FJODOR IVANOVIČ ŠALJAPIN
Rođen: 11. veljače 1873. u Kazanu
Umro: 12. travnja 1938. u Parizu
Slavni interpret Borisa Godunova basist neobično velikog raspona glasa, osobito u dubokom registru, Fjodor Ivanovič Šaljapin, rođen je 11. veljače 1873. u Kazanu, a umro je 12. travnja 1938. u Parizu.
Mnogi ruski pjevači, posebno basovi, proslavili su se širom svijeta, no ono što je u sebi ujedinjavao Šaljapin nije se do danas ponovilo.
U njemu su se u jedno slile osebujne i iznimne glasovne mogućnosti i vokalna tehnika s urođenim darom za glumu.
Glasom, jedinstvenim po zvučnoj raskoši, po mekoći timbra i gipkoći, te savršenim fraziranjem, umio je izraziti široku ljestvicu duševnih raspoloženja i istančano prepletanje glazbe i riječi.
U sedamnaestoj se godini priključio nekoj ukrajinskoj putujućoj kazališnoj družini, u kojoj je glumio, pjevao, statirao, kao što je bio običaj u takvim trupama.
Za njega je to bilo dragocjeno scensko iskustvo i mogućnost da bude zapažen.
I to se dogodilo prigodom gostovanja u Tiflisu.
Šaljapin je zamijenio oboljeloga kolegu u ulozi Mefista u Gounodovom Faustu i izazvao oduševljenje publike.
Bio je to početak njegova uspona do vrtoglavih umjetničkih visova.
U Šaljapinove najveće domete, uz Mefista i Don Quijotea, koji je zabilježen na filmu, ubraja se veličanstvena interpretacija Borisa Godunova s kojim se proslavio na svjetskim pozornicama.
Fjodor Šaljapin (Don Quichotte)
Šaljapin u Beogradu 1935.
S tom je ulogom gostovao 1935. i u Zagrebu.
Svoj glas znao je prilagoditi svakoj ulozi, a kao glumac Šaljapin je ponirao intuicijom i maštom u karakter lika, ostvarujući ga do savršenstva, gestom, mimikom i maskom.
Marina Fjodorova Šaljapin Fredi, kćerka slavnog ruskog opernog pevača Fjodora Šaljapina, preminula je u 98. godini u Italiji, 2009. gde je živjela kao udovica bivšeg ministra kulture Luigi Fredi-a.
“Mama je umrla u snu. Još jučer smo s njom razgovarali. Bila je mirna i zaspala oko ponoći”, prenijeli su ruski mediji riječi Marinine kćerke Anđele Fredi Monteforte.
Marina Fjodorovna, koja je živjela u Rimu, pokušala je da isproba sebe u mnogim oblastima - prije emigracije u Rusiji je željela plesati balet, u Parizu se oduševljavala dizajnom i arhitekturom, poslije čega je radila kao oficir duge plovidbe u Italiji, koja je odgovarala za prijem putnika i razonodu djece.
Bila je i mis Rusije 1931.
Obitelj Šaljapina je napustila Rusiju 1922. godine, a veliki pjevač je umro u Parizu 1938.
U Rusiju je Marina Šaljapin dolazila nekoliko puta, uključujući i 1984. godine, kada je prisustvovala prijenosu posmrtnih ostataka svog oca na Novodjevičansko groblje.