KNJIGA MISTIČKIH POGLAVLJA

Duhovne pouke pustinjackih otaca idrugih

ranokrscanskih  kontemplativaca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uvoo

 

Vodic na mistickom putu

 

Ranokrseanski monasi ostavili su za sobom uistinu obi­ man korpus ezoteriene literature koja je po kvaliteti i razini mistickog ucenja kojeg sadrii izuzetno duboka, pa ipak je sve u svemu malo poznata suvremenom svijetu. Kako se njihov stil iivota sastojao u radikalnoj jednostavnosti i po­ vucenosti od svijeta, monasi su mogli posvetiti obilje svog vremena pomnom istrazivanju stupnjeva i oblika unutar­ njeg zivota ljudskog duha. To ih je u stanovitom smislu uCinilo pravim struenjacima kad su u pitanju procesi koji iznutra oblikuju dufo, a svoja SU ucenja iznosili ponajprije za poduku svojih mladih ucenika. Mladi monasi i katkad monahinje, Cesto SU putovali U monaske zajednice na isto­ ku rimskog svijeta u potrazi za iskusnim duhovnim vodi­ Cima (premda su monahinje obieno bile vezane za svoje zajednice koje su bile smje5tene na sigurnijim mjestima), i ubrzo bi najbolji duhovni majstori postajali nadaleko po­ znati privlaceci ucenike iz svih kr5eanskih zemalja. Rijeci tih mudrih uCitelja naskoro bi bile zapisane - iii za vrijeme zivota od njih samih, ili nakon smrti, kada se sakupljala usmena predaja koja je iza njih ostala.

 

Ova knjiga predstavlja zbirku te krscanske monaske mudrosti - jedan uistin u mali izbor iz ogrom ne kolicine ucenja koja se u pravoslavnim samostanima  i dan danas koristi. Po uzoru na stare monaske prirufoike, sastavljena je od tri kn jige: Praktikos, Theoretikos i Gnostikos. "Sen­ tencije" (sro na starogrckom podrazumijeva jednu zaokru­ zenu misaonu cjelinu) donesene SU, opet na Stari naCin, U obliku triju "stoslovnika'' (centurija), iii skupina od stotinu aforizama. Svaka je sentencija bila nami jenjena za dnevno meditiranje. Najprije  bi se ujutro  naucile napamet  da bi se zatim ponavljale u slobodnim trenucima mira tijekom dana. Takve trenutke hesihije (dusevnog mira) monasi su povezivali s jednostavnim aktivnostima koje su saCinjavale njihov svakodnevni zivot u udaljenim pustinjama. Mo­ notona pravilnost pokreta pri pletenju kofara (omiljeni monaski  posao)  bila  je  protkana  ponavljanjem  molitve i razmatran jem dnevne "sentencije". Nas Zivot danas je mnogo uzurbaniji i zahtjevniji, ali cak i oni rnjzauzetiji imaju trenutke hesihije, dok cekamo aurobus ili tramvaj na primjer, dok se vozimo, setamo ili samo besposleno sje­ dimo. Takvi nam trenuci prufaju idealn u priliku za pona­ vljanje sentencije i prepustanje njenoj dijalektici, izvlaceCi implikacije iz onoga sto bi jedan  takav aforizam mogao za nas znaciti: kako smo ga vec dozivjeli, kako bi mogao rasvijetliti neku istinu o nasem vlastirom srcu, iii o onom sto tisti srce naseg prijatelja, ili mozda 0 tajnim putevima kojima nas Bog zeli povesti?

Ukratko, ova knjiga nije predvidena za jednokratno br­ zinsko Citanje. U svijetu koji je opsjednut instant pristu­ pom fovjek se nalazi upravo u takvom iskusenju. Bolje bi je bilo upotrijebiti kao frizbi nego pristupiti joj na taj na­ cin. Postoje stvari, kao sto SU sjemenje i biljke (i psihicki ustroj), kojima je  potrebno stanovito vrijeme u kojem se mogu njegovati i razvijati. Ova ce knjiga, nadam se, biti in­ teresantan historijski primjer ezoterifoog duhovnog ucenja ranih krscana s kojim bi se mnogi majstor mistickog zivota mogao ponositi. Ali vise od toga, ona je zamisljena kao pra­ ktiean "priruenik" za one koji se zele penjati prema visim putevima misticke spoznaje un urar krseanske tradicije, i koji - u vremenu kada je tdko doCi do zivuCih duhovnih majstora - traze iskusne vodice na svom putu.

 

 

Monaški tragatelji u ranoj crkvi

 

Ranokrseanski monasi predstavljali su jedn u medunarodn u zajednicu koja je cvjetala na svim grckim podrucjima ka­ snog Rimskog Carstva, takoder i u Siriji i Perziji, u Egiptu oko Nila i dublje u Africi: u Nubiji (dana5njem Sudanu) i etiopskom gorju. Nastanjivali su se na kr.5evitim i pustim podrucjima Sinaja, Palestine, Arabije i Turske (nekadafoje Kapadokije), a u prijestolnici kasnog Rimskog Carstva, Konstantinopolu, bilo ih je toliko da su postali gotovo dr­ favna sluZba medu kojima je bilo mnogo predanih ucenjaka i veledostojnika. Nakon petog stoljeea mona5tvo je postalo popularno i na Zapadu gdje su Galija (danafoja Francuska)

i Italija bili glavni centri. Ubrzo se na cijelom ranokrsean­ skom podrucju, rasprostranjenom u krugu oko mediteran­ skog bazena, pojavJjuju krseanski monasi koji SU zivjeli ili samotnickim zivotom u blizini sela, iii u malim zajednicama pustinjaka okupljenih u zabacenim dolinama, iii u kakvoj kuCi gdje bi vodili z 1jednicki zivot. Ova tri oblika monaskog zivota U ranoj crkvi U Cetvrtom SU Se stoJjefo standardiziraJa, i nakon sto je Konstantin zapoceo transformaciju Rimskog Carstva u krseansko Bizanrsko Carstvo, monastvo je vise od tisueu godina cvjeralo pod pokrovirel jstvom krsfanskih careva. U nekim cenrrima kao sto su Gora Atos na naji­ sturenijem poluotoku Halkidike u Grckoj, Pecerska Lavra (samostanske peCine) u Kijevu, ili samostani po fomovitim planinama Transilvanije, ovaj nacin zivota nastavio se s vi­ talnoseu starih sve do dana5njih vremena.

 

Vrste mona5ke literature

 

Tijekom te duge povijesti nagomilao se golemi korpus pro­ branog ezoterienog ucenja koje je medu monasima nastaja­ lo ponajprije iz njihove vlastite pouebe za snalazenjem na putevima mistickog Zivota. Potpuna posvecenost potrazi za Bogom u krajnje jednostavnom i siroma5nom nacinu Zi­ vota, u discipliniranom radu, celibatu, proueavan ju svetih spisa proroka i svetaca koji su im prerhodili, dovela je do jednog radikalnog preusmjeravanja njihovog zivota koje je tdko zamisliti u kaorienoj slozenosti i odnosima koji Cine konrekst modernog zapadnog drustva. Literatura koja je nastajala od ranog treceg stoljefa dosegla je visoku razinu sofisriciranosti. UCitelji poput Origena, jednog od najuce­ nijih platonistickih filozofa svog vremena, stvorili su sirok

i elegantan sistem biblijske egzegeze kao i merode potrebne za prociscenje duse koje omogueuju njeno prosvjetl jen je i uzdizanje. Svi kasniji napori na unapredivanju krsfanske "duhovne teologije" zasnovani su, u velikoj mjeri, na Ori­ genovom djelu. Evagrije Pontski, drugi veliki intelektualac iz ranokrsfanskog perioda, bio je jedan od najuspje5nijih u primjeni visoke filozofske uadicije Origena na svakodne­ vne porrebe askerskih zajednica u kojima se traZila napre­ dna poduka iz duhovne psihologije.

 

Kako se kr5fantvo razvijalo i sirilo kao drfavna religija, ono se sve vise okretalo prema racionalnom opravdanju svoje teologije. Ta je rendencija tim vise uzimala maha kako SU se brojni clanovi medunarodnog krsfanskog po­ kreta upustali u rasprave o doktrinalnim pitanjima, a rimski carevi, kao odgovor na to, davali teoloskim odlu­ kama biskupa (prisustvujuCi koncilskim debatama) snagu rimskog zakona. Monaski tekstovi, nasuprot tome, bili su uglavnom nezainteresirani za tu polemiku. Ta je literatura bila posvecena tajnama nutarnjeg zivota, potrazi za naCi­ nima ostvarenja duhovnog mira, milosrda i ciste molitve. Tijekom dugih stoljefa racionalisticki duh krsfanske argu­ mentacije jedva da je splasnuo. Generacije su se smjenjivale jedna za drugom i svaka je ostavila za sobom polemicku literaturu svoga vremena. Na Zapadu se pojavio pokret, kasnije nazvan reformacijom, koji je poceo propovijedati evandelje slobodne milosti koja se moze primiti samo na osnovi vjere; pokufaj monaha da spasenje ostvare djelomi­ eno kroz askerski napor postao je anatema. Rasap mona5ke tradicije koji je potom uslijedio u velikim dijelovima Euro­ pe, dalje je doprinio formalistickom racionaliziranju duha zapadnog krsfanstva i osiromasen ju njegove misticke rra­ dicije. U istoenokrsfanskom svijetu nije se dogodila nika­ kva reformacija. Njegovo filozofsko i kulturno jedinstvo s nekoliko kratkotrajnih izuzetaka nastavilo se u dubokoj or­ ganskoj povezanosti s principima helenisticke kulture koji su bili postavljeni jos u antici. Bizanrinci su svoj religijski i kulturni sustav smatrali helenizmom kr5tenim Evandeljem; svakako da su zadrfali rimsku vjekovnu politicku strast za kulrurnim jedinstvom, ali su ipak pridavali veliku vafoost i slobodi pojedinaca. To je ta fleksibilna mjefavina koja je uspjela izbjeCi onu vrst cenrralisticke konrrole zamjetljive u zapadnoj crkvi, koja je onda neizbjeino dovela do daleko­ seinih nacionalistickih  buna u kasnom srednjem vijeku.

Uspon islama na izvornim podrucjima isroene crkve stoljecima je ugrofavao slobodu krseana ali je doveo i do jedne bJazene skrovitosti zivota U samostaima koji SU preiivjeli - a preiivjeli su u velikom broju. Zivot tih isto­ enih pravoslavnih  samostana slijedi, cesto nepromjenjivo, oblike prvobitnih zajednica, i u njima su duhovni teksrovi ezotericke tradicije bili pazljivo euvani, prepisivani i pre­ noseni za temeljnu  izobrazbu novih generacija duhovnih rragatelja koji pripadaju jednoj zajednickoj kulturi koja jos uvijek ujedinjuje krseanski istok od Sirije do Rumunjske i od Etiopije do Rusije.

 

Trostruko uzdizanje: Praxis, Theoria i Gnosis

 

Najraniji SU pisci bili skloni podjeli svog duhovnog ucenja na tri osnovne kategorije koje odgovaraju stupnjevima po­ cetnih tragatelja, zatim mladih monaha s nekoliko godina stafa i konaeno onih naprednijih. Pouke su obieno bile izrazene u obliku kratkih pasusa koji su bili namijenjeni za ucenje napamet i za ucestalo meditiranje tijekom dana iii eak rjedna, sve dok se ne raspuknu poput ploda na jeziku monaha i otkriju svoj nutarnji okus tragajufoj dusi. Ista je praksa bila usvojena u pogledu tekstova Pisama, naroCito Psalama. Biblijski se tekstovi u monaskim spisima cesto citiraju i ja sam u rim slueajevima naveo poglavlje i stih o kojem se radi. Oni koji ce ih porrafoi  u Bibliji rrebali bi znati da monasi uvijek navode grcku Septuagintu, verziju koja se cestO razJikuje od prijevoda koji SU  danas obifoo u uporabi, kako u samom tekstu tako i u numeraciji (kod Psalama je ta numeracija pomaknuta za jedan broj una­ trag). Pored toga, monasi cesto vise aludiraju na tekst nego sto ga precizno navode, sto je znak da ga navode po sjeea­ nju. Naime, prijepisi Biblije u starini obieno se nisu mogli naCi u svakoj celiji nego samo u glavnim crkvama.

Kratki tekstovi za memoriranje zvali su se kefalia, sto na grckom znaCi "glave" iii "poglavlja''. Sroga je zbirka tih mo­ naskih priruenika obieno bila naslovljena kao Knjiga po­ glavlja. Prvi stupanj ucenja zvao se Praktikos; ne5ro poput "vjeibanja" iii savladavanja osnovne tehnike. To je pripre­ mni stupanj u molitvenom  zivotu  i  mistickom  traganju. Tu  se uglavnom  radi  na  razvijanju  disciplinirane  painje i sposobnosti potrebnih za uoeavanje cesto kompleksnih sranja koje usrrojavaju psihu rragarelja. Cvrsro monasko uvjerenje, zasnovano na krseanskoj ideji da je dufa stvore­ na na sliku i priliku Boga, bilo je da prije nego se tko smije usuditi istrazivati tajanstvena djelovanja bofanskog Duha u fovjeku, mora doCi do jednog dubljeg poznavanja samoga sebe. Moderna znanost psihologije (i mozda eak suvreme­ ni pravac psihologije kao jedne potrage za autentienim ja) proizisla je iz teinje krseanskih monaha za sagledavanjem nutarnjeg Zivota kao prvog stupnja na mistickom putova­ nju. Rijec dolazi iz grckog i znaCi "proueavanje duse". Im­ presivni napredak psiholoskog razumijevanja u dvadesetom stoljeeu zamijenio je neka zastarjela tumacenja anticke psi­ hologije (naroCito njenu sklonost da uzrok opsesivnih zelja pripisuje demonskom utjecaju), ali nije nadmasio njenu glavnu tradiciju mudrosti. To posebno vrijedi u pogledu onog Sto je  nasrojala  kazati  o duhovnom  subjektivizmu, o raskrinkavanju mnogoslojnih verzija lainog ja koje tako cesto konstruiramo, iii 0 potrazi za dusevnim mirom,  in­ tegritetom  i stabilnoseu. Nadalje,  premda je  "psihologija'' bila od fundamentalne vainosti za rane krseane, ona je bila samo prvi stupanj na trostrukoj stazi uzdizueeg transcen­ dentnog putovanja.

Drugi stupanj  napredovanja,  nakon  Praktikosa,  zvao se Theoretikos. To je bio tehnicki termin za "motrenje" i odnosio se na duhovni stupanj kad su temelji moraine i asketske discipline vec bili postavljeni  (za pustinjake koji

:live u celibatu to je bio znatan fizicki poduhvat koji je ukljuCivao duga bdijenja, postove i obdrfavanje osobne Ci­ stoce i samilosti prema drugima). Kad je konaeno savladao lekcije Praktikosa duhovni tragatelj prelazi na trazenje upu­ ta za rjdavanje potdkoea unutarnjeg zivota. Drugi stupanj bio je usredotocen na probleme koji se stalno iznova javlja­ ju i koji zaustavljaju duhovnjaka u njegovom napredova­ nju. Razina Theoretikosa sliena je stupnju na razvojnom putu muzieara koji je savladao elementarne vje:Zbe i sada zeli prevladati ogranicenja svoje trenutne tehnike kako bi dosegao stupanj vinuoznog umijeea. Sto je to sto zaustavlja razliCite individue u napredovanju, u oslobadanju od svojih predrasuda i strahova kako bi postajali sve prosvjedjeniji? Theoria ispituje to pitanje iz raznih kutova.

TreCi stupanj monaskih pouka bio je rezerviran za isku­ snije monahe i cesto predmetom dugih rasprava iz kojih SU mladi monasi bili iskljuceni. Taj se stupanj zvao Gnostikos. Ta rijec izrafava stanje znanja ili razumijevanja. U krsfan­ skim krugovima, od kasnog treceg stoljeea naovamo, kad su spisi ranijeg gnostickog  pokreta uvelike bili potisnuti od glavnih biskupa i teologa tradicije, ta rijec se koristila kao tehnicki termin mona5ke literature za ezotericne spe­ kulacije i razmisljanja o visim misterijama. Mnoge od tih kasnijih krseanskih "gnostickih rasprava" takoder su po­ tpale pod osudu biskupa i bile potisnute iii eak uniStene. Neka gnosticka poglavlja ipak su pre:Zivjela buduCi da su

 

napredniji monasi  tradiciju  duhovnjacke  mudrosti  uspje­ li odrfati zivom, usprkos brojnim protivnicima - onima izvan crkve, pa i onima unutar nje - koji su cesto pokufa­ vali zatrti nutarnja strujanja kr5eanskog misticizma usljed njihovog nesnala:Zenja s tradicijom gorljive osobne mudro­ sti koju nije uvijek lako kontrolirati ni definirati.  Knjige gnostickih pogJavlja cesto SU zagonetne i tdke za turnace­ nje. Za razliku od knjiga praktickih i motrilackih poglavlja one nisu bile predvidene za poduku onih koji takve stvari jos nisu iskusili. Onima koji SU vec iskusili nesto od toga gnosticka su poglavlja trebala posluziti vise kao znak da je bilo i drugih poput njih koji su takoder iskusili djelovanje bofanskog Duha u svojoj nutrini i koji su mogli razgovarati na jednakoj  razini o visim misterijima.

 

 

Pustinjacke majke

 

Za razliku od drugog krseanskog milenija kada se glas :Zen­ skih ucitelja podize s jednom svjefom snagom i novim uvi­ dima, prvih tisueu godina krscanstva zenama opcenito nije bilo dopusteno mnogo pristupa skupom literarnom obra­ zovanju koje je predstavljalo osnovnu pripremu svih retora i pisaca u antici. Tako, premda su njihovi glasovi sigurno bili prisutni i vitalni u crkvenim poslovima i u strujanji­ ma mistickog zivota, u tekstovima monaske tradicije nisu dobro zastupljeni. Saeuvana su nam imena velikih zenskih monahinja i vizionarki: Sinkletika, Sara, Proba, Makrina, Melanija, Priska, Perpetua i mnoge druge. Ali takve :Zene, koje su stajale usred zenskih asketskih zajednica kao njiho­ ve "amme" (majke iii duhovne starjdinice), nisu  ostavile za sobom znaeajnih retorickih spisa poput muskaraca, koji su u mnogim slucajevima bili takoder zaredeni svecenici i biskupi, kao i monasi. Mozda bi drugi milenij mistickog krseanstva bolje posluzio za odavanje priznan ja zenskoj uCi­ teljskoj tradiciji. U ovoj knjizi, Amma Sinkletika i Amma Sara jedine predstavljaju drevne pustinjacke majke.

 

Mala filokalija

 

U osamnaestom stoljecu, monasi sa Svete Gore Atos (bi­ zantske monaske kolonije u Grckoj koja je jos uvijek aktiv­ na) izdvojili su iz velikog monaskog korpusa mnoge zna­ C:ajne tekstove i priredili jednu visesve5C:anu zbirku kojoj su dali naslov Filokalija (Ljubav prema Lijepom/Dobrom). Ta je knjiga postala jednom od glavnih nadahnjujuCih knjiga u svim Istocnim pravoslavnim samostanima, sve do danas. Ova nafa knjiga, u kojoj su sadrfani mnogi odlomci iz te stare grcke zbirke, i sama je jedna mala Filokalija. U njoj su predstavljeni najveCi ezotericni krscanski mudraci grko­ bizantske, libijske, egipatske, palestinske, sirijske i perzijske tradicije, koji su pisali u prvom mileniju.

 

 

 

John A. McGuckin

Blagdan  Preobraienja

lsusa na gori

6. kolovoza 200