Božja priča od fantazije

to je moje osluškivanje

riječi vlastite savjesti

što upravlja umom,

imaginarna ljubav

kao vrsta najviše iluzije

što je sabrala bijele peruške

to moje srce čini da opstoji

kao kalež u ruci stradalnika,

od gorkoga je vina istina,

da su sačinjene rane svete

moga biljega prokletinje,

biljega što je dušu moju stis’o

k’o kamen teški što je sudbu kuš’o.

 

San je ljudski snoviđenje pusto

u kojem su fantazije k’o i zbilje

život koji živi vlastito sebstvo

premudrost nebesa

što je svojom rukom sačinila,

da je potpun život

vrelo i jedinstvo

uzvišena čovjeka,

što je život čovjeka,

nego varka besmrtnih bogova

čovjek izgnat iz carstva nebesa

on čudom sam sebe doživljava.

 

A moje je tijelo krhko i slabo

kao da je umom okovano

kao da sam u kakvom snu

u kojem se loše spava i loše sanja,

u kojem vidim priviđenja strašna

moju ništavnost u poretku svijeta

ili mi je pjesme skladat’

tajni vrt za bijeg ekscentričnoga uma

u potrazi za ljubavlju,

jastuk na kojem spavam

ili jastuk na kojem dočekujem

noći bez sna

ljubeći sjenu mjeseca,

sjenu usamljenih žena.

http://blog.dnevnik.hr/prokleta-od-daljina/2017/04/1632078144/magicus.html

 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php