Nakon tajanstvene smrti hrvatsko-ugarskog kralja Ladislava V., za novog je monraha 1458. izabran Matija ili Matijaš Hunyadi, nazvan Korvin, osamnaestogodišnji sin ugarskoga guvernera i vojskovođe Janoša ili Janka.

 Ime Korvin dobio je po gavranu koji se na latinskom naziva corvus, a ističe se u njegovu grbu.

Rođen je 23. veljače 1440. u Cluju.

U to doba Ugarska je bila staleška država u kojoj je vladala oligarhijska anarhija krupnih feudalaca.

Oslanjajući se na niže plemstvo i građanstvo, Korvin pokušava središte moći učvrstiti u dvoru.

 

No, za to je bila potrebna i novčana moć.

Zbog toga, pod izgovorom opasnosti od Turaka, Korvin uvodi oporezivanje svih staleža u zemlji, te stvara jaku najamničku vojsku koja će kasnije biti snažan bedem za turske osvajače.

 Poslije pada Bosne, 1463., Korvin oslobađa Jajce i Srebrenicu i stvara banovine što će godinama štititi Slavoniju od Turaka.

 Istodobno ratuje i s Habsburgovcima, te suzbija pokušaj Mletaka da se učvrste u Hrvatskome primorju.

Tada osniva u Senju prvu stalnu vojničku organizaciju u Hrvatskoj.

Godine 1485. Korvin trijumfalno ulazi u Beč koji postaje nova prijestolnica kraljevstva.

No, snažna centralistička monarhija, prva u srednjoj Europi, bit će kratka vijeka.

U dobi od 50 godina Korvin 4. lipnja 1490. umire u Beču, a njegovi slabi nasljednici neće uspjeti spriječiti anarhiju.

To će omogućiti daljnje nadiranje Turaka i uzrokovati kopnjenje ugarske države.

 Dvor mu je bio okupljalište humanista, među kojima Ivana Viteza od Sredne i Ivana Česmičkog (Janusa Pannoniusa).

Za ženu je imao napuljsku princezu Beatrice, koja mu nije mogla dati potomka, pa je kralj Matijaš nastojao prije smrti prijestolonasljednikom proglasiti svog nezakonitog sina Ivana.

Kraljica Beatrice mu je to onemogućila.

 U Budimu je utemeljio "Bibliothecu Corvinianu", knjižnicu u kojoj su bila pohranjena najznamenitija djela humanističkih znanosti u kojoj je od 1471. do 1490. godine prikupljeno oko 5.000 naslova iz svih znanstvenih područja.

 Matija Korvin ostao je zapisan i kao zaštitnik umjetnosti.

Njegov je dvor bio stjecište najpoznatijih umjetnika i humanista onoga doba, a među njima bili su Ivan Česmički - odnosno Jannus Pannonius, Ivan Vitez, Ivan Duknović, Jakov Statilić i drugi Hrvati.