KNJIGA TRECA

 

GNOSTIKOS

 

Stoslovnik gnostickih poglavlja

 

• Uspon prema savr5enstvu odvija se u tri stupnja: prociseujuci, prosvjetljujuCi i naposlijetku misticki po kojem se to savrsenstvo konacno i dose:Ze.

Prvi je za pocetnike, drugi za napredne, a treCi za savrsene.

To su ra tri stupnja po kojima  napredujemo sazrijevajuci u Kristu dok ne dodemo jednom "do C:ovjeka savrsena, u mjeri uzrasta Kristove

punine" (Ef 4, 13).

Niketa Stetat

 

• BuduCi da sve misli u srce ulaze u obliku kakve mentalne slike iz osjerilnog iskustva, blazeno svjedo Bozjeg lica

prosvijetlit ce nase srce

samo kad se ono potpuno isprazni od svega i time oslobodi svih osjetilnih dojmova.

Jer ta se svjetlost oCiruje proCiScenom duhu upravo u onom stupnju u kojem je on ispra:Znjen od svih nagomilanih utisaka i pojmova.

Hesihije

 

• Kao sto neohladeni ugljen moze izazvati vatru tako i Bog, koji po misteriju svetog krstenja obitava u nasem srcu,

moie zapaliti nas duh kontemplacijom kao plamen vostanicu,

kad nam srce nade cisto od grefoih poticaja, smireno i zasticeno pafojom  uma.

Hesihije

 

• Srce koje je tihovanjem pronaslo mir ugledat ce visine i dubine mudrosti,

i uho utihnuloga  uma

eut ce neizreciva eudesa Bozja.

Hesihije

 

Sto stoji zapleten u svojim pofodama, privlaceCi podjednako i andele i ljude.

Narsai iz Edese

 

• OC:isti ogledalo svoje duse

i Cisto svjetlo ce se stopiti s tobom oCitujuCi ti se kao Trojstvo.

Spusti zatim to svjetlo u svoje srce i tamo cd vidjeti Boga Zivoga.

Ivan iz Dalyuthae

 

• Ljubav Bozja ima narav vatre

i kada se u znatnijem stupnju spusti na nas dufa dozivljava ekstazu.

 

• Bog skriva misterije koje nam nudi

da nas nauCi da tragamo za njima s ljubavlju.

Narsai iz Edese

 

• NiSta nema takav sjaj kao bofanska Mudrost, takvu snagu nema nijedna mudrost

Vrijednost joj se ne moze iskazat biserima i draguljima,

i nikakva se neprocjenjiva stvar ne moze s njom usporediti.

Nema toga Sto bi moglo doearat njenu nutarnju ljepotu,

ni najljepse stvari nisu prikladne za usporedbu.

Pozeljnija je od icega na zemlji

i njena ljepota cak moze voditi svijet

 

Izak Sirijski

 

9      Covjek sam po sebi ne moze vidjeti Boga, ali "sto je nemoguce ljudima

moguce je Bogu" (Lk 18,27).

I tako ljudi mogu vidjeti Boga kada im On to udijeli,

onima koje je On izabrao, kada i kako On to zeli,

jer Bog je moean u svemu.

U proslim vremenima

neki su Ga kao proroci vidjeli u Duhu,

neki kao posinci u Sinu u kojem se objavio.

U vremenu koje dolazi vidjet cemo Ga kao Oca u Kraljevstvu Nebeskom.

Jer Duh priprema ljude za Sina Bozjega,

 

i Sin ce ih odvesti k Ocu, a Otac ce ih obdariti

nepokvarljivim Vjeenim Zivotom

koji ulazi u sve koji gledaju Bozje lice. Kao sto se oni koji gledaju svjetlo nalaze u svjetlosti

i obasjani su njezinim sjajem, tako i oni koji vide Boga

Zive u Bogu

primajuCi Njegovo blistavo svjetlo Cije zracenje daje Zivot.

Irenej iz Lyona

 

• IScekivanje buducega Dobra povezuje duh s onim cemu se nada,

a kad postane trajno zaokupljen time zaboravlja na sadafoja dobra.

Talasije Libijski

 

• lsus je Krist,

jedan od Svete Trojice,

a ti moze5 postati nista manje nego Njegov sunasljednik.

Talasije Libijski

 

• Kada se duh oslobodi svojih strasti on zatice Duha Svetog

koji ga tajnim putevima vodi k punini njegove nade.

Talasije Libijski

 

• Kada se um poCinje baviti bofanskim stvarima

kako bi stekao Mudrost, on zapocinje s vjerom.

Zatim prolazi kroz razne stupnjeve da bi opet stigao do vjere,

ali ovaj put na znatno visem stupnju.

Talasije Libijski

 

• Bozja oCitovanja,

koja se svetima otkrivaju u kontemplaciji,

ne otkrivaju bofansku bit vec bofansko djelovanje.

Talasije Libijski

 

• Zasto je Krist odveo svoje ucenike na visoku goru gdje se pred njima preobrazio u svjetlo? (Mt 17,1-2) Time im je pokazao kako,

kad se stigne do vrhunca ljubavi, fovjek na neki naCin izlazi iz sebe i moze vidjeti Nevidljivog.

Jer kada se uzdigne iznad tamnih oblaka i dospije u cisto nebo duse,

tada moze jasnije vidjeti sunce pravde, premda savrseno videnje Bofanstva uvijek nadilazi nase sposobnosti.

Tada se povuci na osam u i moli. Jer tiSina je majka molitve,

a Bozja se slava u molitvi otkriva.

Jer kad zatvorimo sva eula

i ostanemo nasamo s Bogom, po5to smo, obustavivsi lutanje po vanjskom svijetu, uSli u sebe, jasno cemo vidjeti Kraljevstvo Bozje u sebi. Ba5 kao sto je rekao nas Bog Isus: "Kraljevstvo

Nebesko"

- a to je Kraljevstvo Bozje - "u vama je". (Lk 17,21)

Ivan Dama§canin

 

• Ako ti je zaista stalo do misticke spoznaje, te prave sigurnosti spasenja,

potrudi se da najprije raskine5 lance koje dufo vezuju s njenim tijelom.

Kad je ogolis od njene navezanosti na materijalno, nek onda tako gola

uroni u dubine poniznosti, jer ce samo tamo naCi

dragocjeni biser svog spasenja

Sto le:li skriven u skoljci bofanske spoznaje.

Teognost Sveienik

 

• Kada te viSe ne budu uznemiravale nikakve strasti,

kad ljubav prema Bogu

naraste u tvom srcu poput ognja, kad dodd  do stupnja

da te misao na smrt

vise ni najmanje ne plasi -

jer na nju gledas kao na puki san

iii, jos bolje, kao na dobrodoslo oslobodenje - tada ce5 zaista naCi jamstvo svog spasenja;

rada ce5 biti ispunjen neizrecivom radoseu jer cd u sebi imati Kraljevstvo Bozje.

Teognost Sveienik

 

• Reci cu ti ndto neobifoo ali nemoj se euditi zbog

Postoji jedan misterij koji se dogada izmedu duse i Boga

kad se dosegne sam vrhunac cistoce, vjere i ljubavi, a to je kad se ucenik, nakon potpunog pomirenja s

Bogom,

sjedinjuje s Njime,

gdje se po neprestano j molitvi i kontemplaciji rada u dusi sam Bog.

Ilija je bio u takvom jedinstvu

kad je ono zatvorio nebo i izazvao sufo (1 Kr 17,1), a tako i Mojsije kad je razdvojio more (Izl 14,21)

i pobijedio Amaleeane samo s uzdizanjem ruku (Izl 17,11),

i Jona kad je Ziv i zdrav izifao iz kita i morskih dubina  (Jon 2,1-11).

Tko je postao dostojan tog misterija

on kao da prisiljava eovjekoljubivog Boga da vrsi njegovu volju.

Takav, iako je jos u tijelu,

nadifao je propadljivost  i smrtnost.

Teognost Sveienik

 

• Bozja ljubav prema ljudima je velika,

i ucenik koji dosegne takav stupanj sjedinjenja osjeea da ga Bog vise nimalo ne odbacuje.

Teognost Sveienik

 

 

• Budi strpljiv i,

stojeci u vjeri koju pokrece ljubav, foti dok te Bog ne prosvijetli

i time te osposobi da govoris o Njemu.

Jer nema niceg tufoijeg od eovjeka koji govori o Bogu

a nema Boga.

Diadoh Foticki

 

• Oni koji neprestano meditiraju

nad svetim i slavnim imenom (Isusa) u dubini svoga srca,

mogu katkada vidjeti svjetlost svoga duha.

Jer kad nam se um potpuno usredotoCi na ovo zazivanje,

sasvim primjetno cemo osjetiti kako sva neCistoea

koja se nataloZila u dusi poCinje sagorijevati.

Diadoh Foticki

 

• Tko u svome srcu osjefa ljubav prema Bogu svjestan je da ga Bog poznaje.

Jer, kad iz naseg srca izvire ljubav prema Bogu

tada Bozju ljubav uistinu nalazimo.

Od tada vise nikad ne prestajemo ceznuti za prosvjetljen jem misticke spoznaje,

sve dok ne osjetimo kako ulazi u same nase kosti i potpuno nas preobrafava.

Diadoh Foticki

 

• Ponekad dufa tako plamti od ljubavi prema Bogu da se, slobodna od svih pokreta maste, nepokolebljivo krece prema Njemu,

tako da cak i tijelo povlaCi za sobom u dubine te neizrecive ljubavi.

Snagu te svete milosti mo:Zemo iskusiti kada smo najbudniji, ili eak,

kao sto sam drugom prilikom objasnio,

kad nas u milosti Bozjoj poCinje obuzimati san.

Kad to osjetimo mozemo biti sigurni

da je to strujanje Bozjeg Svetog Duha u nama.

Diadoh Foticki

 

• Na pocetku kontemplativnog zivota milost obieno tako prosvjetljuje dufo

da ona snafoo osjefa njeno nutarnje zracenje,

ali kako dufa napreduje na tdkoj stazi prosvjetljenja, milost obiC:no izvodi svoje tajanstveno djelovanje

neprimjetno,

na naCin koji je osjecanju skriven.

Diadoh Foticki

 

• Kraljeva riznica puna je

Dufa pravog monaha puna je duhovnog znanja.

Ivan Karpatski

 

• Neka na oltaru tvoje duse uvijek gori plamen molitve koji se uzdize dok meditiras o svetim rijecima

 

Ivan Karpatski

 

 

• Sjedni u tisini i ucvrsti pafoju u sebi kako bi, napustajuCi grefoe misli, mogao napredovati u

Kad se u tebi probudi misticka spoznaja primat cd obilje kontemplativnih uvida. A kad se uzdignd na jos veeu razinu, jasno cd vidjeti svjetlost naseg Spasitelja.

Evagrije Pontski

 

• Nafa prvobitna logosna narav postala je po grefoosti mrtva,

ali po kontemplaciji sveprolaznosti Krist je nanovo vraea u Zivot,

dok po spoznaji koju daje o Sebi samom Otac uskrsava dufo koja je umrla u Kristu. To je smisao onih rijeCi aposrola Pavla:

"Ako smo s Kristom umrli s njime cemo i zivjeti" (2 Tim  2,11).

Evagrije Pontski

 

• Po molitvi ucenik postaje jednak andelima, jer cezne da i on "gleda lice Oca koji je na

nebesima''. (Mt 18,1O)

Evagrije Pontski

 

• Htio bi iskusiti istinsku molitvu?

Onda napusti sve prolazno sto te sada zaokuplja i poeni zivjeti nebeskim zivotom - ne samo na

rijeCima,

nego po andeoskim djelima i bofanskim spoznanjima.

Evagrije Pontski

 

• Vjerom - ljubav zapoCinje,

dok se ispunjava - poznanjem Boga.

Evagrije Pontski

 

• "Slava Bozja pociva na lzraelu" (Ps 68,34 LXX);

to znaci, na kontemplativnom duhu koji, koliko je to moguce,

motri ljepotu Bozje slave;

"A snaga je njegova u oblacima" (isto),

to jest, u dufama koje su se uzdigle nad zemljom i upiru svoj pogled u ozarujuCi sjaj

u kojem se oCituje sva ljepota Onog koji sjedi s desne Oca

i preplavljuje ih svojim svjetlom, ba5 kao Sto suncevo svjetlo natapa bijele Ciste oblake.

 

Hesihije

 

 

• Kada se srce isprazni od svih mental nih slika u njemu se radaju bofanske i misticke misli koje se onda igraju,

ba.S kao sto se ribe i dupini igraju u mirnom mom.

I kao sto povjetarac mre5ka more kad lagano puse nad njim,

tako i Duh Sveti pobuduje srce u dubini. Zaro je

pisano:

"BuduCi da ste sinovi, odasla Bog u srca vafa  Duha svoga Sina koji klice: Abba, Oce." (Gal 4,6)

Hesihije

 

• Blago onom k6m je Isusovo ime neprestano na umu i na usnama zazivajuc ga u svom srcu bez prestanka, kao Sto zrak bez prestanka kruzi tijelom,

iii kao sto se plamen svijece stalno hrani voskom. Sunce, prolazeci nad zemljom, donosi joj dan; rako i sveto i easno Ime Gospodina Isusa

donosi mnostvo mistickih uvida dusi, sjajuCi neprestano u njoj poput sunca.

Hesihije

 

• Kad se oblaci razidu nebo postaje Cisto; a kad sunce pravde, lsus Krist,

rastjera opsesije nase maste, u nasem se srcu radaju blistave i zvjezdolike misli,

jer Isus rasvjetljuje atmosferu naseg srca. Zaro je mudri Solomon rekao:

 

"Koji se u Boga uzdaju spoznat ce lstinu,

j koji SU Vjerni U ljubavi S njime Ce prebivati." (Mudr  3,9)

Hesihije

 

• Videnje blazenoga proroka Ezekiela (Ez 1,4-28) bilo je u potpunosti istinito i

U njem u je na simbolicki naCin bila predskazana sama otajstvena i bofanska stvarnost:

"misterij skriven pred narastajima i vjekovima" (Kol 1,26)

koji "se oCitova u ovim posljednjim vremenima"

(I Pet 1,20)

u pojavi Krista.

To cemu je prorok u masti bio svjedokom odnosi se na misterij ljudske duse

kojoj je odredeno da primi svog Gospodina

i postane prijestoljem Njegove slave (Mt 25,31).

Makarije Veliki

 

• Kad je dufa postala dostojna sudionistva u Svetom Duhu,

te se prosvijetlila Njegovim svjetlom

i ozarila ljepotom Njegove neizrecive slave, ona postaje Njegovo prijestolje i boravi5te.

A takva dufa postaje sva svjetlo, sva lice, sva oko (kao u Ezekielovom videnju) (Ez 1,4-28) bivajuCi sva ispunjena

duhovnim oCima svjetla, odnosno, niSta u njoj ne ostaje u sjeni.

Makarije Veliki

 

• Kad dufa sva postane svjetlost i duh, bivajuCi puna neopisive ljepote

Slave Kristova Svjetla,

ona ima udjela u zivotu bofanskog Duha u takvom stupnju savr5enstva da postaje boraviste i prijestolje samoga Boga.

Makarije Veliki

 

• Da duse pravednika postaju svjetlost kaza i sam Gospodin svojim apostolima

kad im 0110 rece: "Vi ste svjetlo svijeta." (Mt 5,14)

On ih je najprije preobrazio u svjetlo i potom odredio da se preko njih

i svijet treba prosvi jetliti.

Makarije Vefiki

 

• Postand Ii, dakle, prijestol je Boga i u tebi se uzdigne nebeski kocijas i dufa ti sva postane duhovno oko i bude potpuno prosvijetljena;

i ako utolis glad nebeskom hranom Duha i ugasis zed vodom Zivota

i odjene5 se svjedom neopisivim,

i u pogledu svega tog sav tvoj nutarnji eovjek

stekne potpunu  sigurnost, tada ce, doista, Vjecni Zivot, za tebe vec sad zapoceti

i dufa ce ti naCi spokoj u Bogu.

Makarije Veliki

 

• Oni koji su svukli sa sebe starog i zemaljskog eovjeka

oblace se u novog i nebeskog eovjeka - Isusa Krista.

Jer Gospodin ih oblaci u kraljevsko ruho neopisivog svjetla,

u haljinu vjere, nade, ljubavi, radosti i mira, u ruho blagosti i samilosti

i u svako drugo bofansko ruho koje pulsira svjetlom i zivotom

i koje nam donosi neopisivi mir;

jer Bog je sama Ljubav, Radost, Mir, Blagost i Samilost,

i kad On obnavlja nase bice

mi sve to po milosti postajemo.

Makarije Veliki

 

• Kada po ustrajnosti svoje velike cefoje, vjere iljubavi dufa postane dostojna primiti "snagu s visine" (Dj

1,8; 2,1-3)

koja je nebeska ljubav Duha i plamen besmrtnog zivota,

tada je uistinu napusta svaka zemaljska navezanost Cime biva slobodna i od posljednjih okova zla.

Makarije Veliki

 

 

 

• Ljubljena brafo! Kad SU nam vec tolika dobra ponudena

i kad nam je tako divna obeeanja dao nas Gospodin rije5imo se svega 5to nas prijeci da ib zadobijemo.

Odvratimo svoju ljubav od svega svjetovnog

i usmjerimo je prema jedinom  pravom dobru

:ZudeCi za njim s velikom cefojom

kako bismo postali dionici neizrecive ljubavi Duha kao sto nas Sveti Pavao upueuje govoreCi:

"Te:Zite za ljubavl ju" (1 Kor 14,1).

Jer tada ce tvrdoea naseg srca

biti uklonjena desnicom Svevifojega

te cemo, ranjeni ljubavlju prema Bagu, konacno postati dostojni da nam svane dan

kada ce nam duh naci svoj spokoj i duboku nje:Znost. Jer Gospodin uistinu gleda na fovjeka ljubavlju prepunom njefoe milosti koja se pokrece

kad god se C:ovjek sav Njemu okrene slobodan od svih zemaljskih stvari.

Makarije Veliki

 

• Ako eak i ljudi ovog svijeta toliko :Zude da se nadu blizu slave zemaljskog kralja,

koliko je to onda istinitije za one                                                         v

koji su dirnuti prstom bo:fanskog Duba Zivota.

]er njihova je srca ranila bofanska ljubav

i oni ceznu za Kristom, istinskim i nebeskim Kraljem, i postavsi zatravljeni Njegovom ljepotom i

neizrecivom slavom,

Njegovom neprolaznom  ljupkoseu i nesbvatljivom velicinom,

Citavo se njihovo bice usredotoCilo na Njega.

Makarije Veliki

 

• Kako bismo, dakle, trebali vjerovati, boriti se

i nastojati da zivimo uistinu kreposnim zivotom?

To nam, svakako, valja ciniti

s velikom nadom i svesrdnim pregnucem,

kako bismo postali dostojni primiti nebesku snagu i slavu Svetog Duba iznutra u dusi,

tako da kad napustimo ovo zemaljsko tijelo mozemo imati novo koje ce nas zaodjenuti

i ozivjeti, prema onom sto je receno:

"Da se, budemo li obuceni, ne zateknemo goli" (2 Kor 5,3)

i "On ce ozivjeti smnna tijela na5a

po Duhu svome koji prebiva u nama." (Rim 8, 11)

Makarije Veliki

 

• Kad je Bog stvorio Adama nije m u dao tjelesna krila, kao sto ih ptice imaju,

vec mu je radije namijenio krila Duha Svetoga,

ona krila koja ce mu dati ponovno o Uskrsnucu

kako bi ga uzdigli i ponijeli kamo god to Duh  bude btio, krila koja sveti eak i sada imaju te se svojim duhom mogu vin uti u nebesku oblast spoznaje.

Makarije Veliki

 

• Kao 5to plamen svijece

ponekad poskoCi i snafoo gori, a drugi put gori slabo i tiho,

te kad poskoCi, daje velik sjaj,

a kad se smanji, sjaj mu biva bljedi,

tako biva i sa svjetiljkom milosti u dusi. Iako ona uvijek gori i daje svjetlost,

kad je dobro namjdtena gori mnogo jace,

bivajuCi opijena ljubavlju prema Bogu; drugom prilikom, kako Bog vec odredi, iako svjetlo jos uvijek gori

u usporedbi s tim je znatno slabije.

Makarije Veliki

 

• Lijepo Ii je kada dufa,

koja se potpuno posvetila  Gospodinu i samo se Njega drii

razmatrajuCi Njegove zapovijedi

j stujuCi skrivenu prisutnost duha Kristova koji je dofao k njoj i obuzeo je,

moze biti jedan duh sa Gospodinom, kao sto je Apostol rekao:

"Tko prione uz Gospodina jedan je duh". (1 Kor 6, 17)

 

50    Veleuceni ljudi su zapoceli s abecedom

te su najprije uCili Citati i pisati dok jos ni to nisu znali.

Kad su time ovladali preSli su na visi stupanj skolovanja

i tu su ponovno postali pocetnici.

Kad SU postepeno zavrsili sve prethodne skole dospjeli SU i do najviseg Stupnja sko]ovanja

te su se opet zatekli na pocetku

dok konafoo nisu postigli doktorski stupanj.

Kad takvo pravilo napredovanja vrijedi u ovom eulnom svijetu

kako onda jos i vise ne bi vrijedilo u slufaju nebeskih misterija

koje sadrie mnoge stupnjeve napredovanja i usavrfavanj a

kroz koje se svesrdnim pregalastvom

i LIZ mnoge kufoje moze doCi do savrsenstva.

A takvi krseani - koji uistinu iskuse Bozju milost i znak kri:Za nose u svom srcu i umu -

sve drie za gnoj i smece...

jer su spoznali varavu narav svega materijalnog.

Makarije Veliki

 

 

49    Kad dusi s lica spadne veo

 

Makarije Veliki

 

51     Nas Gospodin, kao pravi srebrnar, oblikuje nase srce poput srebrnog ukrasa

i potajno ga obnavlja dok dufa ne napusti tijelo;

 

ugledat ce nebeskog Zarucnika licem u lice kako zraCi neopisivim svjetlom Duha...

Tog ce dana dufa biti dostojna nebeskog zivota i postat ce blistavo boraviste Bozjeg Duha.

Makarije Veliki

 

a tada se njena ljepota pokazuje.

Makarije Veliki

 

52    Savrseni krsfani, kojima je bilo dopusteno

da dosegnu mjeru savrsenstva i sasvim se priblize Kralju,

neizbrisivo su posveceni Krizem Kristovim.

Kao sto bijase u dane proroka,

kad je sveto ulje bilo dragocjenije od icega, jer su po njemu i postajali kraljevi i proroci, tako i sada dubovni ljudi, pomazani uljem

nebeskim,

postaju Kristi po milosti, te i oni postaju kraljevi i proroci nebeskib misterija.

To su sinovi Bozji i kao takvi princevi i bogovi.

Makarije Veliki

 

• Tko je pronafao u sebi nebesku riznicu Duba u stanju je obdrfavati sve zapovijedi

i odjelotvoriti sve vrline bez greske; jer tada sve postaje ispravno i lako.

Makarije Veliki

 

• Kojima je dano da "postanu djeca Bozja" (Iv 1,12) i da budu "rodeni odozgor" (Iv 3,3),

koji u svom srcu imaju Krista

koji ib rasvjetljuje svojim svjetlom

i daje im mir... ponekad se osjecaju kao da su prisutni na gozbi kod kralja, bivajuCi puni usbita i neizrecive srece; drugi put osjefaju se poput nevjeste koja se u tajnim odajama svog Zenika

prepusta braenom zajednistvu s njime;

drugom pak prilikom su poput bestjelesnih  andela,

 

kad im cak i tijela postaju lagana i rasterecena; a ponekad su kao da su se ponapili jakog vina, kad pijani od Duha postaju veseli,

opijeni bofanskim  i dubovnim  otajstvima.

Makarije Veliki

 

• Ponekad dufa pociva u velikoj tisini, spokoju i miru nesvjesna icega osim zadovoljstva duha koji se prepuSta tom savrsenom miru u kojem nalazi

okrepu.

Drugi put je milost pokrece i poucava je neizrecivoj mudrosti i razumijevanju, otkrivajuCi joj tajne neistrazivog Duba koje je nemoguce izraziti rijeCima ...

Doista su raznovrsni oblici milosti

i raznoliki putevi kojima vodi duse koje prema Bozjoj volji obnavlja

dajuCi im katkad mir, a katkad aktivnost.

Makarije Veliki

 

• Onaj Cija je volja tijekom vremena bila u raznim prilikama iskufana,

re se uvijek pokazala u jedinstvu s miloseu, postaje postepeno  sav obuzet Dubom,

te bivajuCi Dubom posvecen i prociscen postaje prikladan za Kraljevstvo Bozje.

Makarije Veliki

 

• Nekima se karizme i darovi Duha Svetoga daju unaprijed,

primajuCi ih neposredno po vjeri i molitvi,

bez posebnog truda i muke,

C:ak i dok se jos uvijek bave svjetskim poslovima. Ali Bog svoju milost nikad ne daje bez razloga,

u krivo vrijeme iii nasumice,

nego uvijek po svojoj neizrecivoj i nedokuCivoj mudrosti,

kako bi iskufao odluku i slobodu volje onih

koji su tako brzo primili bofansku milost.

Makarije Veliki

 

• NaCinimo od svoga tijela frtvenik i polozimo na nj sve svoje fodnje, i zazovimo Gospoda,

da pofalje vatru s neba - nevidljivu i moenu vatru - da proguta taj zrtvenik

sa svime $to je na njemu.

 

nista manje nego samog Boga

koji ce nas onda nauCiti kako se moli u istini.

}er Gospodin poCiva u dusi cistih motiva i time je Cini prijestoljem bofanske slave.

Makarije Veliki

 

60   Ispitaj svoje srce da vidis

ima Ii ti dufa svoje svjetlo na putu

i svoju istinsku hranu i pice u Gospodinu. Ako nema, onda marljivo nastoj,

noeu i danju, da to zadobijd. Kad ugleda5 sunce,

provjeri je Ii to pravo sunce, jer sjeti se da si slijep.

Dakle, spazis li kakvo svjetlo pogledaj u svoju du5u

i vidi razabires li u njoj svjetlo istine i dobra...

To je Isus koji je dofao vratiti vid tvom nutarnjem  eovjeku.

Makarije Veliki

 

Makarije Veliki

 

59   Kao sto lukavi trgovci

nikad ne ulafo u samo jednu stvar, vec stalno sire svoje poslove

i u nastojanju da 5to vise uveeaju svoj imetak ostavljaju one u kojima nema zarade

i posveeuju se onima koji im donose najveeu dobit, tako bismo i mi trebali poticati svoju du5u

da bude poduzetna i umjefoa

u postizanju istinske i velike dobiti,

 

 

• Kao Sto su tjelesnim oCima sve stvari jasno vidljive, tako je i dufama svetih ljepota Bozje Slave

sasvim oCita i vidljiva.

 

 

 

Makarije Veliki

 

• Kao sto kad se mnostvo svijeea i baklji zapali svaka gori i svijetli jednom te istom naravi, tako i kad se krseani zapale boianskom vatrom

gore i svijetle tom istom naravi, Sinom Bozjim.

Njihovo svjetlo gori u njihovim srcima

i oni sjajno svijetle pred Njim na Zemlji, kao sto je i On svijetlio. Zato je receno:

"Stoga Bog, Bog tvoj, pomaza te uljem radosti." (Ps 45,7)

Makarije Veliki

 

• Dufa koja uistinu vjeruje Kristu mora dozivjeti potpunu preobrazbu,

promjenu iz svog starog gre5nog stanja u novo stanje koje je dobro,

iz prijafoje niske naravi

u novu narav koja je boianska,

a ta promjena se zbiva snagom Svetog Duha. Tada biva prikladna za Kraljevstvo Nebesko.

Makarije Veliki

 

• Bogu je sve moguce

kao sto pokazuje slucaj s razbojnikom (na krifo) koji se u jednom  trenu obratio po svojoj vjeri

i odmah bio obnovljen za raj (Lk 23,42-43).

Zato je Gospodin i dofao, da promijeni na5u du5u, stvarajuCi je iznova, da bismo, kao sto Pismo kaze, "postali zajednieari bozanske naravi" (2 Pet 1,4).

On ce u na5u du5u udahnuti du5u nebesku, tj. Duh Boianstva koji ce nas voditi k punini

kreposti,

 

tako da cemo, koliko je to moguce,

vec sada poceti zivjeti Vjeenim Zivotom.

Makarije Veliki

 

• Sunce je visoko na nebu,

pa ipak mu toplina i svjetlost dopiru sve do zemlje.

Tako i Gospodin sjedi s desne Ocu, "iznad svake Vlasti i Moci" (Ef 1,21), pa ipak mu nebesko oko

motri na srca ljudi na zemlji,

kako bi svakoga tko ceka Njegovu pomoc podigao tamo gdje je i On.

Zato je i rekao: "Gdje sam ja,

ondje ce biti i moj sluZitelj." (Iv 12,26)

Makarije Veliki

 

• Dufa koja je snagom Svetog Duba skinula sa sebe veo tame,

kojoj SU duhovne OCi rasvijetljene nebeskim svjetlom

i koja se potpuno oslobodila od svojih ispraznih strasti proCistivsi se miloseu,

konaeno moze sluziti Gospodinu u nebesima potpuno - i duhom i tijelom.

Svijest takve duse posta.je tako prostranom kao da je posvuda, gdje god zazeli,

i gdje god se nade zeli sluziti Kristu.

Makarije Veliki

 

• Dufa vec sada moze naCi Gospodina, jer joj se oCituje u spoznaji i mudrosti, u ljubavi i vjeri ...

Kad ju je obdario raznim moCima

poput inteligencije, volje, vladajuceg uma i mnogim drugih suptilnim moCima,

te je uCinio pokretnom, zivahnom i neumornom osposobivsi je za dolazak i odlazak u trenu

i da mu u mislima moie sluziti, gdje god Duh zeli,

On ju je uCinio takvom kako bi mu mogla biti nevjestom,

sposobna da stupi u zajednistvo s bofanskim, kako bi se mogla rastopiti u jedinstvu s Bogom, i da bi se On mogao smijefati s njome

i s njome biti jedan duh, kao 5to Pismo kaze:

"Tko se zdruzi s Gospodinom jedan je duh s njime."

(1 Kor 6,17)

Makarije Veliki

 

• Kad Duh obuzme du5u

ona pjeva Gospodu pjesmu novu (Ps 149,1-3), slaveCi ga bubnjem, dakle tijelom,

i citarom s njenim  tankim  strunama,

dakle dufom s njenim najsuptilnijim  moCima, i dok batic bofanske milosti udara u njih

iz nje se uzdifo hvale Kristu Zivotonoscu.

Jer kao sto dah zvuci kad prolazi kroz sviralu

tako je i s Duhom Svetim u svetim i bogonosnim dufama

te one pjevaju himne i psalme Bogu iz svoga Cistog srca.

Makarije Veliki

 

• BuduCi da je Bogu stalo do zajednistva s nafom dufom,

On je uzima za svoju zaruC:nicu,

i da bi postala Kraljevom nevjestom Cisti je od svake neC:istoce.

Makarije Veliki

 

• Sto je Gospodin mislio kad je rekao:

"Blago Cistima srcem jer ce Boga gledati!"? (Mt 5,8)

Iiikad je  rekao:

"Budite svdeni kao sto je savrsen Otac vas nebeski"? (Mt 5,48)

Zar nam nije tim rijeCima obeeao

stanje potpunog prociscenja od svakoga zla?

Ne znaCi Ii to konaC:no odumiranje svih nasih niskih strasti

i uspinjanje prema savdenstvu do najviseg stupnja kreposti

koje se sastoji u potpunom proC:iScenju i posvecenju srca putem zajedniStva

s bofanskim i savrsenim duhom Boga?

Makarije Veliki

 

• Apostol je rekao:

"Djevica moze posve brinuti za Gospodnje,

da bude sveta i tijelom i dufom" (1 Kor 7,34), to jest, kako u djelima tako i u mislima,

bilo javnim  iii tajnim, tako da bude slobodna i od posljednjeg tracka grijeha

kako bi ona, koja se kao nevjesta Kristova zeli sjediniti sa svojim nebeskim Kraljem

 u svoj Njegovoj blistavoj i neokaljanoj ljepoti, mogla postati jedan duh s Njime.

Makarije Veliki

 

• Ako uistinu vjerujete u obecanje Duha, jasno cete vidjeti, po mnogim znakovima,

kako je neophodno svim srcem pripadati Bogu, potpuno vjerujuCi u njegova obeeanja,

i pokufavajuCi, s krajnjim marom, ispunjavati Njegove zapovijedi.

Kako nasi nutarnji poticaji iz dana u clan budu sve bolji, postajat cemo,

u svom najskrovitijem jastvu,

sve svjesniji djelovanja te milosti koja nas duhovno izgraduje.

Tako cemo konacno pronaCi pravi mir savr5enog posveeen ja,

koji je, drugaCije kazano, savrsena ljubav,

po kojoj slavimo Duha kao istinska djeca Bozja.

Makarije Veliki

 

• Onaj sjaj

kojeg su apostoli vidjeli na Kristovu lieu (Mt 17,2) jest ono ho On zove "Kraljevstvom Ocevim".

To je Kraljevstvo Bozje koje, kao sro je sam rekao,

dolazi s velikom moCi onima koji Ga ugledaju.

Toga ce dana Cisti zasjati svjetlom i slavom

blistajuCi u punom sjaju po svjerlu kojeg ce im dati. Jer to je raj kruh, Tijelo Njegovo -

koje u sada5njem Zivoru primamo kod oltara - a koje ce se jednog dana orkriti svakom oku

 dolazeci na oblacima nebeskim  (Mt 24,30) i oCirujuCi iznenada svoj sjaj

"kao ho munja izlazi od istoka i bljesne do zapada'' (Mr  24,27).

Nikola Kabasila

 

• Bozji ugodnici vec i sada :live s rim sjajem i to se svjetlo na samrti od njih ne

Oni stalno imaju to svjet!o u sebi te i u novi zivot ulaze s njime.

Nikola Kabasila

 

• Kroz misterije sakramenata, kao kroz kakve prozore,

Sunce Pravde ulazi u tamu ovog svijeta...

Ono unosi vjeeni i besmrtni zivot u ovaj varavi i prolazni svijet

i uzdi:Ze ga u transcendenciju, jer je Zivot ovog svijeta nadvladao svijet. .. (Iv 16,33)

Kada sunceve zrake udu u kueu svjetlost lampe se vise i ne primjeeuje jer je svjetlosr sunca daleko jaea.

Tako i kada bljesak buduceg zivora prodre u dufo i nastani se u njoj,

nas tjelesni zivot i sve zavodljive cari ovog svijeta bivaju nadvladane tim sveprozimajuCim svjetlom, a to je onda zivot u Duhu.

Nikola Kabasila

 

• Kakav je to potresan misterij sto u meni se zbiva? RijeCi ga ne mogu izrazit niti moja bijedna ruka moze sto napisat na hvalu i slavu Onoga

koji je iznad svake hvale i iznad svih rijeCi ...

Um mi shvaea 5to se zbiva, al ne moze to objasnit; Shvaea i zeli govoriti o tome, a rijeCi ne nalazi;

jer to 5to vidi nevidljivo je i bez ikakvog oblika; krajnje jednostavno,  ni od cega sastavljeno,

i neizmjerno u svojoj strahotnoj veliCi ni ...

To je sveukupnost svedena na Glavno, koju motrimo, kako mi se cini, ne sustinom, nego sudjelovanjem.

Kad plamen na plamenu zapalimo, cijeli plamen dobijemo.

Simeon Novi Bogoslov

 

 

• 0 Kriste,

koji jesi Kraljevstvo Nebesko, koji zemlja krotkih jesi,

koji rajska livada si i koji dvorana bofanske gozbe jesi,

koji neopisiva lofoica si i koji za svakog jesi trpeza, Ti si kruh Zivota, Ti napitak si koji najvise osvjefava, Ti si i vrc za vodu i sama voda Zivota,

Ti si i svjetiljka sto neugasivo gori u svakom svecu svojem,

Ti si i nova ruho i kruna i onaj koji i h dodjeljuje, Ti si i radost i spokoj, Ti si i uzitak i slava,

Ti si i razdraganost i rasmijanost, Boze moj, i Tvoja milost, milost Duha svesvetog,

sjat ce u svetima poput blistavoga sunca.

Simeon Novi Bogoslov

 

• Kakva je to neizmjerna milost, Spasitelju moj,

kad si meni dopustio da postanem  dio Tvoga tijela? Meni, necistom, pokvarenom,  izgubljenom  sinu.

Kako to da si me obukao u ovu blistavu odjeeu koja sjaji sjajem besmrtnosti

i koja sve moje udove preobrafava u svjetlo? Citavo tijelo Tvoje, Cisto i bofansko,

sjaji vatrom Tvoje bofanstvenosti,

s kojom je zdruzeno i prozeto na neopisiv naCin. To je dar kojeg si mi dao, Boze moj:

da ova smrtno i bijedno  truplo

postane jedno s Tvojim precistim tijelom i da se moja krv s Tvojom krvlju sm ijefa.

Znam i da si me uCinio jednim sa Svojim bozanstvom i da sam postao Tvoje najcistije tijelo,

blistavi ud, osjetno prozracan, svijetao i svet. Vidim ljepotu svega toga,

i, jer sam se zagledao u to svjetlo, postao sam njegov odraz,

odraz svjetla Tvoje milosti.

 

Simeon Novi Bogoslov

 

• Samotnik je netakn ut svijetom i samo s Bogom Motri Ga i biva motren,

ljubi Ga i biva ljubljen,

i tako postaje svjetlo samo, bivajuCi prosvijetljen na naCin koji je uistinu neopisiv.

 

Simeon Novi Bogoslov

 

80    Sred jedne noci, u mraku mojem,

vidjeh strafan prizor Krista koji mi otvori nebesa.

Sifao je k meni i ukazao mi se

s Ocem i sa Svetim Duhom, u trosvetomu svjetlu, svjetlu jednom  kao trima i trima kao jednom,

jer svaki od Njih je svjetlo, i tri su svjetla jedno svjetlo.

IOn je obasjao moju du5u sjajnije od sunca

i rasvijetlio mi um koji je dotad eamio u tami. Nikad prije um mi ne vidje tako ndto.

Bijah slijep, vjerujte mi, i nista ne vidjeh do tada. To je razlog zasto me to veliko eudo zaprepastilo, kad je Krist, kao sto jest, otvorio oko moga uma, kad mi, kao sto jest, dade da Ga vidim, postavsi za

me vidljivim.

On je Svjetlo u Svjetlu i oni koji Ga motre vide Ga u svjetlu, u svjetlu Duha...

I sada, kad sam sasvim daleko,

jos uvijek vidim tu nevidljivu ljepotu,

to svjetlo nepristupaC:no, tu slavu nepodnosljivu. Moj um je posve zbunjen i sav drseem od straha iako sam samo malo okusio od tog bezdana;

jer to je poput vode koju, kufa Ii tko i samo kap od nje,

upoznaje je svu, u svim njenim svojstvima...

Nafao sam Njega Samog, Onog kojeg sam vidio iz daljine,

Onog kojeg je Stjepan vidio kad su mu se otvorila nebesa (Dj 7,55-56),

i poslije Pavao koji je, vidjevsi Ga, oslijepio (Dj  9,3-9).

Uistinu, On je bio oganj usred moga srca. Bio sam izvan sebe, slomljen i potresen,

 

i, ne mogavsi vise podnijeti neizdrzivo bljdtavilo re slave,

okrenuh se i pobjegoh u noc osjetila.

Pokrio sam se mislima i sakrio se u njima kao u kakvu  grobnicu,

polozivsi na se, mjesto kamena, ovo pretesko tijelo. Pokrio sam se njime i, izgleda, sakrio se od

Sveprisutnoga.

 

Simeon Novi Bogoslov

 

81   Ljubav je do.Sia, kao 5to zna doCi, u pojavi svijetleceg oblaka.

Vidio sam je kako ide prema meni i spusta se na moju glavu.

Tada poceh vikati, jer se prepadoh; i tako ode i ostavi me sama.

Kako Ii sam gorljivo tragao za Njom nakon toga; i odjednom, postadoh svjestan

da je prisutna u mom srcu, poput tijela nebeskog.

Vidjeh da je poput suncevoga diska...

Odvukla me od vidljivoga svijeta

i zdruzila me s nevidljivom stvarnoseu,

i milostivo mi dala da vidim Nestvorenog.

 

Simeon Novi Bogoslov

 

82    Daj mi da vidim Tvoje lice, Rijeci,

da uiivam u Tvojoj neopisivoj ljepoti, motreCi Te i naslaciujuci se videnjem Tebe, videnjem neopisivim, videnjem nevidljivim, videnjem potresn im... videnjem odraza Tvoje boianske slave kojeg vidimo

kao svjetlo preCisto, svjetlo najslacie.

Simeon Novi Bogoslov

 

 

• Ne recite da je nemoguce primiti Boianskog Ne recite da se mozete spasiti i bez Njega.

Ne recite da se moie imati Duha ali ne znati za to. Ne recite da Boga eovjek ne moie vidjeti.

Ne recite da nam nije moguce vidjeti Svjerlo Bozje, iii da je to barem u sadafoje vrijeme nemoguce.

Prijatelji moji, to nikad nije nemoguce! Nego je cak vrlo moguce onima koji to iele.

Simeon Novi Bogoslov

 

 

• Bog je euo moje vapaje s nezamislivih visina,

sifao je i pogledao na me. Opet je milostiv meni bio i dao mi da vidim Onaga koji je potpuno nevidljiv,

koliko je to eovjeku moguce. Kad Ga vidjeh obuze me strah: zavukoh se u svoju kuCicu,

u posudu se svoju sakrih,

i nadoh se usred tame neba i zemlje... I ponovno  Ga vidjeh, sada unutar

 

svoje kuCice i svoje posude.

Dofao je iznenada u svoj svojo j punini i neocekivano me sjedinio sa Sobom, spajajuCi se sa mnom neopisivo, proiimajuci  me, osrajuCi nepomijefan, kao sto varra proiima ieljezo

iii kao sto svjetlo kroz kristal sja. I, pokazavsi mi se kao Svjedo,

uCini me da budem poput same vatre.

 

Simeon Novi Bogoslov

 

• Ne rece Ii Bog: "Neka bude svjedost" (Post 1,3), i odjednom - bi svjedost?

Ako, dakle, svjetlo Boijeg duha zasja u srcu poput m unje

iii kao kakvo moeno sunce, sto misl is, sto moie uCiniti tako obasjanoj du.Si?

Nece Ii je uistinu prosvijetliti tako da stekne jasno i savr5eno razumi jevan je Boga i toga

kako je On prisutan u dusi?

 

Simeon Novi Bogoslov

 

• Bijah u svijetu poput slijepca, poput kakva bezboinika,

ne znajuCi svoga Boga,

al' Ti si milostiv meni bio: pogledao si odozgor na me i vratio me natrag k Sebi. UCinio si da Tvoje svjetlo

 

snazno zasja u mom mraku i pozvao me natrag k Sebi, Stvoritelju moj.

Simeon Novi Bogoslov

 

 

• Ti koji jedini si nestvoren, Spasitelju moj,

jedini bez pocerka...

Sveto i Preslavno Trojstvo, Boze svega sto jest:

Ti mi pokaza svjetlo svoje preC:iste slave. Podari mi ga zauvijek vec sada, Spasitelju moj, da Te po tom svjetlu

uvijek motrim, Rijeci Sveta, da gledam ljepotu Tvoju koja sve ljepote nadilazi.

Simeon Novi Bogoslov

 

 

• Bog je Bestrasni Um

koji nadilazi svaki um i svaku obestrascenost; On je svjetlo i izvor bla:Zenoga svjetla;

On je mudrost, inteligencija i misticka spoznaja;

On je i davatelj mud rosti, inteligencije i misticke spoznaje.

Oni koji SU po cistoCi svoga srca primili te darove,

u kojima su se oni obilno oC:itovali, uistinu su sinovi Bozji,

jer su ofovali sliku Boga u sebi.

 

• Ako se Bogu posvetis svim srcem svojim i svom snagom svojom,

steci ce5 takve kreposti duse i tijela da ce5 postati ogledalom

Bozje slike u sebi.

Tako ce5 se stopiti s Bogom i Bog s tobom, da cete jedan  u drugome

nalaziti beskrajni poCinak.

Jer primivsi bogatstvo darova Duha takav ce ucenik biti i djelovati kao sama slika bofanskog blazenstva, sam bog po usvojen ju,

jer Bog je dovrsitelj vlastitog savrsenstva.

Niketa Stetat

 

 

• Nas duh je slika Bozja i on se nalazi kod kuce

tek kada je s onim sto mu je srodno, i kad nikada ne gubi

svoje prvobitno  dostojanstvo i svoje pravo stanje.

Eto zasto se voli odmarati u onom sto je bofansko

i zasto uvijek zeli biti sjedinjen s Bogom koji je njegova iskonska bit i snaga

koja ga stalno vuce u visine.

Niketa Stetat

 

Niketa Stetat

 

• Duse koje su po ozarenju misticke spoznaje proCiScene i prosvijetljene

zrakama prvobitnog svjetla

nisu samo ispunjene dobrotom i sjajem,

nego se motrenjem bofanske naravi stvorenja uzdifo u nebesa ciste umnosti.

Medutim,  djelovanje bofanske energije ne zaustavlja se ovdje

nego ide jos dalje, sve dok ih

po mudrosti i mistickoj spoznaji neizrecivih stvari konaeno ne sjedini s Jednim,

lifavajuCi ih time prijafojeg osjeeaja mnostvenosti i dajuCi im da iskuse Jednotu u sebi.

Niketa Stetat

 

• Kad osjetiS da se u tebi razbuktao plamen vjere i ljubavi prema Bogu,

shvatit cd da je u tebi Krist koji se ima roditi u tvojoj dusi

i koji ce je uzdiCi visoko iznad zemaljskih i vidljivih granica,

u stan na nebesima koji je za nju pripravio.

Kad iskusis da ti je srce ispunjeno radoseu

i obuzeto dubokom cefojom za neizrecivim Bozjim blazenstvom,

znaj da bofanski Duh djeluje u tebi.

Kad dozivis da svjetlo neopisivog sjaja ozaruje tvoj um

i ispunjava ga razumijevanjem  transcendentne mudrosti,

prepoznaj  Parakleta,Tjditelja,  koji djeluje u tvojoj dusi,

 otkrivajuCi ti bogatstva Nebeskog Kraljevstva koja su u tebi skrivena.

Niketa Stetat

 

• Biea koja pripadaju prvom redu najvisih andeoskih moCi

vjeeno kruze oko bofanske prisutnosti

goreCi bofanskom vatrom u jasnovidnom  motrenju Bofanstva,

a misticka mudrost po kojoj oni kontempliraju Boga

i jest ono Sto ih dovodi do tog stalnog kruzenja oko bofanstva.

Tako je  i s onim dufama koje su postale poput andela.

One takoder gore od vatre za Bogom i jasnovidne

SU,

napredne u mudrosti,  duhovnom  znanju  i mistickoj percepciji.

Te duse, na svoj ogranicen nacin, kako im Bog vec udijeli,

takoder beskrajno kruze oko bofanske prisutnosti ...

Postavsi cvrsto ukorijenjene u prosvjetljenju kojeg SU

zadobili

i sudjelujuCi u samom zivotu Onoga Koji Jest, one velikodufoo  dijele drugima svoju spoznaju, uceCi ih o Njegovom prosvjetljenju i milosti.

Niketa Stetat

 

 

94   Kad du5u jednom obuzme

Bozja ljubav u njenim dubinama i iskusi slatki uzitak produhovljujuce  milosti Boga, ona vise ne moze podnositi

da stoji u svom prija5njem stanju

vec je prisiljena da se sve vise uzdize u nebesa.

Sto se viSe uzdiie u Duhu

i sto dublje ulazi u Boiji bezdan, to vise je obuzima vatra ceinje

i ona pronice u neizmjernost jos dubljih misterija Boga,

uporno pokufavajuCi naCi pristupa blaienome

svjetlu

gdje svaki duh doiivljava ekstazu,

gdje srce zna da konaC:no moie otpoCinuti od svakoga truda

i naCi svoj spokoj u radosti.

Niketa Stetat

 

• Srce koje neprestano bdije nad sobom

i ne dopuha da primi u sebe oblicja, slike i misli mraC:nih i lukavih demona,

pocet ee radati iz svoje nutrine

misli koje zrace svjedom.

Hesihije

 

• Misticki stupanj savrsenstva pripada onima

koji su uspjeli proci kroz sve prethodne stupnjeve prispjevsi tako do "mjere uzrasta punine Kristove"

(Ef 4,13).

 

Takvima je svojstvena sposobnost prolaienja kroz podrucja niiih zraC:nih duhova

i mogu se vinuti sve do redova visih nebesnika, pribliiavajuci  se iskonskom  svjedu

i proniC:uCi u dubine Boga u Duhu.

Na tom stupnju dolazimo do savrsenog kontemplativnog uvida

u nacela Bozje providnosti, pravednosti i istine, te do jasnog razumijevanja alegorijskog smisla,

uspored bi

i nejasnih mjesta u Svetom Pismu.

Krajnji cilj je biti misticki iniciran

i usavr5en u tajnim misterijima Boga, te biti ispunjen C:udesnom mudroseu po zajednistvu sa Svetim Duhom,

kako bi postali mudri teolozi u velikoj Crkvi Bozjoj koji prosvjetl juju ljude otkrivajuCi im nutarnji

smisao Boije rijeCi.

Tko god dosegne ovaj stupanj

u dubokoj raskajanosti svoje ponizne duse postaje drugi apostol Pavao,

jer takav je uzafao na trece nebo teologije

i dano mu je da euje C:udesne rijeci koje pukim smrtnicima,

koji su jos uvijek vezani za osjetilno opaianje, nije dopusteno C:uti (2 Kor 12, 1-4).

Takav uiiva u C:udesnim dobrima

koje oko nije vidjelo niti uho C:ulo (1 Kor 2,9),

i rako postaje istinski sluga Bozji, sama usta Boija... prijatelj svih onih teologa

kojima drustvo Cine najvise andeoske moci, kerubi i serafi

 

 koji predstavljaju  utjelovljenu sustinu mudrosti i duhovnog  spoznanja.

Niketa Stettlt

 

 

• Duh je svjetlo, Zivot i

Ako si rasvijetljen  bofanskim  Duhom

tvoj ce Zivot biti utemeljen u umirujufoj vedrini.

utebi ce se prelijevati izvor koji ti daje m udrost Logosa

i misticku spoznaju stvarnosti:

koji ti daje da imas u sebi duh Krista (1 Kor 2, 16). Tada ees upoznati tajne

Kraljevsrva Bozjeg (Lk 8, 10)

i pronikn uti u dubi ne bofanstva,

a drugima cd svednevice govoriti rijeCi Zivota iz smirenog i prosvijetljenog srca.

Niketa Stetat

 

 

• Logos ne vodi sa sobom sve svoje ucenike i sluge

u otk rivenje svojih jos veCih i skrivenijih misterija,

vec Samo one koji ma SU dane USi da CujU, kojima SU oci otvorene da vide

i kojima je jezik obnovljen tako da govore jasno.

Takve ucenike On uzima sa sobom izdvojeno od svih drugih -

premda SU i oni Njegovi ucenici -

 

i vodi ih na goru Tabor, koja je gora kontemplacije,

i ramo se preobrafava pred njima.  (Mk 9,2-8)

 

Niketa Stetat

 

 

• Podigni oci svoje duse

prema svjedu Evandelja Preobrazenja  (Lk 9,28-36) rako da i ti sam moie5 dozivjeti preobrazenje

i tvoj ce duh postati nov. Ako te to zadesi,

privuci ce5 k sebi bofanske zrake sa visine

i bit ce5 suoblicen slici slave nasega Gospodina cije je lice sijalo na gori

blisravo poput sunca.

Grgur Palama

 

 

• Dodi, Svjetlo istinsko! Dodi, Zivote vjeeni!

Dodi, Otajstvo skriveno! Dodi, Riznico bezimena!

Dodi, Stvarnosti neopisiva! Dodi, Osobo nezamisliva!

Dodi, Srefo beskrajna! Dodi, Sunce nezalazivo! Dodi, isrinska Nado svih koji se spafavaju!

Dodi, Buden je pozaspalih! Dodi, Uskrsnuce mrrvi h!

Dodi, SvemoguCi koji samim svojim htijenjem sve neprestano stvaras, obnavljas i preobrafavas.

Dodi, Nevidljivi, posve Nedodirljivi i Neopipl jivi.

Dodi, Ti koji uvijek stojiS nepokretan a da ipak svakog trena sav si u pokretu dolazeCi k nama koji leiimo u paklu: Ti - koji sva nebesa nadilazis.

 

Dodi, ljubljeno Ime koje nam je uvijek na usnama premda iskazat Kakav Si i znati Tko Si

nama je potpuno  nemoguce.

Dodi, vjeena radosti! Dodi, vijence neuvenjivi! Dodi, grimizu velieanstvenoga Boga, naseg Cara! Dodi, pojasu blistavim kristalom ure5eni!

Dodi, sandalo nepristupaena!

Dodi, ruho carsko i desnico istinskog Suverena! Dodi, Ti za kojim je moja zalosna du5a ceznula i jos uvijek cezne!

Dodi, Samotni meni samotnom,

jer kao sto vidis, i ja sam sasvim sam.

Dodi, Ti koji me odijeli od svega

i uCini me samim na ovom svijetu.

Dodi, Ti koji pasta sama cefoja u meni

i daj mi da ceznem za Taborn Nedostupni. Dodi, moj dahu, moj zivote!

Dodi, utjeho siroma5ne mi duse! Dodi, radosti moja, slavo moja, moje neprestano uZivanje.

Zahvalju jem Ti, Boze moj,

Sto jedan  duh postade sa mnom.

Simeon Novi Bogoslov