MOJE ISKUSTVO SA NEKIM CRKVAMA

Pa ja mogu reći da je moje iskustvo sa nekim Crkvama uglavnom porazno. Postoje vjerojatno razlozi za to a dobar dio njih krije se u činjenici brutalnosti protekloga rata kod nas od kojeg nitko nije bio pošteđen I zbog kojega naši ljudi u inozemstvu I danas snose mnoge konzekvencije. Ja sam svojevremeno kao mladi novinar Poleta I casopisa Pitanja ostvario kontakt sa Ivanom Tešićem iz Zaprešića jer je njemu trebala neka ekspertiza u pogledu trenutnih političkih prilika kod nas I s obzirom na povijest našega prostora pa sam ja njemu držao kratka predavanja na tu temu pored tematike filozofije I sociologije religije koja je njega zanimala a bila je u svezi sa Kristovom Crkvom koju je on opsluživao kao jedan od dvojice misionara. I ja ne mogu reći da meni taj susret sa njime nije bio interesantan. Štoviše jako mnogo sam naučio o suvremenom američkom društvu družeći se sa njim. I ja sam se dobrim dijelom priklonio toj Crkvi pored toga što sam mogao nastaviti svoje teološke I filozofske studije a bez većega ometanja sa strane. Moja bivša žena Alica Rex je pak kod njega pripremala radio emisije koje su bile emitirane sa stanice radio Zaprešića. To je unekoliko također bilo I naše pribježište u okolnostima kada smo svi bili napušteni  I kada se svatko brinuo za sebe u prilikama velikoga Domovinskoga rata koji je obilježio stvarnost početka 90 tih  godina prošloga stoljeća. Ali se vremenom pokazalo da nama to društvo ne odgovara. Jer ja sam mogao biti spona prema Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je Ivan namjeravao doktorirati  ali nisam bio spreman da mu za novce  takoder I pišem njegovu doktorsku disertaciju . Tako je ta suradnja na koncu okončana velikim mojim osobnim razočarenjem a mislim da je isti slučaj I sa mojom bivšom ženom koja ga je tražila potrdu da je radila u toj Crkvi na radio emisijama da bi dobila odgovor da je to najbolje ‘’zaboraviti’’. Uostalom čitateljstvo  već donekle poznaje  cijelu tu problematiku.

Tako je Kristova Crkva ‘’zaboravljena’’ , Ivan Tešić je ostao u Zaprešiću a ja sam došao ovdje na drugi kraj svijeta uvjeren u bolju budućnost za sebe I svoju malu obitelj. Ali je nama trebala neka zajednica kada već nemamo nikakovu pa sam se ja pozvao na židovsku prošlost svoje žene I  njih dvoje, ženu I dijete približio židovskoj zajednici u Adelaideu . Pored ostaloga jer sam ih htio poštedjeti naših balkanskih prilika kojima smo bili opterećeni još u Zagrebu. Ja sam nastavio raditi na bosanskom I hrvatskome radiju za naše ljude u South Australia a oni su vremenom postali bliski nekim ljudima u židovskoj zajednici u  Adelaideu . Ali je za nama ostao veliki rep još iz Hrvatske I  to iz vremena moga bavljenja  novinarskim I političkim poslovima gdje smo svo troje oblaćeni kao hrvatski konzervativci, rasisti, kao ljudi retrogradne svijeti I kao ustaše, da čovjek pukne od smijeha. A kao takve nas je upoznala I australijska policija koja se  stala baviti našom obiteljskom genezom I prošlošću. Ja sam već pisao o tome kao je moj sin Ezra doživljavao neugodnosti u toj istoj židovskoj zajednici koja ga nikada nije primila kao ‘’svoga’’ nego ga je tretirala kao stranca sumnjive prošlosti, kao rasistu jer je  iz takve obitelji I konačno kao osobu koja ima u svojoj obitelji poznate ustaške koljače pa onda niti on ne može biti ništa bolji- prema definiciji Šuvara da je čovjek ono što sisa sa majčinim mlijekom. Takav je bio I njegov put u Izrael skopčan sa mnogim neugodnostima  I mada je  Ezra koješta tamo naučio ostala je stigma sumnjivca I  čovjeka kojemu ne treba vjerovati. Okolnosti su pridonijele tome da je Ezra na koncu završio u bolnici  nakon jedne episode raskida dugogodišnje emotivne veze pa je u tim teškim trenucima izrazio želju da ode u Sinagogu da se pomoli. I doista on se pomolio, rabin Engel je održao propovijed na hebrejskom  ali je  Ezra pri tome ismijan kao ‘’konvertit’’. Onda možete zamisliti taj ‘’nivo’’ Crkava o kojima govorim koje su božji hramovi u kojima se slavi I veliča ime Gospodnje . Ezra je na koncu nastavio svoj život neometan religijskim predrasudama ljudi kao što sam se ja  kasnije prihvatio posla da našu javnost upoznam sa prilikama  naših ljudi  ovdje u Australiji na drugom kraju svijeta.  Pa ja mislim da se već može dobiti jasna slika duhovnoga stanja kontinenta gdje ljudi umišljaju da su bolji ili vrijedniji od drugih samo zahvaljujući dubini svoga đepa I debljini svoga novčanika.

Zlatan Gavrilović Kovač