DRAGUTIN GORJANOVIĆ KRAMBERGER

IME ZAGREBA
Ime grada Zagreba prvi puta se pojavljuje 1134. u dokumentu koji se odnosi na utemeljenje zagrebacke nadbiskupije od 1094. godine. Mnogi smatraju kako ime grada dolazi od hrvatskog glagola "zagrabiti" koje ima svoje porijeklo u jednoj jako vaznoj hrvatskoj legendi.

Prema toj legendi hrvatski ban predvodio je svoju žednu vojsku kroz pušto podrucje. On je onda zabio svoje sablje u tlo i voda je potekla tako da je on komandirao vojnicima da nastave kopati kako bi došli do vode. Ova legenda je bila podržavana dugo vremena od samih znanstvenika budući da grad leži na podzemnim nalazištima vode ili koji su grabe pa da je tako grad dobio ime.

Drugi opet smatraju da je grad Zagreb dobio ime po svome geografskom položaju, da je iza brijega dakle da je "za breg". Međutim, prema jednoj drugoj također jako vaznoj hrvatskoj legend, gradski vladar je bio žedan i on je naredio djevojci imenom Manda da uzme vode sa Manduševca, koji je danas fontana na Trgu Bana Jelačića uzimajući rečenicu : "Zagrabi, Mando, zagrabi!"

Za vrijeme austrougarske uprave Zagreb se zvao Agram, ali evo već stoljećima postoji kao Zagreb. Moj sin Vlaho (Ezra) prvi puta je čuo o imenu svog grada u školi kada je išao u prvi razred, u osnovnoj školi na Trešnjevci.

O NJEGOVOM RADU I ŽIVOTU
Dragutin Gorjanović Kramberger se rodio u Zagrebu 25. lisopada 1856. a umro je također u Zagrebu 24. prosinca 1936. Bio je naš najpoznatiji paleontolog i arheolog, studirao je paleontologiju u Zurichu. Kasnije je prešao u Muenchen gdje mu je profesor bio Karl Zittel svjetski poznati ekspert u području anatomije i paleontologije. Obranio je doktorat u Tubingenu 1879. godine sa temom koja je bila u relaciji sa fosilima riba.

U koleboraciji s arheologom Đurom Pilarom počeo je istraživanje Medvednice. Kurator je Hrvatskog nacionalnog muzeja. Predavač je na FF u Zagrebu gdje predaje paleontologiju nizih kukaca. Gorjanović je otkrio, klasificirao, sistematizirao veliki broj novih vrsta fosiliziranih riba.

1899. na bregu Husnjak na Medvednici kraj grada Krapine pronašao je vrlo bogato nalazište neardentalskog čovjeka, nazvao ga je ''homo primigenius'', a predstavlja jednog pretka modernog čovjeka. Kasnije je taj tip klasificiran kao ''homo neandhertalensis''.

1895. je također uzeo novoizumljeni rentgenski stroj pa je x-zračenje koristio za analizu strukture kostiju fosila, a rezultate ovih istraživanja publicirao je 1906. godine pod naslovom ‘’O diluvijskom čovjeku iz Krapine’’ i ovaj je rad prvi put tiskan u Wiesbadenu. Ova knjiga toliko je važna, da je neki jako utjecajni ljudi smatraju jednim od najznačajnijih radova iz područja paleontologije čovjeka na svijetu.

Publicirao je više od 230 znanstvenih radova, nekoliko vrlo značajnih geoloških mapa, bio je član 9 inozemnih znanstvenih asocijacija kao i naše Akademije.