Šesnaesti tjedan

 

 

1. ZAKON

Smisao i hvala povećavaju produktivnost.

 

 

 

Nije važno što radiš. Važno je da to radiš na najbolji mogući način. Ako meteš ulicu, postani najbo­ ljim čistačem ulice u povijesti. Radi po­ nosno i dosto­ janstveno, pa ćeš ta­

ko raditi  i ve­ ličanstveno!

—  Martin  Luther

King, Jr.

 

WOODROW WILSON rekao je: »Ovdje nisi tek da bi živio. Ovdje si da bi svijetu omogućio da živi u obilju, s  većom  vizijom,  boljim duhom nade i uspjeha. Ovdje si da obogaćuješ svijet, a  ako  za­ boraviš  obaviti  zadaću,  osiromašuješ  sebe«.  Kada  omogućite  da te riječi potpuno dopru do vaše svijesti,  možda  ćete  se  upitati: Kako svojom nazočnošću obogatiti  svijet?  Kako  moji  napori  svi­ jetu mogu omogućiti da živi u većem obilju, ili uz veću viziju ili uz bolji  duh  nade  i  uspjeha?

Koristi na planu našeg dubljeg razumijevanja sebe i naše svrhe u kozmosu mogu biti nesagledive. Kada barem nakratko spoznamo ono što je, kako nam se čini, smisao našeg postojanja, kako ćemo postati produktivniji u poslu koji smo odabrali? Bi li točno određeni cilj i stav hvale mogao pridonijeti povećanoj pro­ duktivnosti, kako za nas, tako i za druge?

Kada spoznamo da su sva ljudska bića slična u želji za srećom i plodonosnim izražavanjem, moguće je da ćemo osjetiti suosjećanje, bliskost i želju za pružanjem pomoći.  Korisno suos­ jećanje nije tek jedna  od vrsta emocionalnih reakcija; riječ je o čvrstoj predanosti koja se temelji na razumu. Svrhovito pomaga­ nje, koje motivira suosjećanje obogaćeno iskrenim pohvalama, u krajnosti može donijeti vrlo pozitivne rezultate. Kako?

Pada li vam na pamet osoba koja ne bi povoljno reagirala na iskrene pohvale? Kako se osjećate kad se netko pohvalno iz-

 

Pohvale utiru put prijateljstvu.

• Danska izreka

 

 

 

Stvaranje nije završi­ lo u osvit ovog pla­ neta, nego se nastav­ lja, a pred nama je velik posao kako bis­ mo stvorili još bolji

svijet.

• George Cable

Price

 

ražava o tome što radite? Izdiže li se želja duboko iz vas, potičući vas na to da dajete više od sebe, da djelujete djelotvornije, kako biste postigli još više? Zašto dolazi do takvih reakcija? Tako se mogu pojaviti nove zamisli, pojmovi i stavovi o tome kako bolje i lakše povećati produktivnost. Sastoji li se put koji nas vodi do većeg zadovoljstva od ovladavnja zadaćom koja je  pred  nama? Ljudi stječu novu energiju kada u poslu raspolažu smislenom vi­ zijom. Često se odriču sna, hrane i ugode, samo da unaprijede projekt  kojem  posvećuju  ljubav.

Čini se da je svatko tko se  posvećuje  određenoj  svrsi  u ovoj ili onoj mjeri nekako svet. Je li to čudo stvaranja? Bi li nam energija tog čuda mogla omogućiti da nadiđemo okolnosti?  Sve vrste okolnosti mogu poslužiti kao dobro ishodište za Boga! Je li moguće da svrha i pohvale povećavaju produktivnost i omogućuju nam da djelujemo u većem skladu s Božjim namjerama?

Za ostvarivanje napretka moramo utvrditi smjernice. Cilje­ vi i vrijednosni sustavi također su nužni sastojci. Sustav vrijedno­ sti važan je za određivanje stanja: popravlja li se situacija ili ne. U protivnom, kretanje prema gore koje čini čovjekovu svrhu može postati nasumično, pretvoriti se u besmisleno kretanje. U toj fa­ zi duhovni napredak često se udružuje s drugim oblicima napre­ dovanja i pridonosi krajnjem smislu i usmjerenju. Kako se u to uklapaju  pohvale?

Pomnim promatranjem kreativna i uspješna osoba  može učiti od drugih. Koji nam putokazi pomažu da pratimo nastojanja i posljedice nečijeg djelovanja? Kako učiti iz tuđih pogrešaka i ne ponavljati ih? Kako uočavati tko je sretan i zašto je sretan? Inte­ ligentno slušanje ključ je uspjeha jer nam pomaže da u drugima opažamo mudrost ili laži i da te dvije pojave počnemo razlikova­ ti.

Put svrhovitog djelovanja donosi svostruke koristi: dar ko­ ji nudite svijetu dar je koji se vraća kako bi živio u vašem srcu. Moguće je da nam sreću donosi već i sama nakana da svoje dje­ lovanje ispunimo svjetlom ljubavi, hvale i smisla. Obdareni smo srećom pozitivnih reakcija koje izaziva naše djelovanje. Posre­ dstvom svih korisnih karijera pronalazimo put otkrivanja i iz­ ražavanja Boga. Vrsta djelovanja nije toliko važna koliko je važna naša želja da činimo dobro. U krajnjem slučaju, jesmo li svi mi na ovaj planet došli kako bismo naučili  lekcije  kojima  nas  on može naučiti i kako bismo ga blagoslovili razmjenom  i  dijelje­ njem? Je li zvuk bubnja koji osjećamo u srcu naša veza sa svrhom postojanja naše duše?

 

2. ZAKON

Cijena veličine zove se odgovornost. — Winston Churchill

 

 

Moramo  prihvatiti posljedice svakog djela, svake riječi i misli, tijekom cijelog

života.

—  Elisabeth Kubler-Ross

 

KAO ŠTO nam pokazuju riječi Winstona Churchilla, uspon do vi­ sina, kao i vrijeme koje ondje provodimo, nerijetko zahtijeva pri­ hvaćanje raznoraznih odgovornosti i ispunjavanje dužnosti na marljiv i stručan način. Osim toga, njegove se riječi mogu odno­ siti ne samo na buduću veličinu, nego se mogu primijeniti i na ono što možemo ostvariti u svakodnevnom životu. Sitnice mogu značiti mnogo na putovanju do većih postignuća.

Na primjer, ako netko ne djeluje na pozitivan način, u ok­ viru odlika brižnosti, obzirnosti i odgovornosti, kako kod kuće, tako i među prijateljima, može li takav stav djelovati na ključne osobne i profesionalne odnose u kasnijim fazama života? Učenik koji ne piše zadaće možda neće razviti razinu znanja i sposobno­ sti potrebnih za uspjehe u odrasloj dobi. Knjigovođa koji u poslu nije savjestan može negativno djelovati na ukupan uspjeh svoje tvrtke.

 

 

Svaki veći uspjeh od vas traži preuzimanje odgovornosti... U ko- načnici, jedina odlika svih uspješnih ljudi... upravo je sposobnost

preuzimanja odgovornosti.

—  Michael  Korda

 

 

Preuzmite  odgovor­ nost za rezultate koji nadmašuju tuda očekivanja. Nikada se ne izgovarajte.

—  Henry  Ward

Beecher

 

Mogu li nam pozornost i spremnost za životna iskustva pomoći da više pazimo na to kako maleni koraci dovode do većih posljedica? Lako ćemo uočiti kako rutinsko održavanje automo­ bila jamči pouzdanost i nesmetano funkcioniranje vozila. Jednako tako, redoviti odlasci zubaru, te ispravna prehrana, mogu igrati veliku ulogu u našem životu. Pojedinačno gledano, maleni koraci možda i ne izgledaju osobito važno. Međutim, njihovo kumulativ­ no djelovanje neporecivo je važno. Njegovanje zdravih navika us­ postavlja pozitivne cikluse koji  imaju moć samoobnavljanja.

Kada postanemo svjesniji obrazaca u svijetu oko sebe, možemo početi bolje shvaćati odnos dijelova s cjelinom. Je li naša svijest najveći prirodni izvor svakog pojedinca? Kakvu ulogu naša svijest igra u prihvaćanju odgovornosti? Na koje sve načine možemo učiti na temelju iskustva, promatrati veće obrasce u ne­ posrednoj okolini i otkrivati nova rješenja za raznorazne po­ teškoće?  Kako  zanemarivanje  ključnih  istraživanja  i  razvoja,  te

 

Život treba iskoristiti tako da stvorite nešto što će ga

nadživjeti.

— William James

 

 

Neka onaj koji želi pokrenuti svijet prvo

pokrene sebe.

— Seneka

 

koncentriranje samo na kratkoročne koristi, bez obzira na situa­ cije, najčešće dovodi do dugoročnih gubitaka? Kako se te zamis­ li odnose na izjavu »Cijena veličine zove se odgovornost«?

Na trenutak promislite o Japancima. Možemo li reći da su najveće prirodno bogatstvo njihove zemlje umne sposobnosti ja­ panskog naroda? Japan je otok razmjerno malene površine, ogra­ ničenog poljodjelskog potencijala, s vrlo malo minerala. Osim to­ ga, njegov razvoj u velikoj je mjeri usporilo bombardiranje tije­ kom II. svjetskog rata. Ipak, Japan se ponovno uzdignuo kao ve­ lika svjetska gospodarska sila unutar samo jedne generacije, zah­ valjujući viziji i marljivosti. Je li do toga došlo jer su saveznički vođe shvatili načela cjelovitih sustava i kontinuiranog razvoja, te bili dovoljno pronicljivi da aktivno obnove gospodarstvo te zem­ lje?

Jesu li pronicljivost i sposobnost  stjecanja važnih  spozna­ ja odlika koju možemo njegovati? Kako ono što jest (određena si­ tuacija, sklop okolnosti ili kreativnosti) transformirati u ono što bi moglo biti primjenom odvažnosti i spoznaja? Koje su činjenice u skladu s kojom vrijednošću? Kako preuzimanje odgovornosti za naš život njeguje samopouzdanje? Kako glasi naša definicija »ve­ ličine«?

Hrabrost kojom je američki predsjednik Franklin D. Roo­ sevelt reagirao na stravično djelovanje dječje paralize može pos­ lužiti kao izvrstan primjer unutarnjeg djelovanja Churchillovih ri­ ječi. Roosevelt je svojim razgovorima uz kamin ljudima obnavljao duh. Njegova duhovitost i raspoloženje odlično su mu služili u nebrojenim kontekstima. Osoblje Bijele kuće i njegovi prijatelji prerasli su u proširenu obitelj s kojima je imao zajedničke obro­ ke i anegdote. Humorom je odvraćao pozornost od svoje invalid­ nosti i nadvladavao kritike.

Odgovornost označuje autorstvo. Kada preuzmemo odgo­ vornost za svoje misli, riječi i djela, priznajemo da za njih i od­ govaramo. Priznajemo i vlastitu ulogu u svim eventualnim poslje­ dicama svojega djelovanja. U tom smislu možemo graditi život u vezi s kojim ćemo osjećati gorljivost i svrhovitost. Odgovornost znači da ćemo učiniti sve što smo najavili i obećali. To nas ujed­ no tjera naprijed, prema višoj razini dobra. 

*

 

3. ZAKON

Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo.  — George  Herbert

 

 

Riječi kazane u pra­ vo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim

posudama.

—  Izreke   25:11

 

 

Ali budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji koji zavara­ vaju sami sebe.

— Jakovljeva poslanica   1:22

 

 

 

 

Prvo  nauči značenje toga što govoriš, a zatim govori.

—  Epiktet

 

SADRŽE li naše riječi veću energiju od onoga što uopće možemo zamisliti? Je li moguće da svoj svijet doslovce oblikujemo ri­ ječima, budući da riječi sadrže neizrecivu kreativnu moć? Daju li naše riječi često oblik sadašnjim i budućim iskustvima? Emerson je jednom rekao: »To što jesi govori toliko glasno da ne čujem što želiš reći!« Kada učestalo ponavljamo negativne riječi,  osjetit ćemo posljedice po zdravlje, djelotvornost, sreću, kao i sve aspe­ kte svojega života. Pozitivne i konstruktivne riječi mogu nam do­ nijeti blagoslov i obogatiti naš život. Jeste li kada zastali i promis­ lili o tome da vika u snijegom prekrivenom planinskom području može izazvati lavinu? To je prava moć!

U jednome danu vjerojatno izgovorimo dovoljno riječi za rukopis od pedeset i više kartica! Usto i čitamo nebrojeno mnošt­ vo riječi i mislimo mnogo toga što ne izražavamo verbalno. Sve te riječi sadrže ovakve ili onakve pojmove. Kako se osjećamo ka­ da čujemo da netko kaže »Mučno mi je«, »Ne mogu« ili »Ne mo­ gu podnijeti...«?  Kako se osjećamo kada čujemo  da netko kaže

»To mogu!« ili »Osjećam se sjajno!« ili »Uistinu volim...«? I uisti­ nu: »Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo«, i to s mnoštva raz­ ličitih gledišta. Kakvim se riječima obilno služimo u razgovorima?

Možemo li odlučiti da ćemo sada, od  ovog  trenutka,  s ovog mjesta, učiniti sve da bi »moje ti riječi omiljele i razmišlja­ nje srca moga pred licem tvojim, Jahve« (Psalmi 19:15)? Što to znači? Bi li jedno od značenja mogao biti i savjet da uvijek bud­ no pazimo na riječi koje izgovaramo, da ih osluškujemo? Štoviše, kada bismo jedan dan morali istinski slušati sve što izgovaramo, bismo li uložili više truda u ovladavanje  vlastitim  mislima  prije nego što bismo ih uobličili u riječi? Bismo li postali svjesniji to­ na i intonacije riječi koje izgovaramo?

Stara izreka o »pripremi  crpke« može nam poslužiti  kao prikladna usporedba. Neka žena pričala je kako je posjetila pra- tetu koja je živjela na selu. Budući da kuća nije bila priključena na vodovod, do vode se dolazilo s pomoću staromodne crpke. Kuhinja je imala nešto što je nalikovalo na uobičajeni sudoper, no umjesto slavina, imala je malenu crpku. Uz nju se uvijek nalazila i kanta s vodom. Uz kantu je ležala i velika kutlača. Da bi se došlo do vode, trebalo je upotrijebiti vodu. Bilo je nužno »prip­ remiti« crpku, da bi počela funkcionirati.

 

Riječi žive duže ne­

go djela.

—  Pindar

 

Kada se služimo onim čime raspolažemo kako bismo pri­ mili nešto više, služimo se duhovnim načelom života. Priprema­ nje naše verbalne crpke može biti dvojako; postoje unutarnji i va­ njski zahtjevi. Kada razmišljamo u okvirima onoga što želimo postići, misli možemo ispuniti radošću i obiljem i dopustiti da ta energija protječe kroz naše riječi. Kakve mentalne i emocionalne reakcije priželjkujemo od života? Koje mentalne i emocionalne energije odašiljemo svojim riječima? Svoj život možemo »pripre­ miti« korištenjem sadašnjih talenata i sposobnosti, osobito izgo­ vorene riječi.

Manifestacije nisu magične. Riječ je o suradnji s prirodnim načelima i životima u cilju prevođenja energije s jedne razine stvarnosti na drugu. Na primjer, govornik u glavi ima određenu mentalnu sliku. Gorljivim obraćanjem publici možda će raspaliti njihove emocije tako da reagiraju na njegove zamisli. Ako je na­ umio govoriti o slobodi inicijative, tada će svoju mentalnu ener­ giju prevesti u emocionalnu energiju usmjerenu prema slobodi inicijative.

 

 

Vaše su riječi sjeme, vaša je duša poljodjelac, dok je svijet vaše polje. Neka se poljodjelac pobrine za sjetvu, kako bi polje rodilo

obiljem.

— Nasir-I-Khusraw

 

 

U ovome razdoblju elektronike mnogi se ljudi služe računalima opremljenima programima za obradu teksta. Tako je vrlo lako utipkati riječi i poslije ih pregledati na zaslonu računa­ la, uvjeriti se da napisane riječi  doista točno odgovaraju onome što želimo izraziti. Riječ je o finome prilagođavanju napisane ri­ ječi. Kako takvo »upravljanje riječima« ostvariti u svakodnevnome životu? Možemo li riječi nadzirati tako što ćemo biti voljni promi­ jeniti  stavove  u  vezi  sa  životom?  Možemo  li  iz  perspektive

»osuđivanja« prijeći na razlučivanje i koncentrirati se na neizreci­ ve životne mogućnosti? Možemo li promijeniti i način na koji go­ vorimo tako što ćemo pokazivati više suosjećanja i spremnosti za opraštanje? A kako stoje  stvari  s višom  razinom  razumijevanja? Ili prerastanjem u osobu koja će pokazivati više ljubavi? Promije­ nimo li način razmišljanja, osjećanja i percipiranja svijeta oko se­ be, nije li logično da i naše riječi odražavaju drukčiju svijest?

Što bi se dogodilo kada bismo svaki dan započeli od­ ređenom zamisli, riječju ili molitvom koja je po prirodi pozitivna,

 

Kada ih jednom iz­ govoriš, ni najbrži konji više ne mogu povući tvoje riječi.

—  Kineska  izreka

 

koja uzdiže i nadahnjuje? Kako bi to utjecalo na nas i na druge? Kada bismo izražavali samo ono što je pozitivno i produktivno, pozitivnim riječima tijekom cijeloga dana, bismo li u smiraj dana bili ispunjeni osjećajima plodonosnog uspjeha? Ne čini li vam se da je riječ o odličnom životnom ulaganju?

Živimo u čudesnom razdoblju u kojem se čovječanstvo, ka­ ko se čini, masovno budi i uviđa unutarnji duhovni sjaj. Uspore­ do s time, čovječanstvo dolazi i do velikih otkrića u svim pod­ ručjima — znanosti, religiji, fizici, psihologiji  i  tako  dalje. Naučimo li na sve situacije i iskustva reagirati konstruktivnim ri­ ječima i zamislima, hoćemo li dati dubok doprinos uzdizanju ci­ jelog planeta i svih njegovih stanovnika? Riječi su simboli naših misli i osjećaja. Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo. Obveži- mo se na to da ćemo se svojom energijom služiti na konstrukti­ van način, izgovarajući pozitivne i korisne riječi, izražavajući op­ timistične misli, korisne izraze pune ljubavi. 

*

 

4. ZAKON

Problem se ne može rješavati s razine na kojoj se nalazi.

— Emmet Fox

 

 

Nema tog osobnog problema koji se ne može riješiti smire­ nim, ustrajnim i du­ hovnim pristupom,

te primjerenim mud­ rim djelovanjem.

— Emmet  Fox

 

EMET FOX, publicist iz dvadesetog stoljeća, napisao je da se pro­ blemi mogu rješavati  isključivo  »uzdizanjem  svijesti  iznad  razine na kojoj ste se susreli s problemom«. Često se događa da su us­ pješni rješavači problema osobe koje stvaraju nov kontekst iz ko­ jeg se promatraju problem ili situacija.  U pojedinim slučajevima to se  postiže  usmjeravanjem žarišta  pozornosti  podalje od  poje­ dinosti problema koje samo odvlače pozornost. Iz te objektivne perspektive situaciju možemo razmotriti u novom ili drukčijem svjetlu. A potom, nakon što istražimo sve dostupne informacije i niz različitih mogućnosti, možemo odabrati najbolji smjer djelo­ vanja.

 

Polaganje prvog atlantskog kabela bilo je veliko  postig­ nuće zbog nebrojenih poteškoća koje je donio podvodni rad. Pos­ lije su takvi pothvati postali uobičajena pojava. Nakon toga poja­ vila se mogućnost prenošenja radiosignala na suprotnu stranu oceana!  I  ponovno  su  se  pojavili  naoko  nepremostivi problemi.

 

Uoči priliku.

• Propovjednik  4:20

 

No, čovjek je nadvladao i te probleme. U svakom od tih slučaje­ va, tehničari, inženjeri i ostali radnici morali su se uzdići na višu razinu shvaćanja i inteligencije kako bi ostvarili željene ciljeve. Ti su poduzetni ljudi primijenili staru izreku: »Što god vidiš kao po­ teškoću, upotrijebi kako bi izvukao maksimalnu korist«. I da ponovimo, »Problem se ne može rješavati s razine na kojoj se na­ lazi«.

 

 

 

U vremenu nailazimo na prilike, dok u prilikama  ne nailazimo na

vrijeme.

— Hipokrat

 

 

 

Je li korisno u problemima gledati izazove? Iz te perspek­ tive, određena situacija više ne predstavlja negativnu prepreku napretku.  Umjesto toga prerasta u priliku za napredovanje. Nije li mentalna zamisao prvi korak u svakom iskustvu koji nas može uzbuditi i potaknuti na plodonosno djelovanje? Je li čovjek vatru otkrio jer je pomisao na toplinu donijela reakciju na izazov hlad­ noće? Inteligentni umovi osmislili su niz raznoraznih pomagala za nadvladavanje praktičnih problema svakodnevnog života i pomog­ li u olakšavanju života. Je li »otkriće« glazbe reakcija na želju za višim oblikom emocionalnog izražavanja ritma i  harmonije? Jesu li telefoni, automobili, zrakoplovi, svemirski laboratoriji, računa­ la i svemirske postaje dijelom reakcija na rješavanje današnjih problema vremena i prostora?

Emmet Fox rekao je u vezi s problemima još nešto: »Pro­ blemi su putokazi na putu do Boga«. Kako je to moguće? Bilježi­ mo nebrojene slučajeve u kojima su problematične situacije pos­ tale putevima za duhovno nadahnuto služenje drugima. Mnogima je dobro poznata priča o Florence Nightingale i njezinu prih­ vaćanju izazova  poboljšanja  bolničkih  standarda,  podizanja  razi­ ne brige o pacijentu, higijenskih uvjeta i poticanja školovanja me­ dicinskih sestara. Predani trud te Engleskinje bolnice je pretvo­ rio u ustanove nade i ozdravljenja. Njezina vlastita bolest ogra­ ničila je njezino djelovanje u kasnijoj životnoj fazi. Međutim, svim silama dala se na nadvladavanje izazova brige prema onima koji su bili ozlijeđeni i bolesni. Srce su joj ispunjavali ljubav i suos­ jećanje prema drugim ljudima.

Nakon nevjerojatnih iskustava spašavanja života sa skupi­ nom školovanih bolničarki, Florence Nightingale vratila se kući u Englesku. Iako je i sama bila bolesna i prikovana za postelju, ta

 

Naš je život u sva­ kom trenutku i iznad svega svijest o tome

što možemo.

—  Jose  Ortega

y Gasset

 

je odvažna duša, u dobi od četrdeset godina, nekako uspjela u Londonu utemeljiti Školu i dom za bolničarke Nightingale. Iz kre­ veta je izazvala pravu medicinsku revoluciju i nastavila voditi i us­ mjeravati napore sve do smrti, u dobi od devedeset godina. Flo­ rence Nightingale možda  i nije uživala  u  prednostima  »normal­ nog« života, no svakako je izvojevala veliku pobjedu nad uzviše­ nim izazovom. Čini se očitim da je misli i nastojanja izdignula na razinu višu od situacije u svijetu koji ju je okruživao. Zahvaljujući snazi njezine vizije, njezini su napori mnogima ublažili bol. Svo­ jim je pacijentima na zemlju prenijela barem malo raja.

Nije li čudesan um u svakom čovjeku glavna sila koja nas uzdiže iznad sadašnje razine svakog problema? I premda možda ne možemo nadzirati ljude i okolnosti koje nas okružuju, nismo li u stanju birati razinu svijesti na kojoj ćemo se s nekim nalaziti i odgovarati na sve situacije? Ima li ikada razloga za tjeskobu  i strah? Štoviše, s gorljivošću možemo dočekivati te »putokaze« na životnome putu, integrirati duhovnu svrhu, usmjerenu reakciju i djelovanje, i to u svakoj situaciji.

 

 

 

Uspjeh valja mjeriti ne toliko položajem do kojeg je čovjek u živo­ tu došao, koliko preprekama koje je nadvladao u pokušaju da

uspije.

— Booker  T.  Washington

 

 

Nije li naše iskustvo u svakom danom trenutku vanjski pri­ kaz naše svijesti? Je li ono u što vjerujemo i razumijemo na unu­ tarnjoj razini često i ono što doživljavamo u svakodnevnome živo­ tu? Svaki je dan novi život. U stvarnosti je i svaki trenutak novi život. Jesu li ono što nazivamo sjećanjima i uspomenama zapravo sadašnje misli o prošlim događajima? Jesu li i ono što nazivamo očekivanjima ili nadahnućem također sadašnje misli? Jesu li ono što nazivamo problemima također zapravo sadašnje misli? Kako onda rješavati problematične situacije? Možemo li u ovom trenut­ ku uzdignuti misaoni proces i um otvoriti nadahnuću i mudrosti koja će nas voditi dalje? Možemo li uzdignuti svijest na višu razi­ nu percepcije? S obzirom na našu želju i razvoj sposobnosti, tre­ bamo li tražiti prilike? Ne otvaraju li se vrata prilika sama od se­ be svima koji iskreno traže i srcem i umom?

 

5. ZAKON

Koji nas stavovi i nastojanja  vode prema  doživljavanju »raja na zemlji« kao načina života?

  

Evo, stojim na vrati­ ma i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k nje­ mu i večerati s njim

i  on  sa  mnom.

• Otkrivenje 3:20

 

 

Udaljenost od neba do zemlje nije toliko

u visini koliko

u stavu.

• C. McKenzie

 

POJMOVI O tome da mi ljudi stvaramo vlastitu stvarnost i da smo odgovorni  za  vlastita  iskustva  vrlo  su  moćni  i  dalekosežni.  Gdje je taj »raj na zemlji« koji toliki žele doživjeti?  Sto je  taj  »raj  na zemlji«  i  koji  nas  stavovi  i  nastojanja  vode  prema  doživljavanju

»raja na zemlji« kao načina života? Je li jedna od glavnih lekcija koje možemo naučiti za boravka na zemlji istina koja kaže da iz­ gradnja našeg raja ovisi isključivo o nama?

Otvara li gorljiva želja za traženjem novih informacija i po­ boljšavanjem starijih pojmova i navika nove i lakše puteve prema raju na zemlji? Bi li duhovna istraživanja temeljnih nevidljivih stvarnosti poput ljubavi, svrhovitosti, smisla, kreativnosti, inte­ lekta, zahvalnosti, molitve, poniznosti, hvale, suosjećanja, inven­ tivnosti,  istinoljubivosti, štovanja i davanja mogla koristiti znanju i razvoju? Mogu li molitva, štovanje i služenje drugima svakome od nas pripomoći  da otkrijemo još više  od  raja na zemlji? Je  li naša želja da budemo korisno kreativni jedan od načina na koje izražavamo štovanje i zahvalnost za sve dobro u životu? Nudi li čista i neograničena ljubav prema svim ljudima snažnu i plo­ donosnu temeljnu energiju za poticanje  raja na zemlji?

 

 

Kada uvidite da su vaša duša, vaše srce, svaki tračak nadahnuća, svaka mrljica nepreglednog plavog neba i sjajni zvjezdani cvjetovi, planine, zemlja, ptice i cvijeće povezani jedinstvenim ritmom, vrpcom sreće i jedinstva, trakom Duha, spoznat ćete da su sve to

tek valovi u Njegovu kozmičkome moru.

— Paramahansa Yogananda

 

 

 

Raj  na  zemlji.

—  John  Mllton

 

Jesu li oni koji postižu određenu mjeru raja na zemlji ujed­ no i oni koji najmarljivije nastoje sijati ljubav i sreću i koji na to potiču i druge? Jesu li ti postupci sami po sebi odraz beskrajno božanskih odlika? Tko bi još porekao stvarnost bezgranične lju­ bavi? Ili intelekta? Ili smisla? Ili kreativnosti? Ili kompleksnosti? Ili otkrivanja? Dovrše li se dodatna znanstvena istraživanja u ve­ zi s nevidljivom stvarnošću, hoće li pojačati čovjekovu svijest o božanskome? Je li nevidljivo tek sićušna i privremena manifesta­ cija stvarnosti? Koji dokazi ukazuju na to da nevidljivo može biti

 

Bog je beskonačan, kao i njegova Sjena.

—  Meher  Baba

 

 

 

Mudrost  prosvjetlje- nja prirođena je sva­

kome od  nas.

—  Hui-Neng

 

i stotinu puta veće i raznolikije od vidljivoga? Kako izražavati ili posredovati božansko posredstvom neograničene ljubavi i krea­ tivnosti? Poboljšava li to raj na zemlji u našem životu?

Mnogobrojni rodovi znanosti sve više pokazuju da bi vid­ ljive ili opipljive tvari mogle biti tek oni aspekti  beskonačne  stva­ rnosti koju ljudi, ta intelektualna vrsta koja se tek nedavno poja­ vila na jednom malenom planetu, uspijevaju percipirati. Ljudi sve više pronalaze načine širenja sposobnosti percepcije. Pokazuje li sve veći broj otkrića da je stvarnost neusporedivo veća od svega što je opipljivo i vidljivo? Hoće li ubrzavanje otkrića i dalje otkri­ vati mnoštvo novih zagonetki? Koja je svrha i smisao čovjekova postojanja  i  čovjekova smisla?  Pomaže  li  smisao  doživljavanju  ra­ ja  na  zemlji?

Na koje načine možemo proučavati dokaze o tome da je Bog kreativan i svrhovit, da na ovom malom planetu možda živi­ mo kako bismo potpomagali napredak Božjih ciljeva i smisla? Čini se da na zagonetan način uspijevamo sudjelovati, pa čak i ubrzavati kreativnost. Je li moguće da su ljudi stvoreni kao pos­ rednici upravo s tim ciljem? Što bi se dogodilo kada bismo raz­ vili toliko ponizan duh da bismo željno učili jedni od drugih i kon­ centrirali se na ono što je zajedničko svim religijama, a ne na ono što ih dijeli? Kako bi istraživanje prednosti neograničene ljubavi, bezgraničnog izražavanja zahvalnosti i potpunog opraštanja doni­ jelo plodonosne putokaze zahvaljujući kojima bismo iskusili još više »raja na zemlji«? Na vrijedne spoznaje i uvide u raj na zem­ lji nagazimo u mnogim religijama. Iako trenutačno nitko vjerojat­ no ne vidi cjelokupnu sliku, može li svatko osjetiti i spoznati dio potreban za cjelovit opis?

 

Naglasci • •

 

1. Kako nam  neograničena  ljubav  omogućuje   da   dosegnemo više razine svijesti i djelotvornosti?
2. Kako biste opisali ovaj navod iz Biblije: »Prepoznat ćete ih po njihovim  rodovima«  (Matej  7:16)?  Što  vam  govori?
3. Kako svakodnevno preuzimanje odgovornosti za sitnice često dovodi i  do  istodobnog  postizanja  većih  životnih  uspjeha?
4. Odgovornost ukazuje i na jedinstveno autorstvo. Priznajemo odgovornost za svoje misli, riječi i Kako to djeluje  na razvoj našeg karaktera?

 

5. Kako izgovaranje pozitivnih riječi obogaćuje naš život srećom?
6. Kako izgovaranje negativnih riječi može stvarati probleme i pred nas postavljati životne izazove?
7. Što bi se dogodilo kada bismo svaki dan započeli idejom, ri­ ječju ili molitvom koja je pozitivna, koja uzdiže i potiče?
8. Zašto je važno uzdignuti svijest iznad razine na kojoj doživ­ ljavamo određeni problem? Kako to postići?
9. Pomaže li gledanje na probleme kao na izazove rješavanju ni­ za raznoraznih situacija?
10. Što mislite o tome da smo možda odgovorni za više vlastitih iskustava nego što uviđamo? Jeste li voljni to istražiti još ma­ lo dublje?
11. Kako biste opisali »raj na zemlji«?

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona • •

 

Taj prelijepi, mistični savjet, »Cilj je samo jedan«, potječe iz Ru- mijevih učenja. Kao dio »Poziva«, taj je tekst posvećen ljepoti, slavi, iskušenjima i zahtjevima puta Buđenja, te nužnoj predanos­ ti molitvi i duhovnoj disciplini koja produbljuje svoju istinu u biću onoga tko traži.

 

CILJ JE SAMO JEDAN

 

Puteva je mnogo, no cilj je samo jedan. Ne uviđate  li ko­ liko puteva  vodi  do  Kaabe? Nekima put počinje  u Rimu,  nekima u Siriji, u Perziji ili u Kini; neki dolaze morem iz Indije i Jemena. Razmatrate li različite puteve, raznolikost je nevjerojatna, a  raz­ like beskonačne. Međutim, ako razmatrate cilj, svi su u skladu i jedinstveni. Srca sviju usredotočena su na Kaabu. Svako srce ima tek jednu glavnu privrženost —  strastvenu  ljubav prema  Kaabi — i  u  tome  nema prostora proturječjima.

Privrženost Kaabi ne  može  se nazvati ni »bezbožnošću« ni

»vjerom«: ne miješa  se  s  različitim putevima  koje  smo  spomenu­ li.  Kada putnik dođe do Kaabe,  sva prepiranja i razmirice u vezi s različitim putevima — dok jedan drugome govore: »Griješiš! To je bogohuljenje!« i slični povici —  jednostavno  nestaju.  Svi uviđaju da su se svađali tek oko puteva, a da je cilj bio samo je­ dan.