Luka spasa obasjana auerolom ljubavi

 

Ima toliko dragih a tužnih  ljudi što strpljivo čekaju na ljubav,

kao žena u crnini svog mornara,

Ima toliko ruku što miluju stihove ljubavnih pjesama,

kao što stari misionar miluje stihove svetog pisma,

Ima toliko slanih i nijemih suza,

I toliko samoće iz suza rođenih,

I toliko bratskih samoća,

A opet samoća.

 

Iako starim i sijedim svakim novim korakom na stazi snova,

Ja opet slijedim zov ljubavi,

Možeš me naći u tvojim snovima,

Jer i ja mogu tebe naći u svojim snovima,

Vrata ljubavi stalno su otvorena,

Jer i vrata vjere stalno su otvorena.

 

Čuh slavuja pjev,

I srca njezina pjev,

Vidjeh zvijezdu padalicu,

U očima čeznutljivim,

što u mene plaho gledahu,

I zovu u naručje svoje,

kao lišce anđela obasjano auerolom Božje milosti,

ja nisam u stanju misliti-

niti pjesmu pjevati-

samo slijepo slijediti srca njena pjev.

 

Je li to ljubav konačno i na vrata mog samotnog srca kuca?

 

Bez cvijeća,

Nema pjesme zaljubljenih,

A njezina nježna krhka ruka sada ubire cvijet,

Je li to za mene ubire cvijet?

-iz suze samotne nikli cvijet?

 

Već napol rasvijetljeno odrazom rajske zore,

Njezino blijedo lice svjetluca iza neprozirne koprene čežnje,

U tajanstvenosti njezine čežnje,

krije se i moja čežnja;

 

O čežnjo!... Čežnjo, jedro života ledenim vjetrovima samoće gonjena,

Ti znaš da se ljubav glasa jezikom,

Razumljivim za sve ljude svijeta.

 

I eto živote umorna kapetana,

U luku spasa stiže tvoj umorni kapetan;

Gdje ljubav čeka u odijeći siromaha i bogataša,

Gdje ljubav svijetli  u njenim nježnim dražesnim očima,

kao svjetionik obasjan auerolom Božje milosti.

 

©Walter William Safar

 

 

- Great Romantic Love Songs Ever - Songs for Lovers