KUKASTI KRIŽEVI U SINAGOGI

Pa još ima mnogo neobičnosti kada gledamo ovaj grad Adelaide a jedna od njih je svakako I multikulturalizam koje se nametao kao jedno rješnje s obzirom na britansku dominaciju. Danas je to već otišlo toliko daleko da u nacionalnim zajednicama Australije ima preko polovice migranata koji ne poznaju elemente britanske kulture a da ne govorimo o kulturama drugih ili srodnih naroda. Tako je I sa Židovima u Adelaideu koji redovito održavaju kontakte sa maticom zemljom, pa onda imaju svoje škole, svoje klubove, svoja naselja, svoje zanate ali se malo prožimaju sa okolnim svijetom koji im , istina, I nije svagda sklon. Ali imaju također I svoje predrasude koje su nekada tako snažne da ih niti jedna ideologija ne može dovesti u pitanje . Tako je bilo I sa nama koji smo stigli do Adelaidea a onda se preko židovskih veza nađosmo u židovskoj općini koja se u početku pokaže jako susretljivom I gostoljubivom. Ali ne za dugo jer se preko nekih ljudi u Zagrebu saznade da sam se ja bavio politikom I da sam bio hrvatski orijentiran ako ne I ustaški. Tako je na koncu ispalo da su me izolirali u stanu Housing Trusta za kojega su govorili da je za mene najbolje rješenje , primao sam penziju , patio od aritmije srca za koju se u najnovije vrijeme uspostavi da je uzokovana totalnom blokadom koronarne arterije, na psihofarmacima posljednje generacije jer je bilo sasvim prirodno da se ustaša podvrgava psihijatrijskom tretmanu I u slučajevima kada nije procjenjen mentalno retardiranim, nego sa blagim mentalnim insuficijencijama, sa nedostacima D vitamina jer sam uglavom bio zatvoren između četri zida sa ograničenim radijusom kretanja ali uglavnom prilično zdrav s obzirom na okolnosti pod kojima sam došao do Adelaidea. I tako sam živio nekih pet godina. Za to vrijeme moje je dijete Ezra pohađalo Massada College u Adelaideu a to je jedna židovska osnovna škola visokoga renomea u kojoj je Ezra bio outsider ali dovoljno inteligentan da tu dobrostojeću židovsku djecu adelaidske srednje klase podnese bilo svojim lukavstvom, bilo svojom domišljatošću bilo svojom ljupkošću sa čime se ne bi mogli podičiti mnogi židovski student kojima je bio okružen. Jer je Ezra bio lijepo , pametno I ljupko dijete koje se u dobroj mjeri voljelo, koje su ljudi zapazili po skladnosti izgleda
I pameti što se ne bi moglo reći za mnoge njegove vršnjake. I kao takav naravno I kao dijete oca sumnjive prošlosti, ali I iz ljubomore I zavisti on omrzne nekima uticajnim ljudima židovske zajednice pa nije čudno da je sa vremenom doživljavao svakojake nepodoštine I to od židovske djece za koju je on sam osobno mislio da je posebna I izuzetna u svojim sklonostima I interesima. I to je u dobroj mjeri točno jer, budući su iz dobrostojećih familija, mnoga židovska djeca već se odrana orijentiraju prema studijima medicine ili prirodnih znanosti a nerijetno poznaju jedno ili više muzičkih instrumenata . Ali je bio poseban I Ezra u svojim sklonostima prema prirodi I njenim fenomenima, prema biološkom svijetu u kojem je on odrana primjećivao simetrije I harmonije baš onako kako je naučio od svoga oca u prelijepim vremenima prigorskoga egzila gdje je učio o ljepotama Medvjedice I zapadne Hrvatske . Međutim je težina židovskih predrasuda bila teža od toga realiteta pa bih ja mogao danas slobodno reći da bi bilo bolje za Ezru da je pohađao neku drugu državnu osnovnu školu . Ovako je doživljavao samo poniženja . A jedno od njih je bila I optužba kojim su ga teretili da je na zidiću učionice Masada Collegea upravo baš on iscrtao njemački kukasti križ. Svako jutro su studenti ovoga Collegea bili prisutni na intoniranju himne I podizanju državne zastave ali je jedno jutro bilo neobično jer je na zidiću koji je gledao prema sabirnome mjestu bio iscrtan veliki nacistički kukasti križ. I naravno nedugo iza toga Ezra je bio optužen da je baš on iscrtao taj križ I jednim dijelom je škola ciljala na politički profil njegovoga oca koji je bio ocjenjen kao konzervativa hrvatska desnica ustaškoga karaktera a drugim dijelom kao Ezrin bunt protiv najvećih tekovina židovskoga naroda , pa onda kao njegov bunt protiv čitave škole, nastavničkoga osoblja I samih studenata. Da čovjek pukne od smijeha. Jer je Ezra za vrijeme svoga ranoga djetinjstva upravo od svoga oca učio što znači petokraka ,na primjer, koju su onda već mnogi u Hrvatskoj držali četničkim simbolom. Pa je tako zahvaljujući svojoj domišljatosti sam otkrio da je to zapravo oblik čovjeka raširenih ruku baš kako je I stoljećima ranije razmišljao I crtao Leonardo da Vinci u svojim studijama o ljudskoj proporciji . Prema tome njegov ga otac nije učio kukastim križevima nego sasvim suprotno crvenim petokrakama koje će Ezra ponovno otkriti decenijama kasnije za vrijeme svoga boravka u Kini . Međutim je ispao skandal a njegova majka idući linijama manjega otpora I iz razloga vlastitoga komoditeta složi se sa mišljenjem većine pa svoje dijete podvede pod najstrože kazne.
Danas je to naravno sve prošlost ali ostaje upamćeno I zabilježeno da ima I mnoge židovske djece kojima je drag nacistički kukasti križ ali to ne smiju javno izreći pa onda svojim nepodoštinama optuže druge koji nemaju nikakove veze sa tim I takovim stanjem fakata. Sva je sreća da je Ezra nešto naučio iz tih događaja ali je naučio I njegov otac kojem je već odranije bila poznata sramota praksisovaca I njihovih doušnika.

Zlatan Gavrilović Kovač