Stvarno je lijepo kada sretneš nekog i imaš nekog s kim možeš razgovarati.
Razgovor je kompleksna stvar, zahtijeva strpljenje i razumijevanje, nekad i žrtvu u vidu suždržljivosti od potrebe da se u nekom trenu nešto kaže. Kada se razvije komunikacija i jedno sluša drugo a drugo prvo. Kada se prate međusobno verbalno i neverbalno, kada stvore ritam to je razgovor. U današnje doba previše je monologa a nekako premalo razgovora, kao da je izgubljena ta prastara vještina gdje se dvoje upotpunjuje i razmjenjuje misli, osjećaje, poglede na svijet i razumijevanje koje dijele. Divno je stvarno razgovarat, a za to je potrebno naučiti i znati slušati. Bez slušanja i razumijevanja imamo samo previše monologa. Slušanjem se obogačujemo, učimo i upoznajemo nove svjetove a kad pričamo želimo to isto pružit drugima. To je razgovor u kojem se čovjek može naći i u kojem može uživati.