Zapela sam danas kod prevođenja termina Divine Feminine. Kako se to kod nas kaže? Nemam pojma. Previše engleske literature, pomislila sam si.

Munjevito su mi iskakala nova pitanja – pa što je to uopće Divine Feminine, taj Sveti, Božanski ženski princip? Zašto ga se dijeli od Ženskog principa, termina kojeg mi imamo, i koristimo? Nije li ta razlika suvišna? Meni se to čini isto. Ali tekst koji sam čitala, koji sam željela prevesti, jednostavno je nosio jedno drugo značenje sa tim Divine Feminine. I uz to, Divine Masculine i Sacred Union.

Guglala sam. Prvi link na kojem se objašnjava što je to Divine Feminine je potrdio moje sumnje. Divine Feminine je samo Feminine.

Malo tužno što smo morali posegnuti za pridjevom Božanski da bi uopće obratili pažnju na Ženski princip. A možda je jedino to moglo ženski princip vratiti u život nakon dva tisućljeća Boga Oca, i vratiti ravnotežu između ta dva principa. Koji, usput rečeno, u nekim civilizacijama oduvijek žive u ravnoteži kroz međuigru yina i yanga. Jest, nisu baš sveti na onaj bombastičan način, ali ipak ko-kreiraju stvarnost i održavaju ovu iluziju na životu.

Pa je onda moje iduće pitanje – zar jedino nešto grandiozno možemo doživjeti kao sveto?

No vratimo se na početak. Vidim koliku moć imaju naše riječi, i da kroz riječi možemo iscijeliti naše individualne i kolektivne rane. Dodajući termin 'Sveto' uz ženski princip, prezentiramo ga kao nešto poželjno, respektabilno i ohrabujemo jedni druge da posegnemo za tim ženskim principom u svom svakodnevnom životu. Jer taj ženski princip, koji je sada svet, će nas dovesti do Boga, koji je dosad bio samo On.

A tu se vraćam opet na svoju prošlu misao i padam u depresiju – zar nam je zaista potrebno nešto grandiozno da bismo uopće obratili pažnju? Zar se svakodnevnim stvarima moraju pridavati atributi koje smatramo uzvišenima da bi im pridali vrijednost?

A dobro, to je taj proces, ide u oba smjera. Nije jedan bolji od drugoga. Netko pogleda u zrno pijeska i vidi Boga, netko vidi Boga i onda ga prepozna u zrnu pijeska.

U redu je. Izašla sam iz depresije. Sve ima smisla.

I da za kraj nadodam, ono što mi se sviđa kod priče iz koje je izašao termin Divnine Feminine jest da uz njega uvijek ide i Divine Masculine i njihova Sacred Union. To totalno lajkam.