Hrvati još imaju glagoljicu koja se u hrvatskim krajevima zadržala sve do 19. stoljeća kada je potiskuje latinica. Ovo Pismo je također moguće obnoviti u smislu očuvanja našeg slavenskog identiteta:

„Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. stoljeća. Već početkom 16. stoljeća sve je više potiskuje latinica. Autor ovog pisma je Ćiril, bizantski redovnik iz Soluna. Ćiril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige

Sam naziv nastao je na hrvatskom prostoru jer nastaje tek potkraj srednjeg vijeka (termin glagoljski nastaje u 16. stoljeću), to je vrijeme kada su glagoljicom pisali još samo Hrvati.

Riječ glagoljica nastala je prema glagoljati: nesvrš. prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje. Taj glagol ima dva značenja:

 1. služiti misu na staroslavenskom jeziku;

 2. pričati, govoriti, divaniti. Sama riječ nastala je iz praslavenskog *golgoljati što je u staroslavenskom dalo glagolati, a zatim u hrvatskom glagoljati.“

Izvor: internet