IMMANUEL KANT O ŽIVOTU U NAŠEM SOLARNOM SISTEMU

Immanuel Kant je također raspravljao u svojoj Teoriji neba mogućnosti života na drugim planetama našega solarnoga Sistema I to posebno u Trećem dijelu ove knjige, u Dodatku pod naslovom O stanovnicima zviježđa. I on smatra da se može oko ovoga pitanja prepustiti mašti sa većom slobodom nego slikar u slikanju raslinja I životinja neotkrivenih zemalja . Istina on kaže da se takve misli ne bi mogle niti pravo dokazati niti pravo opovrgnuti ali da on može otpočeti sa ovom problematikom od pitanja ‘’udaljenosti nebeskih tijela od Sunca...koji povlače za sobom bitni utjecaj na različite vlastitosti mislećih priroda koje se nalaze na tim tijelima.’’ ‘’ Mišljenja sam da to upravo ne bi bilo nužno tvrditi da bi sve planete morale biti nastanjene iako bi bila neskladnost to poricati s obzirom na sve ili također na većinu’’. A svrha prirode je ‘’promatranje umnih bića’’.
Već se iz ovih Kantovih početnih razmišljanja vidi da nije riječ o tako sofisticiranim spoznajama kakvima na primjer danas vlada suvremena metafizika I astronomija , ali da ta njegova razmišljanja jesu teoretski valjana I točna jer su naše spoznaje kojima baratamo samo produkt jedne male životne ljudske sekvencije na ogromnoj vremenskoj skali univerzuma. Prema tome mi ne znamo sasvim točno što je bila istina solarnoga Sistema prije možda 100 miliona godina niti što će točno biti istina našega solarnoga Sistema slijedećih 100 miliona godina. Mi nagađamo, mi istražujemo, mi se pitamo ali nemamo neke definitivne I točne odgovore. Odatle valja afirmirati načelo ‘’približnosti’’ u astronomskoj spoznaji a ne poticati stajalište o apsolutnoj istini u koju možemo biti posve sigurni.
Tako on za Jupiter kaže da se ‘’može pretpostaviti da će, iako je sada nenastanjen ipak to jednom postati kada se završi period njegova oblikovanja’’ ili kasnije ‘’Međutim, ipak je većina planeta sigurno nastanjena, a koje to nisu, jednom će to postati.’’. A što se života na drugim planetama tiče on smatra da taj problem života treba promatrati s obzirom na stanje materije koja je proporcionalna odstojanju od Sunca. Jer toplina Sunca ‘’ u ugrijanijoj sferi trpi nasilna kretanja I rastrojstvo svoje naravi ‘’ pa zaključuje : ‘’ Građa iz koje su oblikovani stanovnici različitih planeta, štoviše životinje I biljke na njima, mora biti to lakše I finije vrste a elastičnost vlakanaca zajedno sa korisnom nadarenošću njezine građevine to savršenije vrste prema mjeri koliko su one udaljenije od Sunca’’. Tako je prema kozmogoniji na koju Kant računa kao I prema Newtonovim proračunima građa iz koje su oblikovana nebeska tijela uvijek lakše vrste kod udaljjenijih tijela nego kod bližih što nužno mora povlačiti za sobom isti odnos I sa stanovnicima tih nebeskih tijela. Tako je I ‘’savršenstvo’’ kako duhovnoga tako I materijalnoga svijeta na planetama od Merkura do Saturna ili još možda iznad njega ‘’ ukoliko postoje druge planete’’ to savršenije u točno stupnjevitom slijedu prema proporciji njihovih udaljenosti od Sunca. Jer utjecaj svjetla I topline ne određuje se njihovim apsolutnim intenzitetom’’ nego sposobnošću materije kojom ih ona prima I njihovoj se pokretnoj sili manje ili više protivi’’. S obzirom na naš solarni sistem , s obzirom na kretanje planeta u orbiti oko sunca , pa onda s obzirom na brzinu okretanje planeta oko njihovih osi, po građi njihova sastava koja je proporcionalna prema Sunčevu utjecaju ‘’ Božja mudrost je sve tako povoljno uredila u korist umnih bića koja ih nastanjuju’’

Međutim , možda griješimo kaže Kant. Ali I to je ljudski ali onda snosimo odgovornost za svoje radnje pred sudištem pravde. I Kant onda razmišlja o planetu Zemlji I Marsu I kaže : ‘’ U stvari su obe planete, Zemlja I Mars , najsredniji članovi planetarnoga Sistema I može se o njihovim stanovnicima pretpostavljati srednji položaj kako fizičkoga tako I moralnoga stanja između dviju krajnjih točaka.’’ I Kant je doista mislio da su Zemlja I Mars dvije izuzetne planete po svome ukupnome mjestu u solarnome sistemu I u tom njegovome mišljenju ga je slijedila čitava astronomska I znanstvena zajednica do danas. Mi se međutim razlikujemo od Kanta po tome što mislimo da to prvenstvo pripada Veneri I Zemlji ali ne po njihovom moralnom stanju I fizičkom položaju nego po mogućnostima Homo sapiencea u budućim scenarijima razvoja Zemlje I mogućnosti Čovjekovoga preživljavanja u odnosu na njih

Zlatan Gavrilovic Kovač