Za srecu kazu malo dovoljno je, i malo od najmanje bilo bi mi dovoljno.

Ne znam zasto ali sebe sam uvijek smatrala manje vrijednom od drugih.. Ali to ne znaci da nemam svoje ja i da mogu od mene raditi sta zele.. Ako sam udovoljavala svakome i bila tu za njega, ne znaci da ne znam reci dosta je ako se ne cijeni.. Ako svaki put kada pogrijesim oprostim se, ne znaci da ne ocekujem isto za uzvrat.. A to sto sam tvrdoglava kad sam u pravu,pa Bozee, nema covjeka da nema manu.. Ako to i mogu nazvati manom. Ako sam u dusi jos uvijek vrckavo dijete, ne znaci da nemam um zrele osobe.. I sta ako nekad presutim a  trebala sam reci, sta ako se usprotivim iako znam da rizikujem.. Bitno mi je, da ostanem covjek.
 I nije bas da se ne kajem za neke pogreske koje sam napravila pa ljudi smo. Svi ljudi grijese  pa  i ja. Ali za sve postoji razlog.. ako se realno sagleda situacija. I ne krivite me sto ne mogu povrijediti nekoga iako zasluzuje. Ne mogu ja bit takva. I onda bih ja rado odgovorila na  pitanje koje postavljam samoj sebi.. Rado bih znala odgovor na tu recenicu "Zasto uvijek moras biti dobra za svakoga?" Ali to je nesto u meni. Jednostavno je tako. Pokusala sam  promjeniti.  Ali  ne ide. Sazalim se. Tada se pretvaram u osobu kakvu niko ne poznaje.. I onda kada pokazem to drugo lice.. Zacudite se. A zasto? Bas zbog toga sto sam rekla na pocetku. Imam svoje ja,  nedam da ides preko granice. Ako se ikad desi da me pozelis osuditi za nesto sto sam napravila, ili nisam, molim te da prvo zastanes. Sagledas situaciju iz mog ugla i odlucis da li ces me kriviti za nesto il ne. Pokusaj zivjeti moj zivot. Npr. Da se spotaknes na svaki kamen koji se  meni  nasao na putu ALI USTANES I KRENES DALJE. Trnjem i vatrom ako treba. Al nedaj se.. Tako se i ja isto nedam. I tek kada to osjetis, tek kada prozivis sve sto sam ja prozivjela, pretrpis ono sto sam ja pretrpjela, tek tada mi sudi prijatelju za ovo ili ono. Ponekad bi htjela mnogo toga, ali  ne  mogu. Ne mogu u vrazju mater koci me. Koci me moja dusa koja ne moze povrjediti druge da bi sacuvala sebe. I opet jedno prokleto:  'Nek ide do vraga sve'. Opet dopustam toj slanoj kapi da se kotrlja niz obraz. Dopustam da spere sminku i ostavi bistar trag za sobom. Pustam je da se ugasi na usnama. Sklapam ih i gutam pljuvacku.  Dusa drhti. Udisem duboko. Jos dublje. Najdublje. Ispuhujem. Ne, nije lakse. Ajmo opet. Disi duboko. Jel lakse? Nije? opet.. I tako po 100 put. Sklapam oci i pokusavam ne misliti na nista. Joj,i sklopljene oci mogu plakati.  Sto  me je ovo sve ovako dotuklo? Zasto me je toliko promijenilo? Pa ne prepoznaju me.. Govore mi da vise nisam ona ista djevojka. Sta?! Ne smije se na isti nacin? Ne veseli se kao prije?  Nestala je ona djevojka koju su svi poznavali? Toliko se promjenila? Sakrila se negdje duboko u sebi? Ah.. al  to  sam ja. Izborit cu se,i znam da hocu. Moram! Sjecam se, oduvijek su mi govorili  da imam  tatin  pozitivan duh, maminu ljepotu i jak, cvrst karakter. Ugl. od svakog imam po nesto.. A niko ne zna od koga sam pokupila samouvjerenost i ono sto oni nazivaju "ne boji se nikoga, i gura po svome".. Isto tako ne znaju od koga sam pokupila "moje snove".. Ma ne znaju oni nista,i nebitno.. I da, kako mi samo fale stare navike. Kako mi nedostaju pojedine osobe koje ne mogu vratiti. Koje ne zasluzuju da me imaju u svom zivotu. Iss, dusa mi se raspada imam osjecaj. Daj nek prestane vise, boli previse.. Pisem ovo. Oci su suzne. Razum popusta. Boli me svaki djelic mene. Nocima sam budna, ne spavam. Pokusavam zaspati, trazim crninu u mislima, pokusavam ne misliti na ono sto je jace od mene. Ne razumijem zasto sam uvijek bila tako meka i kako se nikada nisam znala oduprijeti i sacuvati samu sebe od boli, kako nikada nisam znala, i kako jos uvijek ne znam. Ponekad stvarno zelim biti neko drugi, neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole. Ali ja nisam takva,pre osjecajna sam i to ponekad ubija u pojam. Uvijek sam jaka i snazna ali znate sta? Dosadilo mi je. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo. Dosadilo mi je biti krivo shvacena. Dosadilo mi je da mi govorite da sam cudna. Dosadilo mi je govoriti: ''Sretna sam.'', ''Nije mi nista,pa dobro sam.'' Mnogi misle da me poznaju,ali istina je ako me nikada niste vidjeli sa suzama u ocima ne poznajete me!