BITAK I BOG

Pa nisam sasvim siguran da sam sa filozofskim pojmom bitka još uvijek izašao na kraj. To je razlog zašto sam potražio
pomoć na stranicam Interneta, u jednome riječniku filozofskih pojmova, pa sam tu pronašao da je :

''Bitak, kao filozofski pojam (grč. το ον - to on, particip glagola 'biti'), označuje sve ono što jest, što je izvan ništa.
Bitkom kao bitkom se bavi ontologija (opća metafizika). Od pojma bitka treba razlikovati biće, koje predstavlja konkretnu
realizaciju bitka u stvarnosti – ono što po bitku jest.
Sfere bitka
Ono što jest može na razne načine biti, pa zato razlikujemo različite sfere bitka: sferu osjetnih predmeta, sferu
nadosjetnih predmeta i sferu idealnih predmeta.
Sfera osjetnih predmeta
Osjetne predmete zovemo tako jer ih zapažamo osjetilima. To su, dakle, empirijski ili iskustveni predmeti.
Karakteristične oznake predmeta ove sfere su:
Empirijska datost;
Realna egzistencija - osjetni predmeti egzistiraju, imaju realnost;
Vremenski karakter - osjetni su predmeti u vremenu, a neki od njih (predmeti vanjskog iskustva) nalaze
se i u prostoru;
Kauzalna zakonitost - osjetni predmeti stoje u međusobnim odnosima koji se mogu izraziti općim zakonima.
Ti su odnosi ne logičko-idealne nego realne i kauzalne naravi.
Sfera nadosjetnih predmeta
Nadosjetni predmeti su oni predmeti koji su iznad sfere osjetnih predmeta. Njihove su karakteristike:
Oni imaju egzistenciju, realnost kao i osjetni predmeti, ali oni predstavljaju dublji sloj realnosti.
Oni su temelj fenomenalnog svijeta;
Mi ih možemo samo indirektno spoznati. Pojave osjetnog svijeta date su nam neposredno, a ono na čemu se one
temelje možemo samo iz pojava zaključiti;
Njima ne pripada ni vremenitost, ni prostornost, ni kauzalnost u formalnom smislu. No, u njima leži razlog
prostorno-vremenske i kauzalne strukture pojavnog svijeta.
Sfera idealnih predmeta
Sfera idealnih predmeta zove se također i sfera nadosjetnih predmeta, jer nisu dati u osjetnom zapažanju, nego samo
u mišljenju. Njima pripadaju matematički predmeti (brojevi, krug, trokut), logički predmeti (pojmovi, sudovi) i
vrednote (etičke, estetske i religiozne).
Ovaj tip predmeta ima sljedeće oznake:
Neosjetni karakter - Nisu dati u iskustvu;
Nevremenski karakter - Neosjetni predmeti nisu u vremenu, pa im se, prema tome, ne mogu davati vremenski atributi;
Zakonitost - I ovi predmeti stoje u međusobnim odnosima koji se daju izraziti općim zakonima. Ali ti su odnosi ne
realne i kauzalne, nego logičko-idealne naravi;
Idealnost - Način na koji ti predmeti jesu jest idealan. Negativno rečeno: Ti predmeti nemaju realnosti,
egzistencije. Oni imaju čistu esenciju koja postaje egzistencijom kad ih zamišljamo u našoj svijesti ili kad se
realiziraju u realnim bićima. Oni imaju, dakle, idealan bitak. Naravno, ova sfera idealnih predmeta pretpostavlja
egzistiranje nekog duha na koga se odnosi, za koga jest. Kad ne bi bilo nikakva duha, ne bi bilo ni idealnog svijeta,
ne bi bilo carstva ideja i vrednota
Povezanost sfera bitka
Sfere bitka su bitno međusobno različite. Svaka od njih ima svoju posebnu strukturu, ali su one ipak međusobno povezane
i adaptirane jedna drugoj. Tako, primjerice, misli, koje pripadaju idealnoj sferi, reprezentiraju na svoj način predmete
drugih sfera. Etičke i estetske vrednote traže da dođu do izražaja u realnoj sferi. Religiozne vrednote stavljaju čovjeka
u kontakt s nekom višom sferom - s beskonačnim bićem - Bogom. Od idealnih predmeta relacije su konstitutivne za sve sfere
bitka. Nijedna sfera bitka ne može se zamisliti bez njih. Sfera osjetnih predmeta odnosi se prema nadosjetnoj sferi tako
da je ona pojavna forma nadosjetne.
Među različitim sferama bitka postoji razlika, ali postoji i sličnost. Postoji razlika jer je bitak realne sfere različit
od bitka idealne sfere ili sfere vrednota ili sfere nadosjetnih predmeta. Ta razlika nije u stupnju nego u načinu
egzistiranja. Ali među njima postoji i sličnost, jer je sve to ipak - bitak. Ta posebna kombinacija sličnosti i
različitosti zove se analogija. Zato govorimo o analogiji bitka (parcijalnoj sličnosti).
Bitak u ontologiji
Temeljna pitanja ontologije jesu: Što jest? Po čemu to jest? To po čemu nešto jest – ma kakav se konkretan odgovor
dao – imenuje se terminom bitak. Ako se za bitak uzme neka materija (prvi antički filozof za bitak je uzeo vodu) – to je
materijalizam u filozofiji, a ako se uzme neki nematerijalni element (Platon je za bitak smatrao svijet ideja,
hijerarhijski uređenih tako da se na njihovom vrhu nalazi ideja Dobra) – to je idealizam u filozofiji. Ako se smatra
da je bitak jedan (kao što je smatrao Parmenid) – onda je to monizam, a ako se smatra da ih ima više
(kako su to smatrali pitagorejci) – onda je to pluralizam u filozofiji. Ako se smatra da bitak na neki način potječe
iz božanstva – to je teizam; ako se smatra da su cijela priroda i svijet identični s božanstvom – to je panteizam; ako
se smatra da takvih božanstava ima više – to je politeizam, a ako se uzme da je to božanstvo samo jedno – to je
monoteizam; ako se smatra da bitak potječe iz božanstva, koje međutim više ne igra nikakvu ulogu u daljem razvitku
svijeta – to je deizam.''

Kod Aristotela Bitkom kao bitkom bavi se prva filozofija. A prva filozofija se bavi božanskim, samostalnim, vječnim i
nepokretnim bitkom ili, drugačije rečeno Bogom pa je onda prva filozofija znanost o najvišem biću ili Bogu. Pa kakav
je taj bitak. On je neprolazan, jer kada bi on bio prolazan s njim bi sve bilo prolazno. On je nepokretan da bi uopce
bilo kretanja. Aristotel kaže: ''Nemoguće je da kretanje bilo nastaje bilo propada ( jer ono uvijek bijaše) a isto
tako ni vrijeme. Jer ne može biti prije i poslije ako ne postoji vrijeme.'' ( Met 6, 1071). Prema tome vječni
i nepokretni bitak postoji da bi svagda postojalo kretanje i vrijeme. A ono je razloženo kružnim kretanjem jer ako je
uvijek isto kruženjem mora nešto ostajati koje tako djeluje. Postoji nešto što se kreće neprekidnim kretanjem a koje
je ono kružno (i to je bjelodano ne samo pojmom nego i djelom) tako da bi prvo nebo bilo vječno. A postoji i nešto koje
ga pokreće. I budući je stvar koja se kreće i koja pokreće nešto srednje ...jest i nešto koje pokreće a nije pokrenuto
i koje je vječno, bivstvo i djelatnost. Tim načinom pokreće ono što je žudljivo i spoznatljivo jer nepokrenuti pokreću
(1072, 20)
Kružno kretanje prema tome nije samo po mogućnosti nego i u zbiljnosti prema djelu ili prema djelatnosti. Tako je prvo
nebo vječno jer njegovo kružno kretanje je prvo kretanje koje pokreće sve ostalo a samo kao uzrok kretanja ostaje
nepokrenuto. Ono je vječno jer je u njemu ono prvo i poslednje uvijek isto a kao nepokretni pokretač drži prirodna bića
u kružnom kretanju koje se na biljkama i životinjama očituje već u mijenama godišnjih doba, mijenama noći i dana,
godina....Dalje se navodi da na taj način pokreće i ono što je žudljivo i spoznatljivo pa se postavlja pitanje kako ti
različiti nepokretni pokretači pokreču. I Aristotel odgovara : '' Taj (svršni uzrok) pokreće kao 'voljeno' dok ostale
stvari pokreću pokrenute ( 1072,b 3)

Dakle ovdje vidimo da je pojam svrhe i teleologije svijeta doveden u svezu sa pojmom ljubavi, da je kretanje vječno
zato što je produkt ljubavi i da je to ono što pokreće i što svijet tjera naprijed. Tako je ljubavi dat kozmički značaj
kao što je i cijeloj priči o kozmičkom jajetu dat značaj predmeta žudnje i spoznaje. Znači to nije samo neki
gigantski nebeski objekat nego je unutrašnja energija stvaranje . Stoga je svako biće u kretanju poradi bitka
Ono nepokretno je kao čista energija prisutnost samoga bitka pomoću koje svako biće dospijeva kod samoga sebe. I
i to voljeno i to žuđeno je ta krajnja svrha cjelokupnoga kozmičkoga procesa stvaranja, nastajanje, rasta i
konačno umiranja u vječnom povratku istoga

Zlatan Gavrilović Kovač