Naslovna slika: Karl Albert

Ovim tekstom (zasad) završavamo ciklus koji je uključio šest velikih ali manje poznatih učitelja iz raznih tradicija (da se podsjetimo, to su bili Šankara, Samael Aun Weor, Adyashanti, Patanjali i Nagarjuna). Izgleda da završavamo na početku, jer se sa Paninijem vraćamo najdalje u prošlost, u 4. stoljeće prije Krista. Patanjali sa svojim komentarom Paninijevih sutri je skoro već u novom tisućljeću, prošlo je 300 godina od Paninijeva djela „Aštadhyaya“, 4000 sutri o sanskritu kojima je postavljena gramatika tog jezika, rezerviranog samo za kastu brahmana. Kad kažem brahmana ne mislim Indijaca, jer Vede nisu indijski izum, koliko god se oni hvalili njima. Tadašnja Vedska civilizacija je bila rasprostranjena na tlu koje danas pripada uglavnom Pakistanu, a nije pripadala ijednom narodu već samo brahmanima. Kako su oni doživljavali taj jezik bi mogle objasniti ove dvije ilustracije, ali prvo još malo konteksta: obično je istina ili nije ono što kažemo o nekoj stvari, no u Vedi su stvari istinite ili nisu same po sebi, a princip glasi da što je nešto istinitije, manje je stvarno. Istina postoji kao smjer; u hinduizmu i drugim religijama je doktrina istina, u Vedi toga nema.

I tako, u vedsko doba, mir postoji dok se čeka na rat. A rat između asura (prevedimo to kao demona) i deva (prevedimo to kao anđela iako bi točniji izraz bio nebesnici, sjajnici, ne zato jer žive na nebu nego jer jesu svjetlo tj. nebo) je prilično važan za stanovnike Zemlje.  Deve su bića koja ne bacaju sjenu jer imaju tendenciju da nisu tjelesni, trebaju im obredi da ojačaju tijelo, fizičku tvar, no zato jer su manje stvarni istinitiji su. Asure su suprotnost, konkretniji su i teži, i u borbi izgleda da će pobijediti jer su fizički jači no uvijek gube jer im je narav gubitnička i manje su istiniti. Patanjali objašnjava jednu od gramatičkih grešaka koju asure kažu kad počinju rat, to je gramatička greška koja se posebno ne razjašnjava jer je eto, toliko očigledna, a kako je jače ono što je izrečeno nego ono što je mišljeno, asure opet gube. U drugom primjeru imamo opisan sukob Indre i Trishirasa. Trishiras doslovno znači „Tri glave“ i on ih ima jer se tako zove, a ne obratno, da su ga nazvali tako jer se rodio sa tri glave. Oboje su bogovi, i to smrtni koji žele biti besmrtni. Trishiras je k tome i brahman, a Indra kšatrija (ratnik), što znači niže kaste od Trishirasa. Indra naredi jednom drvosječi da Trishirasu odrubi sve tri glave i ovaj ga posluša. Otac Trishirasa se razbjesni i odluči se osvetiti putem vedske ceremonije jagye; u trenutku lijevanja u vatru izgovara mantru sa namjerom da stvori ubojicu Indre, no izgovori „onaj koga će ubit Indra“ i plan mu pada u vodu.

U zlatno doba Vedske civilizacije sanskrt (kojeg još tada nisu tako ni nazivali) je jezik usmjeren prema gore, nije za svakidašnju komunikaciju. Vjerojatno zato i ima neobično tešku gramatiku, konjugaciju glagola u pet „dimenzija“, 14 glagolskih vremena, 8 padeža, da ne idemo u više detalja. U hinduizmu je tekst sredstvo pomoću kojeg se obraćamo božanstvu i nadamo se da ćemo biti uslišani, moć je na strani božanstva a tekst je tek sredstvo uspostavljanja kontakta. U vedskom pristupu se ikad ne moli boga već mu se naređuje, moć je tekst tj. riječ, bogovi su u istom položaju kao i ljudi i nemaju posebnu moć, te se tekst  uvijek naziva po prvoj početnoj riječi jer je on snaga, a ne po božanstvu kom je upućen.

U čak šest ortodoksnih škola se kasnije uče Paninijeve sutre: Vaišešika (učitelj Kanada), Nyaya (učitelj Gautama), Karma Mimansa ( učitelj Jaimini), Vedanta (učitelj Badarayana), Yoga (učitelj Patanjali) i Sankhya (učitelj Kapila).

Oko nulte godine je pad Veda završen, poslije nema više velikih tekstova, tada je rođen i klasični sanskrt, on je još uvijek svet jezik ali za brahmane, služi za komunikaciju među ljudima, postaje filozofija, svi se usmjeravaju prema oslobođenju (mokši)  dok je veličanje života (Veda) prestalo. Kažu da se sve kreće u ciklusima, tako da će se vjerojatno opet pojaviti novi rišiji (vidioci) koji će vratiti Vede gdje im je i mjesto. Onda nam ne gine i učenje Paninijeve gramatike…

Video „Aarati Ki Jay“ ritual Aarti, nastao iz Vedskog obreda yajna, naziv potječe od sanskrtske riječi ārātrika, što znači ono što uklanja rātrī, “tamu”

Ocean of Bliss Aarati Ki Jay