Robijaš je godinama živio sam u izoliranoj ćeliji; nikoga nije vidio, niti je sa bilo kim govorio, a hrana mu je doturana kroz otvor u zidu. Jednog dana u ćeliju je ušao mrav. Čovjek gaje zadivljeno posmatrao, dok je mrav išao gore-dole ćelijom. Pustio je da mu se popne na dlan da bi ga bolje vidio, davao mu je po neku mrvicu hrane i noću bi ga poklopio metalnom posudom.
Jednog jutra, iznenada je shvatio da mu je trebalo deset dugih godina izolacije da bi njegove oči primjetile ljepotu običnog mrava.
bglavac
irida
