisliti kako bi izgledao naš svijet ka­ da bi razvijanje tako božanskog oblika ljubavi bio cilj svim ljudi­ ma na ovome svijetu? Je li takva ljubav najbliža opisu ljubavi kak­ vom Stvoritelj voli sve što je stvorio?

Među najvećim postignućima judaizma jest i koncentrira- nost na ispunjavanje obveza i dužnosti. U ovom slučaju, agape je više od srdačnog osjećaja: riječ je i o djelovanju. Obuhvaća i vje­ rnost Bogu, pridržavanje Deset zapovijedi, ispunjavanje obveza prema obitelji i bližnjima, onako kako je propisano tim drevnim i vječnim načelima. Znači povratak dobroti, istini, milosrđu i dob- rotvorstvu koji će usmjeravati naše djelovanje. Agape potvrđuje etičan život u skladu s najvišim oblicima tradicije. Stvarnost lju­ bavi živi u svima nama i često se nalazi u onom »smirenom i ti­ hom glasu« našeg svetog »ja«.

 

Što Jahve traži od te­ be: samo činiti pra­ vicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.

—  Mihej  6:8

 

 

 

 

Na putu do Delhija susreo sam stotinu ljudi i svi su bili mo­

ja braća.

—   Indijska   poslovica

 

Agape u kršćanskome kontekstu znači i ljubav prema nep­ rijatelju. U Propovijedi na gori Isus je rekao ljudima: »Čuli ste da je rečeno: 'Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas pro­ gone«. Kršćanska ljubav nije izdvojeno djelo; prije je riječ o načinu života, navici potrage za stalnim izražavanjem. Za agape nikada nije prerano. Za agape nema neprikladne situacije. Nema nedostojnog primatelja. Takva je priroda neograničene vječne lju­ bavi.

Čovjek ne mora dugo tražiti kako bi u islamskome konte­ kstu pronašao poziv na agape. Već u prvome dijelu Kurana, u dva od prvih triju stihova, govori se o Alahu kao o »milosrdnome i su­ osjećajnome«. I doista, milosrđe i suosjećanje glavne su Božje manifestacije, a od sljedbenika Boga traži se da prigrle upravo te odlike. Islam nas uči da ljubav prema Bogu potvrđujemo ljubav­ lju prema bližnjima, te da i oni koji čine zlo mogu voljeti Boga.

Hinduizam nudi temeljne razloge za prihvaćanje etike kak­ vu propisuje Zlatno pravilo, jer nas uči da je cjelokupna stvarno­ st jedinstvena u postojanju i funkciji. Budući  da  su  sva  ljudska bića u određenome smislu jedno, te da je sve što je stvoreno, zapravo, jedno, prema drugima se možemo ponašati jedino s poštovanjem, Ijubaznošću, dobrotom, pravednošću i suosjeća­ njem. Hinduistička duhovnost uviđa da iznad pojedinačnog »ja« postoji određeno značenje, jednako kao i iznad materijalnih stva­ ri i zemaljskih užitaka. Taj naglasak ne ide na štetu agape, već služi kao nadopuna. U hinduističkome kontekstu, agape je nus­ proizvod joge bhakti, ostvarenje Boga posredstvom ljubavi.

U određenome smislu budizam je nastao iz agape, pripra­ vnosti na žrtvovanje u ime ljudi ovoga svijeta koji  pate.  Budisti koji su u dodiru s vjerskim naslijeđem odražavaju moralne odlike suosjećajne brižnosti:  prepuni su ljubavi i pripravni žrtvovati se­ bičnu želju na korist drugima. Ne bi li svima nama čudesno ko­ ristilo kada bismo naučili te duhovne vrijednosti?

Spoznavanje takve bezgranične  ljubavi  u  taoizmu nalik je na pokušaj odvajanja vala od oceana. Teško je kada ih treba od­ vojiti od cjeline, kako agape, tako i val. Riječ je o izvoru, imeno­ vanome i neimenovanome, prvome uzroku. Taoistički pojam o takvoj ljubavi počinje od nastojanja da se pozabavimo onim što je pogrešno. U taoizmu je ono što nije u redu prije pitanje djelotvo­ rnog rješavanja problema,  nego pitanje srca.

Mnogim je ljudima širom svijeta ime Konfucije praktički sinonim za »mudrost«.  Njegova je  mudrost  bila duboko ukorije-

 

njena u ljubavi i poštovanju prema drugima. Treba li svijetu još takve velike mudrosti? Neki se ljudi prema ljubavi odnose  kao prema količini koju je moguće iscrpsti. Paze da je pretjerano ne koriste, možda i tako što ne vole druge, pribojavajući se da im ništa neće ostati za obitelj i prijatelje. Agape je, međutim, besko­ načna. Nemoguće ju je »potrošiti«. Štoviše, Konfuciju je takva lju­ bav bila nešto posve suprotno — što više volimo, to smo više u stanju  iskazivati  ljubav.

 

Slušaj smireni, tihi glas. Govori nam da idemo putem svetosti.

I od nas traži da svoje dane posvetimo dobroti. Taj smireni, tihi glas nije u vjetru, potresu ili plamenu. Taj smireni, tihi glas čuje se u srcima onih koji slušaju.

— Esta Cassway, prilagođeno iz Prve knjige o Kraljevima, 19:11-12

 

 

Agape  je  promišljen  izbor  koji  se  kao  mogućnost  nalazi pred  svima  nama.  Nalik  je  programu  vježbanja.  Kad  se  netko počne baviti na primjer trčanjem ili dizanjem utega, ustrajnost i izdržljivost nužni  su da  bi  se  uspješno prepoznale mnogobrojne prednosti.  Isto vrijedi i za povećanje sposobnosti voljenja na ne­ ograničen način.  Svaki dan »vježbamo« i pritom smo sve više u stanju razvijati  naviku bezuvjetnog i neograničenog voljenja.  Lju­ bav koju pružamo uvećava se; ljubav koju gomilamo smanjuje se! Kakve bismo samo koristi imali kada bismo ubuduće um­

jesto »Dobar dan« ili »Kako si?« u ime pozdrava svima i uvijek govorili jednostavno: »Volim te«?

 

 

*

 

 

3. ZAKON

Pronalazi     dobro      u     svemu.      —     Anonimna

 

Ako netko na svijet gleda vrlo usko, kako mu on samo izgleda us­ ko! S druge strane, ako na svijet gledate široko, velikodušno i sr­ dačno, naklonjeno prema svima, tada sve izgleda vedrije, zgodni­ je i pruža više zadovoljstva. Život optimistične osobe doima se naprednijim i korisnijim. Jeste li kada primijetili kako su neki lju-

 

Život je  poput vožnje  bicikla. Nećeš pasti ako ne prestaneš vrtjeti pe­

dale.

—  Claude  Pepper, nekadašnji   američki

kongresnik

 

 

 

Tko želi pjevati, uvi­ jek će pronaći pjes­

mu.

— Švedska poslovica

 

di sretni unatoč svemu što se događa? Iz njihova duha izvire bli­ stava energija, dok im se oči iskre! Čudesan sjaj zrači s njihovih lica, riječi odzvanjaju zamislima i gorljivošću, a čak i njihovi pok­ reti  odražavaju  sreću,  sklad  i  uzbuđenje.

Drugi, pak, kako se čini, trajno žive u oblacima tuge, jada ili pesimizma i odražavaju stav mračnih, negativnih misli. Poslo­ vni čovjek Reginald B. Mansell primijetio je: »Pesimist je onaj ko­ ji prilike pretvara u poteškoće; optimist je onaj koji poteškoće pretvara u prilike«. Jeste li već primijetili da većina velikih uspje­ ha na kormilu ima optimista? Je li razlog dijelom i to što se ne­ gativan život bavi problemima, dok optimističan život promiče rješenja?

Uspjeh u velikoj mjeri ovisi o optimističnome i gorljivome stavu. Na primjer, zamislite sebe kao slavinu za vodu. Ako je pos­ ve otvorena, voda istječe iz izvora i donosi blagoslov osobi koja pije ili vrtu kojem je voda potrebna. Ako slavinu zatvorite ili je sa­ mo malo otvorite, ne događa se ništa osobito. Na što smo usre­ dotočeni? Čemu posvećujemo pozornost?

Neki učitelj vraćao se automobilom s posla kada je u par­ ku ugledao djecu kako igraju baseball. Zaintrigiran njihovim ra­ dosnim povicima, zaustavio se i počeo ih gledati. Smjestivši se na klupu u blizini početne baze, neko je dijete upitao koliki je rezul­ tat.

 

 

Život je ono što od njega stvorimo, tako je bilo oduvijek, ta­ ko će biti zauvijek.

— Baka Moses

 

»Trenutačno gubimo šest nula«, glasio je gorljiv odgovor.

»Doista?« rekao je učitelj. »Ne bi se reklo da vas je to obes­ hrabrilo.«

»Oh, nikako, gospodine«, odgovorio je maleni igrač. »Još nismo udarali!«

Uspješan i plodonosan život može ovisiti o tome koliko mudro i svrsishodno koristimo dvadeset četiri sata kojima sva­ kodnevno raspolažemo. Znate  li  načine  na  koje  svaki  dan  može biti životna pustolovina? Uviđate li pozitivnost  u  potvrđivanju činjenice da svaki dan može biti seminar koji poboljšava život? Kada nam život postane produktivniji, bogatiji i zanimljiviji, pos­ tajemo zanimljiviji i drugima. Načiniti iskorak  i  pokušati  nešto novo znači naglasiti pozitivno. Uviđate li kako uspješna osoba nastavlja posezati za novim zamislima i  doživljavati ih, jednako kao što to  čini  i  s  novim  ciljevima  i  novim  stvarima?  Kad  imate cilj i počinjete ga ostvarivati,  možete  li  zamisliti  osjećaj  us­ pješnosti i postignuća koji će vas obuzeti?

Ali što se događa ako naše misli u svakom trenutku nap­ redovanja prema cilju nisu pozitivne i vedre? Prije svega, budite

 

Kad svijet gledate usko, kako se samo doima uskim! Kada gledate zlobno, kako samo izgleda zloban! Kada ga gledate se­ bično, kako je samo sebičan! Ali kada svijet gledate širo­ kim, velikodušnim i prijateljski naklonje­ nim duhom, kakve ćete samo divne lju­ de u njemu pronaći.

• Horace Rutledge

 

bez brige! Napredujemo i usput iskazujemo vedrinu. Dobro pazi­ mo na ono što je ispred nas i u tome pronalazimo nešto što možemo cijeniti! Životi većine ljudi kombinacija su pozitivnih i negativnih iskustava. Kada se koncentriramo na već postojeće dobro, osjećamo se bolje i zadovoljnije,  a život se razvija s ma­ nje problema. U protivnom je suprotno! No u svakom slučaju, ži­ vot ide dalje! Kako biste opisali  način  na  koji  koncentriranost, vjera i ustrajnost oblikuju naša iskustva?

Jeste li razmišljali o tome kako uviđanje dobrote u svemu i svima može poslužiti kao vrlo djelotvorno pomagalo koje člano­ ve obitelji i prijatelje dovodi u bliskiju vezu obilježenu većom lju­ bavlju i skladom? Kako izbjegavanje ogovaranja i pozitivno iz­ ražavanje o drugima pomaže da »uvidimo dobro u svemu i svi­ ma«? Promislite o tome da sastavite popis drugih životnih pod­ ručja u kojima možete provoditi načelo prema kojem u svemu tre­ ba vidjeti pozitivne aspekte. Za početak se možete odlučiti za sljedeće: čitanje literature koja nadahnjuje, izbjegavanje uspored­ bi, radosno prihvaćanje promjena i prilika za iskušavanje novog puta,  više  putovanja,  svakodnevno odvajanje vremena za  molitvu i planiranje.

Kad u tami upalimo svijeću koja obasjava naš život i živo­ te ljudi koji nas okružuju, upravo to svjetlo može nas dovesti do naših  ciljeva.

 

 

 

*

 

 

4. ZAKON

Što može zamisliti,  um može i postići. — Anonimna

 

 

 

Kažemo da su Bog i mašta jedno... Kako samo ta najviša svi­ jeća obasjava tamu.

• Wallace Stevens

 

NETKO JE MUDRO rekao da svatko od nas vlada najvećom »naci­ jom« na  svijetu — vlastitom  imaginacijom! U glavi nam  se nepre­ stano stvaraju slike u vezi s poslom, igrom, obitelji, prijateljima, kolegama, životom općenito. Možemo li birati  način na koji ćemo se  služiti  tim  prirođenim  darom zatnišljanja?  Dakako!  Razlikuje  li se  maštanje  i  zamišljanje  od  pukih  želja?  Da,  jer  se  često  naziva i  sposobnošću uma da  stvara slike.  Može  li  naša  mašta oblikova­ ti  misli?  Možemo  li  zahvaljujući  korištenju  mašte  zamisli  odjenu­ ti  ključnom  mentalnom  energijom  potrebnom  za  njihovo  ispunje-

 

jedan od najvećih pomagala smrtnome dobru jest mašta.

— Percy Bysshe

Shelley

 

 

 

Svaka  istina  pronala­ zi djelotvorno i ne­ porecivo postojanje jedino u čovjekovoj mašti. Mašta je, a ne inventivnost, vrhovni vladar  kako  umjet­ nosti, tako i života.

— Joseph  Conrad

 

nje? Psiholozi, filozofi, svećenici i drugi maštu često opisuju kao jednu od najsnažnijih mentalnih sposobnosti. A moguće je da ste čuli i izreku: »Što može zamisliti, um može i postići«.

Maštu  nazivaju  i  »škarama  uma« koje  oblikuju  naše želje

— riječ je o sposobnosti zamišljanja. Možete li »zamisliti« fanta­ stično djelovanje koje ta sposobnost zamišljanja u  slikama dono­ si zamisli? Kako to funkcionira? Ako u mislima svakodnevno ima­ te sliku cilja koji želite ostvariti, dajete li umu kreativnu priliku da bude produktivan?

U svojoj knjizi Vidjet ćeš kad počneš vjerovati, dr. Wayne Dyer opisuje kako su njegove misli oduvijek stvarale i oblikovale njegov svijet. Govori i o tome kako je gledao omiljenu televizij­ sku emisiju i zamišljao sebe kao gosta u njoj. Uvježbavao je raz­ govor s voditeljem i radio na malenim točkama koje bi mogao iz­ vesti kao gost. Većina tih »gostovanja« koncentrirala se na njego­ vu uvjerenost da može sam birati sudbinu i da može nasmijati lju­ de! Dr. Dyer opisuje i kako je zamisli iznosio prijateljima, kako su mu oni ugađali, ali i ubrzo skretali razgovor na nešto »realis­ tičnije«. Međutim, njegove unutarnje slike  nikada  nisu  nagrizali tuđi stavovi. Tako kaže: »Otkako znam za sebe, uspijevam ući u taj svijet 'čistih misli' koji je za mene jednako stvaran kao što je svima nama stvaran okolni svijet oblika«.

 

 

Nisam siguran ni u što osim svetosti sklonosti srca i istine mašte — ono što mašta vidi kao Ljepotu mora biti istina — bilo da je ranije

postojala ili ne. —John Keats

 

 

 

Možda se sjećate slika koje su pretpovijesni stanovnici Zemlje ostavili na zidovima raznih špilja. Moguće je da su oni vjerovali da će, budu li ih često gledali, zahvaljujući nekoj nevid­ ljivoj sili lakše doći do hrane u obliku divljači, ribe ili peradi. I Egipćani su se služili tom snagom uma kako bi stvarali složene umjetničke ukrase u grobnicama svojih faraona. Kada bi se u kra­ ljevskoj obitelji rodilo dijete, u mnogim slučajevima odmah su mu počeli raditi grobnicu. U njoj su slikama prikazivali brojna sretna i uspješna iskustva koja će dijete doživjeti tijekom života. I drev­ ni su Grci buduće majke često okruživali skladnim kipovima, pre­ lijepim slikama i raskošnim ukrasima, kako bi nerođeno dijete bi­ lo zdravo i steklo ljepotu od majčinih zamišljanja!

Kako maštu usmjeriti tako da djeluje u našu korist? Fran­ cuska filozofkinja Simone Weil  napisala je:  »Mašta  i fikcija čine

 

više od tri četvrtine našeg stvarnog života!« A američki boksač Muhammad Ali rekao je: »Čovjek bez mašte nema krila!« Koliko je važno jasno i precizno zamišljati? Ovo bi mogla biti izvrsna prilika da zastanete i samome sebi postavite nekoliko pitanja. Razmišljam li jasno, određeno i mudro? Napredujem li marljivo i korak po korak? Skrećem li s puta prema odabranome cilju? Stvaram li pozitivne ili negativne slike? Hoće li to što činim i me­ ni i drugima donijeti više dobra?

 

 

Primarnu imaginaciju smatram živom snagom i glavnim sredstvom cjelokupne čovjekove percepcije, te ponavljanjem, u konačnome umu, vječnoga čina stvaranja u beskonačnome »Jesam«.

— Samuel Taylor Coleridge

 

 

Čovjekov je um fantastično kreativno pomagalo. Bi li spo­ sobnost zamišljanja mogla poslužiti kao odskočna daska za čov­ jekove aktivnosti i glavni izvor čovjekova napredovanja i poboljša­ nja? Bi li mašta mogla biti ne posve shvaćena bit napretka? Je li naša mašta sjedište »božanskog nezadovoljstva« koje nam ne do­ pušta da budemo zadovoljni sadašnjim stanjem i prošlim uspjesi­ ma?

Uspješni ljudi često se služe sposobnošću zamišljanja ka­ ko bi lakše došli do željenih rezultata. Nebrojene su priče o lju­ dima iz svih mogućih životnih područja koji su kreativnim tehni­ kama vizualizacije olakšali postizanje ciljeva. Programi obuke ko­ ji promiču uspjeh na radnome mjestu često naglašavaju pozitivno zamišljanje kao glavnu tehniku koja donosi željene rezultate.

Snaga u primjeni mentalnih načela, ako u glavi nosimo sli­ ku plemenitih ciljeva, može poslužiti kao plodonosan čin poniz­ nosti. Važno je spoznati duhovno načelo najvećeg mogućeg dob­ ra za sve strane. Drugim riječima: »Budi ne  moja  volja,  nego Tvoja volja!«.

 

 

*

 

5. ZAKON

Budi ustrajan u molitvi.  — Kuran

 

 

 

Molitva je najmoćni­ ji oblik energije koju pojedinac  može  pro­

izvesti.

— William L.  Fischer

 

 

 

 

Molitva  misli  konce­ ntrira na  Boga kao što je  igla  na kompa­ su  uvijek okrenuta prema  sjeveru.

— James  Dillet

Freeman

 

 

 

 

Kada se molimo, povezujemo se s neiscrpnom snagom mo­tiva.

— Alexis  Carrel

 

NITKO ZAPRAVO ne zna kada, gdje, niti kako su se pojavile prve molitve. Prije gotovo dvije tisuće godina, grčki životopisac i pov­ jesničar Plutarh opisao je koliko ga ta činjenica zadivljuje: »U pu­ tovanju svijetom moguće je naići na gradove bez zidina, bez pis­ ma, bez bogatstva, bez novca, bez škola i kazališta; ali grad bez nekakvog hrama, grad u kojem se ne štuje božanstvo, nema moli­ tve i sličnih obreda, još nije viđen«.

Je li temelj aktivnog i zdravog duhovnog života u razvijanju veće svijesti o božanskoj nazočnosti? I postoji li bolji način uviđanja te činjenice od započinjanja i održavanja »razgovora« s tom unutarnjom nazočnošću? Ima li boljeg načina postojanja od toga da postanemo svjesniji jedinstva s beskrajem božanstva?

Većina ljudi u svijetu uvjerena je da negdje postoji nekak­ va božanska sila, ali točno ne zna kakva. Jednako tako, ljudi ne znaju kako početi pomagati ubrzanju božanske, vječne i beskraj­ ne kreativnosti. Neki imaju slične stavove i osjećaje u vezi s ni­ jansama u molitvama. Postoje nebrojeni oblici molitve i  mnogi načini na koje se molimo. Znanstvenici tek počinju istraživati raz­ like, uzorke i prednosti.

Molitva se određuje kao udruženo nastojanje  fizičke  svi­ jesti da se uskladi sa sviješću Stvoritelja, bilo kolektivno, bilo po­ jedinačno. Neki molitvu nazivaju »spontanim razgovorom s Bo­ gom«, »stavom srca«, dok je drugi smatraju »načinom  usklađi­ vanja  sa  Stvoriteljevim  ciljevima«.

Molitva se od pamtivijeka,  u ovakvom ili onakvom obliku, koristi u svim zabilježenim kulturama. Je li moguće da je razlog želja da se uskladimo s višom inteligencijom, želja koja je  pri­ rođeni sastavni dio čovjekove duše? U napredovanju iz djetinjstva u odraslu dob, dok nam život postaje sve složeniji, a brige i inte­ resi sve širi i sveobuhvatniji, molitva nerijetko postaje izvorom snage. Možda i zaboravljamo da nam Sveto pismo govori: »Moli bez prestanka«. Kada se misli i osjećaji koncentriraju prvenstve­ no na vlastito »ja«, može nam se dogoditi da iz vida izgubimo svoj ideal i da iz toga nastaje nesklad. To je izvrstan trenutak da ne dopustimo da nas vanjski izgled zavodi na pogrešan smjer, te da se vratimo iskrenim molitvama koje će nas vratiti na željeni put.

Te tri riječi, »Budi volja Tvoja«,  vjerojatno  su  najteži,  a ipak i najvažniji dio svake molitve. U knjizi Pismo Malcolmu: Po-

 

Molitva je otvorena linija koja vodi pre­ ma Bogu, a on daje

sve darove.

— Russell W.  Lake

 

 

 

Molitva nema veze s dobivanjem. Stvar je u koncentriranosti na trenutak i opaža­ nju magičnoga u svakodnevnome.

—  Larry Dossey

 

najviše o molitvi, C. S. Lewis primjećuje da riječi »Budi volja Tvoja« nužno ne znače da se moramo prepustiti neugodnim stva­ rima koje nam je Bog namijenio. Umjesto toga, treba ostvariti neusporedivo veći dio Stvoriteljevih ciljeva! Koncentrira li se, dakle, ta molba, i na doživljavanje i na izražavanje Stvoriteljevih ciljeva? Lewis govori i o čovjekovoj sklonosti previđanju nepos­ redne dobrote koju nam je svemir ponudio  jer  smo  očekivali nešto drugo!

Unutarnji duh bez prestanka nastoji s duhovnim darovima doprijeti do našeg uma. Molitva otvara i uvećava našu sposobno­ st da primamo i budemo produktivni. Bismo li tako mogli pot­ vrditi da nam molitva omogućuje da lakše primamo upute duhov­ nog vodstva? 1 jesmo li zahvaljujući molitvi u stanju lakše prima­ ti duhovnu energiju? Postaje li molitva djelotvornijom kada smo predani djelovanju na temelju duhovnih spoznaja koje smo stekli tijekom molitve? Postaje li molitva tako najdjelotvornijom kada za posljedicu ima plemenite čovjekove odluke i razvoj?

U knjizi Moji najdraži citati Norman Vincent Peale ovako piše o molitvi: »Želite li upotrijebiti nemjerljivu snagu molitve, počnite moliti odmah i nastavljajte u svakoj prilici. Na temelju ni­ za razgovora zaključio sam da prosječan čovjek molitvi posvećuje oko pet minuta na dan. A to je polovica od jedan posto vremena koje provede u budnome stanju... Želite li doživjeti omamljujuću energiju molitve, koristite je često«.

Molitva ne dokida mogućnost da nam se u životu pojave problemi. Međutim, daje nam moćno duhovno oruđe kojim nadi­ lazimo teške situacije. Štoviše, čovjek koji ima naviku  ustrajno moliti može se smireno i djelotvorno namjeriti na sve izazovne i nove situacije. Iz te perspektive, pojačava li molitva naš osjećaj odgovornosti za odvažno sagledavanje problema koji muče naš svijet? Jesu li čovjekova radišnost i domišljatost pozitivni nuspro- dukti svijesti ojačane molitvom? Kada iskreno i svim srcem »bez prestanka molimo« (I. Solunjanima 5:17), omogućujemo li molit­ vi da nam pomaže u povlastici preuzimanja veće odgovornosti u služenju Bogu i čovjeku? Srce koje se trudi i dodiruje Stvoritelja počinje crpsti energiju iz bezgraničnog rezervoara univerzalne duhovne materije koju je stvorio duh. Naše su molitve tako istin­ ska »duhovna hrana«.

 

Naglasci ••

 

1. Bi li poniznost mogla biti pravi temelj za razvijanje duhovnog života?
2. Poniznost nudi dublju i vjerniju perspektivu u gledanju na proces stvaranja i naše mjesto u
3. Agape se odnosi na osjećanje i izražavanje čiste neogra­ ničene ljubavi prema svakom živom biću, bez
4. Agape je promišljen izbor, nešto za što se može odlučiti sva­ tko od
5. Dobro pazite na ono što je pred vama i pronađite nešto što možete cijeniti i poštovati!
6. Kad u tami zapalimo svijeću koja osvjetljava naš život i živo­ te osoba oko nas, upravo nas samo to svjetlo može dovesti do
7. Bi li sposobnost zamišljanja mogla poslužiti kao odskočna daska za čovjekove aktivnosti i glavni izvor čovjekovih po­ boljšanja?
8. Maštu nazivaju i »škarama uma«. Zašto?

 

9. Kako biste, vlastitim riječima, opisali molitvu?

 

10. Kako je riječi iz svetoga pisma »moli bez prestanka« moguće primijeniti u svakodnevnom životu?
11. Kako nam molitva snažno pomaže u teškim situacijama?

 

12. Kako riječi »Budi volja Tvoja« otvaraju vrata većoj svijesti i zahvalnosti u svim situacijama?

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

Sljedeća priča, »Iskreni pokajnik«, potječe iz Mathnawija Jala- lu'ddina Rumija,  a preveo ju je Reynold A. Nicholson. Priče  u tom djelu prvenstveno se bave problemima i spekulacijama koji se odnose na vođenje, korištenje i smisao života.  Dok  čitate priču, kako neke od zamisli iznijetih u ovotjednim esejima možete usporediti s likovima i pojmovima iznijetima u priči?

 

Neki čovjek odlučio je u petak nazočiti molitvi. Vidio je kako ljudi izlaze iz džamije i jednog od njih upitao zašto su završili tako rano.

Ovaj je odgovorio: »Prorok je molio s okupljenim vjernici­ ma i dovršio štovanje. Kako ćeš ti ući, o praznoglavi stvore, na­ kon što je Prorok već udijelio blagoslov?«

»Ah!« uzvikne čovjek; iz tog uzdaha kao da je izišao i mi­ ris krvi njegova srca, nalik na dim.

Jedan od vjernika tada reče: »Daj mi taj uzdah i sve moje molitve postat će tvoje«.

Čovjek odgovori: »Dajem ti uzdah i prihvaćam tvoje molit­ ve«. Drugi vjernik uzeo je uzdah toliko ispunjen žaljenjem i čežnjom.

Noću, dok je spavao, Glas mu reče: »Donio si Vodu živo­ ta i spasenja«.

Zbog onoga što si odabrao, prihvaćene su molitve sviju vjernika.

 

 

*