Bilo bi lijepo
ponekad
ili često
ili zauvijek
u snu se izgubiti.
A onda, kao na javi,
luckasto ljubiti,
rasipati strasti,
poput cvijeta cvasti
ili razum gubiti.
Ništa od toga
ne bi nam bilo
tako strano.
Taj san bi mogli
čipkom od svjetla obrubiti
i u taj se posao udubiti
ne mareći
je li već kasno
ili je možda već rano.
Ni jedna priča
ne bi trebala kraj
Sva bi ljepota bila u tome
da ona traje
i traje
i traje...