ESTETIKA I TELEOLOGIJA

Već iz samoga naslova vidimo kamo se smjera a smjera se prema pitanjima kojima su predmet dijelom ono što je lijepo a dijelom ono što je organski život.

Razum a to je sfera znanosti i um a to je sfera slobode imaju dva različita zakonodavstva na jednom i istom tlu iskustva pri čemu prema Kantu jedno zakonodavstvo ne smije nanositi štetu drugome.

Jer kao što pojam prirode ne utiče na zakonodavstvo zasnovano na pojmu slobode isto tako niti pojam slobode ne smeta zakonodavstvu prirode.

Kritika čistoga uma je upravo dokazala mogućnost koegzistiranja oba ova zakonodavstva. Istina utvrđena je jedna nepregledna provalija između područja pojma prirode kao onoga što je osjetno i područja pojma slobode kao onoga što je nadosjetno ali ipak ovaj drugi dakle nadosjetni svijet ima navodno izvjestan uticaj na osjetni svijet, naime pojam slobode ostvaruje u osjetnome svijetu pojam svrhe.

Dakle priroda se može zamisliti kao ono mjesto gdje se podudara sa svrhama koje se ostvaruju prema zakonima slobode.

Prema tome to je dvostruki odnos prelaženja sa načina mišljenja shodno principima prirode na način mišljenja shodno principima slobode i obrnuto.

Postoje dakle dva proizvoda: tvorevine umjetnosti i tvorevine organske prirode u kojima se pokazuje jedinstvo njih oboje. A to se jedinstvo ostvaruje prema Kantu u reflektirajućoj moći suđenja. To je ono što je u suvremenoj filozofiji naznvano filozofskom refleksijom.

Ova reflektirajuća moć suđenja ima ideju jedne zakonske nužnosti koja je u isto vrijeme slobodna ili ideju neke slobode koja je sa svojim sadržajem neposredno istovjetna.

Dakle ona zamišlja prirodne procese kao estetičke .

Drugim riječima naš kozmos nije i ne može biti samo predmet prirodnih znanosti kao što je astronomija na primjer. On u sebi također sadrži i estetičku stranu odnosno može biti promotren kao estetički objekat. A ono što označava stvarnost jednoga prirodnoga objekta je svrha odnosno svrhovitost njegove forme.

Odatle dvostruka stvrhovitost koju imamo u filozofskoj refleksiji I koja se ocjenjuje kao estetička I teleološka. I dok je Prva subjektivna svrhovitost ova druga je logička svrhovitost.

Odatle nije moguće redudirati transcedentalnu problematiku na problem transcedendatle logike jer je nemoguće prirodni fenomen reducirati na logičko matematički aspect. Jer je jedan oblik naše moći suđenja ono što je LIJEPO. A Kant kaže da nju karakterizira SKLAD.

Dakle lijep je samo onaj predmet čija se forma ocjenjuje na temelju zadovoljstva kojega taj predmet izaziva. Znači ono osjetno, ono što je priroda je jedan moment lijepoga. Odnosno naš je kosmos lijep pa kao takav predmet estetičke refleksije. I ne samo to .

On je UZVIŠEN a to znači da je neprikladan, da je nemoguće njegovo poimanje pomoću onoga što je osjetno i što je predmet znanosti. Dakle organska bića su takva bića u kojima se mehanizam prirode i svrha, odnosno mehanizam njihove duše, nalazi u jedinstvu.

U organskim tvorevinama prirode mi imamo neposrednu spoznaju o neposrednom jedinstvu pojma i realiteta, život, duša i ono što je opće i egzistencija jesu identični.

Dakle kao što je naš kosmos također i predmet estetičke refleksije tako bismo mogli reći da naš individualni život zavisi of našega dosega slobode odnosno da nema smisla ukoliko nije estetika.

Zlatan Gavrilović Kovač