BITKA KOD BEČA

12. lipnja - Osmanlijski osvajači koji su iz Azije dobrano zakoračili u Europu, našli su se 12. lipnja 1683. s golemom vojnom silom ispred carskog Beča.

Turci su vjerovali u uspjeh jer je austrijski dvor bio zaokupljen uređenjem odnosa s ugarskim velikašima i agresivnom politikom francuskog kralja Louisa XIV. na zapadnim granicama Njemačke.

Pod vodstvom velikog vezira Kara Mustafe. Turci su najprije ratovali u Ugarskoj, a zatim su ostatak vojske usmjerili prema Beču.

U prvom naletu Beč nije pao i Turci poduzimaju veliku opsadu austrijske prijestolnice.

Položaj Beča bio je vrlo težak jer je za obranu imao 20-tak tisuća ljudi, a bečke utvrde nisu bile spremne za dugotrajnu opsadu.

No, opkoljeni su se grčevito branili očekujući spas od Poljaka i Saksonaca s kojima je Austrija već prije sklopila savez protiv Turaka.

Poljski vojnici

Kad su već snage branitelja bile na izmaku, u posljednjem trenutku na poprište bitke stupa poljski kralj Jan Sobjeski koji je zapovijedao združenim savezničkim snagama konjice i saksonskih pješaka te su 13. rujna 1683. u paničnom bijegu napustili položaje, opsadno topništvo i šatore pune napljačkanog plijena, izgubivši oko 20 tisuća, što mrtvih što ranjenih vojnika.

 Kralj Poljsko-Litavske unije, kralj Poljske, Veliki vojvoda Litve

Turski sultan Mehmed Četvrti toliko se zbog tog poraza razljutio da je naredio beogradskom paši da mu u Carigrad pošalje glavu Kara Mustafe.

 

Mehmed Četvrti

Sam je počeo skupljati novu vojsku s kojom je nakanio ponovo pod Beč. Do toga, međutim, nikada nije došlo.

Poraz turske vojske bod Beča bio je posljedica trajnog opadanja i raspadanja turske vojno-feudalne države.

Poslije poraza 1683. turska vojna sila stalno uzmiče pred koalicijskim protuosmanskim snagama koje čine vojske Austrije, Venecije, Poljske, Rusije i drugih zemalja.