Tridesetsedmi tjedan

 

 

1. ZAKON

Usta govore zahvaljujući punoći srca. — Engleska izreka

 

 

Poput dražesnog, prelijepog i miomi- risnog cvijeta, i lije­ pa  riječ onoga  koji

je izgovara podjed­ nako je plodonosna.

—   Dhammapada

 

Pravi će se gospodin stidjeti dopusti  li da njegove  riječi  presti- gnu  njegova djela.

—  Konfucije

 

SVATKO OD NAS U sebi nosi to tko je i što je. Ta se stvarnost često od­ ražava u našim očima, izrazu lica, gestama, postupcima i riječima. Počesto ne znamo koja su sve životna iskustva oblikovala nečiji pog­ led na život i svijet. Međutim, taj pogled na svijet često ćemo nazrije­ ti u riječima tog čovjeka, te načinu na koji ih izgovara. Izgovorena ri­ ječ ima težinu, zvuk i izgled. Riječi izgovorene iz srca obavijaju nas energijom ispunjenom ljubavlju, brižnošću i iskrenošću, dok su nega­ tivne, teške i bezlične riječi često bolne, čak i štetne po onoga tko ih sluša.

»Više vas određuje ono što izlazi iz vaših usta nego ono što u njih ulazi«. I to je jedan od načina na koje je moguće reći da su riječi smisleni zvukovi koji simboliziraju misli i ideje. Riječi imaju moć jer su glavni zvučni i pisani izraz misli, pa zahvaljujući njihovoj snazi možemo biti ili kreativni ili destruktivni. Važno je i kako slušamo, te kako govorimo. Kada slušamo duhom, jednako kao i ušima, često ćemo uočiti profinjene zvukove dubljeg značenja i sadržaja govorniko- vih riječi. Odabrane riječi, odabrani ton, kao i priča koja se proteže kroz govor, temelj su za pojačano razumijevanje i svijest. Glas duha moguće je čuti na brojne načine!

Sveti spisi govore o snazi naših riječi. Tako u Bibliji čitamo:

»Poslušajte i razumijte: ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi« (Matej, 15:10, 11). Sveti hinduski tekst Kau- shitaki Upanishad ovako izražava mudrost traženja dubljeg značenja

 

Jezik ima skrivenu moć, djeluje onako kako  mjesec utječe

na plimu.

— Rita  Mae  Brown

 

riječi: »Čovjek ne treba nastojati razumjeti govor. Čovjek treba spoz­ nati onoga tko govori«. U Psalmima (16:33) čitamo: »Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim, Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!«

Naše riječi mogu služiti kao plodonosan instrument kojim gra­ dimo i oblikujemo svoj svijet. Dobre su riječi nalik na čisto sunčevo svjetlo koje nas obasjava. Donose takvo blistavilo i jasnoću da u izvo­ ru možda nećemo uspjeti razabrati točne pojedinosti i nijanse. Kad sunčevo svjetlo padne na gotovo providna krila leptira ili se pokaže kroz sitnu kišicu, pretvara se u milijune minijaturnih duga. Kada smo u doticaju sa svojom duhovnom prirodom, naše riječi mogu biti nalik glasu duha, koji donosi sreću i onima kojima se obraćamo. 

Riječi je potrebno vagati, a ne brojati.

—  Poljska  izreka

 

Kad je jednom izgovorimo, riječ više ne možemo opozvati. Kad pomno izražavamo misli, osobito u odabiru i formiranju riječi i govora, dokidamo osjećaj žaljenja i grižnje savjesti. Izbjegavanje ogo­ varanja, laži i bezobzirnih i nepotrebnih riječi sprječava kasniju zabri­ nutost i žaljenje zbog izgovorenoga. A budući da naše riječi djeluju na druge, ne bi li bilo korisnije govoriti vedro, taktično, skladno i brižno? I ne bi li takav govor lako proistjecao iz srca ispunjenog neogra­ ničenom  ljubavlju?

Naš dublji identitet i istinski karakter leže u subjektivnoj pri­ rodi našega uma. I na osobnu i na kolektivnu korist možemo sve do­ gađaje u svakodnevnome životu koristiti kao prilike za razjašnjavanje i uzdizanje misli i ponašanja. Što nam je više stalo do toga kako se iz­ ražavamo drugima, to je veći naš osjećaj zadovoljstva. Istinski osjećaj odgovornosti temelji se na međusobnom potpomaganju među ljudi­ ma. Njegovanje bliske i srdačne svijesti o komuniciranju može nas umiriti i eliminirati štetne strahove i nesigurnost. Tko zna kako naše riječi mogu djelovati na druge? Stoga ih birajmo brižno i pomno!

*

 

2. ZAKON

/ putovanje od tisuću kilometara započinje prvim korakom.

—  Lao  Tse

 

 

Iskoristi već ovaj sa­ dašnji trenutak! Što možeš ili misliš da možeš, počni

odmah!

—  Goethe

 

Dobra djela zahva­ ljujući kojima svijet postaje mekši, puniji i bolji nego ikada materijal su od kojeg se sastoji čovjekovo zadovoljstvo i du­ hovna vrijednost.

— Joan  Chittister

 

NAŠE NAPREDOVANJE unutar velikog univerzalnog životnog rasporeda često se odvija preko osobnog razvoja. Moguće je da je jedno od naj­ važnijih i najsmislenijih  putovanja  pronalaženje  mjesta  s  kojeg može­ mo davati koristan doprinos životu. Iako ćemo usput možda načiniti mnoge korake, svako putovanje i svaka aktivnost počinju prvim kora­ kom  u  smjeru  otkrivanja.

Prvi korak prema zaokruženom i plodonosnom životu mogao bi biti vaš pogled na život. Kako percipirate život? Kako reagirate na životna iskustva? Kako širite granice osobnoga svijeta? Hoćete li kri­ la svoje duše poticati na to da se uzdižu u ushitu i gorljivome iščeki­ vanju? Ispunjava li vas uzvišena vizija najčudesnijeg putovanja na svi­ jetu — svakodnevnog radosnog i plodonosnog življenja? Kako prijeći prag prilika i doživjeti uspjeh? Kako ćete otkriti nešto više o sebi zah­ valjujući samom životnome činu?

Sirenje uma i uzdizanje svijesti postupak je koji napreduje od misli do misli, ide korak po korak. Sve je stvar razvoja. Do teških tre­ nutaka može doći kada se pitamo kako ćemo preživjeti teške situaci­ je. Možda ćemo posustati u uvjerenju da sve uistinu međusobno su­ rađuje s ciljem ostvarivanja najviše dobrobiti. Pa ipak, i dalje trebamo ići korak po korak. Uz predanost i ustrajnost, teške trenutke možemo nadvladati pozitivnim stavom i lakše nego što smo mislili. Uistinu, možemo slijediti put koji vodi do raja na zemlji.

 

Imate li veliku ambiciju, poduzmite najveći mogući korak u smjeru njezina ostvarivanja, no ako je taj korak tek neznatan, ne brinite se ako je ipak najveći koji ste trenutačno u stanju poduzeti.

—  Mildred  MacAfee 

 

Vrijednost znatiželjnog uma  i  služenja  drugima  nije  nešto  što se nužno može i mora poučavati; riječ je o nečemu što se živi. Važno je naše osobno djelovanje — naša želja da nadiđemo trenutačni po­ ložaj, da  istražujemo,  otkrivamo  i  doživljavamo.  Možda  bi još jedan od »prvih koraka« moglo biti i spoznavanje razlike između intelektua­ lnog razumijevanja i živog djelovanja iskustva. I to je dio  procesa učenja. Proces otkrivanja možemo pokrenuti i postavljanjem pitanja o svemu,  od  najočitijega  do  najskrivenijega  unutar vlastite  svijesti.  Pro-

 

Sadi drveće na korist

budućim naraštajima.

—  Cecilije  Statije

 

mjena u osobnoj svijesti promjena je u svijesti čovječanstva. Jesmo li voljni doživjeti tu transformaciju i preuzeti veću odgovornost za cjelo­ kupno čovječanstvo? Ako jesmo, tada smo svakako spremni i poduze­ ti sljedeći korak na tom »putovanju od tisuću kilometara«.

Usredotočenost, predanost i trud glavni su koraci napretka. Jedna priča govori o starcu koji je često sadio smokve u polju na ru­ bu malenoga sela. Nakon nekoliko godina, mlade su biljke izrasle u stabla s plodovima. S vremena na vrijeme, seljani su čovjeka pitali:

»Zašto sadiš tolike smokve? Nikako ne možeš sam pojesti sve plodo­ ve«. Starac se samo smiješio i odgovarao: »Godinama sam satima i satima sretno sjedio u hladu smokava koje su posadili drugi. Uživao sam i u njihovim plodovima. Želim biti siguran da će i poslije mene biti smokava u kojima će uživati drugi«. Duh ljubavi, dobrote i zahva­ lnosti gradi napredak i zajedništvo, korak po korak.

Svako novo jutro može biti »prvi korak« u novome životu. Mo­ guće je da nas očekuje nešto neopisivo važno. Naš život može biti naše remek-djelo. Kako ćemo iskoristiti baš ovaj trenutak i doživjeti čistoću ljepote, radosti, prilike i obilja koje nam nudi život? Kako ćemo priznati neizrecivu zagonetnost božanskoga? Hoćemo li izraziti zahvalnost sadeći više smokava? Kako ćemo pozitivno poticati vlasti­ te latentne darove i poboljšati darove koji su već  pronašli  izraz? Vježba je ključna za ovladavanje nečim novim.

Mnogo je toga moguće. Ali prvo moramo početi. Kojim kora­ cima možemo proširiti um, probuditi intuiciju i utrti put većoj prosvi- jetljenosti? Kakva je naša vizija jedinstva i cjelovitosti? Kako ćete na prikladan način prikupiti, sastaviti i upotrijebiti što vam je dano?

*

 

3. 3. ZAKON

Noć je uvijek najmračnija prije svitanja.  —  Thomas Fuller

 

NEKA JE žena u gluho doba noći sjedila na bolničkome odjelu za hit­ nu pomoć i čekala da joj liječnici priopće u kakvu je stanju njezin sup­ rug. A njemu već neko vrijeme nije bilo dobro, stanje mu se pogorša­ valo, pa su ga kola hitne pomoći prebacila u najbližu bolnicu. Sada je na ispitivanjima i snimanjima; žena može samo čekati i moliti se. Us­ red teške situacije osjećala je krajnju usamljenost. A zatim se prisje-

 

Dobrostivi Bože, po­ dari mi mirno mjesto i spokojan  um za razmišljanje.

— John  Cay

 

 

Nema toga što se ne bi  moglo otkriti

traženjem.

—  Publije  Terencije

Afer

 

tila riječi: »Noć je uvijek najmračnija prije svitanja«. I kada se sunce počelo dizati iznad obzora, liječnik je ušao u čekaonicu da s njom popriča. Suprugovo je stanje ozbiljno. Potrebna je operacija, no oporavak će biti pitanje vremena. S olakšanjem je odahnula, svjesna toga da najmračnija tama ne znači i smak svijeta.

Mnogi među nama doživjeli su trenutke kad nam se činilo da nam se svijet raspada pod nogama. Moguće je da smo čvrsto uporište potražili u usmjeravanju, kod prijatelja, članova obitelji ili pozitivnim i provedivim reakcijama na teškoće. Iako je kriza za trajanja možda iz­ gledala beskonačno, dobro je što takvi događaji ipak »prolaze«. Život se nastavlja. Mi nadvladavamo poteškoće. Kada se na njih poslije os­ vrnemo, možda ćemo uvidjeti da su poslužile kao vrijedne prilike za učenje važnih lekcija. Nebrojeni su načini na koje se razvijamo.

U knjizi Neka vaš život postane vrijedan Emmet Fox pozitivna i negativna razdoblja u našem životu uspoređuje s plimom i osekom:

 

Sviće samo dan koji dočekujemo budni. Dan nije samo zora. Sunce je tek jutarnja

zvijezda.

—  Henry  David

Thoreau

 

Naš duhovni razvoj ne protječe u pravilnoj i postojanoj liniji. Ljudska priroda tako ne funkcionira. Nitko se ne uzdiže putem nepre­ kinutog napretka i tako ne postiže savršenstvo. U stvarnosti — radi­ mo li kako valja — neko vrijeme pravilno i ustrajno napredujemo pre­ ma gore, a onda dođe do malog nazadovanja. Zatim ponovno nastav­ ljamo naprijed i uvis, ali se već trenutak poslije događa i malo, goto­ vo neznatno, nazadovanje.

Ti koraci unatrag nisu važni sve dok se naš život u najvećoj mjeri kreće uzlazno. Ako svake godine ostvarimo nedvosmislen nap­ redak svijesti, privremena nazadovanja koja smo doživjeli ostaju pos­ ve nevažna; mogu nam užasno smetati samo ako o njima previše raz­ mišljamo. Plima se smjenjuje s osekom... Valovi se uzdižu i povlače... Čini se da takav oblik napredovanja vlada čitavom prirodom — nap­ redovanje, manje povlačenje, a zatim još veći napredak.

 

Jedan od načina na koje je moguće suočavati se s tim »naj­ mračnijim trenucima« sastoji se od zamjene misli koje nas iz temelja uznemiruju mislima koje nas tješe. Stvar možda i nije jednostavna ko­ liko zvuči lagano, ali je izvediva. Odbijajte ponovljeno i učestalo raz­ mišljati o problemu. Pozornost usmjerite na neku drugu temu. Anali­ za je potrebna, no nemojte previše secirati stanje. Kako biste umu omogućili da ponovno postane kreativan, napetost je moguće ublažiti opuštanjem. Podsvjestan um prihvaća nove misli i mobilizira druge, slične zamisli. Stoga um očistite od nezdravih misli i zamijenite ih zdravim i kreativnim pojmovima.

 

Žena koja je proživjela više teških situacija služi se nečim što naziva svojim »ključem za uspješno nadvladavanje«. Umjesto da uza­ ludno mozga o problemu pred kojim se našla, ona slavi i zahvaljuje Bogu što joj je podario život — i sve što je u njemu. Kada su je upi­ tali kako djeluje ta njezina uspješna »tehnika«, kroz smijeh je usklik- nula: »Hvala, slava i užas istodobno ne mogu naći mjesto u čovjekovu umu!« Jedan poslovni čovjek s izazovima se često suočava uz ovakve riječi: »To što mi se događa zapravo je sretna okolnost!« Pritom traži

— i pronalazi — sreću! Uvijek se pojačava upravo ono na što misli­ te. Riječ je o jednostavnome životnome zakonu ili duhovnome načelu. 

Gledati svijet iznova stvoren svakog jutra, kao da je to jutro prvoga dana, i potom iz njega izvući maksimum za pojedinačnu dušu kao da je svaki dan posljednji — svakodnevni je cilj želje naše duše

i uma.

— John H. Finley

 

Duhovni dio naše ličnosti zna da se može pojaviti korisno i po­ voljno rješenje problema. Vrlo je malo nerješivih problema — posto­ je samo okolnosti na koje trenutačno možda nemamo prikladan odgo­ vor. Božanske sile koje su stvorile i koje održavaju svijet kao pomoć su nam dostupne u svakom trenutku. Savjet i usmjeravanje pronalazi­ mo i u Psalmima: »Prestanite i znajte da sam ja Bog« (46:11). Mo­ litva nam pomaže da i mentalno i fizički lakše podnosimo teške tre­ nutke. Božanska mudrost otvara nam put.

I nakon najmračnije tame sviće novi dan i pojavljuje se sunce. Teška i neugodna iskustva mogu biti tek oblak koji zakriva sunčev sjaj.

 

*

 

4. ZAKON

Ljubav je jača od svega. — Vergilije

 

Moć beskonačne lju­ bavi drži te čvršće cijelo vrijeme i otkrit će ti načine na koje ćeš izbaciti demone straha, nesreće, tere­ te, posesivnost i ne­ znanje koji su te do­

tada  mučili.

— J. Sig Paulson

 

Čije je srce i u naj­ manjoj mjeri pos­ većeno Dobroti pre­ ma nikome neće os­ jećati odbojnost.

—   Konfucije

 

JEDNOG DANA otac se s desetogodišnjom kćeri uspeo na uzvisinu s ko­ je se na jednoj strani pružao pogled na more, a s druge na slikovitu dolinu.

Otac reče: »Pogledaj gore«, a dijete se zagledalo u nepregled­ no nebo.

»Pogledaj dolje«, rekao je otac tiho svojoj kćeri, a djevojčica je spustila pogled i u mirnome moru ugledala odraz bijelih oblaka i pla­ voga  neba.

»Pogledaj u daljinu«, predloži otac, a njegova kći ugleda blage valove na beskonačnome obzoru.

»A sada se okreni i pogledaj zelenu dolinu«, uputi je otac. Dok je promatrala prelijep krajolik, otac je dalje govorio:

»Dijete moje, eto, toliko je visoka, duboka i široka Ljubav ko­ jom Bog voli  svoju djecu!«  Uz pronicljivost tako karakterističnu za dječje srce, djevojčica je prošaptala: »Tata, ako je Božja Ljubav toliko visoka, široka i duboka, onda mi živimo u njezinu središtu!«

Riječ je o predivnoj stvarnosti: živimo usred univerzalne ljuba­ vi! Načinimo li već samo jedan korak prema stjecanju višeg stupnja neograničene ljubavi, svijet će reagirati već i na taj jedan korak. Kad god dajemo ili primamo neograničenu ljubav, započinjemo eksperi­ ment koji će rezultirati određenim iskustvom, a to iskustvo može tra­ nsformirati sve aspekte našega života.

U dugotrajnoj i šarolikoj povijesti čovječanstva možda je jed­ no od najvažnijih otkrića upravo ono što se zrcali u tri kratke i jedno­ stavne riječi: »Bog je ljubav«. Kada uvidimo i prihvatimo istinu sadrža­ nu u tim riječima, postajemo novim bićima, otvaramo svoj um, sebe, štoviše svoj cjelokupni život, dinamičnome i plodonosnome procesu kreativnosti i izražavanja. Ako je najvažniji element u svemu što čini­ te vaš odnos prema tome, zašto ne biste odvojili vrijeme potrebno da uspostavite radostan i sretan odnos neograničene ljubavi unutar jed­ ne od najvećih zadaća koje život postavlja pred vas — ljubavi prema bližnjemu?!?

Kada je naše srce istinski otvoreno prema drugima, može li uopće biti nekakvih sukoba? Može li neograničena ljubav umanjiti ut­ jecaj uobičajenih, ograničenih obrazaca percepcije? Ljubav uspored­ no ne prati emocije bijesa, straha i kivnosti; umjesto toga, riječ je o sili koja transformira s ciljem ostvarivanja većega dobra. Na primjer, ljubav gleda kroz teleskop, dok zavist viri kroz mikroskop! Ljubav ni-

 

Voljeti znači pozna­ vati Mene, moju naj­ dublju prirodu, i potpunu  istinu o

meni.

—  Bhagavad  Gita

 

je moguće izražavati stisnutom šakom. Ako je najveća soba u svemi­ ru »soba za poboljšanja«, bi li neograničena ljubav mogla biti središnja progresivna aktivnost duhovnog života? Ako je tako, na koji način?

Ljubav odnosi sve sukobe jer neograničena ljubav ne vodi evi­ denciju o pogreškama i nedostacima. U svijesti o ljubavi, čovjek je u stanju izdići se iznad nepovoljnih okolnosti, poteškoća, uvreda, gubi­ taka i nečega što percipira kao nepravdu. Nema tih uvjeta, okolnosti i situacija s kojima se neograničena ljubav ne može suočiti i na koncu ih pobjedonosno riješiti. Neograničena ljubav vječna je i trajna i ned­ vojbeno daleko nadilazi sve razine znanja kojim trenutačno raspolaže­ mo. Neograničena je ljubav odviše čista da bi se vezala s nečim nega­ tivnim; ljubav može izbrisati sva raspoloženja obilježena krivnjom. Neograničena ljubav trenutačno dokida nestrpljivost, neljubaznost, zavist, ljubomoru, posesivnost, umišljenost, strah, razmetljivost, ne- uljudnost i slične elemente bavljenja sobom.

 

Odbaci sve smetnje. Neka tvoj um pun ljubavi prožme četvrtinu svijeta, pa drugu četvrtinu, pa treću i na koncu četvrtu. I tako cije­ li svijet, i gore i dolje i uokolo i posvuda, neka sve nastavi proži­ mati mislima ispunjenima ljubavlju, u obilju i uzvišenosti, izvan

svih mjera, bez imalo mržnje i zlovolje.

—  Buddha 

 

Kada neograničena ljubav nastavlja savršeno djelovati u nama, možda ćemo uvidjeti da dovodi do dubokih i važnih pitanja: »Jesam li voljan/voljna odustati od misli i osjećaja nestrpljivosti, egoizma, izgo­ vora?«, »Jesam li istinski voljan/voljna ostvariti svoj puni potencijal?«,

»Jesam li pripravan/pripravna opraštati i oslobađati poput same ljuba­ vi?«, »Želim li istinski i duboko odbaciti nekadašnja stanja negacije i ograničavanja?« Ljubav trenutačno djeluje na iscjeljivanju, pomlađiva­ nju, oživljavanju i uskrsnuću osobe koja želi živjeti u ljubavi. Kada se kvaliteta naše ljubavi povisi, učimo ne samo više voljeti, nego učimo i voljeti mudrije.

Bog je svojim stvorenjima načinio predivnu tapiseriju. Međutim, u određenome smislu, možda smo izgubili određeni stupanj percepcije, određenu dimenziju promatranja, osjećaj za postojanje unutar plana providnosti za sve. Važno je nadići uske i restriktivne sta­ vove, zagledati se iza i iznad brojeva, formula i modela, kako bismo ugledali viši i veći cilj — sam proces, fenomen životnoga čuda, kao dio veće i čudesnije, zagonetne cjeline. Neograničena ljubav uživa u istini o našem beskonačnome potencijalu. Je li neograničena ljubav

moćno  pomagalo  koje  nam  olakšava  učenje  načina  na  koje  Bogu

 

možemo pomagati u ostvarivanju ciljeva? Odvojite vrijeme za uvježba­ vanje sve veće sposobnosti pokazivanja ljubavi. Neka nova ovojnica neograničene ljubavi odagna sve oblike sukoba. 

*

 

5. 5. ZAKON

Broji razloge za sreću,  navodi jedan po jedan.

— Jedna od prvih crkvenih pjesama

 

 

Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu ra­ dosti pred licem

svojim.

—  Psalmi  76:77

 

 Kao što je kruh te­ meljna životna hra­ na, jednostavno sre­ dstvo održavanja ži­ vota, tako je i zahva­ lnost hrana duše.

— Priscilla  Wayne

 

 

 

Kada se odijevate, sjetite se tkalčeva truda; kada jedete, sjetite se seljakova

truda.

— Kineska poslovica

 

KADA pročitate ili čujete riječi »Broji razloge za sreću, navodi je­ dan po jedan«, što prvo pomislite? Zahvalnost? Poštovanje? Obi­ lje? Hvala i slava? Svaka je od tih riječi prikladna. Jedno od značenja riječi »blagosloviti« upravo je slaviti ili veličati. »Blagos­ lov« je još i: »molitva«, »sreća«, »dobra želja« i »zahvalnost«.

Svaka od tih riječi označava čudesan osjećaj koji se u nama pojavljuje kada spoznamo obilje koje se iskazuje u našem životu. Iz­ ražavanje zahvalnosti svemu i svima oko nas postaje duhovnom vježbom, važnim postupkom. Možemo izražavati zahvalnost za glazbu koja nam uzdiže dušu. Možemo govoriti »hvala« za čvrste i izdržljive cipele zahvaljujući kojima su nam stopala topla i suha i za zimske vla­ ge i hladnoće. Možemo se smiješiti u zahvalnosti za lijepo napisane knjige koje nam u oči mame suze. A što ćemo reći dragome djetetu koje nam je donijelo stručak proljetnoga cvijeća? Reći »hvala« veliko­ me stvoritelju samo je dio života zahvalnosti. Drugi je dio života zah­ valnosti tolika svijest o vlastitoj sreći da nam svijet postoji upravo u stavu zahvalnosti.

Hvala ti Bože na svim dobrima. Riječ je o jednostavnoj rečeni­ ci od šest riječi koja nas tjera naprijed na plodonosan i koristan način. Osjećaj zahvalnosti i poštovanja važan je izvor zahvaljujući kojem ži­ vimo u većem obilju i sreći. Kada smo zahvalni na svemu što imamo, lakše suzbijamo egoistične iluzije. Izražavanje zahvalnosti uzdiže nas do više razine svijesti na kojoj znamo da je život dobar i da živimo u obilju sreće. Većina nas doživjela je trenutke koji su bili toliko osobiti i divni da nismo željeli ispustiti te ushićene osjećaje. Ako se tako nešto dogodilo i vama, kako ste reagirali? Jeste li osjetili iskrenu radost i zahvalnost? Odakle biste onda počeli »brojati razloge za sreću i navo­ diti ih jedan po jedan«?

 

Blagoslovi me, Gos­ podine, da činim

veća dobra.

— Rebecca  Clark

 

 

Slavi Boga iz kojega proistječe sva sreća.

—   Doksologija

 

Kako bi bilo da počnete od dara života? Što bi se dogodilo ka­ da biste na početku svakog dana zapjevali pjesmu zahvalnosti? Bi li vam takav stav zahvalnosti pomogao da sve smjestite u određenije i pozitivnije mjesto i steknete pouzdaniju i pozitivniju perspektivu? A da kažete »hvala« za dah života koji vam ispunjava pluća kako bi pokre­ nuo vaše jedinstveno tijelo? Živite, dišete, razmišljate, osjećate i po svemu ste ljudsko i duhovno biće. Kako na život gledate sa stajališta prirođene prirode, na primjer, sebe samog? Kako pronalazite identi­ tet, značenje i zadovoljstvo u raznoraznim aktivnostima svakodnevnog života? Koji su neposredni razlozi za sreću koji vam padaju na pamet kada razmatrate svaki od tih svetih aspekata svojega »ja«?

Raspolažete li darom zdravlja i fizičke i mentalne sposobnosti koji vam omogućuju da se posvetite dosezanju svojih ciljeva? Kako za­ dovoljavate svakodnevne potrebe za hranom, odjećom i krovom nad glavom? Te »obične« aspekte življenja najčešće uzimamo zdravo za gotovo, no kakav bi vaš život bio bez njih? Kakva vas neočekivana sreća i radost zasipaju? Omogućuje li vam posao koji ste odabrali da budete kreativni i osobno se izražavate? Imate li potporu punu ljuba­ vi od strane obitelji i prijatelja? A što bi bilo kada biste se priklonili savjetu britanskog spisatelja 0. K. Chestertona: »Primati stvari sa zahvalnošću ne znači uzimati ih zdravo za gotovo«? Kako bi se tada promijenio vaš život? 

 

Ti koji si mi toliko dao, daj mi još jedno: zahvalno srce. Ne da bu­ de zahvalno kada se meni prohtije, kao da tvoja sreća ima i ne­ radnih dana; nego srce koje će te slaviti svakim otkucajem.

—  George  Herbert 

 

Jedna je malena djevojčica bila prepuna sreće i uzbuđenja zbog proslave devetog rođendana. Zabava je bila više nego uspješna. Svi su prihvatili poziv i kuća je odzvanjala od dječjega smijeha. Kad je sve završilo, djeca su otišla kućama. Otvoreni darovi bili su posloženi na jednoj strani velikog stola u blagovaonici, dok su se na drugoj nalazi­ li ostaci rođendanske torte i voćnog punča.

Kad je njezina majka ušla u sobu i počela raščišćavati stol, pri­ mijetila je da joj kći sjedi zatvorenih očiju. Djevojčica je tiho izgova­ rala imena svih prijatelja koji su joj došli na rođendan. Kada je izgo­ vorila i posljednje ime, otvorila je oči, a majka ju je upitala: »Srce, što to radiš?«

Djevojčica se nasmiješila i rekla: »Oh, majko, samo sam izgo­ varala istinu!«

 

»Izgovarala istinu?« ponovila je majka. »Ne razumijem.«

»Svi su darovi bili jako lijepi«, rekla je djevojčica. »I hvala ti, majko, na takvoj proslavi. Bilo je divno! Ali najbolji dar bili su mi pri­ jatelji koji su došli. Dok izgovaram istinu svakoga od njih ponovno do­ vodim u srce«.

Izgovaranje istine. Promatranje istine. I priznavanje razloga za sreću jedan je od načina dosljednosti prema sebi, iskazivanja pošto­ vanja prema svim darovima duha i obilnijem životu.

 

 

Naglasci ••

 

1. U nama postoji stvarnost o tome tko smo i što
2. Naše riječi mogu biti plodonosan instrument kojim gradimo i ob­ likujemo svoj svijet.
3. Riječ koju izgovoriš više ne možeš povući.
4. Svako putovanje ili aktivnost započinje prvim korakom prema ot­ krivanju.
5. Usredotočenost, predanost i trud veliki su koraci u smjeru nap­ retka.
6. Duh koji je u vama veći je od svakog problema!
7. I najmračnija tama samo utire put prema novom i veličanstveno­ me
8. Kada istinski otvorite srce drugima, mogu li se uopće pojaviti ne­ kakvi sukobi?
9. Ljubav raspršuje sve sukobe jer ne bilježi ni pogreške ni
10. Zahvalnost i poštovanje izvor su radosnijeg i obilnijeg života.
11. Što god se događalo, ne smetnite s uma: »I ovo mi je dar!«
12. Sastavite popis razloga za zahvalnost koji vam padnu na Popis svakodnevno proširujte.

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• LJUBAV

Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar pro­ ricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje pre­ dao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.

 

Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdrazuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nigda ne prestaje. Proroštva? Ona će iščeznuti! Jezici? Oni će umuknuti! Znanje? Ono će nestati. Jer, nesavršeno je naše zna­ nje, i nesavršeno naše proricanje. Kada dođe što je savršeno, iščez- nut će što je nesavršeno.

Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je dje­ tinje. Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spo­ znat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveća među njima ljubav.

— Prva poslanica Korinćanima 13