D e s e t i     tjedan

 

 

1. ZAKON

Ako je Bog beskonačan,  ništa ne može biti zasebno.

—

 

 

Zamislite se još malo i spoznajte da unu­ tarnjim i vanjskim okom možete opaziti profinjene nijanse Božanske mudrosti, te otkriti bisere ne­ beskoga znanja.

—    Baha'u'llah

 

 

 

Budite slobodni, svi vi dostojni duhovi, te se širite i dosežite veličinu i visinu.

—  George  Chapman

 

 

jedan Bog, jedan za­ kon, jedan element, i jedan daleki boža­ nski događaj, prema kojem se kreće sve što je stvoreno.

—  lord  Alfred

Tennyson

 

SUVREMENA je znanost unijela pravu revoluciju u naše poimanje svijeta. To ne treba posebno objašnjavati.  No  kako  su  sve  te  no­ vosti utjecale na naše poznavanje Boga? Kako  vidimo  čovjekovu ulogu u općem  rasporedu? Znamo  vrlo  malo  — vjerojatno  i  ma­ nje od jedan posto svega što je moguće otkriti — o Bogu  i  te­ meljnim duhovnim načelima. Posljednjih godina znanstvena is­ traživanja otkrivaju da je svemir fantastičan i po veličini i po složenosti, pa neki sada navode mogućnost da bi mu izvor mogao biti neusporedivo  veći  Bog od  Boga  kojeg  smo  dosada  zamišlja­ li. Ipak, mnogi ljudi, čak i školovani teolozi, imaju različite, og­ raničene poglede na opise Stvoritelja i  njegovu  ulogu  u  stvaranju ovog   nevjerojatnog  svijeta.

Teologija poniznosti potiče otvoreno razmišljanje i zak­ ljučke koji sadrže riječ »možda«. Važno je iznova promisliti o ono­ me što je poznato i revidirati  pretpostavke na kojima se temelji naše današnje znanje. To je jedan od načina na koje može doći do napretka i povećanja znanja. Moguće je da nam zahvaljujući daru slobodne volje Bog dopušta da sudjelujemo u tom trajnom kreativnom procesu. Možda se od nas traži da nadiđemo predra­ sude i strahove, osobne nade i težnje, i ugledamo veličanstveni plan i beskrajnu veličinu Stvoritelja. Možda bismo od sebe — bez obzira proučavamo li prirodni svijet ili duhovni svijet — trebali zatražiti da u vlastitome životu proučimo i doživimo krajnji oblik odnosa između fizičke i duhovne stvarosti.

U knjizi Odrastanje na Mliječnoj stazi Timothy Ferris go­ vori o našem neznanju u vezi s veličinom svemira. »Ipak, što više

 

Ime te beskrajne i neiscrpne dubine i tla po kojem hodaju sva bića glasi Bog.

— Paul Tillich

 

znamo o svemiru, to više uviđamo koliko malo znamo. Kada se držalo da je kozmos tek uredan vrt u kojem je nebo strop, a zem­ lja pod, dok mu se povijest poklapa s poviješću čovjekova roda, još smo mogli zamišljati da ćemo jednog dana spoznati i veliki plan i sve pojedinosti. Tom se iluzijom više ne možemo zabavlja­ ti.«

 

 

Nema boljeg načina na koji ćemo slaviti Gospodina i Stvoritelja svemira nego kada s krajnjim divljenjem u svim stvarima, koliko god izgledale maleno golome oku, ali su primile dar života i sve veće snage, uviđamo simbol njegove neograničene snage i savr­

šenstva.

— Antoine van Leeuweenhoek

 

 

 

Jedna od glavnih perspektiva koje se s vremena na vrijeme razmatraju glasi: Ako je Bog beskonačan, ništa ne može biti za­ sebno. Čini se više nego očitim da je stvarnost neusporedivo dub­ lja i zagonetnija nego što se držalo. Možemo li spoznati nove vi­ dove Stvoritelja proučavanjem dubljih aspekata prirode i iz­ nošenjem novih pojmova koje treba potvrditi ili opovrgnuti? Ne­ ke od tema za takvo znanstveno proučavanje:

 

• Daljni dokazi o smislu i  
• Objašnjenja za shvatljivost  (barem  djelomičnu)  
• Istraživanje značenja sljedećih znanstvenih opažanja i pretpo­ stavki:

1. Da je proces stvaranja: Uglavnom nevidljiv

Neusporedivo veći nego što se smatralo. Bitno stariji nego što se smatralo

Sve veći i još se ubrzava u raznolikosti Sve veći i još se ubrzava u kompleksnosti Podložan zakonima.

2. Da su ljudska bića:

Iznimno kreativna

Pod dominacijom smisla i svrhe Sve brže dolaze do novih spoznaja

Duhovna  bića  koja  iskazuju  ljubav,  molitvu,  zahvalnost, opraštanje, žrtvovanje,  poštenje,  etičnost itd.

Vjerojatno ne jedina svjesna i inteligentna bića u svemiru.

 

U tim mislima i pojmovima pronaći ćete pravi švedski stol

»hrane za dušu« i materijala za razmišljanje. Nadam se da će ta pitanja u vezi s Božjom vezom s vidljivim svijetom promicati veće zanimanje učenika, studenata, znanstvenika i istraživača za naš istinski odnos s tim zadivljujućim i čudesnim Stvoriteljem svemi­ ra.

 

*

 

 

2. ZAKON

Gdje ima volje, ima i načina! — Ezop

 

 

Milo mi je, Bože moj, vršit volju

tvoju; Zakon  tvoj  duboko u srcu ja nosim.

— Psalmi  40:8

 

 

 

Čovjek se prvo mora usmjeriti onamo ka­ mo treba ići. Tek ta­ da može poučavati

druge.

—  Buddha

 

OD POČETKA svog boravka na zemlji, čovjek traži, propituje i stva­ ra. Zamišlja se nad zagonetkom zvijezda koje su nad njim i svije­ ta koji ga okružuje. Dakako, za svakog je čovjeka važan dan ka­ da počinje otkrivati sebe. Povijest je prepuna plodova onih koji su otkrili nešto u vezi s vlastitim mogućnostima. Međutim, povijest još nije zabilježila postojanje  čovjeka  koji je  potpuno otkrio sve što je mogao postići. Emerson kaže: »Čovjek je ulaz, a može pos­ tati izlaz za sve što je u Bogu«. Još bismo mogli dodati: »Ako to želi!« Je li istinska tajna sposobnosti ostvarivanja promjena upra­ vo naša volja?

Na naš život i poslove djeluje narav naših misli. Ona ih i oblikuje. Ne ograničavaju nas naslijeđe, okolina, sudbina, okol­ nosti, čak ni Božja volja! Jedan pisac navodi: »Budući da je Bog utjelovljenje slobodne volje,  što je stvoreno na njegovu sliku mo­ ra također raspolagati slobodnom voljom. Imamo priliku birati iz­ među neograničenog izražavanja dobrote i ograničenog izražava­ nja dobrote. Zahvaljujući slobodnoj volji, čovjek ima priliku ovla­ dati svojom sviješću dosezanjem više razine  svijesti  usklađiva­ njem uma s Umom Božjim«. Obdareni smo slobodom izbora — možemo slobodno promatrati svijet oko sebe i  odlučivati  kako ćemo ići dalje. Kao što Shakespeare govori kroz usta Julija Ce­ zara: »Pogreška, dragi Brute, nije u zvijezdama, nego u nama... zato smo u podređenu položaju«.

Naš se um u određenome smislu može smatrati i našim svijetom. Naše su misli alat kojim klešemo životne priče, a kao materijal služi nam svemir. Kada vladamo svojim umom, vladamo

 

U dokonim željama budala pasivno leži; čim ima volje, mud­ rost pronalazi  put.

—  George  Crabbe

 

i svojim svijetom. Kada biramo misli, biramo i ishode. Ako smo voljni trezveno  razmišljati,  život  postaje jednostavniji  i  logičniji. Je li primjereno pitanje: Jesmo li voljni promijeniti način raz­ mišljanja i promijeniti život? Jednako kao što turbina na slapu skuplja prirodnu energiju, može li i stav takve spremnosti hvata­ ti duhovnu energiju? Kreativna nas energija okružuje. Kako možemo osigurati koristan kanal kroz koji će protjecati? Bi li je­ dan od zakona mudrosti mogao glasiti: Kada smo voljni tražiti savjete i usmjeravanje u sebi, hoćemo li ih i dobiti?

Promotrimo na trenutak svoju duhovnu sposobnost volje. Što pod tim podrazumijevamo? Naša se volja opisuje kao spo­ sobnost promišljanja,  odlučivanja  i  djelovanja.  Omogućuje  nam da djelujemo izravno u skladu s odlukom, da je osnažujemo i pro­ vodimo te izražavamo ono što smo odlučili! »Volja« se naziva i »iz­ vršnom sposobnošću uma« jer omogućuje način na koji donosimo odluke, bilo da pozitivno ili negativno reagiramo na neku situaci­ ju, osobu, mjesto ili stvar. Naše se misli mogu koristiti  kao snažna pomagala za donošenje odluka, pomagala na koja se možemo osloniti i krenuti u smjeru odabranog cilja. Koliko  je važan postupak donošenja odluka?

 

 

Tko je voljan oprostiti, malo-pomalo riješit će se kivnosti.

—   Konfucije

 

 

 

Ne kaže li se da će onaj koji traži pronaći put?

—  Tao

 

Sjetite se samo priče o gladnome magarcu između  dva stoga sijena. Od oba ga dijeli točno ista udaljenost. No magarac se na koncu nije mogao odlučiti kojem će stogu prići! Gledao je čas jedan, čas drugi.  Lijevo-desno i nikako se nije uspijevao od­ lučiti; na koncu je usred tog obilja uginuo od gladi!

Što se događa ako se pretjerano koncentriramo na snagu volje? Možemo li tako postati tvrdoglavi i sebično zahtjevni? Pos­ ve je sigurno da nas takav stav neće dovesti daleko. Sto se do­ gađa ako se nedovoljno koncentriramo na volju? Jesu li plodovi toga neodređenost i neodlučnost? Gdje je točno ravnoteža i dje­ lotvornost  unutar takvog načina  razmišljanja?

Ako životni događaji služe vježbanju duše, kako se u tu sli­ ku uklapa naša snaga volje? Što je uopće slobodna volja? Bi li to moglo značiti da možemo slobodno preuzimati odgovornost u vlastite ruke? Može li značiti i da neki put rješavanje situacije možemo prepustiti Stvoritelju i pričekati ishod? Je li logično očekivati da sve uvijek ide prema našim osobnim željama? Kako

 

reagiramo na situacije koje se razlikuju od naših želja? Svaki po­ jedinac stvoren je božanski i čudesno. Bi li jedna od velikih život­ nih aktivnosti moglo biti svojevoljno putovanje s ciljem samoot- krivanja? Kako ćemo spoznati vlastite sposobnosti, potencijale i mogućnosti dok ne doznamo nešto više o sebi?

Kao ljudska bića možda i ne vidimo neograničene mo­ gućnosti u onome što nazivamo svojom božanskom sudbinom, odnosno onome što trebamo ostvariti dok boravimo na ovome svijetu. Gdje ima volje (odnosno spremnosti na ispunjenje za­ daće), ima i načina! Kada nam svemir otvori vrata, koliko smo spremni primati? Kako se kreću obrasci naših misli? Na što nam je koncentrirana pozornost?

 

*

 

 

3. ZAKON

Budi zahvalan za to što imaš, pa ćeš u svemu izražavati zahvalnost.

 

 

Tko  ne  izražava zahvalnost  ljudima  nika­ da neće  moći  biti zahvalan  Bogu.

• Muhamed

 

 

 

Miruj  i  budi zahvalan.

• Anonimna

 

KOLIKO SE često tijekom dana događa da zastanemo i sa zahvalnošću pomislimo na svo blago kojim raspolažemo?  Zahvalnost može služiti kao snažan magnet koji nam donosi sve veću sreću — ljubav, radost, prilike, zdravlje, prijatelje i materijalna dobra. Oni koji su zahvalni doživljavaju čudesnu ravnotežu u kojoj i da­ ju i primaju. Jedan od zanimljivih aspekata zahvalnosti jest i činjenica da je osjećamo i kada netko čini nešto za nas / kada mi činimo nešto za druge. Edwin A. Robinson primjećuje: »Postoje dvije vrste zahvalnosti — ona iznenadna, koju  osjetimo  kada nešto dobijemo; i ona puno veća i šira koju osjećamo kada daje­ mo«. Zahvalnost u nama njeguje pozitivnu, radošću ispunjenu svi­ jest i ujedinjuje nas s univerzalnim protokom životne energije. Na taj način naši osjećaji zahvalnosti mogu iznjedriti veliko unutarnje zadovoljstvo. Je li iskrena zahvalnost duhovna  odlika  koja  se  u duši poboljšava i širi svakodnevnom primjenom? Plodovi zahval­ nosti raskošni su i donose veliku sreću.

Na koje  sve načine možemo izražavati  zahvalnost?  Kako zahvalnost melankoliju pretvara u vedrinu? Koji su najsnažniji iz­ razi zahvalnosti? Smijeh? Radost? Dobrodušnost? Pohvale? Po­ štovanje? Bezgranična ljubav? Kako postajemo mentalno, fizički i

 

Divno je i ugodno biti zahvalan.

—  Molitvenik   iz

1662.

 

 

Zahvalnost nije tek najveća vrlina, nego i majka svih ostalih

vrlina.

—   Ciceron

 

duhovno privlačniji kada izražavamo zahvalnost i njome ispunja­ vamo srce i um? Zašto nailazimo na sve više dobra čim u svemu počnemo tražiti dobro? Kako se uz zahvalnost budimo i stječemo sve veće spoznaje o većem životnom bogatstvu? Kako nam zahva­ lnost pomaže da život promatramo širom otvorenih očiju? Kako očekivati više od svemira ako ne cijenimo ono što već imamo? Kada smo zahvalni za sve što imamo, život će nam se otvoriti na nove i čudesne načine!

Što kažete na pisanje »dnevnika zahvalnosti«? I to bi mo­ gao biti način »otvaranja unutarnjih očiju« i promišljenog sagle­ davanja života. Dnevnik možete započeti popisom životne imovi­ ne. Navedite svu sreću i dobra koja vam padaju na pamet. Zatim proširite perspektivu i počnite se zahvaljivati za sve više i više to­ ga! Sunce koje je obasjalo vaš novi dan, miris jutarnje kave  ili čaja, miomirisni jorgovan pred kućom, pečenu piletinu i nadjev za nedjeljni objed, za riječi »volim te«.

Može li svaki dan oživjeti od autentičnih trenutaka užitka i pustolovine koji su jedinstveno naši? Na primjer, što bi bilo kada bismo se svakog jutra probudili i radosno uskliknuli: »Hej! Po­ novno sam živ! Vidim! Razmišljam! Kakve mi čudesne darove do­ nosi ovaj dan?« Uz takav početak, dan će vam nedvojbeno prot­ jecati bolje! Svake večeri, prije odlaska na počinak, podsjetite se na nekoliko stvari na kojima ste zahvalni, pa tako i na krovu nad glavom, poslu, zdravlju, prijateljima i udobnome krevetu u kojem će se odmoriti vaše tijelo.

 

Samo njegovanjem vrline cjelovitosti i uzvraćanjem dobrotom na uvrede moguće je postići istinski sklad. Stoga duboka vrlina uvijek

daje ne očekujući zahvalnost.

— Lao Tse

 

Kada um ispunimo srećom i zahvalnošću, može doći do unutarnjeg pomaka u svijesti. Kada se koncentriramo na raskoš i obilje u životu, a ne na ono što nam nedostaje, počinje se pojav­ ljivati čudesan prikaz budućnosti. Naša se svijest mijenja; kao i naše navike. Istinski je važno da u svojoj svijesti stvorimo pros­ tor za poštivanje svega čime trenutačno raspolažemo, kako bis­ mo radosnije živjeli u sadašnjosti. Jedna francuska poslovica po­ dsjeća nas: »Zahvalnost je pamćenje srca«. A ono će pokrenuti je­ dan drevni duhovni zakon: što smo zahvalniji za ono što imamo, to ćemo više dobivati.

 

 

*

 

4. ZAKON

Više učimo kada objeručke prihvaćamo kritiku nego kada izraža­ vamo  kritičke prosudbe.

— J. Jelinek

 

 

 

Umjetničko djelo ni­ kad ne prosuđuj prema manama.

—   Washington

Allston

 

 

Muhu s prijateljeva čela nikad ne ukla­njaj sjekirom.

• Kineska poslovica

 

 

 

 

Zadovolji se dobrim djelima, a drugima prepusti da o tebi govore kako god

žele.

—  Pitagora

 

 

Svejedno je  koga ćeš hvaliti,  no dobro pa­ zi koga ćeš okriviti.

• Edmund Cossee

 

KAKO mi reagiramo kad netko izražava ljutnju ili kritike usmjere­ ne prema nama? Čini se da nam se nude dvije osnovne mo­ gućnosti: možemo se pokušati braniti, ili iz tog sukoba možemo nešto naučiti. Stav obilježen ljutnjom dopušta pojavu emocija bi­ jesa,  okrivljavanja i kritiziranja,  što samo produbljuje sukob.

S druge strane, ako smo voljni naučiti ono što životna si­ tuacija već izražava, možemo li izdignuti svijest iznad osobnosti i čovjekovih ograničenja? Pada li vam na pamet dobar način da za­ počnete postupak učenja? Što kažete na slušanje sugovornikova stava i davanje prilike da iznese svoje osjećaje? Mirno  slušanje potiče smirenost i strpljivost čak i pod pritiskom. Emerson je re­ kao: »Svim je ljudima zajednički jedan um, a kada smjerno slu­ šamo svakako ćemo čuti ispravnu riječ«. Bi li postavljanje odgo­ varajućih pitanja također moglo poslužiti  kao  pozitivan način na koji je moguće doznati nešto više u vezi sa situacijom? Postavlja­ nje pitanja može pomoći nadvladavanju nesporazuma. Tako ćemo možda uvidjeti da zapravo nismo čuli što je naš prijatelj govorio! Jasna je komunikacija iznimno važna.

Prihvaćanje kritike nudi priliku za iskreno propitivanje vla­ stitih vrlina i mana! A takvi povremeni osvrti mogu biti važni i za naš duhovni razvoj. Kad pred sobom imamo pluseve i minuseve karaktera, nismo li lakše u stanju ujednačiti duhovni proračun? Je li nova svijest o vlastitim nedostacima jednostavno način otkriva­ nja programa poboljšanja? Nitko ni  od koga ne očekuje  da živi bez određenih mana  i  pogrešaka.  Međutim,  nije  li  najpoželjnije da učimo i stječemo korist od vlastitih pogrešaka? Kako stojimo s predrasudama? Pridonosi li našem stavu i neznanje? Jesmo li najuravnoteženiji kada su naši stavovi,  ideali i mišljenja razvijeni u jednakijim omjerima?

Što nam se događa kada osuđujemo druge? Koja je razli­ ka između osude i prosudbe? Netko je rekao da kada upremo pr­ st u drugoga, barem tri prsta pokazuju prema nama!  Što  to znači? S jednog stajališta, »osuda« se može opisati kao mentalno ocjenjivanje posredstvom usporedbi i kontrastiranja. Ne bi li ta­ kav postupak mogao biti blagotvoran i u našem životu? Je li to taj

»prosudbeni« dio osude? Vrijedi li to osobito kada se osude iz­ riču kroz duhovno shvaćanje, a ne emocije?

 

Kada netko učini nešto dobro, plješčite mu. Tako ćete usrećiti dvoje

ljudi.

—  Samuel  Coldwyn

 

To me podsjeća na priču o dvojici starih Nizozemaca koji su sjedili na klupi u parku. Primicala se noć i park je obasjavao mjesec. Nedaleko od klupe protjecala je rijeka. S obala je dopi­ rao zvuk zbora cvrčaka. Prvi gospodin, Peter, osluškujući cvrčke, reče: »Cvrčci uistinu vole pjevati«.

 

Stekni naviku da ljude i stvari prosuđuješ u najpovoljnijem svjetlu,

u svako doba i u svim okolnostima.

— St.  Vincent de Paul

 

 

Još nisam upoznao čovjeka koji mi se ni­je dopao.

— Will Rogers

 

John, koji je sjedio do njega, odgovori: »Da, doista znaju pjevati«. U tom trenutku John je začuo pjesmu zbora koja je do­ pirala iz obližnje crkve. Stoga reče: »Prelijepa glazba, zar ne?«

Pete osluhne pa reče: »Da. Kad samo pomisliš da sve to rade pukim trljanjem nogu!«

Svaki od njih čuo je drugu glazbu. Jedan je slušao cvrčke. Drugi crkveni zbor. Život je takav. Stvoritelj nam daje osjetila ko­ jima opažamo svijet, a naš dojam o svakoj situaciji ipak ovisi o tome gdje se nalazimo na osobnome planu. Kako slušamo? Ovisi li to što čujemo o tome odakle dolazimo i kamo idemo?

Kad se nađemo usred sukoba ili nesporazuma, možda bis­ mo mogli načas zastati i promisliti o kreativnoj energiji koja je stvorila i koja održava svemir i sve što u njemu živi, pa tako i nas. Kad se koncentriramo na širu i veću  stvarnost,  kako  se  uopće može naći mjesta ili želje za kritiziranjem ili strogim kritikama drugih  ljudskih  bića?

 

 

O sebi sudi iskreno, pa ćeš o drugima suditi milosrdno.

— John   Mitchell  Mason

 

 

 

Bez prestanka oblikujemo karakter i sudbinu svojega ži­ vota. Dio čovjekova postojanja sastoji se i od spoznaje da u sva­ koj situaciji možda i nismo besprijekorni. Neslaganje nije ujedno i napad na našu osobnu vrijednost. Je li moguće da jednostavno trebamo otvorenije promotriti sebe i svoje misli i osjećaje? Net­ ko je lijepo rekao: »Više učimo kada objeručke prihvaćamo kriti­ ku nego kada izražavamo kritičke prosudbe«.

 

*

 

5. ZAKON

Koje         talente       možemo         razviti?       —        Andersen

 

 

Ne skrivajte nadare­ nost, jer je stvorena za vas. Čemu služi sunčani sat u hladu?

• Benjamin Franklin

 

 

 

 

Sviće samo onaj dan koji dočekujemo budni.

—   Henry   David

Thoreau

 

JESTE LI KADA stekli dojam o beskonačnosti? Možda ste ga osje­ tili kao sve veću svijest o tome da su ljudi spoznali tek sićušni dio nepregledne i čudesne stvarnosti svemira. Osjećaj bezgraničnos- ti može se pojaviti kad počnemo uviđati da se kreativnost ubrza­ va i da je naš potencijal za razvoj i otkrivanje neograničen. Zašto nam je Stvoritelj pružio takve prilike? Bi li ključ mogao ležati u spoznaji da nam je Bog namijenio vrhunski životni smisao? S ob­ zirom na pravo da sami odlučujemo, što ćemo odabrati i učiniti sa sobom, svojim darovima i sposobnostima? Bi ii jedan od iza­ zova u ovome životu mogao biti i otkrivanje i razvijanje naših da­ rova i sposobnosti? Tolike mogućnosti i prilike mogu se naći unu­ tar našeg domašaja. Koje talente možemo razviti? Zašto bismo uopće prihvaćali uobičajeno kad možemo iskusiti veličanstveno?

Valdas Adamkus dokazao je i sebi i svijetu da čovjek može postići ono što je zamislio. Vaidas se u Sjedinjene Države dose­ lio iz Litve i nakon višegodišnjeg marljivog rada, došao do po­ ložaja cijenjenog, visoko pozicioniranog i odlikovanog državnog dužnosnika. Zamislio je i proveo velik program ekološkog čiš­ ćenja Velikih jezera i od predsjednika Ronalda Reagana dobio najviše priznanje koje se dodjeljuje vladinim dužnosnicima. Godi­ ne 1991. Litva je stekla neovisnost i Vaidas je shvatio da se želi vratiti i svojoj domovini pomoći onako kako je pomogao i Ameri­ ci.

 

 

Odgovorni ste za da­ rove koji su vam

povjereni.

—  Henry  F  Amiel

 

Godine 1998. u dobi od sedamdeset jedne godine, kad se mnogi povlače u mirovinu, Vaidas Adamkus postao je litvanskim predsjednikom. Kad su ga upitali zašto se u toj dobi kandidirao za tako zahtjevno mjesto, Vaidas je odgovorio: »Život ne poznaje granice«. Nadahnuće ga je nagnalo da pomogne čovječanstvu i stoga je pronašao način da to i ostvari!

Nadahnuće se smatra trenutkom u kojem se stječe pristup beskrajnoj božanskoj inteligenciji te zahvaljujući tome dolazi  do novih spoznaja. Nerijetko nastaje kad nešto u našem svijetu, bilo unutarnjem bilo vanjskome, zapali unutarnju iskru iz koje se rađa zamisao. Je li stoga sljedeći korak u osiguravanju prostora za raz­ voj zamisli u našoj svijesti? Imamo dopuštenje za beskrajno uče­ nje,  beskrajnu ljubav,  beskrajan razvoj i beskrajno izražavanje.

Odakle onda početi? Postignuća ne moraju biti junačka ni­ ti grandiozna da bi ilustrirala tu neograničenost. Što volite radi-

 

Uložite sav napor kako biste se istak­ nuli po nekoj  nada­

renosti.

— Seneka

 

ti? Raspolažete li talentom ili sposobnošću koja nije u cijelosti iz­ ražena? Biste li bili zadovoljniji i sretniji kada biste u tom pod­ ručju postigli više? Jeste li uvjereni da to možete? Što biste mog­ li  učiniti  kako  biste  dodatno  razvili  određeni  dar?  Sto  možete odabrati kako biste poboljšali sposobnosti? Jeste li se pripremili za to što želite? Odnosite li se prema darovima i sposobnostima s  poštovanjem  i  dostojanstveno?  Osjećate  li  gorljivost  u vezi  s razvijanjem nečega u čemu ste dobri? Trebate li nekako promije­ niti ponašanje? Jeste li samome sebi pružili sve prilike za uspjeh? Koje nam sposobnosti i aktivnosti donose osjećaj korisno­

sti i pozitivnih ishoda? Donosi li nam napredovanje prema cilju lakoću srca i čudotvorno djeluje na našu dušu? Kako? Ako ne, zašto?

 

 

 

Poboljšanja iziskuju promjene; biti savršen znači često se mijenjati.

—   Winston   Churchill

 

 

 

Kad su nam namjere duboke, iskrene i pune ljubavi, boža­ nska sila pružit će nam prilike da ostvarimo plan. Naša žudnja za istraživanjem, pustolovinama i invencijom ima svrhu. Ushit koji osjećamo zbog vrhunskih ostvarenja zahvaljujući pogodnom dje­ lovanju može obilježiti naše putovanje kroz vječnost.

 

 

Naglasci • •

 

1. Kako naša volja oblikuje naš život i aktivnosti?
2. Kako biste opisali riječi: »Uskladiti vlastitu volju s onom što nam želi Bog«?
3. Zašto je korisno osjećati zahvalnost za poteškoće kao i za do­ bitke?
4. Prihvaćanje kritike može ponuditi priliku za iskreno i objekti­ vno procjenjivanje vlastitih vrlina i mana!
5. Kako biste odredili pojmove »osude« i »prosudbe«?
6. Imate li neki dar ili sposobnost koja nije u potpunosti izraže­ na?
7. Koji vaš dar ili sposobnost donosi osjećaj razvoja, koristi i za­ dovoljstva?

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

PRIČA O BUDDHI

 

Princ koji se prerušio u prosjaka sedam je godina tumarao zem­ ljom u potrazi za mudrošću. Obilazio je samostane i s redovnici­ ma razgovarao o istini koju otkrivaju Vede. Međutim, nije uspije­ vao doći do odgovora na pitanja koja je postavljao tijekom potra­ ge za prosvijetljenošću. U pojedinim trenucima obuzimala ga je obeshrabrenost. Ali je nastavljao potragu. Živio je asketski, neri­ jetko postio dok se ne bi onesvijestio. Postajao je sve slabiji i sla­ biji, no ne i mudriji. Na koncu je zaključio da takvo žrtvovanje ne vodi do mudrosti. Počeo je jesti i povratio je snagu. Um mu se razbistrio i tako je nastavio potragu.

Jednog je dana sjeo pod divlju smokvu radi meditiranja. Zarekao se da se s tog mjesta neće ni pomaknuti dok ne dođe do mudrosti koju traži. Tako je sat za satom sjedio pod stablom, koncentrirao se na sve što je doznao iz Veda. Usredotočio se na ono što prihvaća i ono što odbacuje. Lice mu se iznenada ozari­ lo od radosti i tako je uskliknuo: »Prvi životni zakon glasi: Iz dob­ ra mora izići dobro, iz zla zlo. To je Ključ mudrosti«.

Princ je dobro znao da to nije nikakva novost. Riječ je o zakonu Karme kojem nas poučava hinduizam. Međutim, iz tih je pojmova izvukao nove zaključke. Još sedam dana sjedio je  pod tom smokvom (danas se naziva stablom Bo, Stablom mudrosti), pripremajući se za odgovore na sva pitanja koja bi mu mogli pos­ taviti u vezi sa zaključcima do kojih je došao. Zatim je otputovao u grad Benares, okupio nekolicinu redovnika i njima održao prvu propovijed — danas je poznata pod nazivom »Propovijed iz Be- naresa«.

Kad je dovršio govor, legenda kaže da ga je jedan od re­ dovnika upitao:

»Jesi li ti bog?«

»Nisam«, odgovorio je Gautama.

»Onda  si  svetac?«

»Nisam«, odgovorio je odmah ovaj.

»Ako nisi ni bog ni svetac, što si onda?«

»Samo sam budan«, odgovorio je princ Gautama.

Od tog dana učenici i sljedbenici zovu ga  Buddha,  što znači Probuđeni ili Prosvijetljeni. I to su korijeni jedne velike re­ ligije.

— iz knjige  Kakva su vjerovanja u velikim religijama