Ispiranje mozga termin je koji se svakodnevno u jeziku koristi više posprdno, označujući osobu koja nema vlastito mišljenje već prihvaća i ponavlja tuđe. Gledajući ljude u sektama i različitim kultovima, ono što nam prvo padne na pamet jest to da nam nije jasno kako su si ti ljudi dozvolili da im se ispere mozak do te mjere, te pomislimo da je riječ o glupim pojedincima i da se to "normalnom" čovjeku ne može dogoditi. No je li uistinu tako ili su i to samo ljudi koji su nekoć razmišljali kao i ostali dok se nisu uspjeli uvjeriti iz prve ruke kolika je opasna moć uvjeravanja u tehnikama ispiranja mozga.

Što je ispiranje mozga?

Termin ispiranje mozga počeo se koristiti pedesetih godina prošlog stoljeća, a označava nasilno mijenjanje osobnih uvjerenja, iako je samo ispiranje mozga postojalo i mnogo ranije. Radi se o nametanju pojedincu uvjerenja i ponašanja, koja nisu njegova vlastita. Postoji velik broj skeptika koji smatraju da ispiranje mozga ne djeluje, odnosno da ga je nemoguće provesti.

Za vrijeme korejsko-američkog rata američki vojnici u zarobljeništvu podvrgnuti su ispiranju mozga, te je 21 vojnik na kraju rata odlučio ostati živjeti ondje umjesto da se vrati u SAD. Skeptici kažu da je upravo to dokaz da ispiranje mozga ne djeluje, naime oni tvrde da što je 21 vojnik naprema 10.000 koliko ih je bilo zarobljenih. No ipak činjenica da je 21 vojnik koji se u tuđu zemlju došao boriti protiv neprijatelja, te je u zarobljeništvu promijenio mišljenje i stao na stranu svojih tamničara time zanemarivši obitelj i prijatelje kod kuće, ipak nije zanemariva.

U psihologiji se na ispiranje mozga gleda kao na tzv. reformu mišljenja koja spada u sfera društvenog utjecaja. Pa tako svakodnevno mijenjamo mišljenje o nečemu zbog utjecaja prijatelja, kolega i medija što se također može promatrati kao ispiranje mozga. Na čovjeka se može utjecati nagovaranjem, uvjeravanjem, edukacijom o toj temi, a samo ispiranje mozga je najefikasniji oblik utjecaja na nekoga iz razloga što kombinira sve moguće metode ne bi li se došlo do ostvarivanja cilja. No da bi ispiranje mozga bilo uspješno odnosno efikasno, osoba mora biti izolirana i ovisna o osobi, odnosno osobama koje joj nastoje isprati mozak, zbog čega se i većina ispiranja događa u logorima i kultovima.

Osoba koja nekom ispire mozak mora nad tom osobom imati potpunu kontrolu kako bi joj u potpunosti uspjela izbrisati identitet, pa tako upravlja time koliko će osoba spavati, onime što osoba jede i koliko, te upotrebom tuša i wc-a. Nakon što osoba u potpunosti izgubi svoj identitet, usađuje joj se novi sustav vrijednost, uvjerenja, i obrasci ponašanja. Psiholozi se ne slažu ni oko postojanja odnosno izvedivosti ispiranja mozga, pa ni oko same definicije istog. Neki smatraju da je za ispiranje mozga potrebna direktna fizička prijetnja ili čak prijetnja smrću, no prema toj definiciji većina kultova se onda ne bavi ispiranjem mozga, budući da se u kultovima radi isključivo o psihološkom utjecaju bez ikakve fizičke prisile.

Bez obzira na to koju definiciju koristili neki stručnjaci ipak tvrde da ispiranje mozga ne djeluje, odnosno da je riječ o kratkotrajnom efektu kojim se identitet osobe ne briše, već samo biva potisnut, te nakon što se osoba ponovno izloži normalnim uvjetima, vraća se i njezin stari identitet. Krećući od činjenice da čak i američki vojnici koji su ostali u Koreji nisu prihvatili komunizam, prema mišljenju nekih je upitno koliko je ispiranje mozga zapravo djelovalo, pa tako mnogi tvrde da se tu zapravo samo radi o tome da je osoba koja je inače podložnija utjecaju podložnija i ispiranju mozga, dok je trajno ispiranje mozga kod čovjeka sa snažnom voljom i karakterom - nemoguće.

Tehnike ispiranja mozga

Američki psiholog dr. Robert Jay Lifton proveo je istraživanje na bivšim zatvorenicima korejskog rata u kasnim pedesetim godinama prošlog stoljeća. Utvrdio je da su prošli kroz više faza prilikom ispiranja mozga koje su započele napadom na njihovu osobnost, a završile usađivanjem novog identiteta. Lifton je na temelju tog istraživanja utvrdio više stupnjeva ispiranja mozga:

1. Napad na identitet osobe
2. Nametanje osjećaja krivnje pojedincu kojem se "ispire mozak"
3. Nametanje osjećaja da je iznevjerio sam sebe
4. Nakon toga slijedi faza u kojoj se osoba polako slama
5. Kad se uoči da osoba polako popušta, mijenja se taktika i prema njoj se počinje ljubazno ponašati
6. Osoba dobiva nagon da prizna što se od nje traži
7. Njezina krivnja se tad prvo kanalizira
8. A zatim osjećaj krivnje u potpunosti nestaje
9. Potom slijede napredak i sklad
10. Osoba na kraju u potpunosti poprima nov identitet

Svaka se od ovih faza odvija u izolaciji gdje su ostali društveni kontakti i oblici društvenog utjecaja onemogućeni i u kojoj je osobi onemogućena potrebna količina sna i hrane, a ako još tome dodate fizičku prijetnju, postaje jasnije zašto se sposobnost razlučivanja dobrog od lošeg kod te osobe pomutila. Liftonove stupnjeve ispiranja mozga može se pojednostavniti na tri: slamanje osobe, uvođenje mogućnosti spasenja, te izgradnja novog identiteta.

Slamanje osobe

Osobu se uvjerava da nije ona kojom se smatra, te se ismijavaju njezina vjerovanja, i uvjerava je se u suprotno, primjerice "Ti nisi vojnik", "Ti nisi muškarac", "Ti se ne boriš za slobodu". Meta je pod takvim pritiskom tjednima i mjesecima dok ne postane iscrpljena, dezorijentirana i zbunjena. Njegova uvjerenja slabe. Nakon što se uči da se osoba polako slama kreće se na nametanje krivnje i to u svakom pogledu, od pogrešnih poteza koji su je doveli u tu situaciju, preko toga da presporo jede, do te mjere da osoba počinje osjećati sram te se osjeća nesposobnom za bilo kakvu radnju ili misao.

Da bi pojačali sram koji osoba osjeća natjeraju je da se odrekne vlastitih uvjerenja, ali i onih koji ga dijele zajedno s njim, uključujući i vlastitu obitelj. Nakon što osoba osjeti još jači sram, kod nje se mogu uočiti određene psihičke smetnje, pada u depresiju, nekontrolirano jeca i gubi dodir sa stvarnošću.

Mogućnost spasenja

Nakon što su osobu potpuno iscrpili kako fizički tako i psihički počnu joj nuditi mogućnost spasenja. Pristupa joj se s dozom ljubaznosti, daje joj se voda i hrana, te se povećava interes za njezine patnje. Iscrpljena i osramoćena osoba osjeća potrebu da vrati nešto zauzvrat za novoiskazanu ljubaznost. Nakon svega što je prošao čovjek više ne zna što je učinio krivo, samo zna da je nešto učinio krivo, što omogućuje njegovom zatočeniku da kanalizira njegovu krivnju. Osobu se tad uvjerava da ona osobno nije učinila ništa krivo, već su jedino kriva njezina uvjerenja.

Izgradnja novog identiteta

Osobi se govori da ako želi i ona može izabrati "dobro". Psihičkog ni fizičkog nasilja u ovoj fazi više nema, a osobi se nudi "ispravan put" i utjeha. Čovjek se u tom stadiju već odrekao vlastitog identiteta i sad prema njegovom mišljenju sam donosi odluku kojom prihvaća nova uvjerenja, te ne osjeća da mu je "ispran mozak". Od silnog mučenja, osjećaja krivnje i srama sada se osjeća preporođeno.

Lifton je u suradnji s ostalim psiholozima pokušao doći do objašnjenja što utječe na to da se ljudima može isprati mozak. Otkrili su da ljudi koji se inače češće proispituju, nemaju u potpunosti izrađen karakter i skloni su osjećati krivnju općenito u životu, čime automatski postaju lakše mete za ispiranje mozga. Istraživanja su također pokazala da će ljudi koji su snažni vjernici ili meditiraju lakše izdržati ispiranje mozga.

Ispiranje mozga nekad i sad

Smatra se da se ispiranjem mozga koristio i Mao Tse Tung u svojem uvjeravanju nacije da je komunizam jedini ispravan put. Da ne zaostane za Korejancima CIA je navodno 1953. godine započela program MKULTRA u kojem se ispitanicima čak davali LSD da vide kako droga djeluje na mozak. Kongres je 1970. godine ukinuo eksperiment, premda neki tvrde da je eksperiment ipak opstao, ali u tajnosti. Postoji mnogo skeptika glede korištenja tehnika ispiranja mozga u Koreju, naime oni tvrde da je cijelo to iskustvo izmislila američka vlada kako bi opravdala svoje eksperimente. Mnogi smatraju da će se tehnike ispiranja mozga u budućnosti uvelike razlikovati od onih korištenih u prošlosti, a smatraju da će u te svrhe biti korišteni mikročipovi, ugrađeni u mozak, kombinirani s hipnozom.

Iako se ispiranje mozgova u kultovima razlikuje od onih u logorima i to čisto iz razloga jer se u kultove stupa dobrovoljno, princip koji se koristi je isti. U svakom slučaju radi se o udaljavanju od obitelji, vlastitih uvjerenja, izolacije i izgradnje novog identiteta. No upravo su kultovi najbolji dokaz da ispiranje mozgova djeluje, jer ako je riječ o privremenom učinku, zašto se javljaju sekte i slične skupine koje izvrše masovna samoubojstva. No ipak kao pozitivnu činjenicu valja istaknuti da se snažan, odlučan karakter ipak ne može tako lako pokolebati.

Izvor: funkymem.com