II.

 

Za mnoge je ova druga osobina, naime da budu bez želja, osobito teška, jer oni svoje želje smatraju i osjećaju svojim vlastitim bićem i misle, kad bi im te želje, kao i sve ono, što oni vole ili ne vole, bilo oduzeto, da od njihova bića ne bi ništa preostalo. Na to su samo oni, koji još nisu vidjeli i upoznali Učitelja. U svjetlu Njegove svete prisutnosti umiru sve želje, osim jedne: - postati Njemu sličan.

Medjutim još i prije, nego li imaš sreću, da se sastaneš s Njim licem u lice, možeš se, - ako samo hoćeš,

- riješiti sviju želja. Podobnost rasudjivanja pokazala ti je već, da stvari, za kojima ljudi najviše teže, kao bogatstvo i moć, nisu vrijedne da ih imaš. Kad to jednom u istinu spoznaš, a ne samo da tako govoriš; onda za tebe prestaje svaka želja.

 

U toliko je sve jednostavno; potrebno je samo da razumiješ. Ima medjutim ljudi, koji se odriču svojih zemaljskih težnja samo zato, da postignu nebo ili da se oslobode potrebe ponovnog rodjenja na ovom svijetu. Ti ne smiješ ni u ove zablude zapasti, jer ako si posvema zaboravio na svoj JA, onda se ne smiješ brinuti, kada će se tvoj JA osloboditi, niti kakvo će nebo postići. Pamti, da te svaka sebična želja veže, ma kaka visok bio njezin cilj i dok god nisi napustio svoje težnje, nisi potpuno slobodan da se posvetiš djelu Učiteljevu.

 

Kad konačno svih sebičnih želja nestane, jedna može ipak da zaostane i to ta, da vidiš uspjeh svojeg rada. Ako komu pomažeš, želio bi da vidiš, koliko si mu pomogao; možda pače želiš, da i on to uvidi i da ti bude zahvalan. No to je takodjer želja i nedostatak povjerenja. Kad ti svoju snagu daješ u svrhu da nekomu pomogneš, uspjeh je siguran, bez obzira na to dali ga ti vidiš ili ne vidiš. Ako poznaš zakon, znaš, da tako uvijek mora biti i zato moraš dobro činiti samo radi dobra samog, a ne zato, jer očekuješ nagradu. Raditi moraš radi rada samoga, a ne zato, da vidiš uspjeh. Ako želiš da služiš svijetu, služi mu zato, jer ga ljubiš i jer ne možeš, nego da mu se posvema predaš.

 

Ne teži za psihičkim moćima; one će same doći, čim Učitelj uvidi, da je potrebno, da ih imaš. Ako ih prije toga silom želiš probuditi, imat ćeš da snosiš neugodne posljedice. Često se dogadja, da takvog čovjeka zavedu varavi prirodni dusi ili da si on umišlja, da se više ne može prevariti, no svakako bi bilo bolje, da se trud i vrijeme, koje je zato utrošio, upotrebilo za pomoć drugima. Te sile dolaze vremenom same od sebe; one moraju doći. Čim Učitelj vidi, da je potrebno za tebe, da ih postigneš, On će te poučiti, kako da ih bez pogibelji razviješ, no dotle je za tebe bolje, da na njih i ne misliš.

 

Moraš se takodjer čuvati i izvjesnih malih želja, koje svakdanji život sa sobom donosi. Ne želi nikad, da bliještiš, niti da izgledaš mudrim, niti da govoriš. Dobro je malo govoriti, no još je bolje šutjeti, ako nisi potpuno siguran, da je ono, što želiš reći, istinito, prijateljski i na pomoć. Prije nego govoriš, dobro promisli, dali ono, što želiš reći ima ta tri svojstva; ako ih nema, šuti!

 

Dobro je, da se već sada privikneš na to, da treba pomno promisliti, prije nego progovoriš, jer kad jednom postigneš posvećenje, morat ćeš paziti na svaku riječ, da ne kažeš ono, što se ne smije reći. Velik dio dnevnog naklapanja je nepotreban i besmislen, a ogovaranje je i nedostojno. Zato radije nastoj, da više slušaš, nego govoriš. Ne iznosi svoje mišljenje, dok te nisu ozbiljno za nj upitali.

 

Za posvećenje je potrebno: znati, osmjeliti se, htjeti i šutjeti, no ovo posljednje je najteže.

 

Ima još jedna općenita želja, koju moraš ozbiljno svladati, a to je želja, da se miješaš u tudje poslove. Što drugi čini, govori ili vjeruje, tebe se ne tiče i ti moraš priviknuti, da svakoga pustiš na miru. Svatko ima pravo, da slobodno misli, govori i radi, dok god drugima ne smeta. Ti takodjer za sebe tražiš slobodu, da smiješ raditi ono, što držiš ispravnim i zato moraš tu slobodu i drugima priznati, pa ako se tko tom slobodom služi, ne smiješ ga u tom priječiti.

 

Ako misliš, da tko čini krivo i nadješ priliku, da mu na samu i na uljudni način saopćiš, zašto ti tako misliš, možda će ti uspjeti, da i on to uvidi, no ima slučajeva, gdje bi i takvo uplitanje bilo nezgodno. Nipošto ali ne smiješ o tom nekom trećem nedolično govoriti, jer to bi u istinu bilo ružno i opako.

 

Vidiš li, da je tko okrutan prama djetetu ili životinji, tvoja je dužnost, da se zauzmeš. Vidiš li, da tko krši zakone države, treba da obavijestiš oblasti. Ako ti je povjereno, da koga poučavaš, dužnost ti je, da ga blago upozoruješ na njegove pogrješke. Izuzevši ove slučajeve, brini se samo za svoj vlastiti posao i vježbaj se u tom, da šutiš.