IMANUELOV TALMUD

Autor: Edvard Albert Majer

Tekst prikazan u ovoj knjizi otkriven je 1963. godine a otkrio ga je Edvard Albert Majer. Napisan je izvorno na jeziku starih Arajemaca. Sve se desilo nakon što je grčki katolički sveštenik Isa Rašid otkrio pećinu u kojoj je sahranjen Imanuel (nama poznat kao Isus Hrist). Dokument je bio zakopan ispod ravne stene u grobnici. Dokument je napisan od strane Jude Iskariotskog, jednog od Hristovih apostola. Rašidova želja je bila da se njegovo ime ne publikuje. Bio je uplašen, s pravom, jer se plašio da će biti proganjan od strane Crkve i Izraelaca, pa čak da će biti izvršen i ubilački napad na njega, predpostavka koja se na kraju ispostavila tačnom...
Spoznaja

Prevod Aramajskog pisma napisanog od Jude Iskariotskog, Imanuelovog (Isusa) apostola, otkriven je 1963.g. od strane Edvarda Alberta Majera, unutar grobnice u kojoj je Imanuel ležao tri dana.
Prevedeno na njemački od strane Ise Rašid i Bilija – Edvarda Alberta Majera. Uređeno od strane Bilija – Edvarda Alberta Majera.Prevedeno na engleski od strane Džuli H. Zigler i B. L. Grina.
Dorađeno i revidirano, na engleskom jeziku, 2001.g., od strane Ditmara Rotea, Džejmsa Dirdorfa, Kristijana Frenera, Brajana Krajsija, Hejdi Lor i Roberta E. Pitersa.
Kolumbus, NC SAD 2001
Posveta: Posvećeno čovjeku koji je znao previše poput Isusa, ovdje poznatog kao Imanuel, u nadi da će se za istinu, koju je širio, danas čuti. – H.Z. i B.L.G.
Za ostvarenje ove male knjige želim izraziti najiskreniju zahvalnost Petalu i Arahat Arthersata. Zahvalnost takođe dugujem mom životnom učitelju i prijatelju Sfathu, Asket, Semjase, Quecal, Ptaah-u i drugima koji su pokazali interes za mene na najljepši način i naučili me velikoj spoznaji u cilju da me pripreme za moj važan i težak zadatak. Neka ih moja zahvalnost dosegne preko nemjerljivih azdaljina, što me ne sprječava da mi ostanu u vječnim uspomenama.
Ova knjiga je posvećena, bez razlike, svim ljudskim bićima unutar čitavog univerzuma. Neka im ovo bude uzorak spiritualnih vrijednosti kroz koji će istraživati i napredovati u evoluciji ka iskrenoj ljubavi od stvoritelja, harmoniji i istini i dosezanju istinite spoznaje, mudrosti i mira.
Takođe izražavam moju zahvalnost pronalazačima Imanuelove grobnice u kojoj je ležao kao i prevodiocu teksta koji sam pronašao, a takođe i mojoj dragoj supruzi Kaliope te mojoj djeci Gilgamešu, Atlantis-Sokrat i Metuzalemu, kroz čije sam društvo i ljubav bio u stanju da ispunim moj teški zadatak i nastavim ih ispunjavati u budućnosti.
Takođe zahvaljujem i slijedećim osobama koje su bile uz mene dok sam nosio ovaj težak zadatak, pomagali mi i omogućili da se ova publikacija ostvari:
g-đa Valder, g-đica Flemer, g-đica Steter, g-đica Mozer, J. Beršinger, porodica Vičter, H. Runkel, H. Proh, B. Brand, H. Šucbah, porodica Ventura, g-đica Rufer, E. I G. Mozbruger, g-đa Koj, S. Lihman, G. Kroh, PH. I W. Štauber, B. H. Lancendorfer, P. Petrićo, A. Šubiger, M. Broger, E. Deldi, S. Holer, A. Bijeri, E. Bijeri, H. Bent, E. Gruber, L. Memper, CH. Frener, CH. Gazer, B. Keler.
Bili – Edvard Albert Majer
Najiskrenije se zahvaljujemo Džejmsu Dirdorfu za njegovu detaljnu istragu geneze Njemačke verzije Imanuelovog talmuda od 1978.g. – 2001.g., koja je omogućila tečan prevod koji vidite pred vama. Dodatno se zahvaljujemo Edvardu Majeru za njegov trud i vjeru u naše osobnosti. Zahvaljujemo se našem sposobnom advokatu čija pažljiva priprema i analiza svih legalnih pitanja nam je omogućila da objavimo ovaj kontraverzan dokument.
Na kraju želimo iskazati našu zahvalnost svim osobama, njihovoj vjeri u nas i strpljenju s nama, kako bi ovaj rad uspio.

Uvod

Tekst prezentovan u ovoj knjizi otkriven je 1963.g. a otkrio ga je Bili Edvard Albert Majer i nalazio se na prastarom pismu. Sve se desilo nakon što je grčki katolički sveštenik Isa Rašid otkrio pećinu u kojoj je sahranjen Imanuel (koji je nazivan Isus Hrist.) Pisan na jeziku staroaramejaca dokument je bio zakopan ispod ravne stijene u grobnici.
Rašidova želja je bila da se njegovo ime ne publikuje. Bio je uplašen, s pravom, da će biti proganjan od strane Crkve i Izraelaca, pa čak i da će biti izvršen ubilački napad na njega, mogućnost koja se ispostavila istinitom.
Autor teksta je bio Imanuelov apostol poznat kao Juda Iskariotski. Oko dvije hiljade godina bio je pogrešno optuživan kao Imanuelov izdajnik iako nije imao ništa sa ovom izdajom. Ovo ružno djelo je zapravo proveo Juda Iharijotski, sin Fariseja.
U cilju svog očuvanja i danas dominantni ortodoksni i konzervativni sveštenici kao i njihovi naivni sljedbenici će pokušati da omalovaže ovaj tekst, unište ovu knjigu i proglase je lažnom, kao što su već uradili sa mnogim drugim drevnim zapisima koji svjedoče istini (pogledajte za primjer knjige Henoka i Džazire, koji su među ostalim uklonjeni iz Biblije jer su se previše približili istini) kao i prije desiće se ponovo da će ovaj zapis biti napadan i isključen iz cirkulacije. Vjerovatno će nastati pritisak sa raznih strana na urednika, koji će možda čak biti osuđivan i napadan, kako bi se očuvala «prava religija.»
(Tri pokušaja su učinjena na njegovu ženu 1976.g., a jednom čak i u prisustvu svjedoka. Do kraja 1990.g. broj ubilačkih pokušaja se povećao na trinaest.)
Sigurno će se napraviti napori od policije, vlasti, javnih tužilaca, sudija i sudova svih vrsta, kako bi se zabranila ova knjiga, što bi smanjilo njen uticaj, ali u čemu se neće uspjeti. Uključiće se ljudi raznih vještina kako bi ovaj dokument omalovažili isto kao što je bilo kod publikacije drugih zapisa čiji su originali sačuvani u vatikanskoj biblioteci u Rimu.
Takođe će se desiti i razni napadi na tekst od religioznih fanatika koji će svim silama ići na njegovo uništenje i uništenje urednika. Oduvijek je bilo tako kao što svi znamo i nije bilo ustručavanja od ubistva ili bilo čega sličnog. Urednik je upoznat s ovim i stalno poduzima neophodne mjere. Ali sveta crkva, njeno sjedište u Rimu i papa uvijek poduzimaju korake da izgrade i očuvaju grešni kult hrišćanske religije. Ovdje čitaoci treba samo da se sjete inkvizicije koju je naredila Sveta stolica, a pod čijom komandom su mučeni milioni Evropljana, a zatim i ubijani. Broj ubistava koje je počinila Sveta stolica je negdje oko devet miliona za vrijeme inkvizicije, dok broj nedokumentovanih ubistava dodaje još najmanje devet miliona.
Ovaj prevod daje jak dokaz da religiozni kult kroz heretičke doktrine manipuliše istinom i da su oni zapravo neodgovorna mehanizacija beskrupuloznog čovjeka. Oni su beskrupulozni i gladni za vlašću, fanatici, ljudska bića koja su unazadila civilizaciju hiljadama godina sijajući krv miliona kroz ubistva. Nasljednici ovih ubica i beskrupuloznih ljudi vjekovima pokušavaju uspostaviti moćni kult religiozne vlasti sposoban da upravlja cijelim čovječanstvom. U prošlom milenijumu ovaj religiozni kult je besomučno kroz krvava i brutalna ubistva pokušavao izboriti svoj put ka najmoćnijoj sili na zemlji.
Religozni kult:
Komparativ maksimalnoj vlasti u ime lažne ljubavi koja doslovce gazi preko leševa bez oklijevanja ili skrupula.
Praćen lažnom doktrinom hrišćanski religiozni kult se petlja u politiku svih zemalja. Nisu posramljeni ni kada se mješaju u najintimniji porodični život ljudskih bića, mislimo čak na krevet bračnih partnera gdje čak i tu pokušavaju da napadnu i unište posljednju privatnost i tajnu ljudskog bića.
Konačno je došlo vrijeme kada se trebaju zaustaviti ove beskrupulozne aktivnosti, ukoliko čovjek postane dovoljno osjećajan, promjeni način razmišljanja i posveti se stvarnom učenju o Imanuelu.
I zato će svi oni koji su udarili glavom u zid od cigle, koji predstavlja ludilo kulta religije i više nemaju normalan način razmišljanja, misliti i činiti suprotno svim silama; ali ipak ova bitka će biti izgubljena jer je istina jača od bilo kakvog religioznog kulta koji egzistira kroz laž, pa čak i ako je ta laž značila postojanje hiljadama godina.
Skandalozni i lažni kult religije će sada biti stjeran u ugao i uništen za dobrobit svih, bez obzira koliko pristalica ovih kultova i njihovih advokata će se boriti protiv toga. Konačna istina će biti pobjednička, iako će se morati stvoriti kroz velike borbe kao što je zapisano u zapisima, gdje se kaže da će istina isprovocirati katasrofu svjetskih razmjera. Kako bilo, istina je potrebna i ne može se više držati u tišini. Katastrofu će razumjeti oni koji shvate da religiozni kultovi održavaju neograničenu moć uz pomoć ubistava i drugih mjera čime uništavaju svu istinu usmjerenu ka njima. Oni će ovo i dalje raditi i ponovo će ubijati kao što je to bio slučaj i u prošlosti. Zbog toga urednik ovog rada riskira da bude gonjen po nalogu religioznih kultova, fanatika i članova sekte, da bude ubijen ili predan sudovima.
Iz ovoga treba zaključiti kakvim se krvavim načinima služe religiozni kultovi u borbi protiv istine, jer su jedno na ovaj način sposobni održati potpunu moć i kontrolu nad porobljenim ljudskim bićima.
Ovdje se mora naglasiti da su pratioci i oni koji podržavaju istinu učenja Imaneula u gotovo istom riziku kao i urednik ovog dokumenta lično. Kako bilo, urednik je u daleko većoj opasnosti jer je i kontakt osoba vanzemaljske inteligencije sa veoma visoko razvijenim spiritualnim entitetima koji mu prenose istinito spiritualno učenje, bez modifikacija, a što će sve voditi ka razotkrivanju laži religioznih kultova, što će naposljetku voditi ka njihovom sporoj ali sigurnoj propasti.
Isa Rašid, otkrivač sakralne pećine i prevodilac originalnog zapisa je takođe u velikoj opasnosti tako da je se povukao iz crkve i živi negdje skriven sa porodicom. Plašeći se religioznog kulta želio je da ukloni i svoje ime i originalne zapise iz javnosti. S pravom se plašio za svoj i život svoje porodice jer su od tada postali žrtve ubica poslatih iz religioznih kultova. Davno prije ovoga, Rašid je pod velom tajne i moleći da se njegovo ime ne pominje dao prevod zapisa svom dobrom prijatelju Edvardu Majeru ali tek 1984.g. Majer je dobio odobrenje od Arahata Athersata da napravi prevod i drugim zainteresovanim krugovima.
1963.g. Rašid je u više prilika vodio svog prijatelja Edvarda Majera u sakralnu pećinu Imanuela koja je bila ispunjena pijeskom i prljavštinom. Majer je tada otkrio više predmeta koji su potvrdili sadržaj zapisa.
Nažalost mora biti spomenuto da dokument više nije kompletan jer su različiti dijelovi zapisa potpuno izblijedili. Nadalje, očiogledno je da neki nestaju, ali ono što je preostalo bez sumnje svjedoči dvomilenijumskoj lažnoj doktrini koja je širila laži oko ličnosti Imanuela u cilju uzdizanja moći religioznih kultova koja beskrupulozno porobljavaju zemaljska bića, sve na štetu naivnih ljudskih bića i na štetu nevino prosute krvi kroz prljave intrige svete stolice koja u propovjedima «širi ljubav» u svrhu eksploatacije i porobljavanja ljudi na zemlji.
Prava je rijetkost da pojedinac uspije objaviti istinu, koja pronalazi uzrok i vezu ili barem baci tračak svjetla na njih, u vrijeme dok se bore protiv religioznih kultova ili političkih stvari. Postojeća praksa ukazuje da, po pravilu, takve ljude beskrupulozno gone, muče i ubijaju. Pozivaju se snage koje znaju kako će maglom zamijeniti istinit sadržaj. Za njih je opravdano svako sredstvo pri pretvaranju iluzije u istinu, ali čim se bilo šta pojavi ili objavi što ukazuje na istinu koji se tiče religioznih kultova ili politike, to se odmah povlači iz opticaja uz pomoć sveštenstva, policije, vladinih agencija, sudova, moćnika religioznih kultova i njihovih fanatičnih sljedbenika.
Publikacije se ostavljaju na sigurno mjesto ili uništavaju u cilju onemogućavanja zemljanima da dobiju pravu istinu, puštajući ih da gladuju kroz bijedu lažnog razmišljanja i lažnih učenja jer samo na taj način mogu biti dalje eksploatisani do posljednje kapi krvi, paritetno od vlada i religioznih kultova.
Njemačka verzija Imanuelovog Talmuda ne odgovara u potpunosti prevodu sa aramajskog jer Isa Rašid njemački jezik nije znao dovoljno dobro, niti je bio upoznat sa Misijom gdje bi mogao završiti njemačku verziju. Njeamčka verzija predstavlja kopiju prevoda sa drevnog aramajskog, ali u formi koja je ispravljena od Edvarda Majera.
Zato njemačka verzija predstavlja proizvod struktura rečenice koje je ostavario Edvard Majer (80 procenata), dok ostatak od 20 procenata, treba smatrati prevodilačkim trudim Ise Rašida.

Edvard Albert Majer, urednik