Aleksandar Veliki na svom konju Bukefalu – detalj freske iz Pompeja

  

Aleksandar Veliki, sin Filipa Drugog i Olimpije, rođen je 22. srpnja 356. godine prije Krista.

Umro: 13. lipnja 323. godine prije Krista u Babilonu

Njegov odgojitelj bio je starogrčki filozof i znanstvenik Aristotel.

Aleksandar i Aristotel

U dvadesetoj godini Aleksandar postaje kralj svih Makedonaca i politički ujedinjuje grčki svijet.

Učvrstivši vlast kreće s 30 tisuća pješaka i 5 tisuća konjanika na trijumfalni osvajački pohod u Aziju.

 Pobijedivši nedaleko od Troje perzijsku vojsku, cijela Mala Azija dolazi pod njegovu vlast.

 Potukavši ponovno Perzijance kod Isa, kreće na Feniciju.

Nakon sedam mjeseci opsade razara Tir, ulazi u Egipat i osniva grad Aleksandriju koja postaje važno kulturno središte i preuzima trgovinu srušenog Tira.

Prelazi Eufrat i Tigris, te u istočnoj Mezopotamiji pobjeđuje i treći put perzijskog kralja Darija Trećeg.

 

Osvojivši Perziju, nastavlja vladavinu kao nasljednik perzijskih kraljeva.

Nakon toga Aleksandar kreće na Indiju.

U proljeće 327. godine prije Krista pokorivši sve zemlje kroz koje je prolazio, prelazi planinski masiv Hindukuš, rijeku Ind, pobjeđuje kralja Pora i bori se prvi put protiv bojnih slonova.

Zbog otpora vojnika izazvanog velikim naporima i bolestima, Aleksandar odustaje od daljnjeg prodiranja na istok i vraća se, a njegova flota, izgrađena u Indiji, kreće morem u Perzijski zaljev.

U proljeće 325. godine prije Krista počinju u Babilonu pripreme za veliku ekspediciju u sjevernu Afriku.

U trenutku kad je sve govorilo u prilog pobjede nad Kartagom, Aleksandar Veliki umire od malarije u Babilonu 13. lipnja u 33. godini.

Aleksandar Veliki stvorio je carstvo koje prostranstvom nije dotad postojalo.

Njegovu vojsku pratili su znanstvenici koji su istraživali nepoznate krajeve kroz koje su prolazili tako da se znanje iz zemljopisa i biologije znatno proširilo.

 

 Kip Aleksandra Velikog iz Arheološkog muzeja u Istanbulu

 

Detalj s Alesandrova sarkofaga