Manipulacija povijesti
Netočno predstavljanje povijesti
Da bismo razumjeli što se doista dogodilo sa znanjem čovječanstva, najprije moramo shvatiti, da je ono što se posljednjih 6.000 godina prikazivalo i što se još uvijek prikazuje kao povijest i znanje - pametno orkestrirana obmana i laž.
Zapravo, kada uistinu uvidimo razinu te obmane, tada moramo priznati da je riječ o genijalnom djelu. Dakle, ako mislite da je otkrivanje «Istine» jednostavno čitanje nekih drevnih tekstova, možda bi bilo bolje da razmislite o tom pristupu kao - «jedinoj opciji». Na primjer, fakulteti potiču ljude na prihvaćanje drevnih tekstova, uklesanih u kamenu, kao točan prikaz onoga što se zbilo. To je jedan vrlo ograničeni pristup. Samo zato što je drevni tekst uklesan u kamenu, prije nekoliko tisuća godina, ne znači da je to točan prikaz događaja koji su se zbili. To je još uvijek tuđa verzija stvarnosti, jer su povijest oduvijek pisali pobjednici, tako da je to jedan jednostrani pogled.
Uzmite u obzir da su drevni vladari predstavljali informacije ljudima onako kako im je odgovaralo, da bi utjecali na to što ljudi znaju i kako shvaćaju život. Ljudi su u davninama imali isti problem kontrole kao i mi danas. Ne kažem da je apsolutno sve što je pisano u prošlosti netočno. Samo sam rekao da je informacija pisana planski, na način da služi političkoj i vojnoj, a više nego često i teokratskoj, agendi. Na primjer, ima dobrih ljudi koji su klevetani i pogrešno predstavljani kroz povijest. Neki su već stotinama, a drugi i tisućama godina, predstavljani kao zločinci, samo zato što su ih oni na položajima vidjeli kao neprijatelje i osjećali prema njima mržnju i gorčinu, i željeli im se osvetiti.
Otkrivanje pravog znanja o životu je poput odgonetavanja zagonetke koja ima mnogo slojeva, jer prava spoznaja o životu ostaje skrivena ispod slojeva iskrivljenih istina i manipulacija. Baš kad pomislite da ste nešto otkrili, dođe još jedna informacija ili spoznaja ispliva iz unutrašnjosti na površinu i sasvim promijeni vašu prethodnu perspektivu. To je razlog zašto mnogi smatraju da je potraga za istinom tako teško putovanje. Svi smo mi u potrazi za istinom, inače ni ne bi bili zainterisirani za čitanje ove knjige. Međutim, to znanje o životu nije daleko izvan našega dosega, kao što bi netko pomislio. Vidite, što je netko dalje na putu traženja i spoznaje, on sve više uviđa ironiju takvog putovanja.
Kada realno pogledamo unatrag kroz vrijeme, na načine na koje su ljudi tražili odgovore na četiri praiskonska pitanja, postaje nam očigledno, da se većina njih koji su
tražili odgovore na ta pitanja, ponaša na sasvim određeni način. Ljudi su putovali svijetom uzduž i poprijeko, sve do njegova kraja, ne bi li pronašli odgovore na pitanja. Manipulirali su drugima, izdavali ih, mučili, pa čak i ubijali u potrazi za tim odgovorima. Cijele zajednice i društva izbrisani su u potrazi za tim odgovorima. Vođeni su ratovi, neki su dobiveni, neki izgubljeni. Nevjerojatno, kroz vjekove su čak i cijele civilizacije nastajale i padale, kao rezultat te lude opsjednutosti nekolicine potragom za odgovorima na ta ista pitanja... zapanjujuće!
Nakon svega ovoga, najviše zapanjuje, pa čak i nasmijava, činjenica da su odgovori na ova pitanja bili dostupni svakome od nas, tokom cijele ove epohe amnezije. Nije li nevjerojatna spoznaja da su svi ti tražitelji, koji su ubijali, uništavali i ugnjetavali u to ime, imali upravo te odgovore cijelo vrijeme u sebi samima? Da, svi imamo te odgovore, oni su jednostavno u nama! Oni leže u miru, uspavani do točnog trenutka, kada će biti objavljeni.
Rečeno je: «Kraljevstvo nebesko je u nama!»
Došlo je vrijeme na našem putovanju da Ljudska rasa ponovno dobije pristup znanju i mudrosti života. Epoha amnezije je završila. Došli smo do točke u vremenu, u ovom ciklusu poznatom u cijelom našem Univerzumu kao «Ciklus za život vječni» i češće zvanom «Precesija ekvinocija» ili «Velika godina», kako su ga zvale Maje, drevni narodi i filozofi, kada se veo diže i kada će sve biti razotkriveno, dok se približavamo njegovu kraju. Završavajući ovaj ciklus u kojem smo putovali u odvojenost od naše istinske suštine, sada se vraćamo unatrag kroz proces reintegracije s našim višim aspektom Sebstva, koje je sjedinjeno sa sviješću ovog Univerzuma i sjedinjeno s onostranim životom, koji neki zovu «Sve» ili «Izvor». Također, prolazimo kroz prisjećanje na tko i što smo. Kao rezultat, ponovno ćemo imati odgovore na naša četiri iskonska pitanja o životu.
Ono što dijelim s vama u ovoj knjizi, moja su razumijevanja odgovora na ta praiskonska pitanja. Svi mi imamo u sebi to životno znanje i mudrost, tako da, u konačnici, ne učim nikoga ništa novo. Samo nudim svoje razumijevanje ovog zaboravljenog znanja i mudrosti, koje sam ponovno otkrio i prisjetio se kroz moja životna iskustva, kako bi ono moglo poslužiti kao okidač da ljudi ponovno aktiviraju neaktivne aspekte svog sebstva. Znanje podijeljeno na ovim stranicama i na stranicama koje slijede, daje ključeve za razumijevanje života u svom najčišćem obliku. Riječ je o samo-osnaživanju!
Razotkrivanje ludosti sadašnjeg stanja
Živimo u društvu koje najviše cijeni ljude koji prate «službene» programe uspješnosti. Problem leži u tome da ovaj proces širi, potiče i učvršćuje infrastrukturu tog sustava. To također jača nesigurnosti i strahove ljudi koji žive u tom istom društvu. Sustav tada postaje razlog za nečiji uspjeh i ovisnost o njemu postaje ključna - sve to zauzvrat uzdiže sustav na položaj vrhovnog entiteta. Takav pristup guši i ograničava Ljudski duh i ne dopušta širenje i rast, već jednostavno teži obuzdavanju Ljudske svjesnosti unutar «sustava». Stoga, konformizam postaje mjerodavan i stvar prestiža, a oni koji doživljavaju život izvan i iznad sustava i njegovog službenog nastavnog programa, i pokušavaju podijeliti to znanje i mudrost – bivaju ismijavani, proganjani i osuđivani, pa čak i proglašavani psihički nestabilnima.
U trenutku kada počinje razmišljati o prostranstvu Svemira, svaka osoba s imalo logike, osjećajnosti, racionalnosti ili intuicije, smjesta će vam reći da je nemoguće da smo sami u ovom beskraju našeg svemira. Rastužuje me kada vidim ljude koji uz svoje ime vežu važne skraćenice, koji su vođe ili čak poglavari u određenim područjima naše zajednice, a koji i dalje propagiraju teorije i ideje da smo sami u Univerzumu. Znam da ovo možda zvuči grubo, ali moram biti realan. Taj tok misli je po sebi tako nevjerojatno uzak i ograničen, da kada se promatra s više razine svjesnosti i razumijevanja, otkriva se, da se radi o zavedenom, pa čak i prevarenom, umu. To je mjerilo po kojem se
«obrazovani» ljudi smatraju intelektualno nadmoćnima, ali velika većina nažalost zna vrlo malo o životu.
Postaje sve očitije i mnogima u potpunosti jasno, da su mnogi sadašnji društveni nastavni programi posebno dizajnirani kako bi naveli Ljudsku svjesnost na određen put. Lako je vidjeti ljude, ideološki indokririnirane sadašnjim stanjem, kako ispiru mozgove mnogih, provođenjem sustavnog programiranja pod krinkom obrazovanja.
Ljudi koji govore o životu izvan naših planetarnih domena bivaju osuđivani od drugih, koji ih prozivaju luđacima i ljudima zavedenog uma. Velika ironija toga je da oni koji sude ne shvaćaju da čine to iz jedne ograničene perspektive i da oni sami propagiraju zavedeno stanja uma. To je stanje uma programiranog sustavom koji je
«isprao» njihove mozgove u vjerovanje u koncept da smo potpuno sami i da je trenutna verzija realnosti sve što postoji. Trebali bismo povjerovati da je površna «službena» verzija realnosti, i što god nam znanost i religija govorile, posljednja spoznaja u Ljudskoj evoluciji i u razumijevanju života u svojoj ukupnosti... kakvog li apsurda!
Jasno se vidi da su ove obje paradigme pod potpunom kontrolom! Problem je što su nam dokazi o tome da nismo sami skriveni pred nosom i zbog toga je mnogima tako teško vidjeti ih i prepoznati. Kada kažem skriveni pred nosom, doista to i mislim. Istina je svuda oko nas, posvuda, no imamo li oči da je vidimo? Imamo li svjesnost da je primjetimo? Istina iza fasade prepoznaje se podizanjem vlastite svjesnosti!
I znanost i religija sadrže elemente istine, ali obje vrve iskrivljenim istinama i manipulacijama, koje se koriste za kontrolu naše Ljudske psihe metodom zvanom
«podijeli pa vladaj». Tom se metodom dvije suprotstavljene ideologije stvaraju od jedne treće, skrivene grupe, koja ostaje nevidljiva. Ta treća grupa u pozadini kontrolira dvije vidljive, držeći ih zauzetima međusobnom borbom. To je razlog zašto ljudima nije moguće vidjeti drveće od šume. Oni ostaju zauvijek zarobljeni u tom vrtuljku ideoloških sukoba i nisu u stanju vidjeti izvan bilo koje paradigme ukorijenjene u dualnosti. Taj isti sustav kontrole provodi se na mnogim razinama našeg društva. Uzmimo, na primjer, politiku. Nije li očigledno da u gotovo svakom sustavu vlasti širom svijeta postoje dvije glavne stranke u opoziciji jedna drugoj? Jeste li to ikada primjetili? Slažem se, postoje neke manje stranke, ali one su samo simbolična gesta kako bi se ostvario privid barem neke razine izbora, pa čak i «slobode». Ako ljudi nešto od ovoga i primijete, većina će to smatrati «slučajnošću».
Još jedan primjer skrivanja pred nosom su drevni spomenici posvuda po svijetu i informacije koje su pohranjene u njihovim matematički dizajniranim strukturama. Ti su spomenici knjižnice pune informacija, apsolutno genijalno konstruirane, ali ih mainstream akademska zajednica, njoj prikladno, nastavlja krivo prikazivati. Stalno nam govore da su te spomenike sagradili primitivni divljaci ili robovi, no kada današnji arhitekti ozbiljno pogledaju strukturu tih građevina, postaje im očito da se u nekim slučajevima tehnike i preciznosti ne mogu replicirati čak ni današnjim modernim tehnologijama. Što se tiče pitanja tko je sagradio ove drevne spomenike i koja je razina znanja za to korištena, očito je da se ne radi o onima u koje nas službena znanost želi uvjeriti, niti o sredstvima kojima su oni građeni. Neke od tih spomenika sagradili su visoko evoluirani ljudi, s izrazito naprednim tehnologijama. U uspordebi s njima, naša se današnja suvremena tehnologija čini primitivnom.
Drevni su nam rukopisi također skriveni pred nosevima, pa čak i u modernoj simbolici, koja je puna skrivenih poruka. Te su poruke skrivene doslovce svuda oko nas, no imamo li oči da ih vidimo, uši da ih čujemo i svjesnost da ih primjetimo? To je
opsežna tema, o kojoj je mnoštvo velikih istraživača pisalo u brojnim knjigama, pa ne bih ovdje dalje ulazio u to. Znajte da su te informacije dostupne onima koji žele nastaviti istraživati to područje.
Skeptici
Vrijeme je da se dotaknemo i teme skeptika. Ono što namjeravam reći djelomično može zvučati grubo i uvredljivo, no nije mi namjera nikoga neukusno vrijeđati. Ovdje sam da konačno razotkrijem tko su zapravo ti skeptici modernog doba. Danas na svijetu postoji tkz. Društvo skeptika (The Sceptics Society, op.prev.). Kada pogledamo šire značenje riječi «skeptik», vidimo da ti današnji skeptici - to zapravo i nisu. Riječ skeptik potječe od grčke imenice skepsis, koja označava ispitivanje, upit, razmatranje i razmišljanje. Pa tko su onda ti pravi skeptici? Ljudi poput mene su pravi skeptici! Svatko tko je iskusio život izvan okvira, skeptičan je prema onome što nam govore, čemu nas uče, i prema načinu na koji smo programirani u vjerovanje općeprihvaćenim uvjerenjima i mišljenjima o životu. U našem društvu nismo samo dresirani kako da razmišljamo, već i što da mislimo. Ne ohrabruje nas se da sami razmišljamo kroz vlastita iskustva. Mudar čovjek koristi intuiciju i uzima si vremena za provjeru - pogotovo o onome što nam drugi nude kao već dokumentirano, istraženo, te smatrano istinom.
Reći ću vam tko su ti takozvani skeptici. Većina skeptika nije ništa drugo nego branitelji «postojećeg stanja stagnacije». Oni su neka vrsta njegove pogranične patrole. To su isti oni ljudi, koji su prije nekoliko stoljeća tvrdili da je svijet ravna ploča. Ovo je ta ista skupina, s istom infrastrukturom, koja koristi iste tehnike i argumente, predstavljajući suvremenu verziju skupine koja je još uvijek zaglavljena u srednjem vijeku. Promijenili su samo odjeću, dok su im umovi i dalje zabetonirani u stagnaciji. Zapravo se ta grupa ljudi proteže puno dalje u drevna vremena, ali sam ja, samo za primjer, sada uzeo argument «Zemlja je ravna ploča», kako bih predstavio neke njihove aktivnosti u posljednje vrijeme. Ova je grupa izvorno kreirana za djelovanje kao «policija pseudo javnog mišljenja», u svrhu ograničavanja svjesnosti. Ti su ljudi jedna od mnogih skupina postavljenih kao čuvari granice postojećeg stanja – stagnacije. Njihov prvobitni i glavni cilj je da paze da se ljudi prilagođavaju društvenim «normama». Zadržavanjem svjesnosti unutar njihove paradigme službeno odobrenih verzija stvarnosti, oni žele osigurati da ne izađete izvan njihovih zadanih okvira. Čine to sustavnim intelektualnim obezvređivanjem iskustvene stvarnosti pojedinca, strukturirajući svoje argumente s takvim prizvukom, kako bi suptilno podmetnuli mentalnu nestabilnost, što na kraju
potajice rezultira konformizmom. Naprosto želim reći da ako vaša iskustva ne zadovoljavaju njihovu podijeljenu verziju života, onda to ne može biti priznato ni na koji način, i u skladu s tim, to mora biti sustavno odbacivano i obezvređivano «racionalnim»,
«logičnim» i «intelektualnim» argumentima. Ti takozvani «dokazi» potječu iz državnih službi, osmišljenih da u konačnici osnažuju tu istu «Državu». Znam što se od njih traži i znam koje su njihove namjere. Nažalost, većina ljudi koji su dio tih skupina, uistinu osjeća potrebu da to čini, jer jednostavno vjeruje da su dokazi dobiveni od države pravi odraz šire slike o životu. Nažalost, ti ljudi nemaju svjesnosti da prepoznaju da su programirani sustavom vjerovanja, te da su indoktrinirani u dogmatsku vjeru, bez mogućnosti izlaza, osim preispitivanjem autoriteta.
Pravi skeptici smo mi koji smo još u školi stekli nesimpatije učitelja, jer smo i njima postavljali «prava» pitanja. Bili smo skeptični oko nastavnog programa i preispitivali smo ga. Bili smo, i još smo uvijek, skeptični oko onoga što nam današnja znanost i religija govori o životu na našem planetu i oko njega. Mi postavljamo teška pitanja, i njegujemo tihu buntovnu prirodu naspram svih krajnjih potraživanja vlasti ili hijerarhije. Stoga smo mi pravi skeptici. Ljudi poput mene prolaze kroz život, imajući nevjerojatna iskustva, koja nas vode izvan ove paradigme i realnosti. Zbog toga smo u mogućnosti vidjeti život iz mnogo šire perspektive. Otuda većina nas stječe svoje znanje i mudrost – iz osobnih iskustava iz prve ruke!
Današnji takozvani skeptici zahtijevaju dokaze. Uzvikuju glasno: «Pokaži nam dokaze». Najveća ironija je da su dokazi posvuda oko njih, ali oni odbijaju to priznati i žive poričući njihovo postojanje. Kako mogu biti tako slijepi? Realnost se mijenja i usprkos tome, oni ostaju zaglavljeni u svojim okvirima. Skeptici tvrde da su realni pošto svoje argumente temelje na znanstvenim dokazima, ali žive u poricanju dokaza. Dokazi sada dokazuju da oni nisu pravi skeptici, niti su pravi znanstvenici. Da, oni se bave stvarnošću, ali jednom njenom jako ograničenom i iskrivljenom verzijom, tako da ne mogu vidjeti da su zapeli u vlastitoj dogmatskoj religiji. Njihov ego zahtijeva od njih da brane svoja uvjerenja do samog kraja.
U međuvremenu, ostali se kreću dalje u životu, dok ti ljudi zaostaju ostavljeni u svojim uskim okvirima. Oni još uvijek pokušavaju vikati svijetu da je ono što vide stvarnost, a da su ljudi koji su iskusili život izvan te njihove verzije, ludi i pomućeni. Mi se okrećemo i vidimo njihove male glave kako vire iz unutrašnjosti njihovih okvira vrišteći pritom na nas: «Ne, ne! Mi smo ti koji znamo što je stvarnost i svi vi, koji mislite
drugačije, ste ludi!» I dok se odmičemo dalje od tih malo-umnih okvira, osvrćemo se oko sebe, pogledamo unatrag i kažemo: «Jesi li siguran u to? Jesi li apsolutno siguran u to?“
To je nesretna realnost koja je također zapala veliku većinu psihijatara i psihologa. Riječ «psiha» je grčka riječ i označava duh ili dušu. Ideja da se psihijatrija i psihologija bave duhom naprosto nije istinita, jer se isključivo bave proučavanjem uma. Sve je to dio mentalnog programiranja i nažalost su i oni postali tek nešto više od čuvara postojećeg stanja stagnacije. Oni igraju veliku ulogu u sputavanju ljudske svjesnosti.
Isto vrijedi i za ogromnu većinu znanstvenika. Pravi znanstvenici su utišani, jer istinska znanost, po svojoj prirodi, uvijek vodi izvan granica dosadašnjeg stanja. Teleskopima sada vidimo daleko u svemir, tako da su znanstvenici ustanovili da naša galaksija ima na stotine milijardi zvijezda. Također su ustanovili da postoje stotine milijardi galaksija. Razmislite o tome na trenutak - stotine milijardi galaksija, od kojih svaka sadrži stotine milijardi zvijezda. A to je samo ono što je do sada otkriveno u vidljivom dijelu svemira. Jako mi je zabavno kada ljudi koji sebe nazivaju znanstvenicima, a čiji su mozgovi također sustavno isprani nastavnim programom, pošalju na Mars sondu i istražuju tamo mogućnosti života u obliku bakterija. I sve to dok su okruženi dokazima vanzemaljskog života, u cijelom svemiru i svim krajevima našeg planeta, ali su zaslijepljeni vlastitim programiranim stanjem uma. Doslovno su programirani da ne prihvaćaju dokaze koji su pred njima i jednostavno ih odbacuju kao zavjere, mitove, legende ili maštu.
Nakon oslovljavanja i objašnjavanja nekih širih tema, znajte da postoji mnogo ljudi koji imaju iskustva izvan granica «službeno» odobrene verzije stvarnosti. Većina njih previše je neodlučna podijeliti svoja iskustva, zbog straha od ismijavanja i progona, ali neki nisu. Ja sam jedan od onih koji nisu! Tri su teme koje se smatraju tabuom ili neprikladnima, koje se u razgovorima ismijavaju i koje se u nekim slučajevima čak i zabranjuju. Tu su upravo ta ista tri sustava koji se koriste za kontrolu naše Ljudske rase
– politika, religija i van-zemaljski i inter-dimenzionalni život.
bglavac
irida
