7. predavanje HERAKLIT

Zlatan Gavrilović Kovač

Dobar dan,

pa ja bih htio reći par riječi o Heraklitu s obzirom na onu problematiku munja, gromova, svjetlosti, ognja, vatre pa bih htio reći da nas sama problematika navodi na Heraklita jer I kod Heraklita postoji također mišljenje kao što je izraženo u fragmentu 64, to su fragmenti o prirodi : “ Svemirom upravlja grom, to jest ravna njime. Pod gromom podrazumijeva vječnu vatru a drži da je ta vatra razumom obdarena I uzok je upravlja Svemirom “ Znači vidimo da je ovdje I kod Heraklita izražena slična ili ista misao . On je Efežanin, živio je oko 500 godine pne. Dakle dijelom je živio u isto vrijeme kao Parmenid . On je bio posebno cijenjen kod Hegela na primjer po tome što je dijalektiku shvatio kao princip I Hegel kaže u svojoj Povijesti filozofije u odjeljku o Heraklitu da on shvaća samo apsolutno taj proces kao samu dijalektiku . Dijalektika je vanjska dijalektika, svestrano razmišljanje ne raščlanjujući dušu same stvari pa onda postoji imanentna dijalektika predmeta koja međutim spada u subjektivno promatranje . I Heraklitov objektivitet , kaže Hegel tj samu dijalektiku shvatiti kao princip . Po tom shvaćanju dijalektike, po toj definiciji dijalektike Heraklit je bio posebno cijenjen kod Hegela. Sa Heraklitom počinje odvajanje, povlaćenje filozofa iz javnih poslova I države I njenih interesa. Mi kod starih Grka općenito imamo 7 mudraca kao državnike, regente, zakonodavce pa onda imamo pitagorejski savez aristokracije I konačno filozofija ima značaj znanosti sa sebe. Heraklit se posvetio isključivo znanosti I filozofiji, živio je u samoći I potpuno za filozofiju. U tome je sličnost sa Teslom na primjer jer je I Tesla živio potpuno za znanost I živio potpuno u samoći. Ja neću previše govoriti o Heraklitu jer se o njemu već dovoljno zna, ja ću reći samo ono što se meni čini da je najinteresantnije. Heraklit se ubrava u takozvane mračne mudrace , mračne mislioce I čuven je zbog svoje nejasnosti . Međutim ta nejasnost posljedica je zanemarenoga riječničkog sklopa I neizgrađenoga jezika . I Aristotel je bio toga mišljenja . Heraklitovu nejasnost Aristotel na primjer dovodi u svezu u gramatičkom pogledu sa nedostatkom interpunkcije I on kaže : “ Čitatelj ne zna da li jedna riječ pripada onome što joj prethodi ili onome što dolazi poslije nje. “ Toga mišljenja je I Demetrius. Ono što je važno za Heraklita jest to da je kod njega prvi puta izražen prelazak sa Bitka na Bivanje I to je također ono što je cijenio Hegel. Te odredbe su na taj način u tom odnosu “ nemirne” kaže Hegel , u njemu se nalazi princip života. Time je naravno nadoknađen onaj nedostatak na kojega je ukazivao I Aristotel da kod starih filozofa nema kretanja, nedostatak kretanja. Međutim kod Heraklita samo to kretanje je ovdje princip. Tako se I sam Svemir, tj ono što je apsolutno mora odrediti kao bivanje , odnosno kada kažemo bivanje onda mislimo zapravo na proces, kao na sam proces, a apstraktni proces je vrijeme I Heraklit kaže vrijeme je prva materijalna bit . Dakle vrijeme je apstraktno shvaćanje procesa, ono je prva osjetilna bit jer upravo u osjetnom, ono što se može opažati, vrijeme je prvo što pokazuje to bivanje , on je prva forma toga bivanja . Vrijeme je čisto mijenjanje , ono je čisti pojam, nešto što na osnovu apsolutnih suprotnosti jeste harmonično. A realna forma toga procesa jeste vatra. Dakle vrijeme snabdjeveno takvim momentima jeste proces. Razumjeti prirodu znači predstaviti je kao proces- to je Heraklitova Istina. A vatra je pak fizikalno vrijeme. Dakle priroda je to što nikada ne miruje I Svemir jeste prelaženje iz jednoga u drugo , iz razdora u jedinstvo , iz jedinstva u razdor. Da bismo pobliže dobili odredbe I uvide toga procesa potrebno je da vidimo kako je to Heraklit odredio I prema nekim svjedočanstvima to izgleda ovako : “ Preokreti I promjena vatre su prije svega more I potom polovina njega je zemlja, druga polovina je munja, varta koja bježi. “ To je dakle ono što je opće I vrlo nejasno. Diogen Laerćanin veli : Vatra se zgušnjava u vlagu I zaustavivši se pretvara u vodu . Ugašena vatra je voda, vatra koja prolazi u ravnodušnost , očvrsnula voda pretvara se u zemlju I to je put naniže, potom zemlja opet postaje otopljena , postaje tečna, iz nje postaje vlaga, more , a isparavanjem sve prelazi u vatru . Dakle ovdje vidimo da se od vode , vatre, mora, zemlje , da je ovdje riječ stalno o metamorfozama vatre, voda se razlaže u mračno isparavanje , postaje zemlja , pa onda vatra, pali se u sunčanoj sferi pa se pretvara u meteore, planete I zvijezde. . Tako je priroda krug ili kruženje I to prema nekome zakonodavstvu , prema nekom zakonu, prema božanskom zakonu, prema kozmičkom zakonu , prema prirodnom zakonu a vatra je tu kao duša. Gašenje vatre u tom kretanju prirode pogrešno se opisuje kod nekih povjesničara filozofije kao sagorijevanje svijeta. To je prije svega predstava fantazije koju je izrazio navodno Heraklit govoreći o nekom požaru svijeta, da se naime poslije izvjesnoga vremena, kao što mi danas pretpostavljamo kraj svijeta, da će svijet propasti u velikom ognju. Međutim to sagorijevanje je opći proces Univerzuma. Heraklit kaže da je život udružen sa umiranjem kako u našem životu tako I u našoj smrti jer kada živimo tada su naše duše umrle I u nama su sahranjene , a kada umremo onda naše duše uskrsavaju I žive. Znači vidimo ovdje da je vatra zapravo život I ovdje vidimo da je Heraklit bio prvi filozof koji je izrazio prirodu beskonačnog I prvi put je shvatio prirodu kao po sebi beskonačnu odnosno shvatio je njenu bit kao proces. Od njega dakle treba datirati početak egzistencije filozofije - to smatra Hegel. On je trajna ideja koja je sve do današnjega dana ostala ista kod svih filozofa kao što je to bila ideja I Platona I Aristotela. Tako Heraklit kaže nadalje : Mi sve činimo I zamišljamo prema učešću u božanskome razumu . Zbog toga se moramo upravljati samo prema tom općem razumu . Mnogi pak žive kao da imaju neki vlastiti razum. Razum nije drugo do tumačenje, dolaženje do svijesti , prikazivanje, uviđanje reda I ustrojstva Svemira, preokret , pretvaranje. Zbog toga se mi ukoliko učestvujemo u znanju o njemu nalazimo u Istini. Ukoliko pak imamo ono što je posebno, što je osobno , onda se nalazimo u obmani. I Hegel onda kaže I to su vrlo krupne I važne riječi : ne može se iskazati o Istini iskrenije I nepristranije, samo svijest o tome što je opće jest svijest o Istini. I na ovome je mjestu ,vidimo, Heraklit bio posebno cijenjen od strane Hegela

Međutim kada je riječ o tome procesu onda mi možemo reći da istu problematiku nalazimo stoljećima kasnije u europskoj renesansi ali I kod Tesle. Ništa se u tom smislu nije promijenilo . Ja ću ovdje samo navesti slučaj jednoga drugoga našega filozofa, naime Franu Petrića koji je u svojoj Novoj sveopćoj filozofiji imao poglavlja o tome što je duša, odakle je duša, pa onda o ognjenom svijetu, ili o vatrenom svijetu, o prvotnoj toplini, o prvotnoj svjetlosti, da li su zvijezde ognjevi, da li su zvijezde vatre, o počelu vatre itd. Itd. Znači imamo kod Frane Petrića 20 stoljeća kasnije izraženu u renesansnoj filozofiji istu problematiku. Ono što je interesantno za nas jest to da je moguće naravno skladno povezati Heraklita sa Teslom upravo na način njihovog shvaćanja prirode kao procesa, to se vidi I u tom Kolumbovom jajetu koje se obrće u obrtnom magnetnom polju, da je to jedan proces, da je kozmos jedna dinamička cjelina. Taj moment je jako bitan tako da možemo reći da između Heraklita I Tesle postoji velika skladnost. Hvala!