- ZAKON
Usta govore zahvaljujući punoći srca. — Engleska izreka
Poput dražesnog, prelijepog i miomi- risnog cvijeta, i lije pa riječ onoga koji
je izgovara podjed nako je plodonosna.
— Dhammapada
Pravi će se gospodin stidjeti dopusti li da njegove riječi presti- gnu njegova djela.
— Konfucije
SVATKO OD NAS U sebi nosi to tko je i što je. Ta se stvarnost često od ražava u našim očima, izrazu lica, gestama, postupcima i riječima. Počesto ne znamo koja su sve životna iskustva oblikovala nečiji pog led na život i svijet. Međutim, taj pogled na svijet često ćemo nazrije ti u riječima tog čovjeka, te načinu na koji ih izgovara. Izgovorena ri ječ ima težinu, zvuk i izgled. Riječi izgovorene iz srca obavijaju nas energijom ispunjenom ljubavlju, brižnošću i iskrenošću, dok su nega tivne, teške i bezlične riječi često bolne, čak i štetne po onoga tko ih sluša.
»Više vas određuje ono što izlazi iz vaših usta nego ono što u njih ulazi«. I to je jedan od načina na koje je moguće reći da su riječi smisleni zvukovi koji simboliziraju misli i ideje. Riječi imaju moć jer su glavni zvučni i pisani izraz misli, pa zahvaljujući njihovoj snazi možemo biti ili kreativni ili destruktivni. Važno je i kako slušamo, te kako govorimo. Kada slušamo duhom, jednako kao i ušima, često ćemo uočiti profinjene zvukove dubljeg značenja i sadržaja govorniko- vih riječi. Odabrane riječi, odabrani ton, kao i priča koja se proteže kroz govor, temelj su za pojačano razumijevanje i svijest. Glas duha moguće je čuti na brojne načine!
Sveti spisi govore o snazi naših riječi. Tako u Bibliji čitamo:
»Poslušajte i razumijte: ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi« (Matej, 15:10, 11). Sveti hinduski tekst Kau- shitaki Upanishad ovako izražava mudrost traženja dubljeg značenja
Jezik ima skrivenu moć, djeluje onako kako mjesec utječe
na plimu.
— Rita Mae Brown
riječi: »Čovjek ne treba nastojati razumjeti govor. Čovjek treba spoz nati onoga tko govori«. U Psalmima (16:33) čitamo: »Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim, Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!«
Naše riječi mogu služiti kao plodonosan instrument kojim gra dimo i oblikujemo svoj svijet. Dobre su riječi nalik na čisto sunčevo svjetlo koje nas obasjava. Donose takvo blistavilo i jasnoću da u izvo ru možda nećemo uspjeti razabrati točne pojedinosti i nijanse. Kad sunčevo svjetlo padne na gotovo providna krila leptira ili se pokaže kroz sitnu kišicu, pretvara se u milijune minijaturnih duga. Kada smo u doticaju sa svojom duhovnom prirodom, naše riječi mogu biti nalik glasu duha, koji donosi sreću i onima kojima se obraćamo.
Riječi je potrebno vagati, a ne brojati.
— Poljska izreka
Kad je jednom izgovorimo, riječ više ne možemo opozvati. Kad pomno izražavamo misli, osobito u odabiru i formiranju riječi i govora, dokidamo osjećaj žaljenja i grižnje savjesti. Izbjegavanje ogo varanja, laži i bezobzirnih i nepotrebnih riječi sprječava kasniju zabri nutost i žaljenje zbog izgovorenoga. A budući da naše riječi djeluju na druge, ne bi li bilo korisnije govoriti vedro, taktično, skladno i brižno? I ne bi li takav govor lako proistjecao iz srca ispunjenog neogra ničenom ljubavlju?
Naš dublji identitet i istinski karakter leže u subjektivnoj pri rodi našega uma. I na osobnu i na kolektivnu korist možemo sve do gađaje u svakodnevnome životu koristiti kao prilike za razjašnjavanje i uzdizanje misli i ponašanja. Što nam je više stalo do toga kako se iz ražavamo drugima, to je veći naš osjećaj zadovoljstva. Istinski osjećaj odgovornosti temelji se na međusobnom potpomaganju među ljudi ma. Njegovanje bliske i srdačne svijesti o komuniciranju može nas umiriti i eliminirati štetne strahove i nesigurnost. Tko zna kako naše riječi mogu djelovati na druge? Stoga ih birajmo brižno i pomno!
*
- ZAKON
/ putovanje od tisuću kilometara započinje prvim korakom.
— Lao Tse
Iskoristi već ovaj sa dašnji trenutak! Što možeš ili misliš da možeš, počni
odmah!
— Goethe
Dobra djela zahva ljujući kojima svijet postaje mekši, puniji i bolji nego ikada materijal su od kojeg se sastoji čovjekovo zadovoljstvo i du hovna vrijednost.
— Joan Chittister
NAŠE NAPREDOVANJE unutar velikog univerzalnog životnog rasporeda često se odvija preko osobnog razvoja. Moguće je da je jedno od naj važnijih i najsmislenijih putovanja pronalaženje mjesta s kojeg može mo davati koristan doprinos životu. Iako ćemo usput možda načiniti mnoge korake, svako putovanje i svaka aktivnost počinju prvim kora kom u smjeru otkrivanja.
Prvi korak prema zaokruženom i plodonosnom životu mogao bi biti vaš pogled na život. Kako percipirate život? Kako reagirate na životna iskustva? Kako širite granice osobnoga svijeta? Hoćete li kri la svoje duše poticati na to da se uzdižu u ushitu i gorljivome iščeki vanju? Ispunjava li vas uzvišena vizija najčudesnijeg putovanja na svi jetu — svakodnevnog radosnog i plodonosnog življenja? Kako prijeći prag prilika i doživjeti uspjeh? Kako ćete otkriti nešto više o sebi zah valjujući samom životnome činu?
Sirenje uma i uzdizanje svijesti postupak je koji napreduje od misli do misli, ide korak po korak. Sve je stvar razvoja. Do teških tre nutaka može doći kada se pitamo kako ćemo preživjeti teške situaci je. Možda ćemo posustati u uvjerenju da sve uistinu međusobno su rađuje s ciljem ostvarivanja najviše dobrobiti. Pa ipak, i dalje trebamo ići korak po korak. Uz predanost i ustrajnost, teške trenutke možemo nadvladati pozitivnim stavom i lakše nego što smo mislili. Uistinu, možemo slijediti put koji vodi do raja na zemlji.
Imate li veliku ambiciju, poduzmite najveći mogući korak u smjeru njezina ostvarivanja, no ako je taj korak tek neznatan, ne brinite se ako je ipak najveći koji ste trenutačno u stanju poduzeti.
— Mildred MacAfee
Vrijednost znatiželjnog uma i služenja drugima nije nešto što se nužno može i mora poučavati; riječ je o nečemu što se živi. Važno je naše osobno djelovanje — naša želja da nadiđemo trenutačni po ložaj, da istražujemo, otkrivamo i doživljavamo. Možda bi još jedan od »prvih koraka« moglo biti i spoznavanje razlike između intelektua lnog razumijevanja i živog djelovanja iskustva. I to je dio procesa učenja. Proces otkrivanja možemo pokrenuti i postavljanjem pitanja o svemu, od najočitijega do najskrivenijega unutar vlastite svijesti. Pro-
Sadi drveće na korist
budućim naraštajima.
— Cecilije Statije
mjena u osobnoj svijesti promjena je u svijesti čovječanstva. Jesmo li voljni doživjeti tu transformaciju i preuzeti veću odgovornost za cjelo kupno čovječanstvo? Ako jesmo, tada smo svakako spremni i poduze ti sljedeći korak na tom »putovanju od tisuću kilometara«.
Usredotočenost, predanost i trud glavni su koraci napretka. Jedna priča govori o starcu koji je često sadio smokve u polju na ru bu malenoga sela. Nakon nekoliko godina, mlade su biljke izrasle u stabla s plodovima. S vremena na vrijeme, seljani su čovjeka pitali:
»Zašto sadiš tolike smokve? Nikako ne možeš sam pojesti sve plodo ve«. Starac se samo smiješio i odgovarao: »Godinama sam satima i satima sretno sjedio u hladu smokava koje su posadili drugi. Uživao sam i u njihovim plodovima. Želim biti siguran da će i poslije mene biti smokava u kojima će uživati drugi«. Duh ljubavi, dobrote i zahva lnosti gradi napredak i zajedništvo, korak po korak.
Svako novo jutro može biti »prvi korak« u novome životu. Mo guće je da nas očekuje nešto neopisivo važno. Naš život može biti naše remek-djelo. Kako ćemo iskoristiti baš ovaj trenutak i doživjeti čistoću ljepote, radosti, prilike i obilja koje nam nudi život? Kako ćemo priznati neizrecivu zagonetnost božanskoga? Hoćemo li izraziti zahvalnost sadeći više smokava? Kako ćemo pozitivno poticati vlasti te latentne darove i poboljšati darove koji su već pronašli izraz? Vježba je ključna za ovladavanje nečim novim.
Mnogo je toga moguće. Ali prvo moramo početi. Kojim kora cima možemo proširiti um, probuditi intuiciju i utrti put većoj prosvi- jetljenosti? Kakva je naša vizija jedinstva i cjelovitosti? Kako ćete na prikladan način prikupiti, sastaviti i upotrijebiti što vam je dano?
*
- 3. ZAKON
Noć je uvijek najmračnija prije svitanja. — Thomas Fuller
NEKA JE žena u gluho doba noći sjedila na bolničkome odjelu za hit nu pomoć i čekala da joj liječnici priopće u kakvu je stanju njezin sup rug. A njemu već neko vrijeme nije bilo dobro, stanje mu se pogorša valo, pa su ga kola hitne pomoći prebacila u najbližu bolnicu. Sada je na ispitivanjima i snimanjima; žena može samo čekati i moliti se. Us red teške situacije osjećala je krajnju usamljenost. A zatim se prisje-
Dobrostivi Bože, po dari mi mirno mjesto i spokojan um za razmišljanje.
— John Cay
Nema toga što se ne bi moglo otkriti
traženjem.
— Publije Terencije
Afer
tila riječi: »Noć je uvijek najmračnija prije svitanja«. I kada se sunce počelo dizati iznad obzora, liječnik je ušao u čekaonicu da s njom popriča. Suprugovo je stanje ozbiljno. Potrebna je operacija, no oporavak će biti pitanje vremena. S olakšanjem je odahnula, svjesna toga da najmračnija tama ne znači i smak svijeta.
Mnogi među nama doživjeli su trenutke kad nam se činilo da nam se svijet raspada pod nogama. Moguće je da smo čvrsto uporište potražili u usmjeravanju, kod prijatelja, članova obitelji ili pozitivnim i provedivim reakcijama na teškoće. Iako je kriza za trajanja možda iz gledala beskonačno, dobro je što takvi događaji ipak »prolaze«. Život se nastavlja. Mi nadvladavamo poteškoće. Kada se na njih poslije os vrnemo, možda ćemo uvidjeti da su poslužile kao vrijedne prilike za učenje važnih lekcija. Nebrojeni su načini na koje se razvijamo.
U knjizi Neka vaš život postane vrijedan Emmet Fox pozitivna i negativna razdoblja u našem životu uspoređuje s plimom i osekom:
Sviće samo dan koji dočekujemo budni. Dan nije samo zora. Sunce je tek jutarnja
zvijezda.
— Henry David
Thoreau
Naš duhovni razvoj ne protječe u pravilnoj i postojanoj liniji. Ljudska priroda tako ne funkcionira. Nitko se ne uzdiže putem nepre kinutog napretka i tako ne postiže savršenstvo. U stvarnosti — radi mo li kako valja — neko vrijeme pravilno i ustrajno napredujemo pre ma gore, a onda dođe do malog nazadovanja. Zatim ponovno nastav ljamo naprijed i uvis, ali se već trenutak poslije događa i malo, goto vo neznatno, nazadovanje.
Ti koraci unatrag nisu važni sve dok se naš život u najvećoj mjeri kreće uzlazno. Ako svake godine ostvarimo nedvosmislen nap redak svijesti, privremena nazadovanja koja smo doživjeli ostaju pos ve nevažna; mogu nam užasno smetati samo ako o njima previše raz mišljamo. Plima se smjenjuje s osekom... Valovi se uzdižu i povlače... Čini se da takav oblik napredovanja vlada čitavom prirodom — nap redovanje, manje povlačenje, a zatim još veći napredak.
Jedan od načina na koje je moguće suočavati se s tim »naj mračnijim trenucima« sastoji se od zamjene misli koje nas iz temelja uznemiruju mislima koje nas tješe. Stvar možda i nije jednostavna ko liko zvuči lagano, ali je izvediva. Odbijajte ponovljeno i učestalo raz mišljati o problemu. Pozornost usmjerite na neku drugu temu. Anali za je potrebna, no nemojte previše secirati stanje. Kako biste umu omogućili da ponovno postane kreativan, napetost je moguće ublažiti opuštanjem. Podsvjestan um prihvaća nove misli i mobilizira druge, slične zamisli. Stoga um očistite od nezdravih misli i zamijenite ih zdravim i kreativnim pojmovima.
Žena koja je proživjela više teških situacija služi se nečim što naziva svojim »ključem za uspješno nadvladavanje«. Umjesto da uza ludno mozga o problemu pred kojim se našla, ona slavi i zahvaljuje Bogu što joj je podario život — i sve što je u njemu. Kada su je upi tali kako djeluje ta njezina uspješna »tehnika«, kroz smijeh je usklik- nula: »Hvala, slava i užas istodobno ne mogu naći mjesto u čovjekovu umu!« Jedan poslovni čovjek s izazovima se često suočava uz ovakve riječi: »To što mi se događa zapravo je sretna okolnost!« Pritom traži
— i pronalazi — sreću! Uvijek se pojačava upravo ono na što misli te. Riječ je o jednostavnome životnome zakonu ili duhovnome načelu.
Gledati svijet iznova stvoren svakog jutra, kao da je to jutro prvoga dana, i potom iz njega izvući maksimum za pojedinačnu dušu kao da je svaki dan posljednji — svakodnevni je cilj želje naše duše
i uma.
— John H. Finley
Duhovni dio naše ličnosti zna da se može pojaviti korisno i po voljno rješenje problema. Vrlo je malo nerješivih problema — posto je samo okolnosti na koje trenutačno možda nemamo prikladan odgo vor. Božanske sile koje su stvorile i koje održavaju svijet kao pomoć su nam dostupne u svakom trenutku. Savjet i usmjeravanje pronalazi mo i u Psalmima: »Prestanite i znajte da sam ja Bog« (46:11). Mo litva nam pomaže da i mentalno i fizički lakše podnosimo teške tre nutke. Božanska mudrost otvara nam put.
I nakon najmračnije tame sviće novi dan i pojavljuje se sunce. Teška i neugodna iskustva mogu biti tek oblak koji zakriva sunčev sjaj.
*
- ZAKON
Ljubav je jača od svega. — Vergilije
Moć beskonačne lju bavi drži te čvršće cijelo vrijeme i otkrit će ti načine na koje ćeš izbaciti demone straha, nesreće, tere te, posesivnost i ne znanje koji su te do
tada mučili.
— J. Sig Paulson
Čije je srce i u naj manjoj mjeri pos većeno Dobroti pre ma nikome neće os jećati odbojnost.
— Konfucije
JEDNOG DANA otac se s desetogodišnjom kćeri uspeo na uzvisinu s ko je se na jednoj strani pružao pogled na more, a s druge na slikovitu dolinu.
Otac reče: »Pogledaj gore«, a dijete se zagledalo u nepregled no nebo.
»Pogledaj dolje«, rekao je otac tiho svojoj kćeri, a djevojčica je spustila pogled i u mirnome moru ugledala odraz bijelih oblaka i pla voga neba.
»Pogledaj u daljinu«, predloži otac, a njegova kći ugleda blage valove na beskonačnome obzoru.
»A sada se okreni i pogledaj zelenu dolinu«, uputi je otac. Dok je promatrala prelijep krajolik, otac je dalje govorio:
»Dijete moje, eto, toliko je visoka, duboka i široka Ljubav ko jom Bog voli svoju djecu!« Uz pronicljivost tako karakterističnu za dječje srce, djevojčica je prošaptala: »Tata, ako je Božja Ljubav toliko visoka, široka i duboka, onda mi živimo u njezinu središtu!«
Riječ je o predivnoj stvarnosti: živimo usred univerzalne ljuba vi! Načinimo li već samo jedan korak prema stjecanju višeg stupnja neograničene ljubavi, svijet će reagirati već i na taj jedan korak. Kad god dajemo ili primamo neograničenu ljubav, započinjemo eksperi ment koji će rezultirati određenim iskustvom, a to iskustvo može tra nsformirati sve aspekte našega života.
U dugotrajnoj i šarolikoj povijesti čovječanstva možda je jed no od najvažnijih otkrića upravo ono što se zrcali u tri kratke i jedno stavne riječi: »Bog je ljubav«. Kada uvidimo i prihvatimo istinu sadrža nu u tim riječima, postajemo novim bićima, otvaramo svoj um, sebe, štoviše svoj cjelokupni život, dinamičnome i plodonosnome procesu kreativnosti i izražavanja. Ako je najvažniji element u svemu što čini te vaš odnos prema tome, zašto ne biste odvojili vrijeme potrebno da uspostavite radostan i sretan odnos neograničene ljubavi unutar jed ne od najvećih zadaća koje život postavlja pred vas — ljubavi prema bližnjemu?!?
Kada je naše srce istinski otvoreno prema drugima, može li uopće biti nekakvih sukoba? Može li neograničena ljubav umanjiti ut jecaj uobičajenih, ograničenih obrazaca percepcije? Ljubav uspored no ne prati emocije bijesa, straha i kivnosti; umjesto toga, riječ je o sili koja transformira s ciljem ostvarivanja većega dobra. Na primjer, ljubav gleda kroz teleskop, dok zavist viri kroz mikroskop! Ljubav ni-
Voljeti znači pozna vati Mene, moju naj dublju prirodu, i potpunu istinu o
meni.
— Bhagavad Gita
je moguće izražavati stisnutom šakom. Ako je najveća soba u svemi ru »soba za poboljšanja«, bi li neograničena ljubav mogla biti središnja progresivna aktivnost duhovnog života? Ako je tako, na koji način?
Ljubav odnosi sve sukobe jer neograničena ljubav ne vodi evi denciju o pogreškama i nedostacima. U svijesti o ljubavi, čovjek je u stanju izdići se iznad nepovoljnih okolnosti, poteškoća, uvreda, gubi taka i nečega što percipira kao nepravdu. Nema tih uvjeta, okolnosti i situacija s kojima se neograničena ljubav ne može suočiti i na koncu ih pobjedonosno riješiti. Neograničena ljubav vječna je i trajna i ned vojbeno daleko nadilazi sve razine znanja kojim trenutačno raspolaže mo. Neograničena je ljubav odviše čista da bi se vezala s nečim nega tivnim; ljubav može izbrisati sva raspoloženja obilježena krivnjom. Neograničena ljubav trenutačno dokida nestrpljivost, neljubaznost, zavist, ljubomoru, posesivnost, umišljenost, strah, razmetljivost, ne- uljudnost i slične elemente bavljenja sobom.
Odbaci sve smetnje. Neka tvoj um pun ljubavi prožme četvrtinu svijeta, pa drugu četvrtinu, pa treću i na koncu četvrtu. I tako cije li svijet, i gore i dolje i uokolo i posvuda, neka sve nastavi proži mati mislima ispunjenima ljubavlju, u obilju i uzvišenosti, izvan
svih mjera, bez imalo mržnje i zlovolje.
— Buddha
Kada neograničena ljubav nastavlja savršeno djelovati u nama, možda ćemo uvidjeti da dovodi do dubokih i važnih pitanja: »Jesam li voljan/voljna odustati od misli i osjećaja nestrpljivosti, egoizma, izgo vora?«, »Jesam li istinski voljan/voljna ostvariti svoj puni potencijal?«,
»Jesam li pripravan/pripravna opraštati i oslobađati poput same ljuba vi?«, »Želim li istinski i duboko odbaciti nekadašnja stanja negacije i ograničavanja?« Ljubav trenutačno djeluje na iscjeljivanju, pomlađiva nju, oživljavanju i uskrsnuću osobe koja želi živjeti u ljubavi. Kada se kvaliteta naše ljubavi povisi, učimo ne samo više voljeti, nego učimo i voljeti mudrije.
Bog je svojim stvorenjima načinio predivnu tapiseriju. Međutim, u određenome smislu, možda smo izgubili određeni stupanj percepcije, određenu dimenziju promatranja, osjećaj za postojanje unutar plana providnosti za sve. Važno je nadići uske i restriktivne sta vove, zagledati se iza i iznad brojeva, formula i modela, kako bismo ugledali viši i veći cilj — sam proces, fenomen životnoga čuda, kao dio veće i čudesnije, zagonetne cjeline. Neograničena ljubav uživa u istini o našem beskonačnome potencijalu. Je li neograničena ljubav
moćno pomagalo koje nam olakšava učenje načina na koje Bogu
možemo pomagati u ostvarivanju ciljeva? Odvojite vrijeme za uvježba vanje sve veće sposobnosti pokazivanja ljubavi. Neka nova ovojnica neograničene ljubavi odagna sve oblike sukoba.
*
- 5. ZAKON
Broji razloge za sreću, navodi jedan po jedan.
— Jedna od prvih crkvenih pjesama
Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu ra dosti pred licem
svojim.
— Psalmi 76:77
Kao što je kruh te meljna životna hra na, jednostavno sre dstvo održavanja ži vota, tako je i zahva lnost hrana duše.
— Priscilla Wayne
Kada se odijevate, sjetite se tkalčeva truda; kada jedete, sjetite se seljakova
truda.
— Kineska poslovica
KADA pročitate ili čujete riječi »Broji razloge za sreću, navodi je dan po jedan«, što prvo pomislite? Zahvalnost? Poštovanje? Obi lje? Hvala i slava? Svaka je od tih riječi prikladna. Jedno od značenja riječi »blagosloviti« upravo je slaviti ili veličati. »Blagos lov« je još i: »molitva«, »sreća«, »dobra želja« i »zahvalnost«.
Svaka od tih riječi označava čudesan osjećaj koji se u nama pojavljuje kada spoznamo obilje koje se iskazuje u našem životu. Iz ražavanje zahvalnosti svemu i svima oko nas postaje duhovnom vježbom, važnim postupkom. Možemo izražavati zahvalnost za glazbu koja nam uzdiže dušu. Možemo govoriti »hvala« za čvrste i izdržljive cipele zahvaljujući kojima su nam stopala topla i suha i za zimske vla ge i hladnoće. Možemo se smiješiti u zahvalnosti za lijepo napisane knjige koje nam u oči mame suze. A što ćemo reći dragome djetetu koje nam je donijelo stručak proljetnoga cvijeća? Reći »hvala« veliko me stvoritelju samo je dio života zahvalnosti. Drugi je dio života zah valnosti tolika svijest o vlastitoj sreći da nam svijet postoji upravo u stavu zahvalnosti.
Hvala ti Bože na svim dobrima. Riječ je o jednostavnoj rečeni ci od šest riječi koja nas tjera naprijed na plodonosan i koristan način. Osjećaj zahvalnosti i poštovanja važan je izvor zahvaljujući kojem ži vimo u većem obilju i sreći. Kada smo zahvalni na svemu što imamo, lakše suzbijamo egoistične iluzije. Izražavanje zahvalnosti uzdiže nas do više razine svijesti na kojoj znamo da je život dobar i da živimo u obilju sreće. Većina nas doživjela je trenutke koji su bili toliko osobiti i divni da nismo željeli ispustiti te ushićene osjećaje. Ako se tako nešto dogodilo i vama, kako ste reagirali? Jeste li osjetili iskrenu radost i zahvalnost? Odakle biste onda počeli »brojati razloge za sreću i navo diti ih jedan po jedan«?
Blagoslovi me, Gos podine, da činim
veća dobra.
— Rebecca Clark
Slavi Boga iz kojega proistječe sva sreća.
— Doksologija
Kako bi bilo da počnete od dara života? Što bi se dogodilo ka da biste na početku svakog dana zapjevali pjesmu zahvalnosti? Bi li vam takav stav zahvalnosti pomogao da sve smjestite u određenije i pozitivnije mjesto i steknete pouzdaniju i pozitivniju perspektivu? A da kažete »hvala« za dah života koji vam ispunjava pluća kako bi pokre nuo vaše jedinstveno tijelo? Živite, dišete, razmišljate, osjećate i po svemu ste ljudsko i duhovno biće. Kako na život gledate sa stajališta prirođene prirode, na primjer, sebe samog? Kako pronalazite identi tet, značenje i zadovoljstvo u raznoraznim aktivnostima svakodnevnog života? Koji su neposredni razlozi za sreću koji vam padaju na pamet kada razmatrate svaki od tih svetih aspekata svojega »ja«?
Raspolažete li darom zdravlja i fizičke i mentalne sposobnosti koji vam omogućuju da se posvetite dosezanju svojih ciljeva? Kako za dovoljavate svakodnevne potrebe za hranom, odjećom i krovom nad glavom? Te »obične« aspekte življenja najčešće uzimamo zdravo za gotovo, no kakav bi vaš život bio bez njih? Kakva vas neočekivana sreća i radost zasipaju? Omogućuje li vam posao koji ste odabrali da budete kreativni i osobno se izražavate? Imate li potporu punu ljuba vi od strane obitelji i prijatelja? A što bi bilo kada biste se priklonili savjetu britanskog spisatelja 0. K. Chestertona: »Primati stvari sa zahvalnošću ne znači uzimati ih zdravo za gotovo«? Kako bi se tada promijenio vaš život?
Ti koji si mi toliko dao, daj mi još jedno: zahvalno srce. Ne da bu de zahvalno kada se meni prohtije, kao da tvoja sreća ima i ne radnih dana; nego srce koje će te slaviti svakim otkucajem.
— George Herbert
Jedna je malena djevojčica bila prepuna sreće i uzbuđenja zbog proslave devetog rođendana. Zabava je bila više nego uspješna. Svi su prihvatili poziv i kuća je odzvanjala od dječjega smijeha. Kad je sve završilo, djeca su otišla kućama. Otvoreni darovi bili su posloženi na jednoj strani velikog stola u blagovaonici, dok su se na drugoj nalazi li ostaci rođendanske torte i voćnog punča.
Kad je njezina majka ušla u sobu i počela raščišćavati stol, pri mijetila je da joj kći sjedi zatvorenih očiju. Djevojčica je tiho izgova rala imena svih prijatelja koji su joj došli na rođendan. Kada je izgo vorila i posljednje ime, otvorila je oči, a majka ju je upitala: »Srce, što to radiš?«
Djevojčica se nasmiješila i rekla: »Oh, majko, samo sam izgo varala istinu!«
»Izgovarala istinu?« ponovila je majka. »Ne razumijem.«
»Svi su darovi bili jako lijepi«, rekla je djevojčica. »I hvala ti, majko, na takvoj proslavi. Bilo je divno! Ali najbolji dar bili su mi pri jatelji koji su došli. Dok izgovaram istinu svakoga od njih ponovno do vodim u srce«.
Izgovaranje istine. Promatranje istine. I priznavanje razloga za sreću jedan je od načina dosljednosti prema sebi, iskazivanja pošto vanja prema svim darovima duha i obilnijem životu.
Naglasci ••
- U nama postoji stvarnost o tome tko smo i što
- Naše riječi mogu biti plodonosan instrument kojim gradimo i ob likujemo svoj svijet.
- Riječ koju izgovoriš više ne možeš povući.
- Svako putovanje ili aktivnost započinje prvim korakom prema ot krivanju.
- Usredotočenost, predanost i trud veliki su koraci u smjeru nap retka.
- Duh koji je u vama veći je od svakog problema!
- I najmračnija tama samo utire put prema novom i veličanstveno me
- Kada istinski otvorite srce drugima, mogu li se uopće pojaviti ne kakvi sukobi?
- Ljubav raspršuje sve sukobe jer ne bilježi ni pogreške ni
- Zahvalnost i poštovanje izvor su radosnijeg i obilnijeg života.
- Što god se događalo, ne smetnite s uma: »I ovo mi je dar!«
- Sastavite popis razloga za zahvalnost koji vam padnu na Popis svakodnevno proširujte.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• LJUBAV
Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar pro ricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje pre dao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdrazuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje. Proroštva? Ona će iščeznuti! Jezici? Oni će umuknuti! Znanje? Ono će nestati. Jer, nesavršeno je naše zna nje, i nesavršeno naše proricanje. Kada dođe što je savršeno, iščez- nut će što je nesavršeno.
Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je dje tinje. Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spo znat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveća među njima ljubav.
— Prva poslanica Korinćanima 13