Dobar dan, moje ime je Martina. Imam 18 godina i po preporuci se javljam kako biste mi protumačili san koji je duboko ostao urezan u mom sjećanju i podsvijesti i koji me iznimno nadahnuo. Naime prije otprilike dvije godine sam ga sanjala. San počinje sa saznanjem da sam opsjednuta, naime sve je u redu ali odjednom svijet kao da stane, obuzme me strah, pokleknem i oko mene se javljaju neobična bića, poput halucinacije. Upravo se to dogodilo dok sam pričala s bakom na katu svoje kuće, opsjednuće se krenulo i u strahu sam ju molila da mi pomogne dok se ona na to samo smijala i rekla da se saberem. Nakon toga, moja mama, brat, baka i ja krenuli smo na groblje, dok su u dvorištu bili tata koji je kosio i djed koji je sjedio koji je već 6 godina pokojan. S djedom sam imala posebnu povezanost, čak više nego s mamom ili tatom. Kada smo došli na groblje, opsjednuće je ponovo krenulo i progonili su me glasovi. Trčala sam grobljem između grobova i najednom pojavilo se svjetlo i glas koji mi je govorio da sam spašena, da se to više neće događati. Nakon toga strah je prestao, pojavila se zima i snijeg te smo na grob stavili vijenac, zapalili lampaš i san je prestao.