JAK KAO RIJEČ
Davni dani bijahu puni radosti I slave
Grad je bio velik I sve ono sto se u njemu miće
ljudi,
oci, djeca I žene
blagoslovljeni dani I vrijeme mira I tišine
I ja te hvalih ustima gorkima od nade
da nije umora od truda velika
što od djece učini klanje
a sada tvoga imena se stide
našoj duši darovani život
lancima teškim okova bokove naše
vidjeh knjige po podu I orle na liticama grada
Prebivat će u tebi samo oni što Božja djela ljube
ZGK