MOJA PENZIJA

Pa htio sam reći par riječi oko moje penzije budući je bilo I onih koji nisu vjerovali da ja u Hrvatskoj imam 20 godina staža. Jer zašto bi jedna takva bijeda raspolagala sa penzijom za koju nije posve jasno da li je zaslužena. Pored toga da ja naprosto nisam htio hrvatsku penziju jer nisam htio ništa od tih ljudi koji su me oštetili za 10 godina staža kako je bilo upisano u mojoj radnoj knjižici koja se sada nalazi u australijskom Centrelinku. A budući me je Hrvatska vlada prvo oštetila za penziju pa onda I izbacila iz Države jer nisam bio dovoljno dobar Hrvat I iz ratnih razloga, razaranja, mržnje potaknute prirodom međunacionalnih odnosa, zbog gladi I neimaštine to sam ja iz svih ovih razloga odlučio da zaboravim na tu penziju. Ali me podjetio australijski Centrelink koji mi

je rekao “Ako ne uzmete I zatražite hrvatsku penziju nećete dobiti niti ovu našu” . Tako sam u neku ruku bio prisiljen zatražiti hrvatsku penziju pa sam ja prije 10 godina riješio tu penziju I na koncu potvrdio da u Hrvatskoj imam 20 godina staža. I Iz priloženoga dokumenta rješenja moje penzije vidi se da je sveukupni staž 18 godina 10 mjeseci I 13 dana I da je pridodani staž skoro 10 godina ili točnije 8 godina 11 mjeseci 26 dana, a da je cijeli proces trajao ni manje ni više nego 5 godina: ja sam dobio skoro 20 tisuća dolara zaostataka koje sam sve rasprčkao. Prvo sam penziju I te novce davao Dragici Nadeždi Milošević koja je jako stradala u Splitu za vrijeme rata ali je njena majka mislila da je to malo nerealno jer I ja imam svoju obitelj pored toga da se Dragica bojala da ne izgubi svoju vlasitu, tako je to propalo. Onda sam ja to sve poklonio jedan dio sestri, mome djetetu Ezri, mojoj bivšoj ženi I ja sam nešto kupio za sebe, a novce penzije sam trošio na objavljivanje knjiga I na donacije raznim ljudima. Sve dotle dok se ljudi nisu stali smijati kolika sam budala I naivan čovjek koji troši novce na takav luksuz. Tim sam povodom pisao svome advokatu Vasku Vukoje koji mi je večeras napisao slijedeće: “Ti si predobar i prehuman covjek Zlatane. Radio si stvari koje vise ne postoje Želio bih da to nikad vise ne uradis, ti zaslužujes dobar život. Prica ti je nevjerovatma! Želim ti mirnu i spokojnu noc!” I ja se slažem sa Vaskom da taj apstraktni humanizam više nigdje ne postoji ali da ja nakon svega mogu mirno I spokojno usnuti što nije slučaj sa mnogima od nas.

Zlatan Gavrilović Kovač