Antun Šoljan

 

 

(Beograd, 1. prosinca 1932. - Zagreb, 12. srpnja 1993.), hrvatski književnik.

Pjesnik, pripovjedač, dramatičar, romanopisac, književni kritičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, priređivač antologija, urednik triju značajnih književnih časopisa 1950-ih i 1960-ih (Međutim, Književnik, Krugovi).

Pripadnik književnog naraštaja tzv. “krugovaša”, književnika koji su se okupljali uz časopis Krugovi.

Književni mu opus obilježava ironija, topos mladenačke “klape”, mjestimice eskapizam, zatim društveno-moralne preokupacije i angažiranost, ponajprije u dramskom opusu, a kritika ga opisuje i kao “egzistencijalističkog pisca” te “utopista”, ponajprije zbog vjere u moć književnosti.

Pisao je pjesme, romane, drame, radiodrame, eseje i feljtone te priredio niz antologija, poput "Sto najvećih djela svjetske književnosti".

Zarana je zastupao i primjenjivao poetiku izrazito modernističkog iskustva.

Poznata mu je pjesma Vukovarski arzuhal, koja je nastala "u prenesenom smislu slušanjem starca u kojoj pripovijeda da gost u kući ne može biti gospodar, pisano arzuhalom i s refrenom »Platit ćete Vukovar«"

VUKOVARSKI ARZUHAL

(arzuhal znači molba, predstavka)


Miroljubiv čovjek sam, 
a pomalo već i star, 
al' vam velim, gospodo, 
platit ćete Vukovar. 

Satrli ste cijeli grad, 
napravili grdan kvar, 
stog vam kažem gospodo, 
platit ćete Vukovar. 

Da u mojoj kući gost 
hoće biti gospodar - 
ne ide to, gospodo, 
platit ćete Vukovar. 

Što ste htjeli, zlo ste htjeli, 
i bit neće nikadar - 
zapamtite gospodo, 
platit ćete Vukovar. 

Dugo će još Dunav teći 
platit će se svaka stvar - 
ja vam jamčim, gospodo, 
platit ćete Vukovar. 

Antun Šoljan, 1. prosinca 1991. godine.

 ( “Vukovarski arzuhal” iz 1991., koja je inspirirana pjesmom na hrvatskom jeziku i arapskom pismu “Duvanjski arzuhal” Mehmed-age Pruščanina iz 18. st. Arzuhal je molba, žalba, predstavka.)

Djela

 

 "Na rubu svijeta",

"Bacač kamena",

"Izdajice",

 

"Kratki izlet",

 

"Luka",

"Drugi ljudi na mjesecu"

 

NOĆ, ULICA, FENJER, APOTEKA

 

Noć, ulica, fenjer, apoteka,
Besmisleno, mutno svjetlo drijema.
Ma živio ti još četvrt vijeka-
Bit će sve isto. Izlaza nema.

Umrijet ćeš - i sve, k'o prije,
Ponovit će se ispočetka:
Noć, kanalom leden vjetar brije,
Ulica, fenjer, apoteka.