Hanibal

 Hanibal, ( 247. pr. Kr.- 182. pr. Kr. ), kartaški vojskovođa. Prema mnogima najsposobniji vojskovođa svih vremena.

 

Novac sa Hanibalovim likom na jednoj strani i bojnim slonom na drugoj strani.

Živio u vrijeme rimske prevlasti nad Mediteranom, te se proslavio kao veliki vojskovođa i taktičar.

 Najpoznatiji po svojem nastupu u Drugom punskom ratu kada je porazio rimsku vojsku u bitci kod Ticina i Trebije, 217. pr. Kr. kod Trazimenskog jezera, 216. pr. Kr. kod Kane.

 

Godina je 216 pr. Kr. Hanibal Barka nakon dvije velike pobjede protiv Rima, ipak se odlučuje na pustošenje Italije i čekanje na pojačanja umjesto napada na "vječni grad".

 

Arheološki ostaci Canne

 

 

Arheološke iskopine vojničkih kostura

U Rimu se tih godina, muško stanovništvo smanjilo za čak 17% zbog katastrofalnih poraza koje su doživjeli protiv Puna.

Unatoč tome, senat je pripremio još jednu vojsku, veću od sve tri prethodne da izbriše Hanibalove Kartažane s lica zemlje.

Ta vojska krenula je prema brdu sjeverozapadno od grada Tarenta zvanom Kana.

Vojska koju je Hanibal predvodio sastojala se od Gala, Ibera, Libijaca, Numiđana, Balearaca, Samnićana i samih afričkih postrojba.

Sveukupno ih je bilo 50.000 (40.000 pješadije i 10.000 konjice).

Vojska je bila umorna od silnog ratovanja a očekivao ih je još jedan sraz s Rimljanima.

Rimljane su predvodila dva konzula: Terencije Varo i Julije Emilije Paul, a vojska je brojala 80.000 ljudi (74.000 pješaka i samo 6.000 konjanika).

Rimljani su, ovaj put uhvatili Kartažane na otvorenom, pa Hanibal nije mogao pripremiti novu zamku.

Konzuli, međutim, veliku brojčanu nadmoć nisu iskoristili.

Mislivši kako pukim brojem vojnika mogu pobijediti umorne Kartažane, daju naredbu legijama da napadnu Pune svom snagom.

Hanibal šalje 6.000 numidskih konjanika protiv 2.000 italičkih te 4.000 hispanskih i kartaških konjanika protiv jednako toliko rimskih equita.

Numiđani lako tjeraju Italike u bijeg i nakon toga se prebacuju na desni bok da bi pomogli afričkoj konjici skršiti rimske plemiće.

Kartaški veterani se dotle prebacuju na bokove i polako formiraju obruč oko 74.000 rimskih pješaka.

No, tada Kelti počinju bacati oružje i bježati pred rimskom legijom. Barem su Rimljani mislili da je tako.

Keltima je Hanibal unaprijed rekao da to učine kako bi uvukli Rimljane još nazad, pa nakon bježanja Kelti odjedanput staju, uzimaju pričuvno oružje i napadaju Rimljane (ovo se danas smatra jednim od najboljih taktičkih poteza ikad).

Rimljani, iako još uvijek nadmoćni, polako počinju panično bježati nazad.

Ali, sve je uzalud, jer numidska i afrička konjica na vrijeme se vraćaju zatvoriti rupu u obruču i tako onemogućiti bijeg Rimljanima.

Nakon toga slijedi masakr u kojem je poginulo više od 70.000 rimskih vojnika a preživjeli su samo oni koji su se uspjeli provući kroz obruč.

 

U ovoj bitci također je poginuo i velik broj plemića i senatora (oba konzula su ostavili svoju kožu na Kani), pa legenda kaže da je Hanibal pokupio svo prstenje od poginulih plemića u jednu košaru i pobacao ih pred kartaški senat.

Ipak, Hanibal nakon ove pobjede nije udario na Rim (uplašeni Rimljani su vikali "Hannibal ante portas!" - Hanibal pred vratima) jer nije imao dovoljno opreme ni pojačanja.

Također, nakon što su Rimljani bili na koljenima poslije Kane, makedonski kralj Filip V. pridružio se Hanibalu, ali je odbio poslati pojačanje savezniku jer se bojao da će falange biti stavljene pod zapovjedništvo velikog generala a ne Makedonaca.

Ovo se, možda, pokazalo odlučujućim, jer da je Hanibal imao dovoljno ljudi, povijest kakvu danas poznajemo ne bi postojala.