12. BILA JEDNA RAVNA I GLATKA VODA

 

        Bila jedna ravna i glatka voda, površine poput stakla. Izgledala je tvrda zbog svoje neprispodobive glatkosti, svoje neumoljive ravnosti. Nad njom je bio isto takav zrak: sjajan, staklen, nijem.

        Onda je tom savršeno glatkom površinom krenula mreška - a u danu bez vjetra.  Odakle mreška u danu bez vjetra?

        Pred mreškom, za mreškom, voda je bila zrcalo bez bora. Nad mreškom, zrak bez glasa i pokreta. A mreška je lagano putovala ravnom glatkošću, izazov svemu zakonu.

        Odakle mreška?

        Odakle svijet?

 

        Gledala sam mrešku. Ona jedina nije tu spadala; podsjećala je na čarobni poremećaj, zabludu, na pitanje, koje se rađa i umire unutar odgovora.

 

 

        “Ne pitajte”, rekao je mudrac svojim učenicima. “Promatrajte”.

        “I što dalje”?

       “Uživajte”.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 2.