Dvadesetsedmi tjedan

 

 

1. ZAKON

Svatko na zemlji gradi svoj raj ili pakao.

 

Sjene u životu katkada  stvaramo  stojeći na vlastitom  sunčevu

svjetlu.

—  Ralph   Waldo

Emerson

 

 

Negdje na  putu čovjekova  iskustva svi ćemo se  probuditi uz spoznaju o tome da smo mi sami  raj

ili  pakao.

• Ernest Holmes

 

LJUDI KATKADA govore kako je kretanje duhovnim putem jednostavno, ali ne nužno i lagano. Jedna od poteškoća može se sastojati i od učenja nadvladavanja sklonosti inertnosti u odnosu na svakodnevno duhovno učenje. Ernest Holmes rekao je: »Istinu je  daleko  lakše poučavati nego provoditi«. A duhovnost, kao najvrjedniji proces, isti­ nski zahtijeva predanost i trud u provođenju. No prednosti ne mogu biti poželjnije! Pruža nam se prilika, zahvaljujući osobnome izboru, da sami gradimo raj ili pakao na zemlji.

Većina svjetskih duhovnih tradicija zagovara raznorazne načine života usmjerene prema unutra. Bog se u Kuranu opisuje kao »bliski­ ji od vratne arterije«, kao poznavatelj svih čovjekovih misli i osjećaja koji boravi u čovjekovu srcu. Sufisti alegoriju o svjetiljci tumače kao način izražavanja božje nazočnosti u čovjekovu srcu, nazočnosti koja obasjava tjelesnu svjetiljku. Ta spoznaja o božanskome koje je svug­ dje na koristan način podupire pojmove truda u smjeru ostvarivanja raja na zemlji. Promotrimo neke od mogućih načina održavanja redo­ vitog duhovnog razvoja i aktivnosti kao temelja na kojem ćemo stva­ rati vlastiti raj na zemlji.

Molitva je, dakako, možda i najosnovniji duhovni postupak. Navika u sklopu koje svakodnevno odvajamo malo vremena i na mir­ nome mjestu komuniciramo sa Stvoriteljem, u naš život unosi usmje­ renost. Međutim, to što mislimo, govorimo i činimo kada ne molimo

 

Božanska struja do­ nijet će nam mir i si­ gurnost budemo li dovoljno budni i od­ lučni u nakani da je pronađemo —   i da joj se prepustimo.

— Ralph  Waldo

Trine

 

također može pomoći djelotvornosti naše molitve. Živimo li između molitava zahvalno i radosno ili neki put razmišljamo ili govorimo ne­ svjesno, na temelju obrazaca stečenih navikom?  Materijalni  svijet može biti vrlo zavodljiv i ne održimo li čvrstu svijest o uronjenosti u duh, možda nećemo pratiti djelotvornost vlastitih misli, osjećaja i ri­ ječi, kao i svega što činimo između molitava. Priželjkujemo li istinski

»raj na zemlji«, bi li nam onda svjesna odluka o tome da ćemo svaki trenutak svjesno provoditi u duhovnome kontekstu sveprisutnog boža­ nstva pomogla da brže dođemo do tog cilja?

Koju ulogu u stvaranju iskustva raja na zemlji igra vlastito buđenje i spoznaja o tome da možemo slobodno rekonstruirati vlasti­ te stavove? U pojedinim trenucima, bez obzira na naše najbolje nam­ jere i discipliniranost, iskustvo raja na zemlji možda će nam izmicati, ili će nam se tako barem činiti, dok se istodobno nećemo moći oslo­ boditi iskustva pakla. Do toga često dolazi kada to što imamo počinjemo uspoređivati s drugima i osjećati ili nadmoć ili inferiorno­ st. Sudimo li samo po vanjskome izgledu svega, stvorit ćemo vlastiti pakao koji će prožimati najrazličitija područja našega života. I tu nam pomaže praksa osjećanja zahvalnosti i izražavanja poštovanja i zahva­ lnosti.

 

 

Naš život toliko ne oblikuju naša iskustva koliko naša očekivanja.

— George Bernard Shaw

 

 

Ključno je probuditi se i održavati svijest o izražavanju zahva­ lnosti. Zahvalnost je ključ za mnoge najuzvišenije, najplemenitije sve­ te emocije koje nam unaprjeđuju život. Iskreno srce postaje sve po- niznijim i može postati neustrašivo kada spozna božansku nazočnost. Tada počinjemo razvijati sveti ushit služenja, kao pomagači u besko­ načnoj kreativnosti. Kada krenemo na putovanje osobne svijesti i ot­ krivanja duhovnih puteva, život nam se mijenja iz temelja. S divljenjem i užitkom počinjemo otkrivati tko smo i zašto smo ovdje.

Kada odaberemo život davanja, izražavanja zahvalnosti i po­ maganja drugima, stupamo li na djelotvoran put stvaranja raja na zemlji?

 

U knjizi Obećanje koje je pred nama: Vizije nade i djelovanja u budućnosti čovječanstva Duane Elgin opisuje neke od prioriteta ko­ ji po njemu obilježavaju jednostavniji život. »Oni koji su odabrali jed­ nostavan život najčešće silno cijene kvalitetu i karakternost vlastita odnosa sa svim aspektima života — sa samima sobom, s drugim lju­ dima, s drugim stvorenjima, sa Zemljom i sa svemirom«.

 

Čovjek ne može ut­ jecati na duljinu ži­ vota, ali može utje­ cati na njegovu širi­

nu i dubinu.

— Evan Essar

 

Svatko od nas rađa se tako da može slobodno birati misli ko­ je mogu graditi naš život. Možemo birati put kojim želimo ići i može­ mo birati »prtljagu« koju ćemo ponijeti. Kada ugledamo raj na zemlji, prirodno želimo pomagati i drugima da se razvijaju u istome smjeru. Duhovno buđenje iziskuje strpljivost, trud i Božju milost. Kada naučimo spoznati čemu se istinski divimo i kada zatim iskreno poduz­ memo korake u tom smjeru, dolazimo do nebeskih postignuća. 

*

 

 

2. ZAKON

Znanost je  bez religije slaba  i nemoćna;  religija je  bez znanosti slijepa.  — Albert Einstein

 

Zahvaljujući znanosti dolazimo do infor­ macija, a religija je područje koje treba znanstveno istražiti.

• Franklin Loehr

 

PRVOG LIPNJA 1940. godine ugledna skupina koju je činilo sedamde- setdevetero znanstvenika, filozofa i teologa našla se radi »udruživanja intelektualnih i duhovnih sila« u raspravi o daljnjoj integraciji znano­ sti, filozofije i religije u vezi s tradicionalnim etičkim vrijednostima i demokratskim načinom života. Cilj je konferencije bio na jedno mjes­ to dovesti predstavnike raznih disciplina koji će se naći na zajedničkim temeljima i iz prve ruke se upoznati sa zamislima drugih sudionika u vezi s ukupnošću čovjekova iskustva. Nadali su se da će tako promi­ cati poštovanje i razumijevanje među trima disciplinama. Filozofija, znanost i religija priznaju postojanje zajedničke veze i određenog je­ dinstva.

 

Zdravlje kulture, poput tjelesnoga zdravlja, sastoji se od skladnog funkcioniranja sastavnih dijelova. Znanost, filozofija i religija ned­

vojbeno su glavni dijelovi... kulture.

— Mortimer J. Adler

 

 

Rad Alberta Einsteina pod naslovom Znanost i religija nastao je upravo zahvaljujući toj konferenciji. Činilo se da njegove riječi od­ ražavaju potragu za višim stupnjem razumijevanja i za riječima koje će opisati moguće jedinstvo znanosti i religije. Za Einsteina je znanost

»drevno nastojanje da se uz pomoć sustavnog razmišljanja opazive po­ jave ovoga svijeta dovedu u što temeljitiju vezu«. Međutim, kad je po­ kušao opisati religiju, napisao je: »Jednostavan mi odgovor ne pada na pamet. A čak i nakon što dođem do odgovora koji bi me trenutačno

 

Bit naše teologije, ili logičkih religijskih razmišljanja, jest, ili bi u vrlo stvarnome smislu mogla postati,

empirijski znanstvena.

—  Douglas

1. Macintosh

 

mogao zadovoljiti, i dalje ću biti uvjeren da nikad, ni pod kojim uvje­ tima, ne bih mogao ni u najmanjoj mogućoj mjeri spojiti sve one koji su ozbiljno promišljali to pitanje«. Njegove riječi  i osjećaji mogu se odnositi na mnoge od nas i u suvremenome dobu.

Religija je u ovom ili onom obliku dio čovjekova iskustva od sa­ mih početaka. Jednako tako, znanstvenome načinu razmišljanja dugu­ jemo mnogo i mnogim se aspektima oslanjamo upravo na tehnologi­ ju koju nam je u tako raskošnome obliku podarila znanost. George Fi­ eld i Eric Chaisson pišu u predgovoru Nevidljivome svemiru: »Živimo u razdoblju veličanstvenog tehnološkog napretka, u razdoblju učenja, u razdoblju pipanja u tami — prije u dobu istraživanja nego zrele zna­ nosti«. Pitanja samo donose nova pitanja i zagonetka se produbljuje! Možemo li metode empirijske znanosti smatrati metodama kojima će nam se otkriti novi aspekti Boga? Ili bi riječ »boga« trebala imati uže, ograničenije značenje od riječi »stvarnost«?

Einstein je u svojem radu napisao i ovo:

 

Znanost može tek odrediti što jest, ali ne i što bi trebalo biti, a i dalje su nužni raznorazni sudovi koji ostaju izvan njezina područja. Religija se, s druge strane, bavi samo procjenama čovjekovih misli i djelovanja; ne može opravdano govoriti o činjenicama i vezama među činjenicama... Iako su područja kojima se bave religija i znanost tako jasno odijeljena, između njih ipak postoji snažna recipročna poveza­ nost i međuovisnost... Tu ćemo situaciju najlakše dočarati jednom slikom: Znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanos­ ti slijepa.

 

I tako se potraga nastavlja. Je li Bog jedina stvarnost? Koji su sve promjenjivi pojavni oblici stvarnosti? Živimo u svijetu obilježenom napretkom, a napredak se čini najizraženijim upravo na području zna­ nosti. Na primjer, udžbenik koji pet godina nije osuvremenjen u većini je područja praktički neupotrebljiv, dok je laboratorij s deset godina starom opremom zreo za muzej! U posljednjih nekoliko desetljeća dvadesetog stoljeća došlo je do ubrzanih promjena unutar našeg shvaćanja fizičke stvarnosti do kojeg dolazimo s pomoću znanosti. Je li jednako tako došlo i do velikog napretka u načinu na koji shvaćamo stvarnost Boga koju nudi religija, a teologija tumači? Ako je znanost u samo stotinu godina unaprijedila čovjekovu percepciju za stotinu i više puta, mogu li se te percepcije u sljedećem stoljeću množiti još brže?

 

Mogu li raznorazna istraživanja na području statistike, a u ve­ zi s dokazima, čovjeku pomoći da ubrza otkrivanje mnogobrojnih as-

 

Ne može postojati jedno načelo koje upravlja životima ljudi i neko posve drugo pravilo koje upravlja postojanjem atoma, osim ako čovjek i atom nema­ ju baš nikakve veze.

— Paul Weiss

 

pekata Boga? I pojedinci i društva mogli bi imati još daleko veće ko­ risti nego od otkrića na području elektronike ili medicine.

U knjizi Bog za 21. stoljeće Joel Primack piše: »Godine 1992., kada je astronom George Smoot objavio otkriće 'mreškanja' valova u toplinskome zračenju koje još uvijek dopire od Velikog pras­ ka, rekao je da je to kao da smo 'ugledali Božje lice'. Ponešto skro­ mniji astrofizičar, čija je teorija ispravno predvidjela upravo to otkriće, nazvao je to 'mreškanje' 'božjim rukopisom'. Pomažu li nam takve metafore da dopremo do neusporedivo većih i širih pojmova o boža- nskome?«

 

 

Sve dok o Bogu razmišljamo kao o osobi, lako ćemo se hipnotizi­ rati i obožavati ga omamljeno i neaktivno. Međutim, kada u Bogu vidimo ljubav, kada božansko smatramo načinom života — milo­ srđem, pravdom poniznošću i tako dalje —  stječemo energiju za djelovanje koje je u svakodnevnome životu božansko.

— Harry A.  Overstreet

*

 

 

3. ZAKON

Nepoznato  koje je pred nama  možda je  i milijun puta  veće  od onoga što nam je sada poznato.

 

 

A što Jahve traži od

tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti

i smjerno sa svojim Bogom hoditi.

—  Mihej  6:8

 

U DOSADAŠNJIM smo tekstovima govorili o beskonačnome Stvori­ telju kao o božanskoj  sili  koja  se  u  našemu  svijetu  nastoji  prika­ zati kroz složene planove  i  smisao.  Promatramo  ljubav i  kontinu­ itet koji se pokazuju u čovjekovoj slobodi  i  prirodnim  zakonima, slučaj i nužnost koji zajednički stvaraju  svijet  beskrajne  raznoli­ kosti i ljepote. Divimo se fantastičnoj razlici između sebe — mi­ nijaturnih mrljica  u  jednom  sićušnome  zvjezdanome  sustavu  u jednoj od manjih  galaksija  poznatoga  svemira  —  i  Boga  koji  je sve  to  stvorio.

Uz nov osjećaj poniznosti, sada nam se otvara mogućnost da znanstveno istražimo duhovnu prirodu ljudskih bića. A nepoznato ko­ je je pred nama možda je i milijun puta veće od onoga što nam je sa­ da poznato! Odakle onda krenuti? Možda će u budućnosti istraživačke zaklade i vjerske ustanove velika sredstva i napore usmjeriti u duhov-

 

Treba voljeti nepoznato.

- Charles Lamb

 

na istraživanja, jednako kao što danas velikim novcem potpomažu is­ traživanje fizičkoga zdravlja. To bi donijelo velike prednosti u smislu povećanja mira, sklada, sreće, kreativnosti i produktivnosti. Sve je više dokaza o tome da je čovjekova duhovna priroda temeljni aspekt naše osobnosti. Drugi bi cilj moglo biti istraživanje i spoznavanje kra­ jnje stvarnosti s pomoću svih mogućnosti koje nam se nude. Dakako, najbolja i najdalekosežnija istraživanja u cjelokupnoj povijesti bit će ona koja ćemo provoditi ponizno i u očekivanju potpunijeg razumije­ vanja Boga Stvoritelja i svega što je namijenio svojim stvorenjima.

 

 

Moji sadašnji duhovni stavovi u velikoj su mjeri plod sudaranja

mojega života sa znanošću i religijom.

— Larry  Dossey

 

 

Sve što postoji gori u

plamenu, deformirani koma­ dići raspršuju se na

nebu, novi svjetovi ukrašu- ju  mračnu  noć;

a u daljini vanjske maglice  napadaju prazninu  poput neu­ strašivih konjanika s

kopljima.

—  Robinson Jeffers

 

Mnogima od nas duhovno hodočašće nije obilježeno neuo­ bičajeno dramatičnim događajima. Međutim, desetljeća koja su pred nama mogla bi ponuditi fantastične pustolovine istraživanja nepozna­ toga. Nastave li otkrića našu potragu usmjeravati prema sve brojnijim zagonetkama, hoćemo li početi spoznavati više kreativnosti? Neki mislioci već govore kako svako otkriće, bez obzira na znanstvenu dis­ ciplinu, ljudima pomaže da prošire definiciju riječi »Bog«. Na primjer, mogu li ljudi nešto o Bogu spoznati na temelju rendgenske astrono­ mije, subatomske fizike ili kvantne neiokalnosti? Ako skupa potraga za izvanzemaljskim oblicima života ikada dođe do konkretnih rezulta­ ta,  hoćemo  li  proširiti  postojeću  teologiju?  Pojašnjavanje  značenja

»duhovnih informacija« ovoga svijeta može trenutačno biti problema­ tično i teško poput predviđanja, recimo 1800. godine, o širenju me­ dicinskih spoznaja ili znanja o elektromagnetskim valovima. Je li ego­ istično držati  da  smo na završetku, a ne  negdje  u blizini  početka Božjeg kreativnog procesa?

 

 

I tako rekoh čovjeku koji stajao je na ulazu u godinu:

»Daj mi svjetlo da mogu sigurno stupiti u nepoznato«. A on je odgovorio: »Stupi u tamu i daj ruku Bogu.

To će ti biti bolje od svjetla i sigurnije od poznatoga puta«.

—  Minnie  Louise  Haskins

 

 

Meister Eckhart napisao je: »Nema tog posla koji je valjano započet ili dobro obavljen, nema tog čovjeka koji je toliko slobodan i siguran u svoje postupke, da bi si mogao dopustiti opuštanje ili uspa- vljivanje uma. Svojim velikim moćima, intelektom i snagom volje, tre-

 

Drugim riječima, osim poznatog i ne­ poznatog, što još uopće preostaje?

—  Harold  Pinter

 

ba se uvijek uzdizati i dosezati vrhunce, ono što je najbolje... uvijek ostvarivati prvorazredan napredak«.

I mi moramo uvijek biti budni i uzdizati se. Otvoreni pristup nalaže nam da Boga promatramo na mnoštvo različitih načina — u sklopu svojevrsnog empirijskog propitivanja kakvim se bave prirodos­ lovci i oni teolozi koji spoznaju da bi se sutrašnji duhovni junaci mog­ li nalaziti i među onima koji se danas smatraju hereticima! Teologija poniznosti potiče otvoreno razmišljanje koje prihvaća nove informaci­ je i omogućuje zaključke koji sadrže i riječ »možda«. Nepoznato koje je pred nama možda je otvoreno za znanstvena istraživanja duhovnih tema poput ljubavi, molitve, smisla i izražavanja zahvalnosti. Ta nova istraživanja možda će otkriti da postoje duhovni zakoni, univerzalna načela, možda i beskonačniji i vječniji od onih prirodnih zakona koji djeluju u opipljivim i vidljivim područjima. 

*

 

4. ZAKON

Zabrinutošću se ne postiže ništa, samo se gubi dragocjeno vrijeme.

 

 

Samima sebi donosi­ mo ili jad ili snagu. Količina truda koju treba uložiti uvijek

je  ista.

— Carlos  Castaneda

 

 

 

Kada se dovoljno smrači ugledat ćete zvijezde.

— Lee Salk

 

Muž i ŽENA vodili su ozbiljnu raspravu o obiteljskoj situaciji. Muž je satima i satima zabrinuto razmišljao o tome kako će podmiriti sve mjesečne troškove. Nakon što je nekoliko sati slušala njego­ ve pesimistične najave, žena ga je zamolila da s njom pode  u kuhinju i da ondje sjednu za stol.

Na stol je posložila sve mjesečne račune, uzela papir i olovku. Pogledala je supruga i rekla: »Jim, a sada mi objasni kako će to zab­ rinutost pripomoći u plaćanju ovih računa, pa ću s tobom ovdje sjedi­ ti i  do mraka se brinuti! U protivnom, promotrimo koje su nam mogućnosti na raspolaganju«.

Žena je, dakako, imala pravo. Brigom tek rijetko dolazimo do pozitivnih rezultata. Umjesto toga, ona može prerasti u naviku, po­ našanje koje nas navodi na pogrešan zaključak: budući da se brine­ mo, mislimo da poduzimamo aktivne korake u svrhu rješavanja prob­ lema. Tako često gubimo dragocjeno vrijeme koje bismo mogli upot­ rijebiti za kreativno suočavanje s izazovnom situacijom.

Potražimo li u engleskome rječniku riječ »worry« (brinuti se), uvidjet ćemo da između ostalog može značiti i »Daviti, gušiti, smeta-

 

Usred zime napokon sam utvrdio da u meni postoji nepob­

jedivo ljeto.

—  Albert  Camus

 

ti, iritirati«. Na trenutak razmislite o tome. Briga guši protok krea­ tivnih zamisli koje bi nam mogle pomoći u rješavanju problema. Tako možemo doslovno zagušiti ili blokirati životni tok i onemogućiti mu da slobodno prolazi kroz nas. Briga nedvojbeno izaziva tjeskobu, a tjes­ koba se označuje kao »briga ili nelagoda u vezi s onim što bi se mog­ lo dogoditi«. Uz takav opis i shvaćanje brige i njezine pratilje, tjesko­ be, lako ćemo utvrditi da briga nikako nije poželjan način suočavanja sa životom.

 

 

Ako je vrijeme najdragocjenije od svega, gubljenje vremena tada je najveći grijeh, budući da se izgubljeno vrijeme više ne

pronalazi.

— Benjamin Franklin

 

 

 

Koji bi mogao biti temeljni uzrok brige? Je li moguće da tre­ bamo uzdignuti viziju, podignuti pogled? Veliki talijanski slikar, kipar, graditelj i pjesnik Michelangelo rekao je: »Za većinu nas najveća opas­ nost nije mogućnost da ciljamo previsoko, nego da ciljamo prenisko pa dostižemo cilj!« Kada nas obuzme briga, je li moguće da se kon­ centriramo na vanjska obilježja i zaboravljamo izražavati zahvalnost za sve darove, razloge za sreću i sposobnosti? Što se događa kad pro­ mijenimo perspektivu i žarišnu točku? Bi li veličina, raskoš i duh koji kao da izbijaju iz Michelangelove čudesne skulpture, Davida, mogli biti dio poruke umjetnika koji svima nama govori da moramo stremi­ ti višemu?

 

 

 

Zabrinutost ukazuje na mozak pod lošim nadzorom; riječ je tek o glupome gubljenju vremena u neugodi. Kada bi se ljudi posvetili mentalnoj vježbi kao što se posvećuju tjelovježbi, očistili bi mozak

od takvih gluposti.

— Arnold Bennett

 

 

 

A kad smo već kod postavljanja viših ciljeva, promislite samo o svodu Sikstinske kapele! Michelangelo je na njemu radio svakodne­ vno, pune četiri godine, oslikavao strop ležeći na leđima! I nigdje ne nalazimo zapise o tome da se umjetnik brinuo hoće li ili neće dovrši­ ti posao!

Usredotočimo li pozornost na sadašnji trenutak i situaciju ko­ ja je pred nama, na primjer plaćanje računa, uvidjet ćemo da se pred

 

U  određenoj  mjeri, život  nadzirete  nad­

zorom nad vremenom.

—  Michael  Levine

 

nama otvaraju mogućnosti i da možemo birati. Možemo odlučiti oslo­ boditi se brige i prikloniti se produktivnijim životnim opcijama, krea- tivnijim i poticajnijim stavovima, plodonosnijim raspoloženjima i zdra­ vijim  uvjerenjima.

Možemo razmotriti mogućnosti povećanja prihoda kako bismo zadovoljili trenutačne obveze. Ako je potrebno, možemo osmisliti sus­ tavan način plaćanja na vrijeme. Ili još bolje,  možemo  razmotriti načine eliminiranja gomilanja nepotrebnih troškova. Briga nam može poslužiti kao kratak školski program. Naučite lekciju koju vam dono­ si problem i diplomirajte! Zapamtite da je naš um u stanju donositi odluke koje su moćnije od sadašnjih želja i žudnji! Korisne odluke i izbori pomažu u dokidanju autodestruktivnih oblika ponašanja. A bri­ ga je posve izvjesno autodestruktivno ponašanje! Još jednom: ne do­ nosi ništa, osim uzaludnog rasipanja dragocjenog vremena i energije!

 

 

 

*

 

5. ZAKON

Neuspjeh je događaj, a ne čovjek. — William D. Brown

 

 

Zbog jednog  odbija­ nja ne  napuštaj cilj koji si  naumio

ostvariti.

—   William Shakespeare

 

U NEKOJ životnoj fazi može nam se dogoditi da steknemo dojam da u nečemu nismo uspjeli. No kada se bolje osvrnemo na situa­ ciju, možda ćemo spoznati da smo u tome ipak dali sve od sebe. Iz sadašnje perspektive, možda ćemo zaključiti da smo  mogli uložiti više napora ili da smo cijeloj situaciji mogli pristupiti na drukčiji način. Takve misli mogu biti tek nejasne tvrdnje, ili prili­ ke da se objektivno osvrnemo na stvari i da učimo na temelju is­ kustva. Neuspjeh je događaj, a ne čovjek.

Iako nastojimo dati sve od sebe, važno je prisjetiti se da ishod određene situacije možda nije uvijek pod našim nadzorom. Čovjeko­ ve interakcije često počivaju na sporazumima. Ljudi će se možda do­ govoriti kada će se naći, prema kojim će pravilima postupati, te do­ govoriti prikladne oblike ponašanja za mnoge situacije. Ljudi griješe. Određene stvari možda i zaboravljamo, gubimo ključeve, gazimo ig­ račke ostavljene ispred garaže ili se autom, vozeći unatrag, zabijamo u rasvjetni stup. Međutim, svakako vladamo načinom na koji ćemo re­ agirati.

 

Kineski duhovni učitelj i filozof Konfucije jednom je rekao: »Ni­ je li divan užitak učiti i ponovno učiti?« Na temelju tih riječi čini se da

 

Dopustite da vas upoznam s tajnom koja me dovela do cilja. Moja je snaga isključivo u mojoj

ustrajnosti.

— Louis Pasteur

 

iz života možemo učiti mnogo, kao i iz životnih iskustava i naše vlas­ tite prirode. Učenje je stalni proces. Širom otvoreni um i ustrajnost mogu uspješno pomagati učenju u vezi s raznoraznim procesima pri­ rodnoga svijeta i učenju u vezi s našim osobnim svijetom.

Ako radimo na ostvarivanju zadaće koja se može pokazati ko­ risnom, hoćemo li dopustiti da nas od cilja odvrati neka mala smet­ nja, nešto što na prvi pogled izgleda kao neuspjeh? Taj takozvani ne­ uspjeh mogao bi biti tek prilika za učenje na putu prema većem us­ pjehu. Thomas Edison rekao je da je prvo stotinu puta doživio neus­ pjeh prije nego što je došao do električnog svjetla.

 

 

Danas dobro obavljaj sitnice; tako će se pred tobom malo-pomalo

pojavljivati i veće stvari koje treba obaviti.

—  Perzijska  izreka

 

Ako nema vjetra, počni veslati. Latinska   poslovica

 

Sve što je potrebno za uspjeh u prvi mah možda i nije posve očito. Na primjer, sati i sati priprema za uspješno dovršenje posla možda se neće vidjeti na radnikovu licu. Nešto što naoko izgleda kao neuspjeh ne bi trebalo umanjiti  ustrajnost  i  domišljatost  predanog uma i srca koji nastoje ostvariti željeni cilj! Možete li uopće zamisliti da uspješna osoba u nekoj situaciji govori kako je nešto nemoguće sa­ mo zato što taj netko to nešto još nije postigao? Bi li uspješna osoba trošila vrijeme na zabrinutost zbog stvari koje nije moguće promijeni­ ti ili ispraviti? Ne bi li takva osoba radije poradila na najizglednijim prilikama u cilju ostvarenja cilja? Ne bi li uspješna osoba usmjerila pozornost na svoj život i načine na koje bi ga mogla unaprijediti?

 

 

U svakom ljudskom biću postoje čudesni potencijali.

—  Andre  Gide

 

 

Važno je voditi računa i o sljedećemu. »Veličina nije u meni; ja sam veličina«. Mi nismo izvor moćnih božanskih zamisli koje nas po­ zivaju na ostvarivanje uspjeha. Međutim, možemo biti kanali kroz ko­ je se čudesne odlike i prednosti slijevaju u dolasku čovječanstvu. Ka­ ko napredujemo kroz svaki dan, osjetila nam najčešće bombardiraju mnoštva raznoraznih poticaja. Uspješna osoba često će pitati: »S ko­ jom sviješću i svrhom koristim zamisli i događaje u svojemu svijetu?« Vodite računa o tome da neuspjeh jednostavno ne postoji; pos­

toje samo još nedovršene zadaće! Zamahne li čovjek palicom za golf u namjeri da udari lopticu i odbaci je dvije stotine metara dalje, a lop-

 

Mudar će čovjek stvarati više prilika

nego što ih

pronalazi.

• Francis Bacon

 

tica skrene ulijevo, je li to neuspjeh? Nije. Čovjek je jednostavno do­ veo do određenog ishoda, doživio određeni događaj. I što se onda do­ gađa? Čovjek se može koriti i proglasiti se neuspješnim, ili može vra­ titi lopticu na mjesto za udarac i s tog mjesta krenuti dalje. Želimo li da se naša vizija pretvori u stvarnost, moramo biti pripravni učiniti sve što je potrebno kako bismo ostvarili ciljeve. A za to je često potrebna predanost, gorljivost, domišljatost i ustrajnost. Što ćemo učiniti od svojega života u konačnici ovisi isključivo o nama samima. Potaknite djetinje čuđenje i sjetite se uzbuđenja koje donosi otkrivanje novih sv­ jetova! Ta se iskra obično pokazuje u obliku većih i odvažnijih koraka u  smjeru  ostvarenja  snova.

 

 

Naglasci ••

 

1. Vaš duhovni život, kao i sve ostalo što vrijedi, zahtijeva preda­ nost, vježbu i dosljedno provođenje.
2. Pruža nam se prilika da, zahvaljujući osobnim odlukama i disci­ pliniranosti, na zemlji stvorimo vlastiti raj ili vlastiti
3. Mogu li metode empirijske znanosti biti metode koje će nam ot­ kriti nove aspekte Boga?
4. Bi li  riječ  »bog«  trebala  imati  ograničenije  značenje  od  riječi

»stvarnost«?

5. Pomaže li svako otkriće, bez obzira na znanstveno područje, u ši­ renju definicije  riječi  »bog«?
6. Kako vi gledate na suradnju znanosti i religije?
7. Može li uistinu biti pravog sukoba između religije i znanosti? '
8. Nepoznato koje je pred nama možda je i milijun puta veće od onoga što trenutačno
9. Briga često izaziva tjeskobu i koči protok kreativnih ideja.
10. Koji su još neki od načina na koje je moguće odbaciti zabrinu­ tost?
11. Neuspjeh je događaj, a ne osoba!
12. Neuspjeh jednostavno ne postoji; postoje tek zadaće koje još ni­ su ispunjene!

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

ORANJE

 

Rano jednog jutra, dok je skupljao darove, Buddha je prišao velikome području na kojem se odvijalo proljetno oranje, kada je bra­ hman Bharadvaja počeo dijeliti hranu svojim radnicima. Kada je Bha- radvaja ugledao Buddhu koji je došao po darove, rekao je: »0 redov­ niče, ja orem i sijem, a nakon što izorem i posijem, tada jedem. Oreš li i ti i sadiš, pa tek onda jedeš?«

Buddha mu odgovori: »I ja orem i sijem, a nakon toga jedem«. Bharadvaja reče: »I ti sebe smatraš oračem? Ne vidim ti plug!

Reci mi, o oraču, kako ti to oreš?«

Buddha odgovori: »Povjerenje je sjeme, a mir je kiša. Jasnoća je moj plug, savjest me usmjerava, dok mi je um orma. Budnost mi je ralo i ostan. Oprezan u govoru i na djelu, umjeren u hrani, istinom pli- jevim i njegujem oslobađanje. Istinski je trud moj vol, koji plug ustra­ jno vuče prema Nirvani, slobodi bez žaljenja. Eto, tako orem; plodo­ vi su takvog oranja besmrtni. Tko god tako ore oslobađa se tuge, ža­ losti i nedaća«.

Bharadvaja usklikne: »Neka časni redovnik jede! Istinski si orač i tvoj plug donosi plod slobode«.

— iz Samyutte Nikaye