P e t i    tjeda n

 

 

 

1. ZAKON

Davanjem se razvijate.         —       Anonimna

 

 

 

Postoje dvije vrste zahvalnosti: iznenad­ na zahvalnost koju osjećamo kada nešto uzimamo; i ona veća i šira zahvalnost koju osjećamo kada daje­mo.

—  Edwin Robinson

 

VELIKI ENGLESKI PJESNIK George Herbert išao je na koncert kada je naišao na prodavača čiji  je konj  pao  pod,  kako  se  činilo,  veli­ kim teretom.  Herbert  mu  je  pomogao  da  rastereti  konja,  pridig­ ne ga  i  ponovno  natovari.  Pritom  je  umrljao  odjeću  blatom.  Ka­ da je došao na koncert, dio  njegovih  prijatelja  šokirao  se  uvid­ jevši u kakvom mu je stanju odjeća. Kada im je objasnio što se dogodilo, upitali su ga: »Kako si se mogao toliko nisko spustiti i pristati  na  tako  nešto?«

 

Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti...

jer Bog ljubi vesela darivatelja.

— Korinćanima II 9:6-7

 

 

Herbert je odgovorio: »To što sam učinio u ponoć će zvučati kao najljepša glazba, a da sam samo prošao pokraj njih, u meni bi cijelo vrijeme odzvanjao neskladan zvuk.«

U današnjem svijetu duša koja je budna i otvorena davanju i primanju nailazi na nebrojene prilike. Koliko ih često koristimo? Što je uopće prilika? Bi li jedan od opisa mogao glasiti i ovako: nebeski poziv da ispunimo najviši oblik vlastite sudbine? Bi li pri­ lika mogla biti i mogućnost da činimo i postanemo nešto čudes­ no?

 

Često se događa da situacija koja izgleda kao da je opte­ rećena teškim elementima čovjekove potrebe prerasta u priliku za čudesne i beskrajne mogućnosti. Ne bi li bilo mudrije ne okreta-

 

Vlast kakvu ima nad sobom, čovjek nika­ ko i nigdje ne može nadmašiti ili nešto drugo nadzirati  ispod

te razine.

—  Leonardo  da  Vinci

 

ti glavu od iskustava, kakvo god bilo, nego tražiti lekciju ili dar koje donosi iskustvo? U svakom trenutku tijekom života, možda i skriveni od čovjekovih očiju,  univerzalni oblici energije oslo­ bađaju se u područje u kojem se nalazimo sa svakodnevnim za­ daćama. Je li moguće da ti oblici energije sadrže bit Stvoritelje­ ve ljubavi i jednostavno čekaju našu pozornost i kreativnost? Ka­ ko je načelo davanja i primanja povezano s našim životnim isku­ stvima?

 

Ne znam što vam donosi sudbina, no sigurno je jedno: među svi­ ma vama jedini će biti sretni oni koji su nastojali služiti i koji su

pronašli način da služe.

—  Albert   Schweitzer

 

 

 

Sva su Božja stvore­ nja dio Njegove obi­ telji; a on je najljub- Ijeniji Bog koji naj­ veće dobro čini Božjim stvorenjima.

—  Islamska  izreka

 

Davanje je važnije od primanja, a oni koji daju nesputano doživjet će nagradu za velikodušnost. Kako možemo davati? Možemo li pružati pomoć u području u kojem naš »dodir« može ostvariti bitan utjecaj? Nudimo li poticaje i pomno oblikovane ra­ zumne savjete u odgovarajućim situacijama? Vraćamo li svijetu sposobnosti, dar, inteligenciju i materijalni uspjeh kojima smo obdareni na svrsishodan način koji pomaže čovječanstvu? Dono­ si li to što dar i sposobnosti ulažemo za dobrobit čovječanstva nagrade i u materijalnom i u duhovnome smislu? Je li i davanje važnim dobrotvornim organizacijama, korisnim istraživačkim pro­ jektima i organizacijama koje se bave vjerskim odgojem također važan doprinos napretku čovječanstva? Je li posvećivanje većeg dijela našeg vremena i energije vrijednim ciljevima ulaganje koje će se isplatiti na mnogim razinama?

Farmer se ne rješava cjelokupnog uroda nego dio žita zadržava i za sjeme. Kada određeni dio vremena i energije pos­ vetimo i Božjem radu, smatramo li to doprinosom u obliku sje­ mena koje može dovesti do nove žetve? Ako ne sijemo ništa, ka­ ko ćemo žeti? I prihvaćamo li dobrotu koja u naš život ulazi sa zahvalnošću?

Davanje donosi osjećaj sreće i uspjeha. Davanje može do­ vesti do većeg davanja i prerasti u plodonosan način života. Riječ je o ciklusu koji se obnavlja na pozitivan način. I tijekom cijelog procesa, naš osjećaj zahvalnosti i gorljivosti također se može po­ većavati. Jesmo li istinski brižni čuvari onoga što primamo? Ko­ ristimo li na pozitivan način što smo primili, kao onaj čovjek u priči o talentima, možemo li i mi čuti divne unutarnje riječi: »Bio

 

Davanje, učenje to­ leranciji, priznanja i odobravanje tuđih postupaka, fleksibil­ nost koja omogućuje dozrijevanje i učenje

• donose sreću, sklad, zadovoljstvo i To su odlike bogatog

života.

• Jack Yewell

 

si  vjeran  nad  malim,  zato  ću  te  nad  velikim  postaviti«  (Matej 25:21)?

Može li i davanje biti ispit zrelosti? Iz jedne perspektive, oni koji su istinski »odrasli« daju. Nezreli ne daju. Sveto nas pis­ mo uči da svatko tko među nama želi biti prvi, prvo treba svima služiti. Ima li uopće većeg dara od pomaganja drugima? Kako shvatiti duboko značenje riječi »Nikada ne možemo davati više od boga«? Je li život bez davanja isprazan? Kako su tijesno poveza­ ni duhovni napredak i materijalni uspjeh?

Je li istinski uspjeh plod razvijene svijesti o svemu dobro­ me? Bi li jedan od najboljih načina razvoja te svijesti mogla biti spoznaja Stvoritelja kao izvora svega dobroga? Jedna od najvećih povlastica može se sastojati od preuzimanja inicijative u vezi s načinom na koji živimo. Razmislite o sagledavanju situacije koja vas okružuje iz perspektive određivanja prilika za izražavanje da­ rova i sposobnosti. Pronađite načine na koje ćete davati i zatim počnite davati srcem punim ljubavi. Jedan od ključeva uspjeha sastoji se u spoznaji da istinski uspjeh nema veze s dobivanjem; on je plod davanja. Napredovati i ostvarivati uspjeh možemo ka­ da nastojimo pružati veću kvalitetu i nuditi manju cijenu, umjes­ to da se koncentriramo samo na ono što ćemo sami dobiti.

 

*

 

 

2. ZAKON

Sadrži li riječ »religija«  i pojam  autoriteta,  dok riječ »duhovno« ukazuje              na                    napredak?                   —        Andersen

 

U svojoj su vjeri toli­ ko neravnopravni da svatko svojim putelj- kom dolazi do raja.

• Daniel Defoe

 

U KNJIZI  Dosezanje  vrhunaca: Psihologija  duhovnog života dr. Marvin Gawryn piše:

Religija je krajnje kontroverzna tema. Kritičari je opisuju kao glavni izvor ratova i mržnje među ljudima, psihološku štaku koja ljude potiče na slabost i nerealna očekivanja u vezi sa živo­ tom. ..  pregaženi relikt, praznovjerni ostatak iz vremena prije po­ jave znanosti.

Zagovornici religije, s druge strane, tvrde da pojedincu može donijeti sreću, a narodima mir, da je riječ o zraci svjetla koja nas vodi na putovanju nestabilnim svijetom,  da je život bez

 

Moja je zemlja cijeli svijet, a religija dob­

ročinstvo.

— Thomas  Paine

 

nje prazan i da čovjekovo preživljavanje i napredak ovise o prih­ vaćanju vjerskih načela života.

Kako  je  moguće  da  ljudi  tako  različito  gledaju  na  je­ dinstveni fenomen religije?

 

Jedna od zanimljivih spoznaja govori i da nas kultura,  ra­ sa i religija često najodlučnije svrstavaju u suprotstavljene tabore. Bismo li jedan od mogućih odgovora mogli izvući iz spoz­

naje da »religija« i »duhovnost« nužno nisu jedno te isto? U poje­ dinim slučajevima riječ »religija može obuhvaćati i pojam autori­ teta, dok riječ »duhovnost« može značiti napredak. Kako? Izrazi

»religija«, »religijski« i »religiozno« često se odnose na društvene organizacije koje su stvorile skupine vjernika istomišljenika. Na primjer, neke vjerske organizacije zahtijevaju potpunu odanost prema instituciji i vođama. Predanost može prvenstveno biti us­ mjerena prema instituciji, a tek sekundarno prema Bogu.

 

Veliki su oni koji uviđaju da je duhovno jače od svake materijalne

sile, da svijetom vladaju misli.

—- Ralph Waldo Emerson

 

Dio religije nikako ne može biti nametanje religije.

—   Tertullian

 

Izraz »duhovno« može se odnositi na unutarnje osobno is­ kustvo pojedinca koji je doživio božansko. »Duhovnost« znači je­ dinstveno božansko iskustvo pojedinačnog vjernika. Potiče raz­ mjenu važnih spoznaja među ljudima. Duhovnost može služiti kao prijenosnik viših potreba za izražavanjem korisnog služenja. »Du­ hovnost« je tako prvo posvećena božanstvu, a ne organizacijskim, individualnim ili materijalnim ciljevima.

Može li tako jedan primarni cilj religije, zajedno sa svim raskošnim ceremonijama i tradicijama, privući našu pozornost i pripomoći otvaranju našega uma i srca kako bi se u nama otkrio i prikazao Božji duh? Nude li korisna načela koja su razvile čov­ jekove religije dokaze o temeljnoj nevidljivoj stvarnosti i beskraj­ noj mudrosti? Marcus Bach još je prije više desetljeća zapisao da svaka vjerska tradicija nudi drukčiji put do vrha planine, vrha na kojem dolazi do dubljeg i potpunijeg sjedinjenja s Bogom — du­ hovne svijesti koja nadilazi sve »religije« od kojih je netko počeo. Ne razlikuje li se vjersko naslijeđe našega svijeta upravo po tim drukčijim pristupima? Je li svaka religija izlog za još jedan put na kojem se čovjek može upoznati s raznim vidovima beskrajnog božanstva? Možemo li s takvog stanovišta prigrliti vjerske razno-

 

Duhovno savrše­ nstvo čovjeka sastoji se u njegovu preras­ tanju u inteligentno biće — biće  koje zna sve što je u sta­

nju naučiti.

—   Maimon

 

likosti među ljudima? U jednome smislu riječi, raznolikost naših vjerskih tradicija, kulturno  bogatstvo naše duhovne povijesti, mogli bi biti povodom za slavlje, prilikom za učenje od drugih i stjecanje gorljivosti  koja će  nam omogućiti daljnja istraživanja.

Božanski Stvoritelj katkada se naziva »beskonačnom inte­ ligencijom«. Može li se čovjekova svijest aktivirati zahvaljujući duhovnim postupcima kakva je i molitva? I može li ta aktivacija u čovjekovoj  svijesti   iznjedriti   više   oblike   izražavanja   duhovnosti? Bi li to moglo biti ono što neki ljudi opisuju kao »proživljavanje duhovnog života«, prije nego »religioznost«? Bi li se vjersko nap­ redovanje moglo  pojačati  ako  se  dodatna  istraživanja  usmjere prema dokazima za raznolike manifestacije beskonačne inteligen­ cije?

 

Čini se da se u suvremenome svijetu informacije o duhov­ nome ubrzano množe. Usred društvenog i kulturnog napretka, mogu li vjerska istraživanja poslužiti kao pozornica napretka du­ hovno motiviranih pojedinaca? Može li vjerska intuicija ponuditi širi put do napretka prilagođavanjem žarišta, njegovim prem­ ještanjem s obreda i doktrine na osobno iskustvo prednosti du­ hovnog života? Treba li »religija« odustati od borbe sa supar­ ničkim doktrinama i tragati za prijelomnim istinama koje su u po­ zadini tradicija svih najvećih svjetskih religija? Kako zajednica pojedinaca s duhovnim ciljevima i vizijama može snažno podupi­ rati potragu za životom prema višim kategorijama vrijednosti i plemenitim ciljevima?

Jedna od najčešćih zabluda u naše doba govori da su zna­ nost i religija u sukobu, da su nekako suprotstavljene. Može li se zrela religija širiti i postati još korisnijom zahvaljujući znanosti i statističkim  istraživanjima?

Hoće li uvijek postojati istine više kategorije koje će biti moguće otkrivati? Naši sadašnji vjerski stavovi, iako su svakako vrijedni i dostojni, vjerojatno nisu ni konačni ni potpuni. Razvoj duhovnosti znači stalno dodavanje novih spoznaja onome što već znamo.

 

 

*

 

3. ZAKON

Obitelj koja zajedno moli ostaje na okupu.  — Izreka

 

 

A kako nam služi sr­

ce? Molitvom.

—  Židovska   izreka

 

 

Najbolje moli koji najbolje voli.

Sve stvari, i velike i

male; Jer dragi  Bog koji vo­

li nas, Sve je stvorio i sve

voli.

—  Samuel  Taylor

Coleridge

 

BI LI ČOVJEK hotimice tjedan-dva živio bez hrane? Vjerojatno ne bi! Redovito konzumiranje hrane važno je za zdravlje i funkcional­ nost fizičkog bića. Bez nužnih hranjivih tvari koje nalazimo u hra­ ni, gubili bismo energiju, um bi nam prestao normalno funkcioni­ rati i tijelo bi nakon nekog vremena umrlo.

Jednako kao što je redovita fizička hrana nužna za održa­ vanje tjelesne energije, nije li nam tako potrebna i redovita du­ hovna hrana kako bismo održali duhovnu snagu? Leži li jedan od temelja aktivnog, zdravog i svrhovitog života u razvijanju navike svijesti o našem mjestu unutar božanske  beskonačnosti?  Bi  li naša osobnost bez trajnog duhovnog učenja ostala ispražnjena i neuhranjena? Bismo li se tada osjećali izoliranima, prestrašenima i nedostojnima? Mogu li se bez duhovne energije mijenjati naši stavovi, pa da tako postanemo emocionalno nestabilnima i neto­ lerantnima? Kako duhovno nadahnuće i spoznaje služe kao faktor koji nam daje novu energiju? Krajnji  je zaključak da je molitva nedvojbeno snažna.

Svakodnevno razdoblje prisne povezanosti s bezgra­ ničnim, vječnim Stvoriteljem može nam davati sve veću duhovnu snagu i gorljivost za suočavanje s izazovima svakodnevnog živo­ ta.

 

Molitva može postati velikom prednošću u svim aspektima svakodnevnoga života. Molitva zahvalnosti može nas uzdignuti do novih visina, rezultata i spoznaja. Molitva nam pomaže da uvidi- mo kako smo tek neznatan djelić  svega što je  Bog stvorio,  ali nam istodobno  pomaže i  da dođemo  do izraženijeg osjećaja je­ dinstva sa Stvoriteljem. Postanemo li poniznim pomagalom u Stvoriteljevim rukama i raščistimo li kanale  za  njegove  ciljeve, moći ćemo postići više nego kada ne uviđamo to jedinstvo. Što se može dogoditi kada naša molitva preraste u ovakav oblik: »Neka riječi koje izgovaram i djela koja činim budu u skladu s Božjim ciljevima i na korist cjelokupnome čovječanstvu«? Ako je to naša iskrena molitva, hoće li naši rezultati biti uspješniji i trajniji? Je li molitva uzrok doživljavanja veće životne radosti? Uzdiže li ustraj­ na molitva karakter?

Poslovni čovjek često se tijekom dana moli: »Budi volja tvoja«. Ima dojam da mu takav pristup pomaže da um očisti od svih  predrasuda,  kako  bi  se  potpunije  predao  percepciji  božan-

 

Zagledaj se unutra i u trenu ćeš ovladati Vidljivim  i  Prazni­

nom.

• Seng-T'san

 

 

 

Jer Veliki je duh svu­ gdje; čuje sve što je u našem umu i srcu, i ne treba mu se ob­raćati glasno.

• Crni Jelen

 

 

Prestanite i znajte da sam ja Bog.

—  Psalmi  46:11

 

skog usmjeravanja. Kada tako molimo, um nam više nije u suko­ bu ni s jednom osobom ili situacijom. Poboljšava li se neizmjer­ no naša sposobnost donošenja odluka kada um i srce nastojimo dovesti u prisniji dodir s božanskim i u jedinstvo s univerzalnim ciljevima? Može li molitva poslužiti kao kanal  za  pojačanu jas­ noću uma i dubinu spoznaja koji mogu biti presudni faktori plo­ donosnog života?

Kako reagiramo kada pomno pripremljeni planovi doživlja­ vaju neuspjeh? Kako reagiramo kada se netko s nama ne slaže? Kako reagiramo kada nas vrijeđaju teške riječi? Kada dolazi do neugodnih situacija, možemo li se prisjetiti da smo čak i usred stresa i napora svakodnevnog života prvenstveno i iznad svega duhovna bića? Možemo li shvatiti da živimo, krećemo se i posto­ jimo unutar božanskog stvaranja, te djelovati sukladno tome?

Kada molimo s obitelji, bilo da tu »obitelj« čine roditelji, bake i djedovi, braća, sestre ili skupina bliskih prijatelja, želimo ući u mjesto tišine, mudrosti i mira. Takvo iskustvo može zali­ ječiti povrijeđenost, smiriti bijes, potaknuti  ljubav  i  oprost,  te nam pomoći da se sjetimo koliko smo jedni drugima važni.

Unutar obitelji do molitve može doći i kada općenite riječi više nisu djelotvorne. Ako ste se kući kada vratili povrijeđeni, raspršenih iluzija ili u strahu, a netko vas je bez riječi uhvatio za ruku i zatim vas iskreno utješio, s tom osobom zajednički ste ušli u područje obilježeno molitvom. Ako  doživljavamo  poteškoće  u vezi s drugom osobom ili se borimo s teškom situacijom, molitva nam pomaže da poboljšamo odnos. Možemo se moliti za dobro­ bit drugih. Kada obitelj odluči moliti na svoj način, sukobi  se počinju rješavati, a ljubav se pojačava. Tako se rješavaju i osjećaji odvojenosti.

Djeluje li molitva ponajprije na  osobu  koja  moli?  Kako nam molitva pomaže da postanemo osjetljiviji  na  duhovno vođenje? Kako molitva može ojačati naše duhovne vrijednosti i plemenite ciljeve? Kako molitva pokreće osjetljivost prema drugi­ ma i prema uzvišenim idealima? Po čemu je molitva ključan sas­ tojak u duhovnome životu aktivnog karaktera koji se  razvija? Zašto djelotvorna molitva mora biti izraz naših iskrenih duhovnih želja?

Kaže se da je molitva način života, a ne tek niz odvojenih činova. Riječ je o stavu duše koji se neki put izražava riječima, ali djeluje najbolje kada dopire  nijemo,  iznutra. Molitva se naziva i

»kućnim životom duše«. Riječ je o radu i cilju duše koja obitava u božanskome.  Njezina elokventnost može se  izraziti djelima,  a

 

dah u obliku težnji. Molitva može biti neprekidna poput disanja i, baš kao kod disanja, može biti riječ o udisanju čistog  raja  na zemlji!

Stvoritelj je neizmjeran izvor duhovne snage. Život u sta­ vu molitve nalik je na putovanje s božanskim suputnikom koji nas prati kamo god krenemo, suputnikom s kojim o svemu možemo razgovarati kad god poželimo. Ta se spoznaja s vremenom može pretvoriti u naviku, a naši se dani tada ispunjavaju radosnom svi­ ješću i interakcijama s božanskim.

 

*

 

 

4. ZAKON

Ne uspiješ li otprve, pokušavaj još, još, još.

— William Edward Hickson

 

 

Što vam je dano zo­ ve se dar;  a što s tim učinite  bit će vam

nagrada.

—  Gary  Moore

 

 

 

Čovjek se slobodno može ponašati kako hoće i sam gospodari svojim odlukama.

—  Konfucije

 

KOLIKO SMO GORLJIVI U vezi s planiranjem ciljeva? Kako bismo opisali izreku koja kaže da je »uspjeh putovanje, a ne odredište«? Ako se povremeno susrećemo s frustracijama, odgađanjima, ra­ zočaranjima ili nečim što nalikuje na »neuspjeh«, kako se vratiti na pravi put i nastaviti dalje marljivo i svrsishodno? Kako optimi­ zam opisati kao neizmjeran izvor energije u pozadini napretka i uspjeha?

Kada se čini da je napredovanje usporeno,  ili da nije ne­ posredno  vidljivo,  koliko je važno  »nastavljati  put«? Jesu  li  od­ gađanja  u ostvarivanju  životnog cilja  prilika  za  osvrt  na pojedi­ nosti izvorne svrhe koja je kod zamišljanja služila kao takav poti­ caj? Bi li strpljivost i, možda, stručni savjeti pomogli u ostvariva­ nju sljedeće prekretnice? Pozitivno djelovanje i ustrajnost uistinu se dugoročno isplate. Mnogi uspješni ljudi mogu potvrditi posto­ janje mnoštva poteškoća nadvladanih na putu do ostvarenja cilja.

Jedan od aspekata čovjekove prirode koji nas odvaja od ostalih stvorenja naziva se i »imaginativnom mudrošću«. Raspo­ lažemo sposobnošću percipiranja stvari kakve mogu biti! Potječe li naša sposobnost pretvaranja »slona u miša« od istine prema ko­ joj svatko od nas živi, kreće se i postoji u neograničenom, vječitom Stvoritelju? Što može bolje poticati motiviranost od uz­ budljive vizije ili cilja, u priliku za njegovo provođenje u stvarnost? Postoji li osobita energija »privlačenja« kada je  čovjek  pos­ većen korisnim i plemenitim ciljevima? Je li to možda čudo krea­ tivnosti? Postoje li granice u vezi s realističnim  ciljevima kada su naš  dar,  energija  i  ciljevi  usmjereni  prema  služenju  s  ljubavlju?

 

Činite dobro koliko god možete, svim raspoloživim sredstvima, na sve moguće načine, na svim mogućim mjestima i svima koji su vam dostupni. — John Wesley

 

Sjećate li se trenutaka kada ste kao dijete, tinejdžer ili od­ rasla osoba imali prilike »pokušati ispočetka«? Ako  ste  željeli nešto postići, na primjer naučiti klizati, vjerojatno ste pri svakom novom izlasku na led bili malo bolji i spretniji. Štoviše, dok ste učili klizati,  vaše je  tijelo vjerojatno  prvo utvrdilo kako pasti na led a da se ne ozlijedi! Učenje opuštanja, podmetanja nogu ili ko­ trljanja postali su važni kako ne biste glavom udarili o led. Vje­ rojatno ste se podizali sa smijehom i pripravni pokušati ponovno. Niste razmišljali o neuspjehu zbog uživanja u sportu i, moguće, instinktivne svijesti da ustrajnošću možete ostvariti zadani cilj!

Život od nas često traži fleksibilnost. Kako se svjesnom odlukom suočavati sa zahtjevima, mogućnostima i  pozivima  na koje svakodnevno nailazimo? Trebamo li slijediti uzbudljiv put prema doživljavanju višeg oblika osobnog i duhovnog razvoja i ši­ renja granica? Jesu li ljudi koji češće uspijevaju u ostvarivanju ci­ ljeva oni koji su prilagodljivi,  kreativni,  domišljati, marljivi i koji objeručke prihvaćaju raznolikost bogatih prilika koje nam život nudi?

U svojoj knjizi Prijatelji srca Alan Cohen opisuje posti­ gnuća dr. Georgea Washingtona Carvera:

 

Kada pogledamo kikiriki, većina nas vidi kikiriki. Kada se duboko zagledamo u kikiriki, dr. Carver... je vidio više od 300 načina primjene tog malenog ploda, a među njima su bili i de­ terdžent, pjena za brijanje, bjelilo, melem, papir, tinta, sintetička guma, mazivo, linoleum, šampon, kava itd. Usto je otkrio i 118 načina primjene krumpira. Ukratko, prihvaćao je dano, spozna- vao koliko je to nešto dragocjeno, i na temelju toga služio svije­ tu.

Je li dr. Carver bio nadahnuti genij ili osoba visokorazvije­ ne vizije — ili i jedno i drugo? U čemu bi, ako je uopće ima, bi­ la razlika?

 

Svaka  je  okolnost  dobro  ishodište  za  kreativnost.  Onaj

»smireni tihi glas unutra« uvijek se obraća nama. Jesmo li voljni slušati božansko nadahnuće i potom nešto poduzeti? Usudimo li se stupiti na nepoznato tlo i iskušati nova iskustva? Možemo li »revi- talizirati« neostvareni cilj i još jednom pokušati doći do uspjeha? Kakav god bio naš cilj, jesmo li se iskreno predali »davanju svega od sebe« i odvažnome nastavljanju  puta?  Budite  svjesni  činjenice da možemo postavljati nove ciljeve ili mijenjati smjer životnog pu­ tovanja a da ne doživljavamo neuspjeh! To što činimo ili koliko to nešto činimo dobro nemojmo miješati s vlastitom vrijednošću. Vri­ jednost svakoga od nas kao ljudskog bića potječe iznutra i dio je nas jednako kao i naše srce i naš mozak!

 

 

Iz nebrojenih stvari koje čuješ izvuci dobro i toga se pridržavaj; iz mnogih stvari koje vidiš izvuci dobro i zapamti ga. — Konfucije

 

 

Možemo li priznati pogrešku? Ako smo pogriješili u vezi s evidencijom čekova ili zaboravili nešto popraviti na autu, možemo li jednostavno reći »Zeznuo sam stvar« i pokušati ispraviti situaci­ ju? »Ne uspiješ li otprve, pokušavaj još, još, još«. Riječ je o koris­ noj misli o kojoj valja voditi računa kada nam je stalo do izvorno­ ga cilja.

U knjizi savjetnika za ulaganja Garyja Moorea Duhovna ulaganja čitamo:

 

Kada smo usredotočeni i radimo na ostvarivanju ciljeva, sje­ timo se moćnog duhovnog načela služenja drugima. Sav trud, mis­ li, pripreme i nadarenost koje možete upotrijebiti možda neće do­ vesti do istinskog uspjeha ako dio plana nije i pomaganje drugima. U radu, odnosima i duhovnome životu, održavanje stava »Što mogu dati?« umjesto »Što mi možeš dati?« donijet će vam obilne koristi... Sposobnosti i darovi koje ste dobili ne pripadaju vama. Sa­

mo ste ih dobili na posudbu — s povjerenjem — kako biste od njih stvorili što god možete za napredak čovječanstva. Uspjeh izravno proistječe iz svakog dobrog djela, svakog čina dobrote i veliko­ dušnosti. Ako život na svim razinama vodite tako da činite dobro, bit ćete zadovoljniji ishodima.

 

 

*

 

5. ZAKON

U sebi vidite sve, a sebe u svima. — iz Upanišada

 

 

Oni koji u sebi vide sva stvorenja, a sebe u svim stvorenjima ne poznaju strah.

Oni koji u sebi vide sva stvorenja i sebe u svim stvorenjima ne poznaju tugu i

bol. Kako raznolikost života može zavarati onoga tko vidi nje­ govo jedinstvo?

—  Iša  Upanišad

 

NA KAKVOM PLANETU želite živjeti? Koliko su veliki vaši snovi? Koje nas iluzije odvajaju od drugih? Kako globalnome društvu pomoći da potiče altruizam i plemenitost ciljeva? To je vjerojatno lakše reći nego učiniti, ali zagledajte se u svoje srce. Zameci za­ misli za poboljšanja za kojima žudimo već bi mogli biti u nama, a to je divan početak. Želja za boljom budućnošću može napredo­ vati zahvaljujući naporima svakog pojedinca. Služimo li kao ko­ risna pomagala u rukama neograničene ljubavi?

Neki ljudi prirodno nas privlače više nego drugi. Njih obično biramo za prijatelje. Unutar šire perspektive možemo li spoznati da su ljudi širom svijeta naša braća i sestre, naši prija­ telji? Jesmo li voljni u drugima vidjeti sebe, a u sebi druge? Za to je vjerojatno potrebno malo introspekcije i propitivanja duše. Na koje je načine moguće pripomoći da se ta vizija pretvori u stvar­ nost? Kako se razvijati  promatranjem  svakodnevnih  situacija  uz nov pristup i s višeg gledišta? Razvijamo li svijest kada postane­ mo svjesni važnosti dijeljenja ljubavi i brižnosti sa svim Stvorite- ljevim djelima? Kada postanemo svjesni sljedećeg šireg životnog konteksta, hoćemo li, već po samoj prirodi svojega bića, krenuti naprijed? Njegovanje sve budnije svijesti može biti ključno za uočavanje »šire slike« o sebi, kao i beskonačnih razmjera božan­ skoga.

 

 

Mi smo istraživači, a najintrigantnije novo područje u naše je doba čovjekova svijest. Naša potraga za otkrivanjem »nove priče« čov­ ječanstva — priče koja toliko udružuje znanost i duhovnost da nas podsjeća na našu cjelovitost i povezanost, ne samo među sobom i sa zemljom, nego još ponajviše s našim unutarnjim bićem.

— Winston  O.  Franklin

 

 

 

Ne znam što vam donosi sudbina, no sigurno je jedno: među svima vama jedini će biti sretni oni koji su nastojali služiti i koji su pro­ našli način da služe.

—  Albert  Schweitzer

 

Einstein je jednom rekao: »Nema problema koji bi bilo moguće riješiti s iste razine svijesti na kojoj je nastao«. Bi li pro­ mjena okvira unutar kojeg sagledavamo svoj svijet i širimo poje­ dinačnu i kolektivnu svijest mogla poslužiti kao izvrsna početna točka? Da bismo bili dovoljno odvažni za izazove našega doba, trebamo li propitati najbliskije i najčvršće pretpostavke, stavove i vrijednosti i biti otvoreni prema napretku? Kako istraživanje, ob­ razovni programi, vrlo osobna i duboka unutarnja propitivanja i

 

Najbitnije životno pitanje glasi: Što činite za druge?

—  Martin   Luther

King Jr.

 

kolektivno služenje služe kao zajednički rad koji nam pomaže da se ujedinimo za ostvarenje raja na zemlji?

Upravo je nevjerojatno kolika je neki put moć osobne filo­ zofije. Razvijanje  širih  spoznaja može  pomoći  pretvaranju izazo­ va u prilike i u konačnici nas dovesti do veće uspješnosti i koris­ ti. Hoćemo li svoju svrhu otkriti u božanskoj Beskonačnoj inteli­ genciji?

 

 

Naglasci ••

 

 

 

Naučite na jednak način promatrati sva bića, u svemu vidjeti

ono jedno Ja.

—  Srimad Bhagavatam

 

1. Kako je načelo »davanja i primanja« povezano sa životnim is­ kustvima?
2. Kako davanje dovodi do većeg davanja i izrasta u plodonosan način života?
3. Kako biste osobno opisali »religiju« i »Duhovnost«?

 

4. Svakodnevni termini posvećeni prisnom kontaktu, posred­ stvom molitve, s bezgraničnim i vječnim Stvoriteljem,  može nam dati pojačanu duhovnu snagu i izdržljivost za suočavanje s izazovima svakodnevnog života.
5. Neka riječi koje izgovaram i djela koja činim budu u skladu s Božjim namjerama i na korist čovječanstvu.
6. Kako glasi vaša osobna definicija »uspjeha«?

 

7. Sve su okolnosti dobro ishodište za

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona •

 

Koliko znamo na temelju istraživanja, religija je postojala u svim društvima, od najprimitivnijih do kulturno najnaprednijih.  Tije­ kom povijesti ljudi uspostavljaju pravila ponašanja i umataju ih u prikladne sustave vjerovanja i obreda. Iako se među sobom raz­ likuju u praktičnome smislu, u teoriji su vrlo slični i nerijetko se razvijaju iz zajedničkog izvora — potrage za temeljnim smislom života. Sve vodeće religije svijeta poštuju određene postupke i proroke. Ova knjiga čitatelju nudi da se upozna s nekim od važnih pojmova iz raznih religija. Promotrimo sada Pet stupova islama, koje smo već spominjali:

 

1. Shahadah (Svjedočanstvo): Nema drugog boga osim Muhamed je njegov glasnik.
2. Zakat ili Alms-Levy: Obvezatno godišnje davanje dijela imovi­ ne onima kojima je (Ta se godišnja obveza razliku­ je od uobičajene milostinje [sadaqah], koju bi muslimani tre­ bali davati velikodušno i često.)
3. Salat ili svakodnevna molitva: Očvršćuj strpljenjem i To bi uistinu mogla biti zahtjevna disciplina, ali ne i pobožni­ ma, koji znaju da će doći do Gospodina i da će mu se vratiti.
4. Sawm ili post tijekom Ramadana: U vrijeme Ramadana Kuran je sišao na zemlju kao skup savjeta čovječanstvu.
5. Hajj: hodočašće u Meku i Ka'bu: Za muslimane je najsvetije mjesto stvaranja kockasto zdanje, Ka'ba, u središtu Velike džamije u Islamska tradicija utemeljenje Ka'be pripisu­ je biblijskome Abrahamu i njegovu sinu Ismaelu. Vrhunac ho­ dočašća u Meku jest obred obilaska Ka'be.

 

 

 

*