Do nogu Učiteljevih

Alcyone - J. Krišnamurti

 

 

 

 

ONIMA, KOJI KUCAJU.

Iz nebitnosti vodi me u Bitnost, Iz tame vodi me u Svjetlost,

Iz smrti vodi me u Besmrtnost.

 

 

 

POPRATNE RIJEČI

 

Kao starijoj dana mi je prednost, da s nekoliko riječi popratim ovu knjižicu, koja je prva, što ju je napisao jedan mladji brat, ... mladji samo tijelom, ali ne duhom. Naučanja, koja se nalaze u njoj, primio je on od svojeg Učitelja, dok ga je spremao za posvećenje, a on ih je bilježio onako, kako ih je upamtio,

- polagano i mučno, - jer u ono vrijeme još nije bio engleskomu tako vješt, kao danas. Većim dijelom su to vlastite riječi Učiteljeve; ostalo pak su misli Učiteljeve, izražene riječima Njegova učenika. Dvije rečenice, koje su bile izostavljene, umetnuo je sam Učitelj, a isto tako je On u druga dva slučaja primetnuo riječi, koje su manjkale. Inače je to posvema djelo ovog mladjeg brata, njegov prvi dar svijetu.

Neka ovo naučanje pomogne drugima, kao što je pomoglo njemu; - s tom nadom ga on daje svijetu. No, da ono uzmogne donijeti plodove, potrebno je, da se po njemu živi, kao što je i on živio, od kako ga     je primio iz ustiju Učiteljevih. Bude li čitatelj nasljedovao taj primjer i živio po ovom naučanju, pred njim će se širom otvoriti Velika Vrata, kao što su se otvorila i pred piscem ove knjižice i njegova će noga stupiti na PUT.

 

Annie Besant.

 

 

 

UVOD.

 

To nisu moje riječi, nego su riječi Učitelja, koji me je učio. Bez Njega ne bih bio mogao ništa učiniti. Jedino Njegovom pomoći stupio sam nogom svojom na PUT. I vi želite poći istim PUTEM, zato će riječi, što ih je On meni kazivao, pomoći i vama, budete li ih nasljedovali. Nije dosta reći, da su te riječi lijepe i istinite; onaj, koji ih želi slijediti, mora tačno da vrši, što je rečeno. Pogledati na hranu i reći, da je dobra, ne će gladna zasititi; on mora da pruži ruku i da jede. Stoga slušati samo riječi Učiteljeve nije dosta; treba činiti sve, što On kaže, pazeći na svaku riječ, slijedeći svaki mig. Ne zamijetimo li koji  mig, prečujemo li koju riječ, izgubili smo ih za uvijek, jer On ne govori dva puta.

 

Čekaj na riječi Majstora svoga, Skrivenom svjetlu duh otvori svoj, Slušaj Mu nalog, pače i onda, Ljuti kad bjesni oko tebe boj.

 

Iznad svih ljudskih gomila glava Pazi na Njegov i najmanji znak, Usred svih zemskih pjesama bučnih Čuj Njegov šapat tol' nježan i lak.

 

Četiri su osobine potrebne za taj PUT: RASUDJIVANJE,

BEZŽELJNOST, DOBRO VLADANJE, LJUBAV.

 

Što mi je Učitelj rekao o svakoj od tih osobina, pokušat ću, da vam kažem.

 

 

 

I.

 

Prva od tih osobina je RASUDJIVANJE. Obično se pod tim misli rasudjivanje izmedju bitnog i nebitnog, koje ljude dovodi, da stupe na PUT; no to nije dosta, nego je potrebno još mnogo više, a osim toga treba, da se to rasudjivanje provodi ne samo na početku PUTA, već na svakom koraku, svaki dan, sve do kraja. Ti stupaš na taj PUT, jer si spoznao, da samo po njemu možeš naći ono, što je vrijedno da se postigne. Ljudi, koji za to ne znaju, teže, da postignu bogatstvo i moć; no te stvari traju najviše jedan život i zato su nebitne. Ima medjutim još nešta veće od toga, nešta, što je bitno i trajno, a kad to jednom upoznaš, ne ćeš više težiti ni za čim drugim.

 

Na ovom svijetu ima samo dvije vrste ljudi, - takvih, koji posjeduju Znanje i takvih, koji ga ne posjeduju, a upravo to Znanje je od važnosti. Koju religiju tko ispovijeda, kojoj rasi pripada, to nije važno; Znanje je jedino važno, Znanje naime o onom, što je Bog namijenio ljudima. Bog naime ima osnovu, a ta osnova je EVOLUCIJA. Kad nju čovjek jednom uvidi i pravo spozna, ne može, nego da za nju radi i da bude jedno s njom, jer je tako divna i veličanstvena. Pa jer zna, da je na Božjoj strani, radit će ono, što je dobro, a boriti se protiv onoga, što je zlo; djelovat će za Evoluciju, a ne za sebičnost.

 

Ako je na Božjoj strani, jedan je od naših i posve je sporedno, da li se naziva Hindujcem ili Buddhistom, Kršćaninom ili Muhamendancem, da li je Indijac ili Englez, Kinez ili Rus. Oni, koji su s Njim, znaju, zašto su ovdje i što treba da čine i nastoje, da postignu svrhu svojeg života. Svi ostali ljudi ne znaju još, što treba da rade i zato često počinjaju ludorije. Oni idu svojim vlastitim putevima, misleći, da će po njima doći do sreće, a ne znaju, da je Sve Jedno i da samo ono, što to Jedno hoće, može da usreći svakoga. Ovakvi ljudi teže za nebitnim, mjesto za bitnim. Dok god oni ne nauče razlikovati izmedju bitnog i nebitnoga, nisu još na Božjoj strani i zato je to rasudjivanje prvi korak na PUTU.

 

Medjutim još i onda, kad smo se već odlučili za ono, što je bitno, ne smijemo zaboraviti, da ima raznih vrsti bitnog i nebitnoga. Valja naime razlikovati pravo od nepravoga, važno od nevažnoga, korisno od beskorisnoga, istinito od lažnoga, sebično od nesebičnoga.

 

Ne će po svoj prilici biti teško birati izmedju pravog i nepravoga, jer oni, koji žele slijediti Učitelja, odlučili su, da će pod svaku cijenu činiti samo ono, što je pravo. No tijelo i čovjek dvoje su, a volja čovjekova nije uvijek i volja njegova tijela. Kad ti tijelo nešto zaželi, stani i razmisli, dali je to u istinu tvoja želja, jer ti si tvoj viši JA, koji pripada Bogu i koji želi samo ono, što Bog hoće, ali moraš duboko segnuti u se, da nadješ Boga u sebi i moraš dobro slušati, da čuješ glas Njegov, koji je i tvoj glas. Ne zamijeni tjelesa svoja s onim, što si ti sam, - ni tijelo fizičko, ni astralno ni mentalno. Svako će od njih nastojati, da bude tvoj JA zato, da postigne što želi; ti ih ali moraš sve upoznati i znati, da si im gospodar.

 

Kadkad se mora nešto važnoga učiniti, no fizičko tijelo treba počinka, ili želi, da se prošeta ili da jede i pije. Čovjek, koji ne zna, veli sam sebi: "To sam ja, koji to želim i ja to moram da učinim". No čovjek, koji zna, veli: »Onaj, koji to želi, nisam ja i zato mora malo da čeka«. Često opet, kad je potrebno, da se kome pomogne, osjeća tijelo: "Koliko li će me to muke stajati; neka to radje tko drugi učini". No    pravi čovjek odgovara svome tijelu: "Ti me ne ćeš priječiti da činim dobro djelo!" Tijelo je tvoja životinja, konj, na kojem jašiš. Zato moraš s njime dobro da postupaš i da se dobro brineš za nj. Nemoj da ga preteretiš; hrani ga jedino čistom hranom i poji ga čistim napitkom; drži ga uvijek potpuno čistim i čuvaj od najmanjeg trunka nečistoće, jer bez potpuno čista i zdrava tijela ne možeš izvršiti mukotrpno djelo pripremanja, niti izdržati neprekinuto naprezanje. Uvijek ali moraš ti da vladaš tijelom, a ne da ono vlada tobom.

 

Astralno tijelo ima svojih želja, - nebrojeno njih. Ono želi, da se ti ljutiš, da govoriš oštre riječi, da osjećaš ljubomor, da si pohlepan za novcem, da zavidjaš drugim ljudima na njihovu posjedu, da sebe samoga prepuštaš potištenosti. Sve to je potrebno astralnom tijelu i još mnogo više, ne zato, jer ono želi, da tebi naškodi, nego zato, jer ono voli žestoka uzbudjenja i želi, da se ona neprestano mijenjaju. Tebi medjutim tih podražaja ne treba i zato moraš, da svoje želje razlikuješ od želja svojega tijela.

 

Tvoje mentalno tijelo u oholosti svojoj želi, da bude odijeljeno, da samo o sebi misli mnogo, a o drugima malo. Pače i onda, kad si se odvrnuo od svjetskih stvari, pokušava ono, da se brine samo za sebe i želi, da se brineš samo za svoj vlastiti napredak, namjesto da misliš na djelo Učiteljevo i da pomažeš drugima. Kad si zadubljen u meditaciju pokušava ono, da ti svrati misli na razne stvari, koje ono želi, mjesto na jednu stvar, koju ti želiš. Ti nisi taj razum, nego imaš samo da se njime služiš i zato je i ovdje potrebno rasudjivanje. Ti moraš neprestano budno paziti, inače ćeš posrnuti.

 

lzmedju pravog i nepravog okultizam ne pozna kompromisa. Stajalo, što mu drago, moraš vršiti ono, što je pravo, a ne smiješ činiti ono, što nije pravo, bez obzira na to, što bi neznalica mislio ili rekao. Moraš pomno proučiti skrivene zakone prirode, a kad ih upoznaš, moraš mudro i razumno prama njima urediti svoj život.

 

Moraš razlikovati važno od nevažnoga. Stoj čvrsto poput stijene, kad se radi o pravu i nepravu, popusti pak drugima u stvarima, koje nisu važne, jer ti moraš biti uvijek nježan i prijazan, razuman i popustljiv, dajući drugima istu slobodu, koju za sebe tražiš.

 

Nastoj, da dobro spoznaš, što je vrijedno da se učini i znaj, da ne smiješ suditi stvari po njihovu opsegu. Neznatna stvar, koja neposredno koristi djelu Učiteljevu je daleko vrjednija, nego koja druga zamašnija stvar, koju svijet možda drži dobrom. Moraš razlikovati ne samo korisno od beskorisnoga, nego i korisnije od manje korisnoga. Hraniti siromahe je dobro, plemenito i korisno djelo, ali njihove duše hraniti je plemenitije i korisnije, nego hraniti njihova tijela. Svaki bogataš može da nahrani tijelo, ali samo oni, koji imaju Znanje, mogu nahraniti dušu. Ako ti dakle imaš Znanje, to je tvoja dužnost da pomogneš drugima, da ga i oni steknu.

 

Bio ti ma kako mudar imaš na tvom putu još mnogo da učiš, - tako mnogo, da je i tu potrebno rasudjivanje, jer moraš pomno da promisliš, što je vrijedno da naučiš. Svako je znanje doduše korisno i jednog ćeš dana imati sve znanje, no dok imaš samo dio tog znanja, pobrini se, da to bude najvrijedniji dio. Bog je i Znanje i Ljubav i što više imaš znanja, to više može On da se kroz tebe objavljuje. Uči dakle, ali najprije uči ono, što će ti najviše pomoći, da pomogneš drugima. U svom učenju budi neumoran, ali ne zato, da te ljudi drže mudrim, niti zato, da se osjećaš srećnim, jer misliš, da se smiješ smatrati mudrim, nego jedino zato, jer samo mudar čovjek može mudro da pomogne. Ma koliko ti želio da pomogneš, dok si neznalica više češ nanijeti štete, nego koristi.

 

Moraš razlikovati istinito od lažnoga. Moraš naučiti da budeš potpuno istinit i u mislima i u riječima i u djelima.

 

Prije svega u mislima, a to nije lako, jer u svijetu ima mnogo neistinitih misli, mnogo varavog praznovjerja, a tko je tomu rob, ne može da napreduje. Radi toga ne smiješ držati neku misao ispravnom zato, jer je drugi ljudi drže takovom, niti zato, jer se tako kroz stoljeća vjerovalo, a niti zato, jer je ona napisana u kojoj knjizi, koju ljudi drže svetom. Ti moraš o njoj sam razmišljati i sam prosuditi, dali je ona razumna. Pamti, makar se tisuću ljudi saglasilo o nekom predmetu, o kojem od njih nitko ništa ne zna, njihovo mišljenje nema vrijednosti. Tko hoće da ide ovim Putem, mora da nauči da sam svojom glavom misli, jer je praznovjerje jedno od najvećih zala ovoga svijeta, jedno od okova, iz kojih se moraš osloboditi.

 

Misli tvoje o drugima moraju biti istinite; ti ne smiješ o njima misliti ono, što ne znaš sigurno. Nemoj misliti, da oni uvijek na tebe misle. Učini li tkogod nešto, što misliš da će ti škoditi i rekne li štogod, što misliš, da se odnosi na te, nemoj odmah pomišljati: "On me je htio uvrijediti". Najvjerojatnije je, da on na tebe uopće ni mislio nije, jer svatko ima svojih vlastitih briga i njegove se misli kreću u glavnom oko njega samoga. Kaže li ti tkogod što u srdžbi, nemoj odmah misliti: "On me mrzi i želi, da mi zada bol". Vjerojatno ga je netko ili nešto drugo rasrdilo, a jer se slučajno baš na tebe namjerio, iskalio je        svoju srdžbu na tebe. On čini ludo, jer je svaka srdžba ludost, no ti radi toga ne smiješ zlo o njemu misliti.

 

Kad postaneš učenikom Učiteljevim, moći ćeš uvijek provjeriti istinitost svojih misli, poredjujući ih s Njegovima, jer učenik je jedno s Učiteljem i on treba samo da svoje misli poredi s mislima Učiteljevim, pa će odmah vidjeti, dali se slažu. Ne slažu li se, onda su neispravne i on će ih smjesta ispraviti, jer Učiteljeve su misli savršene, budući, da On zna sve. Oni, koje On još nije primio, ne mogu tako da  čine, no oni si mogu u velike pomoći time, da se pitaju: "Što bi Učitelj o tomu mislio? Što bi Učitelj rekao i činio u takvoj prilici?" Ti naime ne smiješ nikada ni činiti, ni govoriti, ni misliti nešto, za što

 

nisi siguran, da bi i Učitelj mogao tako raditi, govoriti i misliti. I u govoru treba da si istinit, uvijek tačan i bez pretjerivanja. Ne pripisuj nikad drugima zle namjere, jer samo Učitelj njegov pozna njegove misli, a on je možda radio s razloga, na koje ti u opće nisi ni pomislio. Ako čuješ nešto nelijepa o komu, ne govori o tom drugima, jer to ne mora biti istinito, a baš da i jest, bolje je, da se o tom šuti.

Razmisli dobro, prije nego nešto rečeš, da ne rečeš nešto netačna. Budi istinit u djelu. Ne prikazuj se drugačijim, nego što jesi, jer bi time pomutio čisto svjetlo istine, koje ima da svijetli kroz tebe, kao što sunčano svjetlo svijetli kroz čisto staklo.

 

Moraš takodjer razlikovati izmedju sebičnosti i nesebičnosti. Sebičnost se pojavljuje u raznim oblicima, pa kad već misliš, da si je u jednom obliku uništio, pojavljuje se ona u drugom još jače nego prije.

Pomalo će te želja da drugima pomogneš tako obuzeti, da ne ćeš imati ni mjesta, ni vremena, da misliš na samoga sebe.

 

Ima još jedan način rasudjivanja. Nastoj naučiti, da spoznaš Boga u svakom i svačemu, pa ma kako loša ti se njegova vanjština činila. Ti možeš pomoći svomu bratu onim, što imaš zajedničko s njim, a to je Božanski Život. Nastoj da to u njemu nadješ, nastoj, da to u njemu probudiš, jer ćeš time svog brata spasiti od zla.