Đavo je video čoveka koji se uputio u kuću du­hovnog učitelja i riješio je da učini sve što je u njegovoj moći da bi ga spriječio u pronalaženju istine. I tako, pod­vrgnuo je sirotog čovjeka svim mogućim iskušenjima: bogatstvu, užicima, slavi, moći, prestižu. Međutim, čovjek je s lakoćom prošao kroz sva iskušenja, toliko je velika bila njegova želja za duhovnim prosvetljenjem.

Kada je stigao kod učitelja, bio je iznenađen što ovaj sjedi u fotelji, dok učenici sede na podu, kraj njegovihnogu. »Ovom čoveku očigledno nedostaje osnovna vr­lina svetih ljudi, skromnost«, pomislio je. Uočio je za­tim druge stvari koje mu se nisu dopale, prije svega to što mu učitelj uopće nije poklonio pažnju.

»Pretpostavljam daje tako zato što mu ne laskam kao ostali«, rekao je u sebi. Nije mu se dopala ni odjeća učitelja, kao ni način na koji je govorio učenicima. Sve ovo navelo ga je na zaključak da je došao na pogrešno mjesto. Kada je izašao iz prostorije, učitelj, koji je video đavola kako sjedi u čošku, rekao mu je: »Nije bilo neophodno da se toliko trudiš, taj čovjek je bio tvoj od samog početka«.

Takva je sudbina onih koji su, u svojoj potrazi za Bogom, spremni svega da se odreknu, osim ideje da ih je on stvorio.