Poezija je vrsta umjetnosti, a pjesnici njome izražavaju svoje najdublje osjećaje. Uz upotrebu ritma, rima i govornih figura, poezija djeluje na osjećaje čovjeka i na njegovu svijest. U poeziji ljudi pronalaze utjehu, proživljavaju neke od svojih najsretnijih i najtužnijih trenutka, a jednom kada joj se predaju, uvijek joj se ponovo vraćaju. Kroz poeziju i pjesnikove stihove mi ustvari upoznajemo sebe, dolazimo do saznanja kojih prije nismo bili svjesni. Pjesnici nas uče životu, uče nas kako se nositi s osjećajima, a neke od njihovih pouka čak i mijenjaju naša razmišljanja i stavove.

Zašto čitanje poezije toliko jako utječe na nas? Što se događa s nama kada čitamo poeziju? Na spomenute odgovore pokušali su doći njemački i norveški znanstvenici s Instituta za empirijsku estetiku u Njemačkoj koji su proveli studiju pod nazivom "Emocionalna moć poezije". Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Social Cognitive and Affective Neuroscience, a znanstvenici su pokušali otkriti što se točno događa u našem mozgu kada čitamo poeziju.

Rezultati provedenog istraživanja govore da prilikom čitanja poezije ili čak i slušanja kada nam je netko drugi čita, u mozgu se aktiviraju dijelovi koji su neaktivni prilikom slušanja muzike, gledanja filmova i konzumiranja svih ostalih umjetnosti.

Stefan Koelsch, Eugen Wassiliwizky, Thomas JacobsenValentin Wagner i Winfried Menninghaus okupili su Njemice u dobi od 20 do 30 godina i zamolili ih da slušaju snimke pjesama na njemačkom jeziku. Na snimkama su se našli recitirani stihovi najpoznatijih pisaca poezije kao što su Friedrich Schiller, Friedrich Hölderlin, Otto Ernst i drugi, ali one su i same mogle odabrati poeziju koju vole pa su tako bili uključeni i pisci poput Paula Celana, Williama Shakespearea, Friedricha Nietzschea, Johanna Wolfganga von Goethea, Edgara Allana Poea...

Za vrijeme slušanja poezije, znanstvenici su prikupili sve potrebne podatke, mjerili su sudionicama puls, snimali su kamerom izraze na njihovim licima te su one same trebale pritisnuti poseban gumb kada bi stihovi u njima pobudili neke posebne osjećaje kao što su trnci u tijelu ili kada bi im se naježila koža od ugode. Uz to, bilježili su i neke druge reakcije tijela i mozga prilikom slušanja poezije.

Cilj provedenog istraživanja bio je da se istraži estetsko iskustvo koje poezija može kod čovjeka izazvati, a rezultati su pokazali da niti jedna umjetnost ne može kod čovjeka pobuditi ništa slično. Dijelovi mozga koji se aktiviraju čitanjem ili slušanjem poezija, kod svih drugih umjetnosti su neaktivni.

Prilikom istraživanja svaka je sudionica barem jednom pritisnula gumb zbog doživljenih osjećaja, a kamera je zabilježila da se kod 40 posto njih naježila koža kada su slušale lijepe stihove. Kod istraživanja je uočeno i to da su pojedini podaci prikupljeni prije nego što su sudionice pritisnule gumb dali naznačiti da će pritisnuti gumb, odnosno da će doći do eksplozije emocija u njihovom tijelu.

Iz svega navedenog dolazimo do zaključka da poezija djeluje ugodno na nas. Čitajući poeziju lakše ćemo se nositi sa stresom, bit ćemo opušteniji i u miru i tišini doći ćemo do odgovora na pitanja koja nas već dugo muče. Kada čitamo poeziju, ne razmišljamo samo o pročitanim stihovima nego i o našem životu. Uz poeziju se preispitujemo, težimo biti boljima i postajemo bolje i kvalitetnije osobe.