KAKO NISU ZNALE DRUŠTVENI UGOVOR

Znate, ja neću mnogo sada pričati o našim ratnim prilikama ili neprilikama jer je već jako puno toga rečeno ali bih se usput osvrnuo na jedno mišljenje koje je vladalo Hrvatskom toga vremena a to je da Amerika, koja je hrvatski saveznik u našemu Domovinskome ratu, priznaje samo takozvano pravo jačega. I tu ste filozofiju mogli čuti I na našim fakultetima I među našim kumicama I među vozačima zagrebačoga Zeta. I vi općenito kada gledate nastupe američke savezničke armije svugdje po svijetu , a pri tome vidim regionalne sukobe od rata u Vijetnamu nadalje, onda vidite demonstraciju te I takove filozofije. Ona je vrlo često u teoretkom smislu povezana sa neodarvinističkim stajalištima o preživljavanju najjačih I najsposobnijih dok bi slabe jedinke I zajednice trebale , naprosto po logici same stvari , jednostavno odumrijeti- da čovjek pukne od smijeha. Istina je međutim nešto drugačija ukoliko uzmemo u obzir spoznaje zapadne filozofije o konstituciju suvremenih nacija I država I to one spoznaje koje baštinimo od 17 ili 18 stoljeća do danas. I mislim da je tu od presudne važnosti Rusoov Društevni ugovor kojega su danas kod nas svi zaboravili pa je onda moguće Branku Despotu lamentirati kako čovjek bez privatnoga vlasništva jest nitko I ništa jer je tobože čovjek prvenstveno definiran privatnim vlasništvom- kada banalnost stane da mašta. Ne, čovjek je od doba Rusoa I Kanta definiran svojom slobodnom voljom. I vi kada gledate Prvu knjigu Društevoga ugovora I to treću glavu onda dolazite da Rusoovoga stajališta o Pravu jačega. I on kaže otprilike ovo: ‘’ Najjači nije nikada dovoljno jak da uvijek bude gospodar, ako ne pretvori svoju snagu u pravo, a poslušnost u dužnost. Otuda pravo jačega, pravo koje je prividno primljeno sa podsmjehom a u biti utvrđeno kao načelo. No hoće li nam se ikada objasniti ta riječ? Snaga je fizička sila, ne vidim nikako kakva pouka može da se izvede iz njenog djelovanja . Ustuknuti pred silom jest akt nužde a ne volje , to je u najbolju ruku akt mudrosti. U kome smislu bi to moglo biti dužnost?....... Kakvo je to pravo koje iščezava kada prestane sila. Ako treba slušati pod prinudom nije potrebno slušati po dužnosti, a ako Nismo prinuđeni slušati Nismo na to više ni obavezni. Vidimo dakle da ta riječ pravo ništa ne dodaje pojmu sile, ona ovdje baš ništa ne znači. Usvojimo dakle da sila ne čini pravo I da smo dužni pokoravati se samo legitimnoj vlasti.’’

Vidimo dakle da sila sa pravom ima jako malo veze. Prema tome smiješno je stajalište nekih važnih ljudi u američkoj armiji koji kažu da ako se naš Pero potuče sa Amerikancem onda će mu Amerikanac slomiti kičmu jer je jači. Odatle jedno mišljenje da se pravo na vladavinu I udruživanje , pravo na red, upravljanje I pokoravanje , na podčinjavanje vlasti, povijesno zasniva na nasilju , na prinudi , osvajanju, privatnom vlasništvu itd. Međutim opravdanost države Ruso zasniva na principu slobodne volje . Čovjek ima slobodnu volju jer Sloboda predstavlja ono što je kvalitativno u čovjeku . Odreći se svoje slobode znači priznati da nisi čovjek. Ne biti Slobodan znači odreći se svih dužnosti I svih prava. Odatle Rob nema ni prava ni dužnosti. Znači treba nači takvu formu društva koje svojom zajedničkom silom uzima u zaštitu I brani u isto vrijeme osobnost svakoga čovjeka I njegovo vlasništvo pri čemu se svaki pojedinac , priključujući se tome društvu, pokorava jedino samome sebi , te tako ostaje Slobodan. Riješenje ovoga problema predstavlja društveni ugovor koji pretpostavlja takvo društvo gdje je svaki pojedinac u njemu po svojoj volji.

Međutim su mnogi kod nas, na žalost, pristali na ovu primitivnu teoriju o pravu jačega I na taj način legitimirali stanje totalne naše konfuzije I beznađa za mnoge.

Zlatan Gavrilović Kovač