Pa to je jedan mogli bismo reći prilično interesantan način rješavanja, a ja ću ga pokušati rastumačiti na jednom primjeru.
Nakon moje smjene u partiji Hrvatske, našao sam se u jednoj jako neugodnoj situaciji, jer je trebalo diplomirati pa zavrsiti doktorat i na koncu pronaći novi posao kako bih mogao prehraniti svoju malu porodicu, ali za to je trebalo dosta vremena, a meni se žurilo.
Tako jednom dođe moja prijateljica iz Dubrovnika Ivanka Vuletić pa mi predstavi Kristovu crkvu u Zagrebu, da je riječ o divnim ljudima, da su oni protestantska denomicija, ali da bi trebali jednog prevoditelja, jer im manjka stručnih ljudi koji su upućeni u obje kulture, i hrvatsku i anglosaksonsku. Ja pristanem pa se tako nakon nekog vremena nađem sa Ivanom Tešićem koji je bio njihov lider i još nekim ljudima pa tako otpočne jedno druženje koje je ometano sa svih strana, a ipak potrajalo nekih 8 godina.
Ja sam dolazio sa tezama Dušana Bilandžića pa sam tumačio njegovu knjigu „Povijest Jugoslavije“, onda sam Ivana upoznavao sa našom sociologijom općenito. Postojala je i jedna intencija, da držim predavanja u Beču što sam ja i prihvatio, ali se zbog novčanih limita od nje odustalo. Nakon toga je uslijedilo permanentno posjećivanje austrijskih gradova. Ukratko, sve se činilo da je na boljitak svih strana, dok mi Ivan ne predloži:
„Znaš, Zlatane, ja bih htio doktorirati, možda je moguće da u Americi nađem novi posao sa time pa sam te htio pitati, hoćeš li mi u tome pomoći?“
Ja onda shvatim, da je on uspio i magistrirati zahvaljujući našoj suradnji, a da sada hoće i doktorirati. A znate zašto? Zato, jer bi njega doktorat došao u Americi negdje od 75 do 100 tisuća dolara, a u Hrvatskoj bi ga došao besplatno. Iako Ivan nije bio čovjek bez novaca, jer je na svaku prodaju naftne bušotine dobivao 2,5% provizije i to ga je činilo jako imućnim čovjekom. Kažem ja Ivanu:
„Evo vidiš, Ivane, ja imam nedovršenu kuću u Kraljevom vrhu pa mi krov prokišnjava, a i crijepove treba presložiti pa bi li mi ti dao tisuću dolara, da barem te crijepove presložim?“
... i on mi dade u uvjerenju, da je time kupio svoj doktorat, dakle, za 1000 američkih dolara.
Ja sam u međuvremenu preselio u Australiju, a Ivan je ostao u Zaprešiću, postao glavni ravnatelj novog kršćanskog centra Kristove crkve, a čujem da i dalje traži osobu koja bi mu za malo novaca napisala doktorat, jer on za takvo što nije sposoban. Da čovjek pukne od smijeha!