LJUBO BABIĆ

Ljubo Babić u svom ateljeu

14. lipnja 1890. godine u Jastrebarskom je rođen jedan od pravih enciklopedijskih veličina hrvatske povijesti umjetnosti, svestran znalac, povjesničar umjetnosti, teoretičar i istraživač i slikar Ljubo Babić.

Umro je 14. svibnja 1974. u Zagrebu.

Stari Zagreb

Svoje umjetničko obrazovanje počinje u Zagrebu na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetnički obrt, a nastavlja kao i većina mladih budućih hrvatskih stvaralaca na muenchenskoj Akademiji.

Predavanja iz povijesti umjetnosti, tečaj anatomije i upoznavanje sa scenografijom u Kunstlertheatru osigurali su mladom Babiću svu širinu obrazovanja koja će mu nakon povratka u Zagreb osigurati otvorenje Moderne slikarske škole u vlastitom atelijeru te predavanje na školi na kojoj je i počeo svoje likovno obrazovanje, na budućoj zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.

Polja i bregovi

Značajka su Babićeva slikarstva suprotstavljena obilježja glasovite zagrebačke škole i simbolizma.

Susret s Meštrovićem i djelovanje u krugu skupine Medulić, Babića će usmjeriti putem nacionalne angažiranosti i pripadajuće ikonografije.

Dolina Horvatske

Tek će slutnje rata i osjećanje vremena nakon povratka u Zagreb u Babiću probuditi posve osobnu vrstu slikarske ekspresije prema kojoj ga i danas prepoznajemo u krajoliku, portretu i mrtvoj prirodi, u rasvijetljenoj paleti i čvrstoj, gotovo kiparskoj formi ostvarenoj bogatom svjetlošću i sjenama.

Mnogobrojni krajolici zagrebačke okolice, Like, Dalmacije, portreti seljaka i studije narodnih nošnji rezultat su Babićeva traganja za nacionalnim izrazom, za kulturnim i duhovnim posebnostima što su bili motivi i njegove samostalne izložbe 1938. godine u Zagrebu i nastupa na venecijanskome Biennalu.

Ljubo Babić jedan je od pokretača Hrvatskoga proljetnog salona, Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika te zajedno s Becićem i Mišeom 1929. godine osniva grupu trojice, poslije grupu hrvatskih umjetnika.

Oblaci

 

Janica

Pred izlogom cvjetarne 1929.

Smokvice kod Vignja 1930.

Pred oluju 1930.

 

Iz moga vrta 1956.

Prvi postav Moderne galerije, organiziranje izložbe suvremene francuske te njemačke umjetnosti u Zagrebu, postav izložbe srednjovjekovne umjetnosti Jugoslavije u Parizu 1950., postavi brojnih muzeja i galerija, među kojima i Strossmayerove galerije u Zagrebu 1947. samo su neki od golemih Babićevih umjetničkih projekata u kojima je sublimirao golemo umjetničko znanje, ali i profil univerzalnoga poznavatelja kulturnih prilika u nas i u Europi.

Moj kraj (Zagorje)

Ljubo Babić bio je i osnivač prvog lutkarskog kazališta u Zagrebu, a na svojim scenografijama u teatru ostavio je trajni biljeg gotovo tri desetljeća u mnogobrojnim inventivnim inscenacijama Krležinih i Shakespearovih djela u suradnji s Brankom Gavellom.

Akt

 

 

Autoportret