Četvrt i    tjeda n

 

 

1. ZAKON

Lijepe  misli  izgrađuju  lijepu  dušu       —       Anonimna

 

 

 

Svake godine sve sam  uvjereniji da je najmudrije  i  najbo­ lje usredotočiti se na ono što je  lijepo

i dobro, a što manje se baviti zlim,  pok­ varenim  i  lažnim.

—  Richard  Cecil

 

DA VAS NETKO UPITA: »Kako biste opisali lijepu misao?« što bi vam se prvo ukazalo u mislima?  Možda  ćete  reći  »Kakav  prelijep  dan«, time želeći  reći  kako  je  vani  sunčano,  toplo  i  ugodno.  Ili  ćete  mož­ da odgovoriti: »Ovo je  fenomenalan  dan!«  jer  su  u  njemu  u vaš  život ušli  ljubav,  nove  prilike,  kreativnost,  gorljivost,   humor  i  ljepota.

Koliko je u vašem životu ljepote? Kada koristimo riječ »lje­ pota«, mislimo li više na vanjski, površinski izgled? Značenje ljuba­ vi o kojoj je ovdje riječ odnosi se na blistave unutarnje odlike poštenja,  iskrenosti,  poniznosti,  zahvalnosti,  ljubavi,  kreativnosti, te duhovnog bogatstva koji zrače iz dubina čovjekove duše.

Trebamo li širiti percepciju ljepote? Jeste li kada razmišljali o  mogućnosti  da bi  potreba za ljepotom  mogla nadići  čovjekove više potrebe jer obuhvaća i druge? Je li ljepota, kao aspekt univer­ zalne kreativne energije, prirođena duši svakog čovjeka i može li postati  očitijom  u  svim životnim  područjima?  Presudno je važno disciplinirati misli da se koncentriraju jasnije i preciznije. Na prim­ jer, promotrite način na koji lijepa okolina djeluje na pojedinca. Po- zitivnije gledanje na svijet koji nas okružuje može nam pomoći da upijamo više ljepote. Individualnost je lijepa. Suosjećanje, dobrot­ vorni  rad,  znanstvena  istraživanja,  plemeniti  ciljevi,  služenje,  te, da, fizička ljepota, pomažu nam da u tuđe živote unesemo ljepotu. U romanu  La Reponse du Seigneur Alphonse de  Chateu-

briant čovjekov um uspoređuje s leptirima  koji  poprimaju  boju lista na koji su sletjeli. »Pretvaramo se u ono o čemu razmišlja­ mo«, piše on. Ako nam misli zaokupljaju brige, nesigurnost, ogo­ varanja, kivnost ili slične neproduktivne misli, i sam će um pop-

 

U životu svakoga da­ na prati ga ljepota.

—   William Shakespeare

 

 

Svemir je promjena; naš je život ono što oblikuju naše misli.

—  Marko   Aurelije

 

 

Čovjek rađa ono na što usredotoči um.

—  Antoine  de  Saint-

Exupery

 

rimiti njihovu nijansu. Ako održavamo fokus na pozitivnim misli­ ma, i um će reagirati općom obojenošću. Marko Aurelije davno je primijetio isto kada je rekao: »Kakve su ti najčešće misli, takav će biti i karakter tvoje duše — jer dušu boje upravo misli«.

Naše misli nemaju samo svrhu bojenja uma! Ovdje je na djelu jedno univerzalno temeljno načelo: naše misli određuju naš svijet. Naše misli, koje su daleko od eteričnosti i odvojenosti od života, na naš svijet djeluju opipljivo i  dalekosežno.  Čovjek  se može roditi u izvanjskome siromaštvu i neprosvijetijenosti, no us­ mjeravanjem pozitivnog držanja može nadići ono što naoko izgle­ da kao ograničenje. Na završetku zemaljskoga života  može  na drugi svijet prijeći kao ljepša duša. Nije li ta mogućnost dostoj­ na truda koji iziskuju »lijepe misli«?

Zahvaljujući vježbi, možemo li stvarati, vizualizirati i jačati određenu zamisao kada se na nju usredotočimo? Dok razmatra­ mo mogućnosti, dimenzije i moguće primjene neke zamisli, može li se ona u našim mislima jasnije ocrtati? Tako razmišljanjem o ljubavi, snazi, poniznosti ili radosti možemo u sebi stvarati lju­ bavnu snagu, poniznost i radost. Služenje umom za više ciljeve plodonosno je iskustvo. Razvoj takvih pozitivnih mentalnih odlika može i potrajati. Međutim, stalni refleksivni fokus  i  pozornost mogu biti jednostavan i djelotvoran ključ za lijepe misli i iz­ gradnju lijepe duše!

 

Ljudi trebaju biti lijepi na sve moguće načine — u licu, u odijeva­ nju, u mislima i u najdubljim zakutcima vlastitoga bića.

—  Anton   Čehov

 

 

Plemeniti ciljevi i koncentrirano razmišljanje  na  djelu  su kod kreativnih osoba svih vrsta — umjetnika, izumitelja, zna­ nstvenika, poslovnih ljudi, vjerskih vođa, političkih vođa  i  tako dalje. Jedan od lijepih opisa razvijanja uma za više ciljeve prona­ lazimo u knjizi Evely Underhill Misticizam. Riječi sv. Tereze Avi- lske navode se u obliku upute: »Čim se posvetite razmišljanju, os­ jetit ćete da se osjetila okupljaju; nalik su na pčele koje se vraćaju u košnicu i ondje se zatvaraju radi proizvodnje meda«.

Je li vaš život lijep? Živite li u okruženju, i mentalno i tje­ lesno, koje ste uljepšali vlastitom ljubavlju i kreativnim  idejama? Uvijek možete pronaći nešto lijepo, i tu gdje jeste,  samo ako to nešto potražite.

 

2. ZAKON

 

Napredak ovisi o  marljivosti i ustrajnosti.

—                           Andersen

 

 

 

Genijalnost se sastoji u beskonačnom

strpljenju.

—    Michelangelo

 

 

 

 

Osobito moramo njegovati marljivost, a nju treba i nepres­ tano iskazivati; zah­ valjujući njoj mo­ guće je postići prak­ tički sve na svijetu.

—   Ciceron

 

 

 

Stalnošću cilja pos­ tiže se i nemoguće.

—  Kineska  poslovica

 

AKO NAŠA SVAKODNEVNA iskustva ne donose željeni napredak i re­ zultate, trebamo li tada ozbiljno  razmotriti  kako  gledamo  na  ži­ vot? Kakvo je naše temeljno gledište? Koliko smo marljivi u po­ kušajima ostvarivanja cilja? Koji  su  naši  ciljevi?  Koje  darove možemo razviti kako bismo lakše postigli  ciljeve?  Ubrzava  li  se naša kreativnost? Kako poboljšati produktivnost? Možemo li se mentalno koncentrirati na zadaće  koje  su  pred  nama  i  zapriječiti put izvanjskim utjecajima koji bi  nam  mogli  odvući  pozornost  od viših  ciljeva?

Gotovo svi traže uspjeh, bilo na profesionalnome, bilo na osobnome planu. Ipak, s vremena na vrijeme pojavljuju se i pre­ preke, pa nam se ponekad čini da se između nas i ciljeva uzdižu nepovoljne okolnosti. Kada se suočimo s poteškoćama, na što trebamo usmjeriti koncentraciju? Trebamo li kriviti druge ili tre­ bamo potražiti nove prilike? Trebamo li tražiti dokaze o nečem novom i dobrom što će se pojaviti? Procijenimo li situaciju pos­ ve realno, možda ćemo uvidjeti da nam ide bolje  nego što smo mislili. Život je kreativan poduhvat. U svakom trenutku  postoji sjeme većeg širenja, prilika i djelotvornosti. Naš napredak može ovisiti o marljivosti, dovitljivosti i ustrajnosti na putu do cilja.

Drevni kineski mudrac Lao Tse utvrdio je zakone djelotvor­ nog življenja do kojih je došao nakon godina i godina meditiranja i pomnog promatranja raznolikih oblika života oko sebe. Ta ne­ procjenjivo vrijedna učenja nazvao je Tao Te  Ching ili  Kako što funkcionira. Mnoga njegova učenja odražavaju djelovanje marljivosti  i  ustrajnosti.  Jedan  od  važnih  primjera  opisuje  se  u

»Širenju valova«: Želiš li pozitivno utjecati na svijet? Prvo sredi vlastiti život. Čvrsto se ukorijeni u univerzalnome načelu, tako da tvoje ponašanje postane pozitivno  i djelotvorno. Tako ćeš steći poštovanje i prerasti u izvor snažnog utjecaja.

Tvoje ponašanje na druge utječe poput širenja valova na vodi, budući da svatko utječe na sve ostale. Moćni su ljudi moćan utjecaj. Ako tvoj život funkcionira kako valja, utječeš na svoju obitelj. Ako obitelj funkcionira kako valja, ona utječe na širu za­ jednicu. Ako zajednica funkcionira dobro, utječe na cijelu zemlju. Zemlja koja dobro funkcionira utječe na cijeli svijet. A svijet ta­ kav utjecaj širi cijelim kozmosom. Zapamti da tvoj utjecaj počinje

 

Čak i najviša kula počinje na zemlji.

—  Kineska  poslovica

 

 

 

 

 

 

 

Bog je uz one koji strpljivo ustraju.

—  Kuran

 

od tebe i u valovima se širi prema van. Stoga dobro pazi da ut­ jecaj bude i snažan i pozitivan. Kako znam da je tako? Svi oblici rasta i razvoja kreću iz plodne i moćne jezgre. A  ti si jezgra.

 

Može li ta »šira perspektiva« poslužiti kao poticaj za veću marljivost i ustrajnost? Stara izreka kaže:  »Ništa  što vrijedi  ne pada s neba«. Mogu li nam gorljivost i odlučnost, u kombinaciji s marljivošću i optimizmom, pomoći da dođemo do uspjeha? Na raspolaganju su nam mnoge mogućnosti želimo li razvijati mno­ gobrojne i jedinstvene oblike nadarenosti i sposobnosti. To može značiti predavanje samodisciplini i ustrajavanje do trenutka ispu­ njenja  cilja.

Kamenolom se pretvara u neboder zahvaljujući ustrajnosti radnika. Slično tome, kanali povezuju mora. Kada bismo jedan udarac trnokopom ili jedan iskop lopatom usporedili s općim pla­ nom za željeni konačni ishod izgradnje zgrade ili prokopavanja kanala, možda bismo se posve obeshrabrili. Ipak, malenim i us­ trajnim potezima moguće je nadvladati velike poteškoće i doći do željenog  cilja.

S vremena na vrijeme naći ćemo se u iskušenju da dragoc­ jeno vrijeme posvetimo interesima koji nam donose zabavu, isto­ dobno zanemarujući dugoročne ciljeve. Da bi došlo do istinskog napretka čovjek mora postaviti mjerila kojih će se pridržavati, cilj kojem će težiti, sklop najviših vrijednosti koje će potvrđivati. Marljivost i ustrajno istraživanje čovjeka mogu dovesti u položaj da do krajnjih granica iskoristi moć rasuđivanja i ocjenjivanja. Je li moguće da su ljubav, suosjećanje i želja za istinskim služenjem ključne sastavnice našeg napredovanja, dok su marljivost i ustraj­ nost »šlag na torti«?

Kad god se pred nama pojavi prilika da iskažemo neki svoj dar, prigrlimo je objeručke! Nema sumnje u to da je svatko od nas sposoban za određene uspjehe. Glavni je uvjet da se preda­ no posvetimo razvijanju dara, postupno, malo po malo i dan po dan. Ustrajnost je onaj dodatak koji nam pomaže da budemo si­ gurni u ostvarenje cilja. Među mnogobrojnim nagradama bit će ispunjeni ciljevi, viša razina samopoštovanja, sreća, te osjećaj si­ gurnosti, produktivnosti i kreativnosti.

 

 

3. 3. ZAKON

Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe — Matej  19:19

 

 

Svjetlo koje blista u oku zapravo je svjet­ lo srca. Svjetlo koje ispunjava srce Božje

je svjetlo.

— Jalalu'ddin  Rumi

 

 

Ljubav nije nešto što možemo posjedova­ ti . Riječ je o toku Božje energije.

—  Swami Chidvilasananda

 

KAŽE SE DA JE bezgranična ljubav energija koja ujedinjuje, unosi sklad i  donosi  kreativnost,  energija  zahvaljujući  kojoj  postoji,  ži­ vi i kreće se i razvija cijeli svemir. Ta  čista,  neograničena  ljubav mogla bi biti temeljna stvarnost iz koje  se  izvodi  sve ostalo,  a to su kratkotrajne percepcije prolaznih bića! I premda  je  »Ljubav« teško točno definirati,  doživjeti je  može  svatko tko je voljan otvo­ riti um, srce i dušu i prepustiti se njezinoj  moćnoj energiji. Mno­ gi od nas iz osobnog iskustva i promatranja znaju da ljubav ima sposobnost  unijeti  iskru  u oko  i  novu energiju  u život.

Neograničena ljubav oprašta nedostatke; ne bilježi uvrede, strpljiva je i blagonaklona. Neograničena ljubav nije ljubomorna, razmetljiva, razdražljiva ni kivna i ne uživa u onome što nije u re­ du. Užitak pronalazi u istini i ispunjava sve zakone. Dokida strah, krivnju, osude, nesreću, a transformira pojedinca ili situaciju ka­ da joj dopuštaju da se izrazi. Stoga se, na temelju iskustva i do­ kaza, čini ključnim da se čovjek temeljito upozna s bezgraničnom ljubavlju.

Ljubav naglašava potpunost života. Je li to onaj sveprisut­ ni potencijal kroz koji možemo pronaći djelovanja koja donose zadovoljstvo ili skladan stav? Možemo li zahvaljujući neogra­ ničenoj ljubavi ući u dimenziju duhovnog jedinstva, cjelovitosti i zrelosti? Zrela duhovna ljubav može nas bliskije sjediniti sa Stvo­ riteljem i osobama koje nas okružuju — vlastitim susjedima! Svemir nije odvojen od nas, kao ni mi od njega! Božanska ljubav izražava se kroz sve faze stvaranja.

 

Ljubav znači vidjeti što je dobro i lijepo u svemu. To znači učiti iz svega, u svemu vidjeti Božje darove i Božju velikodušnost. To znači i biti zahvalan na svim običnim Božjim darovima.

— Šeik Muzaffer

 

 

Kada očima srca omogućimo da budu otvorene u neogra­ ničenoj ljubavi, vidimo li veći dio stvarnosti koju inače skrivaju iz­ vanjski oblici ovoga svijeta? Kada su otvorene uši srca, čujemo li riječi istine koje se eventualno skrivaju iza drugih riječi? Jedan je učitelj rekao: »Srce je hram u koji se može smjestiti Bog. Sva su srca  hramovi,   a  otvoriti  srce  znači  omogućiti  božansku  na-

 

zočnost... Sva je mudrost već u nama; sva je ljubav već u nama; sva radost. S druge strane, skriveni su sve dok ne otvorimo sr­ ce«.

 

 

 

 

Ljubav iskazuj svim stvorenjima i bit ćeš sretan; jer kada voliš sve, voliš i Boga, jer On je sve u svemu.

— Tulsidas

 

Biblija često spominje značenje ljubavi. Isus nam u Propo­ vijedi na gori savjetuje da  »volimo  neprijatelja«.  Trebamo voljeti one koji nas mrze. Trebamo okrenuti i drugi obraz! I dok će ne­ ki samo prijezirno odmahnuti na takve savjete i nazvati ih nepra­ ktičnima, čista i neograničena ljubav može biti  najplodonosniji način koji dovodi do istinski uspješnog života! Tejabindu Upa- nišad nam govori: »Biti ujedinjen s Bogom Ljubavi znači oslobo­ diti se svih uvjetovanosti. Riječ je o stanju samoostvarenja, koji daleko nadilazi riječi i misli«. A Lahiji, iz sufijskih učenja, govo­ ri: »Srce je riznica koja čuva Božje zagonetke. Tražite svrhu oba­ ju svjetova upravo kroz srce, jer to je smisao svega«.

»Voljeti bližnjega svoga« znači nadići puku razinu dužnos­ ti, teret obveze, uske granice uvjerenja, te kruta pravila poluživo- ta i s radošću stupiti u nov način života. Pripremiti se za ljubav prema bližnjemu znači iznova (i katkada bolno iskreno) promot­ riti Boga, sebe, svoje bližnje, svoj svijet i sve u njemu! A tko su nam ti bližnji? Nisu li to svi ljudi na ovome planetu?

Kada se u praksi pridržavamo pravila neograničene ljuba­ vi, lakše nam je voljeti i »neprijatelja«, podnositi one koji nam možda dodijavaju i smetaju, te u svakome pronaći nešto što možemo cijeniti, neku osobu, mjesto, neko iskustvo. Veliki para­ doks neograničene ljubavi možda se sastoji  u  tome  što  od  nas traži da u cijelosti budemo svoji i da cijenimo svoju individualnu istinu, oslobađamo se egoističnosti i potom dajemo, a da pritom ne uskraćujemo baš ništa. Kao i druge duhovne vrline, ljubav nam u život ne pada kao mana s neba. Kao i kada je riječ o znatiželj­ nome umu, treba je kultivirati.

U svemu što činimo važan je element naš osobni stav pre­ ma tome što činimo. Nije li upravo ovo savršeno prikladan trenu­ tak da prigrlimo stav radosti i iščekivanja u moguće i najvećoj za­ daći koju pred nas postavlja život — ljubavi prema bližnjemu ko­ ja će biti jednaka ljubavi prema sebi?

 

*

 

4. ZAKON

Nanijeta nepravda ne znači ništa ako je ne pamtiš. — Konfucije

 

 

Zaboravimo i opros­ timo sve povrede i

nepravde.

—  Miguel de Cervantes

 

 

Život je moguće shvaćati unatrag; no moramo živjeti pre­

ma naprijed.

— Soren Kierkegaard

 

FIRMIN ABAUTIZ bio je poznat kao miran i staložen čovjek. Nitko od njegovih sugrađana nije se mogao sjetiti da je ikada tijekom osamdeset sedam godina života izgubio živce. Neki  čovjek,  koji je sumnjao da itko može biti tako nedodirljiv, dogovorio se s kućnom pomoćnicom, nudeći joj novac ako iz njega uspije izma­ miti  bijes.

Domaćica je znala da Abautiz voli udoban i uredan krevet, pa mu ga jednom  nije namjestila. Sutradan  ujutro Abautiz ju je ljubazno podsjetio na zaboravljenu dužnost. I sljedeći  dan  na­ večer naišao je na nepospremljenu postelju, pa joj je iduće jutro ponovno skrenuo pozornost na to. Ona se opravdala kratko i ne­ uvjerljivo, no on je i to prihvatio.

Trećeg dana ujutro Abautiz je rekao: »Još mi niste namje­ stili krevet; očito je da ste odlučili to više ne raditi. Pretpostav­ ljam da vam je to teško i odbojno, ali i nije važno, jer sam se već počeo malo-pomalo navikavati«. Dirnuta takvom dobrotom, žena je otkazala dogovor i otada se silno trudila da svaki dan što bo­ lje i udobnije namjesti krevet!

 

Naučiti oprostiti daleko je korisnije nego jednostavno uzeti kamen i baciti ga na predmet ljutnje, osobito kada je izazov osobito velik. Jer upravo u trenucima najveće uzrujanosti i potencijalnog sukoba pojavljuju se najveće mogućnosti za dobra djela, kako prema sebi,

tako i prema drugima.

—  Dalai  Lama

 

Sve uvijek ne može biti upravo onako kako želimo, no kri­ tike i grube riječi rijetko postižu trajnu i mirnu suradnju ili ispu­ njavanje naše želje. Strpljivost i dobrota, s druge strane, postižu upravo to.

S vremena na vrijeme dopustit ćemo da nečiji bijes ili kri­ tike »načine rupu« u našoj dobrohotnosti i  oduzmu  nam  inače vedro i blagonaklono raspoloženje. Stoga neki put moramo pora­ diti na tome da se izdignemo iznad takve situacije i onemogućimo da se ta »nepravda« trajno nastani u našoj svijesti.

Da, nanijeta nepravda boli, ali hoćemo li se izliječiti kada se izoliramo, ili u sebi ustrajno iznova proživljavamo nešto što se

 

Nije dovoljno samo poznavati vrline i dobrotu, moramo pokušati steći ih i koristiti, ili poduzi­ mati druge korake koji nam koriste.

—   Aristotel

 

dogodilo prije cijelog dana, tjedna, mjeseca ili čak prije više go­ dina? Kada se i dalje bavimo emocionalnim ožiljcima, ne upušta­ mo li se zapravo u nepotrebnu i beskorisnu patnju umjesto da li­ jepo nastavimo živjeti?

Izazovi u našem životu neki put mogu postati izvorom no­ vog svjetla i optimizma. Bez obzira na »nepravde« i dvojbe koje proživljavamo, možemo li krenuti naprijed zahvaljujući prijatelj­ skoj pomoći, marljivome radu, ustrajnosti, ljubavi i služenju, mo­ litvama i omogućavanjem neograničenoj ljubavi da postane glav­ nom  energijom?

Kako bolno iskustvo pretvoriti u priliku za iskazivanje lju­ bavi? Što kažete na korištenje energije opraštanja kao moćnog agenta napretka? Postupak opraštanja može obuhvatiti produblji­ vanje dubine  percepcije  — želje  za  razumijevanjem  utjecaja  koji su oblikovali ponašanje osobe koja nam je nanijela bol. Nastoji­ mo li shvatiti, i pritom dajemo sve od sebe, odakle je ta osoba potekla i promotrimo li probleme koji prevladavaju u njezinom životu, nije li riječ o našem iskrenom nastojanju da »neko vrijeme proživimo u njezinoj koži«?

Jesu li međuljudski odnosi nalik na živući laboratorij u ko­ jem napredujemo u smjeru veće zrelosti i korisnosti? Zahvaljujući pozitivnim reakcijama na navodne nepravde, gradimo li korisnu osobnu pozornicu za razvoj mnogobrojnih poželjnih plemenitih odlika ili vrlina? Kada počnemo shvaćati dinamiku koja djeluje u pozadini »nepravde« ili zlostavljanja, možda ćemo lakše i brže oprostiti. Stara afrička poslovica kaže: »Svađu prekida onaj koji oprosti«. Jeste li voljni potaknuti tako pozitivnu promjenu?

Razumijevanje, opraštanje  i  zaboravljanje  nepravde  ne znači i opravdavanje i prihvaćanje tuđih riječi i postupaka. Me­ đutim, mogu li nam ljubav i opraštanje pomoći da preoblikujemo iskustvo, oslobodimo se nastale boli i obnovimo čvrstu privrže­ nost životu? Na jednoj dubljoj razini postupak oslobađanja boli od nepravde može biti znak  oslobađanja  privrženosti  iluzijama ega o odvojenosti. Je li oslobađanje od ega i oslobađanje od uv­ rede i boli ista stvar?

Naš je svijet  neprekidno  u  stanju  fluidnih  promjena.  Neki put  možda  imamo  vrlo  malo  vremena  za  pripreme  i  razmišljanje o događaju koji je u tijeku. U takvim se situacijama naša sposob­ nost pripremanja za izazove s kojima se suočavamo može povezi­ vati i  s  našom  duhovnom  snagom. Je  li  sada  idealan  trenutak da na trenutak zastanemo i osvrnemo se na vlastitu duhovnu imovi­ nu, bolje promotrimo i ojačamo te duhovne sposobnosti koje će

 

nam pomoći u prilagođavanju životnim promjenama? Proistječu li oprost i zaborav automatski iz čiste, neograničene ljubavi prema svim ljudima bez iznimke?

 

 

*

 

 5 ZAKON

Zanos olakšava postizanje uspjeha. — John Marks Templeton

 

 

Zanos... je vrlo zarazan.

—  Emory  Ward

 

 

 

Ovo je dan što ga čini Jahve. Kličimo i radujmo mu se!

—  Psalmi   118:24

 

ZNAČENJE RIJEČI »zanos«, »gorljivost«, »entuzijazam«...  povezano je  s  grčkom  riječi  »entheos«,  koja  znači  nadahnutost,  radost,  žar i ispunjenost duhom, »ispunjenost Bogom«. Ne izgleda li vam up­ ravo  to  kao  recept za sretan  i  koristan život? Dakako,  većina lju­ di priželjkuje točno  određenu  kvalitetu  života,  možda  i  kombina­ ciju posebnih interesa: istraživanja, postignuća, napretka  i  koris­ nosti. Osim toga, duboko u srcu svakog od nas postoji unutarnja žudnja  za  doživljavanjem  ljepote,  ljubavi  i  plemenite  svrhovitosti. A što je s energijom i vitalnošću potrebnima za ispunjavanje sva­ kodnevnih dužnosti  uz višak krepkosti? Može  li život  biti radosna svakodnevna   pustolovina?

Zanos i gorljivost smatraju se jednom od najvećih životnih odlika, no da bi prerasli u dominantan faktor u čovjekovu životu, nužno ih je redovito provoditi u praksi! Promotrimo li aktivnosti malenog djeteta, što će se izdvojiti kao karakteristika koja nam najčešće privlači pozornost? Nije li to upravo djetetov  zanos? Njega sve opčinjuje. Zanima ga sve što se događa u njegovu svi­ jetu. Postavlja pitanja! Silno želi učiti! Svijet smatra divnim i čudesnim i upravo ga obožava! Thomas Huxley rekao je da se taj­ na genijalnosti sastoji u prenošenju  djetetova duha  u starost, a to, dakako, znači da nikada ne smijemo ostati bez te gorljivosti. Kakvo moćno opažanje!

Imamo li dojam da bismo iz života željeli izvući više, ne bi li bilo dobro početi od propitivanja stanja vlastitog zanosa i gor­ ljivosti? Kako  možemo postati  gorljiviji? Jedan od načina sastoji se i od djelotvorne primjene načela »kao da«. William James, ko­ ji je proučavao to načelo, kaže: »Ako želite neku odliku, ponaša­ jte se kao da je već imate«. Shakespeare nam u III. Činu Hamle- ta kaže: »Prigrli vrlinu ako je već nemaš«. Želimo li se promije-

 

Od svega što poka­ zujete, najvažniji je

vaš izraz.

— Janet  Lane

 

 

 

Ako sinu ili kćeri možete dati samo jedan dar,  neka to bude gorljivost!

—  Bruce  Barton

 

niti, postati drukčijim tipom osobe, može li se prvi korak sasto­ jati od konkretnog određivanja osobite odlike koju želimo steći? Sljedeći  bi  logičan korak bio  ustrajno zadržavanje te  predodžbe u svijesti. Nakon toga možemo je početi  razvijati ponašajući se kao da njome već raspolažemo.

Možete li zamisliti da dan započinjete planom o većoj gor­ ljivosti? Henry David Thoreau navodno je nakon buđenja još ne­ ko vrijeme ostajao u krevetu i samome sebi nabrajao sve pozitiv­ ne novosti kojih se uspijevao sjetiti. Ustajao je i svijet dočekivao u svijetu ispunjenom pozitivnim stvarima, čudesnim ljudima i ve­ likim prilikama! Takav način duhovne motivacije koristio je na početku svakog dana kako bi cijelo svoje biće prožeo novim za­ nosom i gorljivošću.

Osim toga, korisno je razviti naviku izražavanja samo op­ timističnih, gorljivih misli. Možemo li svjesno i promišljeno od­ lučiti sagledati pozitivne strane svake situacije, iskustva i osobe? Ako gorljivost izražavamo slobodno i otvoreno, i to u svim prili­ kama, nije li logično da će naš život snažno početi naginjati većoj radosti i obilnijiim plodovima? Čovjek počinje prirodno očekivati dobro, pozitivno.

Kako gorljivost i zanos olakšavaju postizanje uspjeha? Jes­ te li čuli izreku: »Ako ti život pruži limun, pripremi limunadu«? Može li nam gorljivost pomoći da u svakoj situaciji uočimo pozi­ tivnu stranu? Oslobađa li gorljiva osoba uvijek maksimalni poten­ cijal zbog tako otvorenog stava koji prati zanos i gorljivost?

Kako zanos i gorljivost donose neporecivu razliku u re­ zultatima rada? Na primjer, ako nekoga obuzme apatija, on to spozna i poželi promijeniti stanje, te se počne ponašati gorljivije, hoće li se u njegovoj energiji pojaviti nova živost? Taj proces zah­ tijeva predanost, ustrajnost i samodisciplinu, ali čovjeku može pomoći i da stekne nov, pozitivan i produktivan stav.

Dječak koji nije znao što je jeka povikao je prema suprot­ noj strani doline: »Tko je to?«

Jeka je  uzvratila:  »Tko je to?«

Dijete nije vidjelo tko je izgovorio te riječi, pa je upitalo:

»Tko si ti?«

Odgovor je glasio.  »Tko si ti?«

Dječak je pomislio da ga netko zadirkuje,  pa je povikao:

»Molim te, prestani!«

Jeka je ponovila: »Molim te, prestani!«

I već kada više nije znao što bi pomislio ili učinio, majka je djetetu objasnila da se nitko ne šali s njim,  da je to tek jeka

 

njegova vlastita glasa. Dijete se na trenutak zamislilo,  pa je po- vikalo: »Volim te!«

Sa suprotne  strane začule  su  se  riječi:  »Volim  te!« Dijete je zaneseno  i  gorljivo povikalo:  »Tako  si  dobar!«

Jeka mu je uzvratila kompliment i dijete je steklo sretniji i gorljiviji pogled na život. Pouka priče glasi: što dajemo svijetu, to nam  se  i  vraća.  Izražavamo  li  stoga  zanos,  gorljivost,  neogra­ ničenu ljubav, dobrotu, pružamo li pomoć, suosjećanje i služimo li drugima, prema duhovnim načelima, sve će nam se to i vraćati. Riječi Normana Vincenta Pealea u Riznici radosti i gorlji­

vosti nude izazovni recept za bolji život: »Oni koji dosljedno žive prema radosnom i gorljivom  obrascu  razmišljanja ostvaruju,  ka­ ko se čini, zavidan stupanj ovladavanja nad okolnostima«.

Možete li čvrsto odlučiti udvostručiti količinu  gorljivosti koju unosite u život? Ako možete i ako to doista odlučite, budite pripravni na zapanjujuće  rezultate.

 

 

Naglasci ••

 

1. Na koje je načine,  između ostalih,  moguće  razviti  stav pun ljubavi koji pruža novu snagu?
2. Trebamo li širiti percepciju ljepote? Kako?

 

3. Kako biste opisali lijepe misli koje izgrađuju lijepu dušu?

 

4. Zašto su marljivost i ustrajnost važni sastojci napretka?

 

5. Kako gorljivost i odlučnost, u kombinaciji s marljivošću i us- trajnošću, pomažu u postizanju uspjeha do kojeg dolazimo zahvaljujući iskrenom  trudu?
6. Kako neograničena ljubav naglašava potpunost života?
7. Tko je  vaš  bližnji?  (»Ljubi  bližnjega  ..«  Matej   19:19)

 

8. Opraštanje je postupak odustajanja od lažnoga u korist isti­ nitoga, brisanja pogrešnih pojmova iz uma i tijela, te nastav­ ljanje plodonosnog života. Kako to primijeniti na svakodnev­ ni život?
9. Kako bolno iskustvo prebaciti u odgovarajuće i konstruktivno mjesto u vlastitome životu?
10. Zašto se zanos i gorljivost mogu smatrati jednom od najvećih životnih odlika?

 

11. Zašto je svakodnevno praktično provođenje zanosa i gorlji­ vosti važno za svakodnevni život?
12. Zašto se istraživanje duhovnih načela smatra važnim poma­ galom u poboljšavanju života? Kako biste krenuli u takvo is­ traživanje?

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

Theodore Gaster, profesor komparativne religije na Dropsie Col- legeu, u sljedećim riječima Yehude Halevija pronalazi izraz »sre­ dišnje, jedinstvene i velike ideje... prema kojoj su Bog i ljudi pa­ rtneri na ovome svijetu, te da Bog za ostvarenje svojega Plana... treba odanu i predanu skupinu muškaraca i žena«.

...Iskusiti Boga znači osjetiti dodir Božanskoga Duha na jedan od niza različitih načina. Iskustvo može obuhvaćati Duh ko­ ji potiče i hrabri; Duh koji hrani motivaciju i predanost; Duh ko­ ji širi ljubav i kojem je nagrada ljubav; Duh koji teži miru i pri- grljuje pomirenje; ili Duh koji poštovanjem prema prirodi seže prema Bogu.

Duhovno zadovoljstvo javlja se kad čovjek pronađe je­ dinstven način na koji osobno osjeća Boga.

Odgovor se krije u jednoj priči. U njoj muškarac koji sje­ di u parku na klupi promatra dijete koje pušta zmaja. Zmaj se pe­ nje u visinu i u jednom trenutku nestaje u oblacima.

Čovjek prilazi djetetu i pita: »Što to radiš?« Ono odgovara: »Puštam zmaja.«

»Ne vidim ga«, kaže muškarac. »Kako znaš da je gore?«

»Znam da je gore jer osjećam kako me privlači.«

Kako ta priča ilustrira djetetov, ili naš vlastiti, način »doži­ vljavanja Boga«? Na koje još načine doživljavate povezanost sa Stvoriteljem?

 

 

 

 

*