Dvadesetšesti tjedan

 

 

 

1. ZAKON

Svatko stvara svoju stvarnost. — Jane Roberts

 

 

 

Okolnosti su toliko složene, misao toliko duboko ukorijenje­ na, a uvjeti sreće razlikuju se toliko od čovjeka do čovjeka da se cjelokupno stanje čovjekove duše (iako ga on možda poznaje) ne može prosuđivati iz tuđe perspektive i na temelju vanjskih as- pekata njegova

života.

— James  Allen

 

VJERUJETE LI da »stvarnost« može biti nešto što je izvan vas? Čes­ to čujemo kako se govori o »onom stvarnom svijetu koji je vani«. Dakako, moguće je da postoji svijet koji je izvan naše osobne stvarnosti — vanjski  svijet s vlastitim pojavama i posebnostima. Međutim, jedan drugi svijet, ili unutarnji svijet, mogao bi biti ne­ usporedivo stvarniji! U  njemu  se nalaze naši  stavovi, misli, os­ jećaji i uvjerenja. Taj unutarnji svijet možda je  manje  opipljiv  i manje čvrst od vanjskoga, no ipak istinski živimo samo u njemu. Naša sreća, mir i užitak u radu, prijateljima i voljenim osobama često više ovise o tom unutarnjem nego o vanjskome svijetu.

Neki će možda reći da unutarnji svijet jednostavno može biti odraz vanjskoga svijeta, te da je vanjski svijet zapravo istinska stvar­ nost, dok su osobni dojmovi, misli i osjećaji tek plod vanjskih uvjeta. Naposljetku, kada smo nesretni, nije li istina da često pokušavamo pr­ vo promijeniti vanjske okolnosti? Ipak, moguće je da naš unutarnji svi­ jet može poprilično dobro odražavati snagu koja ni po čemu ne ovisi o vanjskim okolnostima.

Dvoje ljudi može imati slične vanjske okolnosti, ali pritom i bitno različita unutarnja iskustva. Pretpostavimo, primjerice, da dvo­ jica ljudi imaju zadaću govoriti pred brojnom publikom. Gospodin Smith možda voli tako nastupati u javnosti i iskustvo za njega može biti pravi užitak. S druge strane, gospodin Jones možda se užasno pri­ bojava istupanja u javnosti, pa mu takvo iskustvo pada kao težak i mučan ispit snage volje. I jedan i drugi imaju sličnu vanjsku realnost,

 

Stoga ustanimo i daj­ mo se na posao. Pripravni na sve obli­

ke sudbine; I dalje ostvarujemo, i

dalje tražimo, Učimo raditi i čekati.

—   Henry   Wadsworth

Longfellow

 

ali je unutarnja stvarnost u slučaju njih dvojice vrlo udaljena jedna od druge. Ili, da navedemo drugi primjer: dvojica mladića mogu lijepo skočiti u duboku vodu. I dok će jedan uživati u osvježenju, drugi će se možda užasno bojati mogućnosti da se utopi. Voda je ista, ali iskus­ tvo njih dvojice može biti kao dan i noć.

Ako desetero ljudi pomno promatra dražestan krajolik, a za­ tim ga i naslika, rezultat će možda biti deset slika s nevjerojatno raz­ ličitim pojedinostima. Svatko prizor pred sobom promatra očima ko­ je imaju istu temeljnu anatomsku strukturu. Međutim, svatko izraža­ va jedinstveno kondicioniranje svijesti. Nesretna će osoba možda vid­ jeti stvari koje možda opravdavaju takve osjećaje. Pesimist će obes- hrabrujuće znakove vidjeti kamo god pogleda. Optimist najčešće nas­ toji pronaći nešto pozitivno u svakoj situaciji. A iskrena i poštena oso­ ba vjerojatno će pronaći istinu u situaciji koja je pred njom i tako stvo­ riti vlastitu stvarnost.

 

 

Tražim i težim, u tome sam čitavim srcem.

— Vincent van Gogh

 

Moguće je da smo godine i godine proživjeli misleći kako doži­ vljavanje sreće i unutarnjeg mira može biti tek plod promjena u našem vanjskome svijetu. No sreća je unutarnja stvar. Same vanjske promje­ ne možda ne donose sreću kakvu priželjkujemo.

Korisno može biti kada se prisjetimo da imamo daleko više mogućnosti nadziranja unutarnjeg nego vanjskog svijeta. Moguće je da su u nama duboko ukorijenjeni određeni načini razmišljanja, obra­ sci osjećaja i sustavi vjerovanja. Promjene možda nisu lagane, ali ih je moguće ostvariti. Kad promotrimo svoje stavove i uvjerenja i promat­ ramo vlastite misli i osjećaje, i to je već dobar početak. Do promjena najčešće dolazi kada prepoznamo lažna uvjerenja i kada se potrudimo kako bismo ih uskladili sa stvarnošću; kada spoznamo negativne mis­ li i svjesno ih ne slušamo; i kada spoznamo negativne osjećaje i svje­ sno ih zamijenimo konstruktivnim planovima. Imamo moć koja nam omogućuje da vlastitu stvarnost gradimo biranjem misli i sustava vje­ rovanja koji su pozitivni i koji potiču. Tako istinski oblikujemo vlastitu stvarnost, vlastitu unutarnju stvarnost, jedinu stvarnost u kojoj doista živimo.

 

U biti smo duhovna bića. Naš je svijet u biti duhovni svijet, a sile koje ga iz pozadine nadziru možemo označiti kao duhovne zako­ ne ili univerzalna načela. Kada uspostavimo svjesno jedinstvo s duhov­ nom biti, počinjemo uviđati da je svijet dobar. Počinjemo uviđati dob­ rotu u svim ljudima i iz njih izvlačimo upravo to — dobrotu.

 

2. ZAKON

Svaka zadaća traje upravo onoliko koliko za nju ima vremena.

— Parkinsonov zakon

 

 

Čovjek je  mudar  ne u razmjeru s iskus­ tvom,  nego u raz­ mjeru sa sposob­ nošću  doživljavanja

iskustva.

— George Bernard

Shaw 

 

 

Čovjek nije plod okolnosti. Okolnosti su plod čovjekova

djelovanja.

—  Benjamin  Disraeli

 

NA TRENUTAK aktivirajte maštu. Tjedan je dana do ljetnih prazni­ ka. Događa se mnogo toga. Posla i aktivnosti ima na sve strane. Dovršenje naoko beskrajnog razdoblja učenja i pisanje referata u kratkome roku mogu donijeti određene pritiske. Ipak, taj rok ko­ ji izgleda prijeteće ako se ne zadovolji, može vas spasiti od ono­ ga što se često naziva najgorim neprijateljem koji uopće postoji kada je riječ o ostvarivanju velikih rezultata i provođenju naoko nemogućih projekata — može vas spasiti od vas samih!

Kaže se da je »rok za zadaću ono što je ograda za krdo divljih konja«. Kada radimo unutar vremenskog okvira, nepripitomljene doj­ move, misli i osjećaje okružujemo jasnim ograničenjem koje vašim za­ mislima omogućuje da se formuliraju u obliku dostižnoga cilja. Rok vas dovodi u sklad s ciljem i svrhom, omogućuje vam da obuzdate vri­ jeme, nadarenost i mogućnosti, te da ih primijenite gdje će biti najko­ risniji.

Rok vas tako poziva i da energiju usredotočite na one interese koji su vam vrjedniji. I kao što će žlica meda šalicu čaja zasladiti lakše nego cijelo jezero, naši se napori moraju koncentrirati u smjeru naših prioriteta, kako bi bili djelotvorniji. Stručnjaci za upravljanje vreme­ nom kažu da su najbolji rokovi koje sami možete birati. Određivanje razumnog vremenskog okvira za postizanje određenog cilja često re­ zultira djelotvornijim korištenjem vremena.

Kada se suočite s izazovom koji od vas traži da date sve od se­ be, uložite sve što imate, energična suradnja s tim izazovom može vas nagraditi osjećajem velike vitalnosti i uspjeha. 

Često se pitamo kako radni čovjek može pronaći vremena za sa- mokulturu? A ja odgovaram da čovjek uvijek ima vremena za is­ krene namjere i ciljeve. Služi se slobodnim trenucima i dijeliće pretvara u zlato. Čovjek koji se svojem pozivu posvećuje marljivo i s duhom i koji zaradu troši ekonomično, uvijek će pronaći dio da­ na koji će biti na raspolaganju samo njemu. A upravo je nevjero­

jatno kako  i kratko vrijeme donosi velike plodove poboljšanja samo kada ga željno prihvatimo i vjerno koristimo. Često  se vidi da oni koji imaju najviše slobodna vremena, od njega imaju naj­ manje koristi. Već i jedan sat na dan, kada ga ustrajno posvećuje­ mo proučavanju neke zanimljive teme, donosi neočekivane aku­

mulacije znanja.

— William Ellery Channing

 

Posvetite se upozna­ vanju sebe. Riječ je o najtežoj zadaći na

svijetu.

—  Miguel de Cervantes

 

Što biste u životu željeli postići? Kako zamišljate davanje veli­ kog i važnog doprinosa ovome svijetu? Koliko god vaše ambicije bile velike ili male, već danas počnite stvarati ciljeve koji odgovaraju vašoj svrsi, te za njih postavite rokove ili ciljne datume. Zapamtite, vaš us­ pjeh možda ovisi o rokovima! 

Sve što sam postigao, ili očekujem da ću postići, bilo je i bit će taj usporen, strpljiv i ustrajan postupak povećanja koji je mravinjak gradio dio po dio, misao po misao, činjenicu po činjenicu.

—  Elihu  Burritt 

*

 

3. ZAKON

Dužnost nam je njegovati dobrotu.  — Sefer Hachinukh

 

Dobra su djela  kari­ ke  koje čine  lanac

ljubavi.

• Majka Tereza

 

 

Dobronamjerno  i dobrostivo srce  naj­ sličnije je  Bogu.

• Robert Burns

 

JEDNA SUFISTIČKA priča govori o čovjeku koji je bio toliko dobronam­ jeran i ponizan da su anđeli od Boga zatražili da mu podari dar čuda. Bog im je mudro rekao da čovjeka prvo upitaju želi li taj dar. Anđeli su tako posjetili dobroga čovjeka i ponudili  mu tri  dara.  Prvi je  bio dar iscjeljivanja rukama. Drugi je bio dar preobraćanja duša. Treći je bio dar krjeposti. Nakon što je promislio o ponudi, čovjek je odlučio odbiti darove. Međutim, anđeli su ustrajno tražili da odabere jedan od njih, jer će ga inače oni odabrati umjesto njega. 

Toliko bogova, toliko vjera, toliko puteva koji u beskraj vijugaju, a ovom otužnome svijetu zapravo treba samo umijeće dobrote i lju­

baznosti.

—  Ella  Wheeler  Wilcox 

 

»U redu«, rekao je čovjek tada. »Želim činiti velika dobra ka­ mo god krenem, a da za to nikada i ne doznam«.

Anđele su te riječi zbunile. Kako takvo što uopće ostvariti? Dugo su vijećali i na koncu se odlučili za ovakav plan: Kad god čov­ jekova sjena padne iza njega, imat će moć liječiti bolesti, ublažavati bol i tješiti tugu. Dok je čovjek tako putovao, gdje god je pala njego-

 

Najbolji su dio živo­ ta dobroga čovjeka njegova mala, bezi­

mena i neza­ pamćena djela ute­ meljena u dobroti i

ljubavi.

—  William Wordsworth

 

va sjena, suhi je put pokrivala trava, sasušeno je bilje počelo cvjetati, blijeda djeca poprimala su ružičast zdravi sjaj lica, dok se radost nav­ lačila na lica ljudi.

Čovjek je tako nastavio normalno živjeti, pritom šireći dobro­ tu i plemenite vrline, kao što zvijezde odaju svjetlo, a cvijeće daje mi­ ris. Nije imao pojma o snažnome putu ljubavi koji je ostajao iza nje­ gove marljivosti u duhovnoj predanosti. Ljudi su svugdje reagirali na njegovu nazočnost i poštivali njegovu poniznost. Nisu spominjali nje­ gova čuda. Nakon nekog vremena, čak su mu zaboravili ime. Zvali su ga samo »Svetom sjenom«.

Uvjeren sam da sreća potječe od dobrote.

— Dalai Lama

 

 

Pohvale drugima mogu nas korisno poučavati ne što jesmo, nego što bismo

trebali biti.

— Augustus  Hare

 

 

Nema tog dobrog djela,  koliko god bilo maleno, koje je učinjeno uzalud.

— Ezop

 

Nije li divno i utješno, pa i uzbudljivo, uvidjeti da svatko od nas ima mogućnost da pomaže drugima, i to na načine koje možda čak i ne uviđamo? Kad se zamislimo nad sobom, uviđamo li da je naš život obogaćen blistavom ljubavlju i gorljivošću kojima obasjavamo i druge? Koje korisne odlike njegujemo u vrtu duše? Je li naš intelektualni ži­ vot čist i zdrav zahvaljujući discipliniranosti naših misli? Teku li naše misli, osjećaji i postupci u stalnoj struji iz izvora neograničene ljuba­ vi? Jesmo li dobronamjerni prema svim aspektima života? Misao održava i hrani svijest. Je li dobrota vječita odlika našega uma i srca koja odmah povoljno reagira na sve situacije?

U poeziji i u običnome govoru, osjećaji neograničene ljubavi mogu se usporediti s toplinom koju nam daje vatra. Ta ugodna, unu­ tarnja energija uvijek je aktivna, donosi raspoloženje, toplinu i dina­ miku. Iskazivanje dobrote može biti najdjelotvorniji način zalaganja za tuđe, ali i za naše interese. Dobrota je po prirodi miroljubiva i blaga, ali i vrlo snažna. Često je riječ o istinskome simbolu unutarnje snage. Gdje god se nađe dobra i suosjećajna osoba, ostali će osjetiti ugod­ nu atmosferu.

U knjizi Ljubav znači oslobađanje od straha Gerald Jampolsky piše: »Danas je na djelu sve ubrzanija i sve šira potraga za boljim načinom života koja donosi novu svijest i promjene u razinama svijes­ ti. Nalik je na duhovnu poplavu koja se sprema očistiti svijet. Iako postoje mnogi putevi koji vode do transformacije, uvidjet ćemo da dobrota, mudrost i suosjećanje čine pozitivna i stalna vrata prema po­ maganju svima radi izgradnje atmosfere ljubavi i dobrote«.

 

 

Dobro razmislite prije nego što nekome kažete grubu riječ, ali ni­ kada ne propustite priliku da kažete nešto lijepo.

— George Horace Lorimer

 

4. ZAKON

Budi zahvalan i pomaži svima koji su pomogli tebi.

 

 

Trebamo davati kao što i primamo, ra­ dosno, brzo i bez oklijevanja; jer u ko­ risti koja se lijepi za prste nema nimalo

ljepote.

—  Seneka

 

 

Izrazi zahvalnost onome tko je zaslužuje.

— Engleska izreka

 

MOŽDA SE PRIMIČE završetak još jednog dana. Zbog toga možda osjećamo olakšanje, osobito ako je dan bio naporan. Možda smo zahvalni za sve  što  smo tijekom  dana  postigli.  Možda smo zahva­ lni za ukupnu aktivnost. Međutim, zahvalnost znači i više od iz­ ražavanja zahvalnosti ili priznanja za postizanje nečeg korisnog. Zahvalnost znači i spoznaju i priznanje  događaja  i  ljudi  koji  su došli u dodir s našim životom i dali doprinos ovome danu! Mno­ gi pozitivni i korisni plodovi koji se pojavljuju u svijetu  često  se temelje na  stavu  poštovanja  i  zahvalnosti  za  sve  ono  čime  su  lju­ di pripomogli našem uspjehu. Drugi često pomažu  našim  uspje­ sima,  pa je  stoga važno  priznati  njihov  doprinos.

Jedno je izražavati zahvalnost za mnoga čudesna iskustva i lju­ de koji su u našem životu, no hoćemo li načiniti i korak više i izravno se zahvaliti ljudima koji nam pomažu? Znamo kako se osjećamo i re­ agiramo kada nam netko pokaže da nam je zahvalan ili da cijeni našu pomoć. Hoćemo li tu energiju potpore prenijeti i na druge? Priznaje­ mo li željno zasluge onima koji prema nama pokazuju ljubav i dobro­ tu i koji na niz različitih načina daju doprinos našem napredovanju i dobrobiti? Jesu li spoznavanje i priznavanje tuđih doprinosa zlatne prilike za duhovno unapređenje našeg života i života drugih? Može li osjećaj zahvalnosti koji ne izrazimo biti nalik na umotani dar koji na koncu ne uručujemo?

Prelijep izraz zahvalnosti za primljenu pomoć sadržan je u sljedećoj priči. Koncem 19. stoljeća ugledan i važan zastupnik u bri- tanskome Parlamentu jurio je kroz kišu i maglu puste škotske provin­ cije kako bi održao iznimno važan govor. Još kilometrima od odre­ dišta, njegova je kočija skrenula s ceste i upala u duboko blato. Koli­ ko god se trudili, konj i kočijaš nisu je mogli pokrenuti. Njegov je go­ vor bio toliko važan da je čak i taj engleski aristokrat, onako svečano odjeven, pomagao kočijašu. No sve je bilo uzalud. Kočija se nije po­ maknula ni za centimetar.

Kako to već neki put biva, neki seoski dječak slučajno je pro­ lazio tom cestom s parom konja, te je očajnome zastupniku ponudio da će mu pomoći osloboditi kočiju. Nakon velikih problema i napora, konačno su je izvukli iz blata. Kada je dječak odlučno odbio uzeti no­ vac za pomoć ili za odjeću, koju je poderao i silno uprljao, Englez ga je upitao što bi želio postati kad odraste.

 

Što dolazi iz srca do­

lazi do srca.

—  Samuel  Taylor

Coleridge

 

»Liječnik, gospodine. Želio bih postati liječnikom«, odgovorio mu je dječak. Zastupnika se dječak toliko dojmio da je rekao: »Lije­ po, i ja ti želim pomoći«. I tako je održao riječ. Zahvaljujući njegovoj velikodušnosti, mladić se kasnije upisao na sveučilište.

 

 

Stalnom dobrotom postiže se mnogo. Kao što sunce topi led, dob­ rota i ljubaznost izazivaju isparavanje nesporazuma, nepovjerenja

i neprijateljskih osjećaja.

—  Albert  Schweitzer

 

 

Više od pedeset godina poslije, boraveći u Maroku, Winston Churchill podlegao je ozbiljnom obliku upale pluća. Život mu je spa­ sio nov čudotvoran lijek pod nazivom penicilin, a koji je nekoliko go­ dina ranije otkrio liječnik škotskoga podrijetla, sir Alexander Fleming. Upravo je Fleming bio onaj dječak koji je pola stoljeća ranije,

usred kišne i mračne škotske noći, pomogao onom parlamentarnom zastupniku! A taj zastupnik? Bio je to nitko drugi do otac Winstona Churchilla, Randolph!

Dobročinstvo se vraća,  pa stoga budite zahvalni i pomažite svima koji pomažu vama. 

*

 

5. ZAKON

U gorljivosti je  razlika  između osrednjosti i uspjeha.

— Norman Vincent Peale

 

 

Gorljivost daje ener­ giju, a energija znači

život i moć.

— Charles  Roth

 

MOGUĆE JE da u cijelosti ne shvaćamo što je život, ali o njemu znamo mnogo. Čini se da neki ljudi u svemu što čine zrače životom i vital- nošću. Bi li dio toga mogao biti i odraz načina na koji gledamo na se­ be i druge, te kako i kuda usmjeravamo svoje prednosti i sposobnosti?

Čovjekov duh, već na temelju same svoje prirode, najčešće traži vitalne i važne kontakte s božanskim. Autor Pisama raštrkanog bratstva govori nam: »U sebi imamo moć koja bi svijet uzdignula iz neznanja i jada samo kada bismo znali kako je upotrijebiti«. Je li mo­ guće da te riječi, možda barem dijelom, opisuju snagu gorljivosti i za­ nosa? Znanstvenik Louis Pasteur rekao je: »Grci su nam podarili jed­ nu od najljepših riječi u našem jeziku — riječ »entuzijazam« — što

 

Nema te velike stvari koja je postignuta bez gorljivosti

i zanosa.

—   Newton   Dillaway

 

znači ispunjenost Bogom. Veiičanstvenost čovjekovih djela mjeri se nadahnućem iz kojeg izniče. Sretan je onaj koji u sebi nosi Boga«. Ljudi koji provode tu duhovnu odliku zrače nečim uistinu dostojnim strahopoštovanja; živi su u pravome smislu riječi!

Ralph Waldo Emerson napisao je: »Svaki je veliki trenutak u povijesti svijeta zapravo velika pobjeda gorljivosti i zanosa«.  Riječ je o snažnim i dalekosežnim riječima koje izražavaju istinu! Teško je za­ gušiti žar ili sputati duh osobe koja istinski vjeruje u to što radi. Nje­ zino uzbuđenje pokazuje da radi pod punim gasom! Gorljivost nije ve­ liki dar koji neki imaju, a neki nemaju. Neki su jednostavno odlučili priznati njegovo postojanje i poslužiti se tom velikom energijom, dok drugi možda i ne uviđaju da u sebi nose to veliko i nevidljivo blago.

 

Do najveće radosti možemo doći samo služenjem drugima, no

pritom služimo i sebi i svijetu.

—  Foster  McClellan

 

 

U čovjekovu tijelu duhovni žar, odnos­ no gorljivost,  potiče živčanu masu koja tako stvara energiju.

—  Charles  Fillmore

 

Jedna priča govori o trojici zidara koji su marljivo radili. U jed­ nom trenutku naišao je neki čovjek, zastao i stao ih promatrati. Na­ kon nekoliko trenutaka upitao je: »Što to gradite?«

I ne podignuvši pogled s posla, prvi zidar odgovori: »Ja samo slažem opeke.«

Drugi reče: »Ja gradim čvrst zid.«

No treći je gorljivo rekao: »Ja podižem katedralu!«

Iz tog kuta gledanja, riječi »U gorljivosti je razlika između me­ diokriteta i velikog uspjeha« mogle bi poslužiti kao važna tema za raz­ mišljanje. Potiče li iskra gorljivosti unutarnju duhovnu vatru? Koji su neki od plodova te pojave božanskoga zahvaljujući gorljivosti? Možda ne bi bilo loše bolje promotriti to kratko razdoblje života koje nam je darovano i odlučiti prihvatiti gorljiviji stav obilježen većom zahval­ nošću prema svemu što jesmo i što možemo biti.

Veliki grčki dramatičar Eshil jednom je rekao: »Kad čovjek ima volju i gorljivost, Bog mu se pridružuje«. Istinska je gorljivost odlika koja njeguje uspjeh. Usto može biti zarazna! Širi radost jer u gorlji­ vosti nema ni trunka tuge ili potištenosti. »Radost je plod Duha«, čita­ mo u Galaćanima (5:22). Hoćemo li samima sebi uskratiti taj plod? Jeste li primijetili da se strah povlači pred gorljivošću?

Duhovna odlika gorljivosti pridaje novu vrijednost svemu što dotakne, a život se ispunjava prilikama. Gorljivost je katalizator radosti, užitka i kreativnosti na poslu. U svaku aktivnost unosi nov žar i nove prednosti. Gorljivi ljudi i dalje traže i postižu uspjehe, bez ob-

 

Svatko od nas može naučiti kako radost pretvoriti u naviku.

—  May  Rowland

 

zira na okolnosti. U stanju su uzbuditi se i oko najmanjih sitnica. Čini se da im nikada nije dosadno. Vole se smijati. Date li gorljivoj osobi dar, možda će vas iz zahvalnosti zagrliti i odmah upotrijebiti dar. Ka­ da ste uz gorljivu osobu, njezine blistave oči kao da su otvorene iz poštovanja i zahvalnosti prema svemu što je okružuje. A gorljivi ljudi potiču i daju novu snagu! Osvježuju sve oko sebe! Postižu vrijedne re­ zultate!

 

 

Takozvano starenje nije propadanje života, nego propadanje naše

vjere, gorljivosti i volje za napredovanjem.

— Connie Fillmore

 

 

Kako sjeme gorljivosti koje je u vama poticati na rast? Stvari oko sebe počnite promatrati svježim očima i otvoreno prema gorlji­ vosti. Što god radili, tome pristupajte kao da iskustvo o kojem je ri­ ječ doživljavate prvi put. Proživljavajte ga sa svježinom, kao da vam je posve novo. Postanite aktivan sudionik života. Odlučite da više nećete stajati uz rub i samo gledati druge. Sudjelujte! Kao što je Lo­ ngfellow rekao u »Psalmu života«: »Stoga ustanimo i dajmo se na po­ sao, pripravni na sve oblike sudbine«.

Ljudi koji pokazuju gorljivost u vezi sa željama i ciljevima i ko­ ji se pridržavaju svoje vizije cilja, svojim životom i djelovanjem iska­ zuju životne želje.

U gorljivosti počesto počiva razlika između mediokriteta i ve­ likog uspjeha.

 

 

Naglasci ••

 

1. »Unutarnji« svijet mjesto je koje nastanjuju naše misli, osjećaji i
2. Naša individualna perspektiva određuje naše individualne »stvar­ nosti«.
3. Do promjene često dolazi kada spoznamo lažne stavove i uvjere­ nja i potrudimo se kako bismo ih uskladili sa stvarnošću.
4. Cilj bez određenog roka vrlo se lako pretvara u neostvareni cilj.
5. Uspješni ljudi dovršavaju započeto. Pomno razmotrite što sve eventualno obuhvaća određena zadaća prije nego što se upustite u njezino rješavanje. No kada jednom počnete, dovršite je teme­ ljito, gorljivo i odlučno.

 

6. Upitajte se: Radim li ili se pripremam za stvari za koje sam naj- osposobljeniji? Volim li to što činim?
7. Koje biste duhovne odlike voljeli njegovati u životu?
8. Je li ljubaznost stalna odlika vašega uma,  srca i  djelovanja?
9. Kako se osjećate kada nekome iskreno zahvaljujete?
10. Tražite li načine na koje drugima možete donositi sreću i izraža­ vati zahvalnost?
11. Čime nastojite unaprijediti zametak gorljivosti u sebi i u drugima?
12. Kako biste gorljivost  opisali  kao  »nevidljivo  blago«?

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

»Kako glasi bit vaših učenja?« upitao je Lao Tse.

»Bit se«, odgovorio je Konfucije, »sastoji od dobronamjernos­ ti i pravičnosti.«

»Smijem li priupitati jesu li oni dio čovjekove prirođene priro­ de?« upitao je Lao Tse.

»Dakako«, odgovorio je Konfucije. »Ako gospodinu nedostaje dobronamjernosti, neće dospjeti nikamo; ako mu nedostaje pra­ vičnosti, neće ni ostati na životu. Dobronamjernost i pravičnost istin­ ska su čovjekova priroda.  Što bi drugo bili?«

Lao Tse na to je rekao: »Smijem li pitati kako određujete dob­ ronamjernost i pravičnost?«

Konfucije je rekao: »Biti zadovoljan i radostan u mislima; pri­ hvaćati univerzalnu ljubav i biti nepristran — to su istinski oblici dob­ ronamjernosti i pravičnosti«.

Lao Tse rekao je: »Hmm — nije loše — osim posljednjeg di­ jela. 'Univerzalna ljubav' — nije li to poprilično neodređen ideal? A nepristranost je već sama po sebi oblik pristranosti. Želite da svijet izgubi jednostavnost? Nebo i zemlja čvrsto se drže uhodanih načina kretanja, sunce i mjesec svojega svjetla, zvijezde i planeti svojega ras­ poreda, ptice i životinje svojih jata i stada, drveće i grmlje svojih oba­ la. U djelovanju se samo treba držati vrlina, a na putovanju slijediti Put, pa ćete se već naći na odredištu. Čemu tako odvažno podizati zastave dobronamjernosti i pravičnosti kao da udarate u bubanj  i tražite izgubljeno dijete? Ah, samo ćete u čovjekovu prirodu unijeti pomutnju«.

— Taoizam