Karma

 

 

Karma znači djela: djela našeg tijela, govora i uma. Ova tema je vrlo smislena. Cijeli svoj život prisiljeni smo proživljavati raznorazne patnje i probleme bez izbora zato što ne razumijemo koja djela valja odbaciti a koja djela valja prakticirati. Kad bismo imali to znanje i pri- mijenili ga u praksi, ne bi bilo osnove za proživljavanje patnje i problema.

Zakon karme je posebna instanca zakona uzroka i posljedice, prema kojem su sva naša djela tijela, govora i uma uzroci, a sva naša iskustva njihove posljedice. Zakon karme objašnjava zašto svaki pojedinac ima jedinstvenu narav, jedinstvenu tjelesnu pojavnost i jedinstvena iskustva. Sve su ovo različite posljedice bezbrojnih djela koja je svaki pojedinac počinio u proš- losti. Ne možemo naći dvije osobe koje su stvorile pot- puno istu povijest djela tijekom svojih prošlih života, pa tako ne možemo naći ni dvije osobe sa identičnim stanjima svijesti, identičnim iskustvima ili identičnom tjelesnom pojavnošću. Svaka osoba ima različitu poje- dinačnu karmu. Neki ljudi uživaju dobro zdravlje, dok su drugi stalno bolesni. Neke se ljude smatra vrlo lijepima, dok se druge smatra vrlo ružnima. Neki ljudi imaju vedru narav kojoj je lako udovoljiti, dok su drugi mrgodni i rijetko čemu se vesele. Neki ljudi lako razu- miju značenja duhovnih učenja, dok ih drugi smatraju teškima i nerazumljivima.

Svako djelo koje izvršimo ostavlja otisak, ili poten- cijal, na našem vrlo suptilnom umu, a iz svakog otiska na koncu proizlazi njegova posljedica. Naš je um poput polja, a vršenje djela je poput sijanja sjemena u tom polju. Vrlinska djela siju sjeme buduće sreće, a nevr- linska djela siju sjeme buduće patnje. To sjeme ostaje neaktivno u našem umu sve dok se ne sakupe uvjeti potrebni za njegovo dozrijevanje, a onda proizvede svoju posljedicu. Katkad treba proći mnogo života nakon što je izvršeno izvorno djelo dok se to dogodi.

Zbog svoje smo karme, ili djela, rođeni u ovom nečistom, okaljanom svijetu i proživljavamo tolike poteškoće i probleme. Naša su djela nečista jer nam je um okaljan unutarnjim otrovom samoprianjanja. To je temeljni razlog zbog kojeg proživljavamo patnju. Patnja je stvorena našim djelima ili karmom – nije nam dodijeljena kao kazna. Patimo zato što smo sakupili mnoga nevrlinska djela u svojim prijašnjim životima. Izvor ovih nevrlinskih djela naše su zablude, poput ljutnje, vezanosti i samoprianjajućeg neznanja.

Jednom kad pročistimo svoj um od samoprianjanja i svih drugih zabluda, sva će naša djela biti prirodno čista. Kao rezultat naših čistih djela, ili čiste karme, sva će naša iskustva biti čista. Obitavat ćemo u čistom svi- jetu, s čistim tijelom, uživati čiste užitke i biti okruženi čistim bićima. Neće više biti ni najmanjeg tračka patnje, nečistoće ili problema. To je način da se pronađe prava sreća unutar vlastitog uma.

 

OPĆE ZNAČAJKE KARME

 

Za svako izvršeno djelo proživljavamo sličnu poslje- dicu. Ako vrtlar zasadi sjeme ljekovite biljke, niknut će ljekovita, a ne otrovna biljka, ali ako ne posadi nika- kvo sjeme, neće niknuti ništa. Na sličan način, ako vršimo pozitivna djela iskusit ćemo sretne rezultate a ne nesretnost, ako vršimo negativna djela iskusit ćemo samo nesretne rezultate, a ako vršimo neutralna djela iskusit ćemo neutralne rezultate.

Na primjer, ako sada proživljavamo ikakav mentalni nemir, to je zbog toga što smo u prošlosti uznemira- vali umove drugih. Ako proživljavamo bolnu tjelesnu bolest to je zbog toga što smo u prošlosti drugima nanosili bol, poput one kad druge tučemo ili gađamo, namjerno propisujemo krive lijekove ili im služimo otrovnu hranu. Ako nismo stvorili karmički uzrok za obolijevanje, nemoguće nam je iskusiti patnju tjelesne bolesti, čak i ako se zateknemo usred epidemije od koje svi oko nas umiru. Na primjer, oni koji su postigli nirvanu, vrhunski trajni unutarnji mir nikada ne pro- življavaju nikakvu tjelesnu ili mentalnu bol zato što su se prestali upuštati u štetna djela i zato što su pročistili sve nevrlinske potencijale koji su glavni uzroci boli.

Glavni uzrok patnje neimaštine je djelo krađe. Glavni uzroci doživljaja ugnjetavanja su što smo druge gledali s visoka, tukli ih ili tražili rad od ljudi nižeg položaja, ili smo prezirali druge umjesto da smo im iskazali brižnu dobrotu. Glavni uzroci patnji odvojenosti od prijatelja i obitelji su djela poput zavođenja tuđih partnera ili namjernog otuđivanja njihovih prijatelja i ljudi koji za njih rade.

Obično pretpostavljamo da se loša iskustva javljaju isključivo u ovisnosti o okolnostima ovog sadašnjeg života. S obzirom na to da većinu njih ne možemo protumačiti u tim okvirima, često osjećamo da su neo- bjašnjiva i nezaslužena i da na svijetu nema pravde. U stvarnosti, većina naših iskustava u ovome životu uzro- kovana je djelima koja smo počinili u prošlim životima. Kroz sljedeći primjer koji je dan u budističkim spi- sima, možemo početi shvaćati kako naša iskustva u ovom životu proizlaze iz djela iz prethodnih života, kao i kako se tijekom vremena rezultati djela uvećavaju, baš kao što malo sjeme može izrasti u golemo drvo. Bila jednom redovnica po imenu Upala koja je prije zare- đenja proživjela nezamislive strahote. Od dvoje djece koje je imala s prvim suprugom, jedno se utopilo a drugo je šakal zvjerski nasmrt raskomodao. Muža joj je kasnije usmrtila otrovna zmija. Izgubivši obitelj, Upala se vratila u roditeljski dom, ali je netom nakon njenog povratka kuća do temelja izgorila. Upala se preudala i rodila dijete, no novi muž joj je bio alkoholičar. Jedne se noći toliko opio da je ubio vlastitio dijete a Upalu prisilio da jede meso mrtvog djeteta. Pobjegla je od tog ludog čovjeka u drugu zemlju, no tamo je dospjela u ruke bande lopova koji su je zarobila i natjerali da je uda za njihovog vođu. Nekoliko godina kasnije njenog su trećeg muža uhvatili i u skladu s običajima te zemlje, živu su je s njim zakopali. Međutim, lopovi su snažno željeli Upalu pa su je iskopali i prislili na život s njima. Doživjevši sve ove strašne jade i nesreće, Upala je razvila snažnu želju da pronađe oslobođenje od svake vrste postojanja u patnji, pa je tako potražila Buddhu i ispričala mu svoju priču. Buddha joj je objasnio da je u prethodnom životu bila jedna od kraljevih žena i da je bila izuzetno ljubomorna na druge kraljeve žene. Sama njena ljubomora bila je dovoljna da uzrokuje izuzetne patnje njenoga sadašnjeg života. Zatim joj je Buddha objasnio kako može pročistiti svoj um; i iskrenim je prakticiranjem njegovih učenja ona u tom životu posti- gla nirvanu.

Promišljajući o tome kako su rezultati naših djela određeni i kako se uvećavaju, razvit ćemo snažnu odlučnost da izbjegnemo i najmanje nevrlinsko djelo, te da gajimo čak i najneznatnije pozitivne misli i kon- struktivna djela. Zatim meditiramo na ovu odluku kako bismo je učinili stalnom i stabilnom. Ako možemo stalno održavati svoju odluku i provesti ju u praksi, naša će djela tijela, govora i uma postajati sve čišća, sve dok ne nestane svake osnove za patnju.

Ako ne počinimo neko djelo, ne možemo doživjeti njegovu posljedicu. U bitci, neki vojnici ginu dok drugi preživljavaju. Preživjeli nisu spašeni zato što su hra- briji od drugih, već zato što nisu stvorili nikakvo djelo koje bi u tom trenu prouzročilo njihovu smrt. Mnoštvo takvih primjera se može naći u dnevnim vijestima. Kada terorist postavi bombu u velikoj zgradi, neki ljudi poginu, dok se drugi uspiju izvući, unatoč tome što su bili u središtu eksplozije. Kada se dogodi avion- ska nesreća, ili vulkanska erupcija, neki ljudi poginu, dok drugi kao nekim čudom umaknu. U mnogim se nesrećama i sami preživjeli čude što su preživjeli kad su drugi, koji su bili pored njih, ubijeni.

Djela živih bića nikada ne propadaju, premda može proći mnogo vremena prije nego što se iskuse njihove posljedice. Djela ne mogu jednostavno nestati i ne možemo ih predati nekome drugom i tako izbjeći svoju odgovornost. Iako su trenutne mentalne namjere koje su u prošlosti potakle naša djela prestale, potencijali koje su one stvorile u našem umu ne prestaju sve dok njihovi rezultati ne dozriju. Jedini način da se negativni potencijali unište prije nego što dozriju kao patnja jest da ih pročistimo.

Na nesreću, lakše je uništiti naše pozitivne potenci- jale, jer ako propustimo posvetiti svoja vrlinska djela, ona mogu izgubiti svu svoju moć samo jednim trenut- kom ljutnje. Naš je um poput škrinje s blagom, a naša su vrlinska djela poput dragulja. Ako ih ne zaštitimo posvetom, kad god se naljutimo je isto kao da smo pustili lopova usred svog blaga.

 

ŠEST PODRUČJA PONOVNOG ROĐENJA

 

Sjeme naših djela koje sazrijeva kada umremo vrlo je važno zato što ono određuje vrstu našeg ponovnog rođenja. Koje će točno sjeme dozrijeti pri smrti ovisi o stanju uma u kojem umremo. Ako umremo smire- nog uma, to će potaknuti vrlinsko sjeme i iskusit ćemo sretno ponovno rođenje, ali ako umremo uznemirenog uma, recimo u stanju ljutnje, to će stimulirati nevrlinsko sjeme i iskusit ćemo nesretno ponovno rođenje. Ovo je slično načinu na koji noćne more izazovemo tako što se neposredno pred počinak zateknemo u uznemirenom stanju uma.

Primjer sa spavanjem, sanjanjem i buđenjem nije slu- čajan, zato što je, kako je objašnjeno u poglavlju o ponov- nom rođenju, proces spavanja, sanjanja i buđenja vrlo sličan procesu smrti, međustanja i ponovnog rođenja.

 

Dok smo u međustanju, proživljavamo različite vizije koje proizlaze iz karmičkog sjemenja koje je bilo akti- virano neposredno pred smrt. Ako je aktivirano nega- tivno sjeme, te će vizije biti poput noćnih mora, a ako je aktivirano pozitivno sjeme, bit će pretežno ugodne. I u jednom i drugom slučaju, čim karmičko sjeme potpuno sazre prisiljava nas da se ponovno rodimo u nekom od šest područja samsare.

Šest područja su stvarna mjesta u kojima se možemo ponovno roditi. U postojanje ih dovodi snaga naših djela, ili karme. Postoje tri vrste djela: tjelesna djela, verbalna djela i mentalna djela. Kako su naša tjelesna i verbalna djela uvijek potaknuta našim mentalnim dje- lima, ili namjerama, znači da je naposljetku i ovih šest područja stvoreno našim umom. Na primjer, područje pakla  je  mjesto  koje  proizlazi  kao  rezultat  najgorih djela, kao što su ubojstva ili izuzetna mentalna ili fizička okrutnost, a koja ovise o najzabludnijim stanjima uma. Da bismo stvorili mentalnu sliku o šest područja, možemo ih usporediti s katovima velike, stare kuće. U ovoj analogiji kuća predstavlja samsaru, ciklus okalja- nog ponovnog rađanja. Kuća ima tri kata iznad i tri ispod zemlje. Zabludna osjetilna bića su poput stanara ove kuće. Ona se neprekidno sele gore-dolje po kući,

ponekad živeći iznad, ponekad ispod zemlje.

Prizemlje predstavlja područje ljudi. Iznad toga, na prvom je katu područje polubogova, ne-ljudskih bića koja su stalno u ratu s bogovima. U pogledu moći i dobrostanja ona nadmašuju ljude, ali su toliko opsjed- nuta ljubomorom i nasiljem da su njihovi životi od male duhovne vrijednosti.

Na najvišem katu žive bogovi. Niža vrsta bogova, bogovi područja želja, žive život lagode i luksuza, posvećujući svoje vrijeme uživanju i zadovoljavanju svojih želja. Iako je njihov svijet raj, a njihov životni vijek jako dug, nisu besmrtni i na koncu  padaju  u niža stanja. Budući da su im životi ispunjeni distrakci- jama, teško nalaze motivaciju za upuštanje u duhovnu praksu. S duhovnog stanovišta ljudski je život puno smisleniji od života bogova.

Iznad bogova područja želja su bogovi područja oblika i područja bez oblika. Nadvladavši osjetilne želje, bogovi područja oblika proživljavaju istančano blaženstvo meditativne apsorpcije i posjeduju tijela od svjetlosti. Nadilazeći čak i ove suptilne oblike, bogovi područja bez oblika obitavaju bez oblika u suptilnoj svijesti koja nalikuje beskrajnom prostoru. Iako su nji- hovi umovi najčišći i najuzvišeniji u samsari, oni nisu nadvladali neznanje samoprianjanja, koje je korijen samsare, pa tako, nakon što su eonima proživljavali blaženstvo, njihovi životi na koncu završavaju i oni se ponovno rađaju u nižim stanjima samsare. Poput ostalih bogova, oni potroše zasluge koje su stvorili u prošlosti i naprave mali ili nikakav duhovni napredak.

 

Tri se kata iznad zemlje zovu „sretnim područjima” zato što bića koja ih nastanjuju proživljavaju relativno ugodna iskustva, koja su prouzročena prakticiranjem vrline. Ispod zemlje su tri niža područja, koja su rezul- tat negativnih tjelesnih, verbalnih i mentalnih djela. Od njih je najmanje bolno područje životinja, koje je u ovoj analogiji prvi kat ispod zemlje. U ovo su područje uključeni svi sisavci osim ljudi, kao i ptice, ribe, kukci, crvi – čitavo životinjsko carstvo. Njihove umove karak- terizira potpuni manjak duhovne svjesnosti, a njihove živote uglavnom strah i brutalnost.

Na katu ispod žive gladni duhovi. Glavni uzroci ponovnog rođenja na ovom mjestu su pohlepa i nega- tivne radnje motivirane škrtošću. Posljedica tih djela je izuzetno siromaštvo. Gladni duhovi pate od stalne gladi i žeđi koju ne mogu podnijeti. Njihov je svijet velika pustinja. Ako slučajno naiđu na kap vode ili mrvicu hrane, to iščezne poput fatamorgane ili se pre- tvori u nešto odbojno poput gnoja ili mokraće. Ove su pojavnosti takve zbog njihove negativne karme i nedo- statka zasluga.

Najniži kat je pakao. Tu bića proživljavaju neumo- ljivo mučenje. Neki su pakli sama vatra, drugi su ledeni i mračni opustošeni predjeli. Čudovišta stvorena umo- vima bića pakla nanose im užasne muke. Ove patnje se neumoljivo nastavljaju, tako dugo da se čini kao vječnost, ali se na koncu karma koja je uzrokovala da bića budu rođena u paklu istroši, te bića pakla umru i ponovno se rađaju drugdje u samsari. Pakao je jedno- stavno ono što se pojavljuje najnegativnijoj i najiskriv- ljenijoj vrsti uma. To nije neko vanjsko mjesto koje inače možemo vidjeti, već je poput noćne more iz koje se vrlo dugo ne budimo. Za one koji žive u paklu, patnje su područja pakla jednako stvarne kao što je nama naše sadašnje iskustvo područja ljudi.

Ovo je općenita slika samsare. Mi smo zarobljeni u samsari od vremena bez početka, besmisleno lunjajući bez ikakve slobode ili kontrole, od najviših nebesa do najdubljeg pakla. Ponekad boravimo na višim kato- vima kao bogovi, ponekad se nalazimo u prizemlju s ljudskim ponovnim rođenjem, ali većinu vremena zarobljeni smo na podzemnim katovima kao životinje, gladni duhovi ili bića pakla, proživljavajući groznu fizičku i mentalnu patnju jako dugo vremena.

Iako samsara nalikuje zatvoru, ipak postoje jedna vrata kroz koja možemo pobjeći. Ta vrata su pra- znina, krajnja priroda fenomena. Spoznavši prazninu, možemo pobjeći iz samsare.Uvježbavanjem u duhov- nim putovima opisanim u ovoj knjizi na koncu ćemo pronaći svoj put do tih vrata, i izlazeći, otkriti da je kuća bila jednostavno iluzija, tvorevina našeg nečistog uma. Samsara nije vanjski zatvor; to je zatvor nači- njen našim umom. Ona nikada neće završiti sama od sebe, već svoju samsaru možemo okončati marljivim prakticiranjem čistog duhovnog puta, uklanjajući time svoje samoprianjanje i ostale zablude. Jednom kada sami postignemo oslobođenje, ili nirvanu bit ćemo u položaju da i drugima pokažemo kako da unište nji- hovu mentalnu tamnicu iskorjenjivanjem njihovih zabluda.

 

VRSTE DJELA

 

Iako postoje mnoga različita djela tijela, govora i uma, sva su ona uključena unutar ove tri vrste: vrlinska djela, nevrlinska djela i neutralna djela. Prakse dava- nja, moralne discipline, strpljenja, truda u duhovnoj vježbi, meditativne koncentracije i mudrosti primjeri su vrlinskih djela. Ubijanje, krađa i neprimjereno sek- sualno ponašanje su tjelesna nevrlinska djela; laga- nje, razdorni govor, vrijeđanje i dokono brbljanje su verbalna nevrlinska djela; a pohlepa, zloba i držanje pogrešnih nazora su mentalna nevrlinska djela. Uz ovih deset nevrlinskih djela postoji još mnogo drugih vrsta nevrlinskih djela, kao što su udaranje i mučenje, ili namjerno izazivanje patnje drugima na neki drugi način. Svakog dana također vršimo mnoga neutralna djela. Kad god se upuštamo u svakodnevna djela kao što su kupovina, kuhanje, jedenje, spavanje ili opu- štanje, bez specifične dobre ili loše motivacije, vršimo neutralna djela.

 

Sva su nevrlinska djela okaljana, jer su motivirana zabludama, posebno zabludom samoprianjajućeg neznanja. Većina se naših vrlinskih i neutralnih djela također zasniva na samoprianjanju, pa su stoga i ona okaljana. Trenutno, čak i ako, na primjer, održavamo moralnu disciplinu, još uvijek prianjamo na inherentno postojeće ja ili sebe koji djeluje na moralan način, pa je tako naša praksa moralne discipline okaljano vrlinsko djelo, koje uzrokuje više ponovno rođenje u samsari.

Čitavo vrijeme, i danju i noću, prianjamo na inheren- tno postojeće ja i moje. Ovaj um je zabluda samopria- njajućeg neznanja. Kad god smo posramljeni, uplašeni, ljuti, ozlojeđeni ili napuhani od ponosa, imamo vrlo jak osjećaj sebe ili ja. Ja na koje u takvim prilikama pria- njamo je inherentno postojeće ja. Čak i kad smo opu- šteni i relativno smireni, još uvijek prianjamo na svoje ja kao da je inherentno postojeće, iako na manje izražen način. Ovaj je um samoprianjanja osnova za sve naše zablude i izvor svih naših problema. Kako bismo se oslobodili zabluda i problema koje one uzrokuju, tre- bali bismo razumjeti da ovo inherentno postojeće ja, na koje tako čvrsto i neprekidno prianjamo, zapravo uopće ne postoji. Nikada nije postojalo i nikada neće postojati. Ono je puka tvorevina našeg samoprianjaju- ćeg neznanja.

Da bismo ispunili želje tog ja – inherentno postojećeg ja za koje vjerujemo da stvarno postoji – obično vršimo nebrojena pozitivna i negativna djela. Ova su djela poznata kao „bacajuća djela”, što znači djela koja su motivirana jakim samoprianjanjem i koja su glavni uzrok samsaričkog ponovnog rođenja. Okaljana vrlin- ska djela bacaju nas u viša samsarička ponovna rođe- nja u područjima ljudi, polubogova ili bogova, dok nas nevrlinska djela bacaju u niža ponovna rođenja u područjima životinja, gladnih duhova ili bića pakla. Ako pred smrt razvijemo negativno stanje uma kao što je ljutnja, to će uzrokovati dozrijevanje potencijala negativnih bacajućih djela, pa ćemo tako nakon smrti biti ponovno rođeni u nekom nižem području. Ili, ako u vrijeme smrti razvijemo vrlinsko stanje uma – na primjer prisjećajući se svoje svakodnevne duhovne prakse – to će uzrokovati sazrijevanje potencijala vrlin- skih bacajućih djela, pa ćemo nakon smrti biti ponovno rođeni kao ljudska bića, ili kao neko od druge dvije vrste viših samsaričkih bića, i morat ćemo proživljavati patnje tih bića.

Postoji i druga vrsta okaljanih djela koja se zovu

„dovršavajuća djela”. Ta su okaljana djela glavni uzroci sreće ili patnje koju doživljavamo kad se rodimo u određenom području. Sva su ljudska bića bačena u svijet ljudi vrlinskim bacajućim djelima, ali iskustva koja imaju kao ljudska bića variraju u ovisnosti o nji- hovim različitim dovršavajućim djelima. Neka bića proživljavaju  život  patnje,  dok  druga  proživljavaju lagodan život. Slično tome, sve su životinje bačene u svijet životinja nevrlinskim bacajućim djelima, ali nji- hova iskustva kao životinja veoma su različita, ovisno o njihovim različitim dovršavajućim djelima. Neke životinje, poput nekih kućnih ljubimaca, mogu proži- vjeti život u izobilju, primajući više skrbi i pažnje od mnogih ljudskih bića. Bića pakla i gladni duhovi pro- življavaju samo rezultate nevrlinskih bacajućih djela i nevrlinskih dovršavajućih djela. Od dana svoga rođe- nja pa do dana svoje smrti ne proživljavaju ništa osim patnje.

Jedno nas bacajuće djelo može baciti u mnoge buduće živote. U budističkim spisima je dan primjer čovjeka koji se jako naljutio na jednog redovnika i rekao mu da izgleda poput žabe. Kao rezultat toga, taj se nesretni čovjek mnogo puta rodio kao žaba. Međutim, ponekad je dovoljan samo jedan život da se iscrpi moć našeg bacajućeg djela.

Neka od naših djela sazrijevaju u istom životu u kojemu su i izvršena, i nužno su dovršavajuća djela; neka sazrijevaju u sljedećem, a neka u životima nakon toga i ona mogu biti bacajuća ili dovršavajuća djela.

U zaključku, možemo vidjeti da najprije razvijamo jako samoprianjanje, iz kojega proizlaze sve ostale zablude. Ove nas zablude tjeraju da stvaramo bacajuću karmu koja uzrokuje da se ponovno rodimo samsa- ričkim ponovnim rođenjem u kojemu proživljavamo strah, patnju i probleme. Tijekom čitavoga tog života stalno razvijamo samoprianjanje i ostale zablude, koje nas tjeraju da stvaramo još bacajućih  djela,  vodeći nas do daljnjih  okaljanih  samsaričkih  rođenja.  Ovaj je proces samsare beskrajan ciklus, ukoliko ne posti- gnemo nirvanu.

 

 

 

 

 

 

Uložite veliki trud u postizanje prosvjetljenja