AUTORI I TEKSTOVI - Naslovnica

AUTORI I TEKSTOVI

Brojevi iza imena autora odnose se na mjesto njihovih tek stova u knjizi.

Afrata Perzijski

(1,8-11; 1,45)

Afrata je zivio u ranom cetvrtom stoljeeu krseanske ere i prvi je u nizu "sirijskih otaca". Obavljao je neku visoku du foost u Crkvi (vjerojatno biskup) i sastavio je niz uputa o molitvi koje se nazivaju Demonstracije o molitvi. Bio je je dan od prvih asketa medu sirijskim krseanima prije negoli se monastvo znatnije prosirilo i organiziralo.

Apophthegmata Patrum (Izreke Otaca)

(1,4; 1 ,46; 1,61-62; 2,23)

Izreke egipatskih pustinjackih otaca sakupljali su njihovi ucenici i brojn i drugi poklonici, a za medunarodn i krscan ski auditorij objavljene SU krajem cetvrtog stoljefa Imamo takav oblik koji je sadrfavao kratke "zivotopise i legen de" svetih ljudi, ali uobieajeni oblik je bila zbirka zrnaca mudrosti u obliku pregnantnih izreka iii "apoftegma''. U mnogim su zbirkama te izreke poredane prema abecednom redu imena raznih uCitelja. Cesto je to jedini podatak koji imamo o pojedinim povijesnim imenima.

Diadoh Foticki (2,6-7; 2,9; 3,20-24)

Diadoh je zivio sredinom petog stoljeea krseanske ere i bio je biskup Fotike, u Epiru na sjeveru Grcke. Bio je vrlo zaintere siran za razvoj mona5kog pokreta i pisao je traktate o molitvi za monahe posebno naglafavajuCi vainost izbjegavanja kraj nosti za koje je smatrao da im monasi naginju. On je jedan od prvih pisaca koji govore o Isusovoj molitvi kao nacinu usredotocenja uma na kratke uzastopne zazive bofanskog imena. lzvrsio je velik utjecaj na mnoge svoje nastavljace.

Dorotej iz Gaze (2,5)

Dorotej je bio po porijeklu Sirijac koji je dofao uciti u Egipat kod euvenih isposnickih staraca. Bio je ucenik Bar sanufija i Ivana Proroka da bi zatim osnovao svoj vlastiti samostan u Gazi negdje oko 540. godine. Dalekovidno je predvidao da se slavno razdoblje krseanskog mona5tva u Egiptu blizi kraju i pokufao je opisati i sabrati staru usme nu tradiciju u pismenom obliku. Njegove su "pouke" po stale standardno stivo za obuku istoenih monaha i pritom je ra5irio ucenja egipatskih uCitelja po citavom grckom

svijetu. unjegovom ucenju istaknuta je vainost ljubavi i

poniznosti za duhovni napredak.

Evagrije Pontski

(1,22-44; 1,81; 2,21-22; 2,24-49; 3,27-31)

Evagrije (oko 346-399) je bio rodom iz Ibara u Pontu, gra da na Croom moru. Bio je ucenik vodeCih kapadoeanskih reologa njegovog vremena Jos kao djecak uCio je retoriku kod Grgura Nazijanskog. Njegovu blistavu karijeru kr scanskog mislioca i javnog govornika u Konsrantinopolu prekinuo je nekakav skandal, te je spas potrazio u Palesti-

Tama SU mu euveni isposnici Melanija i Rufin savjeto vali da prihvati asketski zivot, te je otifao LI Egipat medu monahe gdje je ubrzo postao najpoznatiji monaski ucitelj. Njegovi interesi pokrivaju siroko podrucje metafizike, psi hologije i misticizma. Nakon smrti njegovo je ucenje bilo opozvano i na carskoj sinodi u sestom stoljeC:u osudeno, aJi Cak i S tim posthumnim teretom njegova SU djeJa uvijek dominirala krseanskom mistickom tradicijom.

Abba Filemon Egipatski (1,5-6; 1 ,21)

Filemon je bio svecenik koji je zivio isposnickim zivotom u Egiptu negdje u rimskom periodu, sto upuC:uje na kasno sesto iii sedmo stoljece. Nista se drugo o njemu ne zna. Napisao je utjecajna Kazivanja o duhovnoj pozornosti. Poznat je kao jedan od vainih zagovornika Isusove moli tve, ucestalog ponavljanja fraze "Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se"' sto je postalo standardnim oblikom molitve i faristem meditacije istofoe crkve.

Grgur Nazijanski (2,14; 2,99)

Grgur, u bizantskom krseanstvu zvan "Bogoslov", bio je veoma imuean eovjek, biskupov sin i prijatelj vodeCih teo loga Kapadokije (u danafojoj Turskoj) u eetvrtom stoljeC:u. Bio je najobrazovaniji krseanski poglavar svoje generacije i naveliko je pisao traktate, pisma, pjesme i propovjedi. Nakon smrti njegovi su se spisi prepisivali gotovo kao i Biblija te je postao najutjecajniji grcki teolog. Predsjeda vao je medunarodnim ekumenskim koncilom odrfanim u Konsrantinopolu 381. godine na kojem je definirano krs eansko ucenje o Trojstvu cemu je on dao glavni doprinos. Njegovo duhovno ucenje stavlja veliki naglasak na potrebu prociscenja duse svjetlom.

Grgur Palama (3,99)

Grgur (oko 1296-1359) bio je grcki plemic koji je oko 1328. g. postao monah na Gori Atos, manastirskom kom pleksu kraj Soluna. Zajednica na Atosu izabrala ga je za branitelja njihovih teoloskih stavova, po kojima je moguce neposredno iskusiti prisurnost Boga u posvecenom mo litvenom i mistickom zivoru, od napada racionalistickih teologa koji su stajali pod velikim utjecajem zapadnjackog empirizma trinaestog stoljeea. Teoloski sustav koji je on iznio (poznat kao hesihazam, po drevnom koncepru hesi hije, odnosno tihovan ja duse) postao je jed nom od naju tjecajn iji h tradicija kasnijeg lstoenog pravoslavnog krsean stva. U njemu je istakn uto da se priblifavan je Bogu zbiva u rasvijetljenoj viziji i obogotvorujueoj preobrazbi tijela po milosti utjelovljenog bofanstva prisutnog u Kristu.

Hesihije

(1,1; 2,4; 3,2-4; 3,32-35; 3,95)

0 Hesihiju se zna vrlo malo osim Cinjenice da je napisao knjige "stoslovnika" koje sadrie asketske savjete. Vjerojatno je bio arhimandrit (poglavar samostana) na Sinaju negdje u sestom iii sedmom stoljeeu.

lrenej iz Lyona (3,9)

Irenej (oko 130-200) je bio jedan od najvainijih ranokrs eanskih biskupa koji SU se bori]i protiv gnosticizma, U kojem je vidio veliku opasnost za krsfanstvo jer postavlja povi jesno utemeljen u objavu Boga u Krisru na razinu ne stvarnog simbola. Utjecao je na to da krscanstvo zadobi je utvrden sustav upravljan ja i odredi pravovjerne spise. Mnoge su njegove rane teoloske tvrdnje postale norme

pravovjerja za kasniju krseansku misao. lmao je siroku ko zmicku viziju Bozje otkupiteljske uloge u svijeru, koja se vidi iz njegovih duhovnih zapafanja.

Ivan iz Apameae (1,13; 1,20)

Malo toga se zna o lvanu iz Apameae, premda je sigurno da je iivio u ranom petom stoljeeu. Takoder je poznat kao Ivan Samotnik ali SU ga cesto mijefali s jednim drugim pa lestinskim piscem, Ivanom iz Lycopolisa. Glavno lvanovo djelo je njegov Dijalog o dusi, a pisao je takoder i pisma i kratke traktate. Uzivao je veliku reputaci ju kao duhovni uCitel j za iivota i njegova djela zrace ugodnom neposre dnoseu i svjeiinom.

Ivan iz Dalyuthae (1,19; 3,7)

Takoder je poznat kao Starac Ivan i Ivan Sabaites. Bio je rodom iz Iraka i dugogodifoji planinski pusrinjak, poznat po svom strogom nacinu zivota. Njegovo je ucenje kru Zilo medu jednom posvecenom grupom ucenika. Pao je u nemilost nekog lokalnog biskupa zbog nekih aspekata svog ucenja, ali njegovu reputaciju majstora duhovnog ii vota nikad nisu ugrofavala sporna pitan ja. Djelovao je u osmom stoljecu.

Ivan Damascanin (3, 15)

Ivan (oko 655-750) je bio visoki politiear, glavni kalifov ministar za odnose s pokorenim kr5eanskim stanovnistvom Damaska. Povukao se iz politickog zivota i sklonio od in triga u palestinski samosran Svetog Sabe u blizini Bedehe ma. Tu je postao poznat kao sjajan pisac himni i sustavan

teolog. Sudjelovao je u bizantskom sporu oko ikona (iko noklazam) i pisao je djela u kojima je branio opravdanost eascenja (premda ne i oboiavanja) slika Krista i svetaca kao vafoih posrednika u molitvi. Napisao je mnoga teoloska djela koja su imala trajan utjecaj.

Ivan Karpatski

(2,12-13; 3,25-26)

0 ovom Ivanu ne zna se gotovo niSta osim Cinjenice da je napisao kratki poticajni traktat "indijskim" monasima

- ovo vjerojatno oznaeava monahe iz etiopskog gorja koji su ga molili za savjete u vrijeme kufoje. Pretpostavlja se da je roden na grckom otoku Karpatu u Sporadskom otocju. Nepoznato je eak i stoljece u kojem je pisao.

Ivan Kasijan

(1,16-18)

Kasijan je zivio izmedu 360. i harem 430. godine. Po rode nju je bio Rumunj (iz Skitije) i kao mladic je otifao najpri je u jedan samostan u Betlehemu, a potom u Egipat gdje je bio pod velikim utjecajem Evagrija Pontskog. Postao je dakon u Konstantinopolu odakle ga je arhiepiskop Ivan Krizostom (Zlatousti) poslao u jednu diplomatsku misiju na Zapad. Ostatak svog zivota proveo je na Zapadu, ute meljivsi samostan u Marseilleu koji je postao jednim od velikih centara asketskog zivota u latinskom svijetu. Ova njegova najveea djela su Institutis i CoLLationes koja su ka snije kod benediktinaca postala srandardnom literaturom. U njima iznosi Evagrijevo ucenje u jednom blafom obliku za mnogo siri auditorij.

Ivan Klimak

(1,7; 1,47-60; 1,82; 2,78)

Ivan je bio opat samostana na Sinaju, a ime Klimak (Lje stvar) dobio je po naslovu svog najpoznatijeg djela. Proveo je mnoge godine u samotnistvu, donekle povezan sa si

najskim samostanom, da bi se na kraju svog dugog samo tnickog zivota vratio kao njegov poglavar. u tom svojstvu

napisao je euveni priruenik za monahe Ljestve nebeske. To djelo jos uvijek vrsi najveCi utjecaj na zivot monaha lstoene Crkve, te je glavno stivo novaka i clan danas.

Izak Sirijski

(3,8)

Izak je bio monah u Kurdistanu negdje oko 676. Kasnije je postao biskup Ninive, ali je vise volio zivjeti daleko od ljudi. Zivio je samomicki dok nije u starosti oslijepio da bi se potom vratio medu zajednicu monaha koji su vodili brigu o njemu. Pisao je obimne propovijedi u kojima daje savjete SVOjim monaskim ucenicima. U devetom SU stoljeeu bile prevedene na grcki i izvrsile velik utjecaj na bizantsku duhovnu misao. Izak stavlja veliki naglasak na uzdizanje srca do vizije Boga kao sredifoje vrijednosti i fariSta duho vnog zivota. Umro je negdje oko 700. godine.

lzreke egipatskih otaca

(1,65-70)

lzreke egipatskih otaca predstavljaju jedno izdanje mona skih mudrih izreka raznih egipatskih otaca. Neke SU izreke svrstane po abecednom redu imena pisaca, dok su druge poredane nasumice. Zbirka nam otkriva zivu usmenu tra diciju duhovnosti u pustinjackim samostanima. VeCina ih je usmjerena na poduku monaha u ranim stupnjevima asketskog razvoja.

lzreke staraca (1,2-3; 1,63-64)

fzreke staraca predstavljaju latinsku zbirku egipatskih mu drih izreka (apoftegmata). Posvuda se citala i mnogo je utjecala na kasniju latinsku monasku duhovnost buduCi da je spadala u preporucenu literaturu tijekom Citavog srednjeg vijeka.

Makarije Veliki

(1,14; 1,83-85; 2,8; 3,36-72)

Makarije Veliki je jedan anonimni sirijski uCitelj duhovnog Zivota. Njegova djela naiSla su na neka osporavanja za vrije me njegova zivota eak i od takvih pisaca kao sto je Diadoh Foticki. To je rezultiralo zaboravljanjem njegova imena a sama su mu djela bila nekako pseudoepigrafski "poocena'' pod drugim imenom - euven im Makarijem Egipatskim, koji zapravo nije ostavio pisanih tekstova iza sebe. Medu ranim kr5eanima to je bio uobieajeni naCin na koji se po stupalo sa sluzbeno osudenim tekstovima koji su bili u opticaju ako im se Cinilo da su od trajne vrijednosti. Ma karije je djelovao u kasnom cetvrtom i petom stoljeeu na granifoom podrucju izmedu Kapadokije (Turska) i Sirije. U svom ucenju naglafavao je neophodnost "prozivljenog iskustva" Boga u duhovnom zivotu. Djela SU mu uzivala velik ugled u njegovo vrijeme i nakon toga u srednjem vi jeku, u Konstantinopolu, gdje su izvr8ila velik utjecaj na formiranje hesihazma.

Maksim Ispovjedalac (1,71-80; 2,53-77; 2,79-81)

Maksim (oko 580-662) poznat je kao Ispovjedalac zbog predaje da je bio mucen od bizanskog cara zbog spisa u kojima je "ispovijedao" svoju teologiju. On je jedan od najvafoijih mistika i filozofa bizanrskog razdoblja. Prije nego je postao monah bio je plemic na dvoru u Konstan tinopolu. Putovao je po cijelom grckom i latinskom svijetu i napisao mnostvo spisa. U njima je naglasak stavljen na mistickom videnju kozmosa prozetog Bozjom prisutnoseu i sabranog u Kristovoj milosti. Milost otkupljenja i preo brazenja shvaea kao neprestani rad na vraeanju "ravnotde" neuravnotezenom svijetu.

Marko lsposnik (1,12; 1,15)

Malo se zna o zivotu Marka Isposnika. Poznat je takoder kao Marko Monah i Marko Pustinjak. Zivio je vjerojatno u kasnom petom iii ranom sestom stoljeeu. Sigurno je da je bio pustinjak neke monaske zajednice u Egiptu iii Pale stini. U svojim spisima upozorava na uzaludnost oslanjanja na osobne zasluge u potrazi za Bogom te nam preporucuje da se pouzdamo u Bozju milost, govoreCi da, premda uvi jek trebamo davati sve od sebe, istovremeno svu svoju nadu polazemo u Njega.

Narsai iz Edese (3,5-6)

Narsai je takoder poznat kao Narses. Roden je oko 399. go dine a umro negdje u ranim godinama sestog stoljeCa. Bio je jedan od najvafoijih istoenih sirijskih uCitelja petog stoljeea i vjerojatno poglavar crkvene skole (iii sveuCilista) u Edesi.

Niketa Stetat

(2, 1-2; 3, 1; 3,88-94; 3,96-98)

Niketa je roden negdje pocetkom jedanaestog stoljeea i bio je monah cuvenog Studitskog samostana u Konstantino polu. Poznavao je Simeona Novog Bogoslova koji je bio najpoetieniji mistik njegovog doba, a nakon Simeonove smrti napisao je njegov iivotopis i bio jedan od onih koji SU siri\i njegovo ucenje 0 vioenju bofanskog svjet\a i pre obrafojueoj milosti Boga. Kasnije u zivotu, Niketa je kao opat Studitskog samostana sudjelovao u sporu oko papin stva i bio je svjedokom velikog raskola koji je 1054. nastao izmedu latinskih i grckih crkava. Njegovo duhovno ucenje puno je pregnantnih uvida i optimistienog je karaktera.

Nikola Kabasila (3,73-75)

Nikola Kabasila (rod. 1322) bio je neeak Nila, arhiepisko pa Soluna, i jedan od akrivnih clanova hesihasticke skole duhovnosti. Njegova utjecajna djela sadde obja5njenja liturgijskih rimala u crkvi koja istieu njihovo simbolicko znacenje, a takoder i razmatranja 0 duhovnom Zivotu u ko jima naglafava vafoost nade u rasvjetljujuce preobrazenje. Smarra se da je monah postao u kasnijoj zivotnoj dobi.

Origen (2,3)

Origen (oko 185-254) je bio najvafoiji filozof-teolog rane crkve, vjerojatno njen najkreativniji duh nakon generacije apostola. On je polozio temeljnu strukturu krseanstva koja jedva da se promijenila u svojim glavnim crtama sve do nasih dana, kao npr. na podrucju odredivanja kanonskih spisa i vafoosti sastavljanja "komentara'' o njima. Njegovi SU spisi ispunjeni mistickom cefojom za uzdignucem duse

u obnovljeno jedinstvo s bofanskim nacelom kozmosa (Lo gosom). On vidi tragediju svijeta kao pad iz tog prvobitnog udesa C:ovjeeansrva.

Sahdona Sirijac (2,15-20)

Sahdona Sirijac je takoder poznat (na grckom) kao Abba Martirije. Bio je duhovni pisac iz sedmog sroljeea, rodom Perzijanac koji je otifao medu monahe i naposljetku po stao biskup Mahozee u kaldejskoj crkvi. Njegova je teolo gija nailazila na neka osporavanja te se povukao u asketski zivot u Edesu gdje je napisao svoje glavno djelo Knjiga sa vrfenstva, koja se smatra remek djelom svjetske literature i jednim od najvafoijih duhovnih spisa sirijske crkve.

Simeon Novi Bogoslov

(1,86-87; 2,10-11; 2,82-83; 3,76-87; 3,100)

Simeon (949-1022) je jedan od najveCih mistickih pjesnika svjetske knjizevnosti. Bio je plemic koji je postao monah u Konstantinopolu gdje je potom postao poglavar u jednom malom samostanu za koji je pisao obimne traktate (Katehe ze) nagla5avajuci u njima elemente askerskog zivota. Dofao je u sukob s carskim dvorom i dozivio da ga opozovu kao opata (1005) i posalju u izgnanstvo (1009). Njegovi SU uce nici poSli za njim i osnovali novi samostan pod njegovim vodstvom. Uizgnanstvu je napisao Himne boianskoj ijubavi, pjesme koje spadaju u najbolju misticku poeziju na grckom. USVOm Ucenju pridaje ve\iku VaZnOSt pravom osobnom isku StvU Boga i strastvenom traganju za Bogom. Govorio je o svojim vlastitim vizijama Bofanstva u obliku blistave svjetlo sti. Jedan njegov kasniji sljedbenik, Niketa Stetat, napisao je

njegov zivotopis i pobrinuo se da mu tijelo bude vraeeno u Konstantinopol trideset godina nakon njegove smrti.

Talasije Libijski (2,84-98; 2, 100; 3, 10-14)

Talasije (kasno sesto i rano sedmo stoljece) bio je suvreme nik i prijatelj Maksima Ispovjedaoca koji mu je posvetio jedno od svojih velikih djela i sebe nazvao njegovim uce nikom. Bio je svecenik i arhimandrit, poglavar samostana, u Libiji. Njegova glavna djela napisana su u obliku "sto slovnika'' u kojima iznosi svoje savjete 0 duhovnom zivotu. Oslanja se na Evagrija, ali njegovo ucenje, slicno Maksimo vom, pridaje veliku vainost uravnoteienosti tijela i duha na duhovnom putu.

Teodor Isposnik (1,88-100; 2,50-52)

0 zivotu Teodora malo je toga poznato osim da je bio mo nah u samostanu svetog Sabe u Palestini (blizu Betlehema) i da je nakon toga postao biskup eddke crkve u Siriji. Naj vjerojatnije je zivio u sedmom stoljeeu (premda neki u njemu vide pisca iz devetog stoljeea). Njegovi "stoslovnici" napajaju se dosta na spisima Evagrija i Maksima.

Teognost Svecenik (3,16-19)

Duhovni pisac Teognost prilieno je nepoznat, ali po nje govom velikom interesu za svecenistvo i sakramente mo zemo sa sigurnoseu zakljuCiti da je bio svecenik. BuduCi da navodi pisce iz osmog stoljeea svakako je zivio nakon tog perioda. Njegov stil je zivahan i drazestan, a pokazuje jak interes za vifa stanja misticke svijesti.

IZVORI

U nize navedenim podacima o izvornicima iz kojih su sabrana poglavija ove knjigc koriftene su sijedde kratice:

DORRIES Herman Dorries, Erich Klosterman, and Mathi as Kroeger, eds., Die 50 Geistlichen Homilien des Makarios (Berlin: DeGruyter, 1964).

DRISCOLL Jeremy Driscoll, ed., 7heAd Monachos of Eva grios Ponticus (Rome: Studia Anselmiana, 1991).

DE HALLEUX Andre de Halleux, ed., Martyrius (Sahdona) Oeuvres Spirituelles (4 vols.), vol. 2, lhe Book of Perfection (Louvain, Belgium: Brepols, 1961).

FILOKALIJA Philokalia Ton leron Niptikon Syneranistheisa Para Ton Agion Kai lheophoron Pateron lmon, 5 vols. (At hens: Astir Publishing, 1957-1963).

JAEGER Werner Jaeger, ed., Two Rediscovered Works of An cient Christian Literature: Gregory of Nyssa and Macarius (Leiden, Netherlands: Brill, 1954). Stranice 231-301 sa dr:Ze tekst Makarijeve Velikeposlanice (Epistula Magna).

KODER Johannes Koder, ed., Saint Symeon le Nouveau lheologien: Les Hymnes de !'Amour Divin (Paris: Sources Chretiennes; vol. 51 , 1957; vol 96, 1973; vol. 156, 1969;

vol 174, 1971).

LAVENANT Rene Lavenant, ed., Oeuvres Spirituelles de S. jean D'Aptimee, vol. 3ll of Sources Chretieness (Paris: So urces Chretieness, 1984).

LXX Septuaginta (drevni grcki prijevod sv. Pisma kojim su se slu:Wi rani krseani).

MILLER David Miller, ed. and trans., lhe Ascetical Homi lies of St. Isaac the Syrian (Boston: Holy Transfiguration Monastery, 1984)

PG Jacques Paul Migne, ed., Cursus Completus Patrologiae, Series Graeca, 161 vols. (Paris: Aditions Garnier, 1857- 1866).

PL Jacques Paul Migne, ed., Cursus Completus Patrologiae, Series Latina, 221 vols. (Paris: Editions Garnier, 1844- 1864).

PO Patrologi11 Orienta/is, ed. Richard Griffin and Francois Nau (Paris, 1897; Turnhout, Belgium: Brepols, 1904-), vol. 39, part 3, La Collection des Lettres de jean de Daly atha, ed. Robert Beulay (Turnhout, Belgium: Brepols, 1978).

PS Jean Parisot, ed., Patrologia Syriaca, vol. 1, part L Aphra hat the Persian: Demonstration Four on Prayer (Paris, Editi ons Firmin-Didot, 1894).

SC Sources Chrhiennes (Paris: Sources Chretiennes, 1942-). Zbirka kritickih izdanja starokrseanske literature uz prije vod na Francuskom; do danas objavljeno vise od tri stoti ne tomova.

SIMAN Emmanuel Pataq Siman, ed., Narsai: Cinq homelies sur lespara boles evangeliques (Paris: Cariscript, 1984).

MALI RJECNIK PREVODITELJA

bestrasce (grc. apitheia) - buduCi da se pojam strasti moie shvatiti i u neutralnom smislu, jedostavno kao malo jaC:a rijec za osjeeaje, i eak u pozitivnom kao sposobnost za obavljanje neceg "svim srcem'', ovaj pojam moie kome djelovati odbojno. No, monasi su drugaC:ije shvaeali po jam strasti (v.), tako da se zapravo radi o ovome: kada se u monahovoj dusi, nakon duge borbe, obrne tijek energije od osjetilnog prema duhovnom gdje ga vuce Bog, tada postaje slobodan od strasti kojima je prije robovao (dok ga je ielja vukla prema vremenitom i propadljivom). Da kle, bestrasce podrazumijeva prociScenost, nenavezanost i C:vrstu ukorijenjenost u Bogu Cime duh konaC:no postaje gospodar svog psiho-somatskog sustava tako da C:ovjek biva sposoban za istinsku slobodu i krepost. Bestrasce dakle nije ni bezosjeeajnost ni apatija, dapace, tek u be strascu C:ovjek nalazi istinsku osjeeajnost i najveeu vital nost, jer ono podrazumijeva da su se sukobljene energije u C:ovjeku konaC:no ujedinile.

duh (grc. pneuma) -zivotvorna sila-supstancija po kojoj je C:ovjek subjekt (jastvo) koji upravlja sobom, jer duh je u biti raj koji misli, osjeea, hoce, itd. Duh je dakle princip

osobnosti i kada se eovjeka promatra kao jedinstvo duha i tijela tada pojam duha obuhvaea u sebi i dufo (psihu), no u krseanskom kontekstu ceSCi je slueaj da se eovjeka vidi u trostrukoj shemi, duh-dufa-tijelo: tada je duh visi (prvotniji) princip (Bogu blizi), tako da se moze reCi da je duh - du5a duse, dok je ·

dusa (grc. psihe) - ono sto povezuje duh i tijelo, po cemu SU oni jedno, StO je kao jedna Strukturirana psihofizicka energija koja prozima tijelo i obavlja sve psihofizicke aktivnosti eovjeka. Cesto se du8u shvaea kao jedno fino tvarno tijelo kojeg eovjek ima pored tijela od mesa i ko stiju. Za dufo se kaze da je duhovne naravi, sto ima smi sla ukoliko ju se shvati ne kao ndto pored duha, nego kao sam duh koji se transformirao tako da bude prilago den tjelesnoj naravi. Tako je dufa duh koji se spustio do razine tijela (no ne napustajuCi svoje izvorno stanje).

Isusova molitva - molitva koja se sastoji od neprestanog ponavljanja Isusova imena. Najpotpuniji oblik bio bi "Gospodine Isuse Kriste, Sine Bozji, smiluj mi se", no cesto se koriste i kraCi oblici narocito ako se povezuju s disanjem (misno Kyrie eleison, Kriste eleison je jedan ta kav oblik Isusove molitve). Uokviru tihovanja (v.) ova se molitva, osim za povezivanje sa svojim Spasiteljem, oso bito koristi za odbacivanje stalno nailazeCih misli kojima pustinjacka psihologija pripisuje demonsko porijeklo.

Kada se ova molitva pocela prakticirati ne moze se sa sigurnoseu reCi, no moguce da je tako ndto posto jalo jos u doba apostola buduCi da njihove poslanice ce sto ukazuju na snainu svijest o potrebi za neprestanom molitvom i painjom iii bdijenjem na sto ih je uostalom i sam Isus poticao. Kasnije je taj oblik molitve postao karakteristican za pravoslavlje, no valja istaknuti da je i

katolicko monastvo od samog pocetka pa kroz Citav sre dnji vijek koristilo sliene oblike molitvenog tihovanja, kao sto valja istaknuti da negdje nakon doba reformacije te metode poCinju polako padati u zaborav (s rijetkim prisjecanjima kao npr. kod benediktinca Augustina Ba kera), dok je na lstoku s pojavom Filokalije taj oblik molitve postao dosta rasiren, cak i izvan okvira monastva (o cemu svjedoci knjizica Ispovijesti ruskog hodocasnika navedena u bibliografiji).

kontemplacija (grc. theorfa) - isto sto i motrenje (v.), samo sto se rijec u ovom obliku koristi viSe za onaj vid mo trenja koji je upravljen prema nadosjetilnom, kao mo trenje Boga u Njegovoj uzvisenoj transcendentnosti, sto je zapravo najvisi oblik molitve i samim time kruna asketske prakse.

Logos -kada je Ivan u svom Evandelju ustvrdio da je Krist utjelovljeni Logos, tj. Vjeena Rijec Bozja i bofanstve na po kojoj je sve postalo i koja je "svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog eovjeka'' (Iv 1,9), taj termin je bio jedan od glavnih pojmova tada prevladavajuce filozofije kojega je prvi uveo Heraklit upueujuCi njime na trans cendentno ujedinjujuce nacelo kozmosa po kojem se sve zbiva (imanentno ujedinujuce nacelo po Heraklitu je ono sto naziva Vatrom, a sto valja shvatiti kao psihofizi cku energiju). Logos je druga osoba Svetog Trojstva (Sin Bozji) koja svoju puninu izrafava u mnostvu posebnih logosa (logoi) koji Cine nutarnje principe stvorenja, tj. svako stvorenje je utjelovljenje jednog posebnog logosa sadrfanog u Logosu (izrafavajuCi ga na odreden nacin). Tako za prosvijetljeni um sva priroda postaje govor Boga, buduCi da mu se u motrenju (v.) otkriva ta bofanska na rav (logos) stvorenih biCa.

molitva - monasi su dobro razumjeli da je bit molitve je u obraeanju pafoje Bogu a ne rijeCi. Bez rijeCi je moli tva lako moguea, dok je bez pafoje uopce nema. Zato u monaskoj duhovnosti pojam molitve obuhvaea ne samo sve vrste verbalnih molitvi, nego i neverbalnu (bezrje cnu) molitvu u kojoj duh molitelja samo svoju pafoju upravlja prema Bogu naprosto vjerujuCi u Njegovu pri sutnost, ne pokufavajuCi stvoriti nikakvu predodzbu o Njemu (vidi npr. 1,23 i 2,44). Ukoliko je duh zaista u stanju dulje se odrfati u takvoj sabranoj pafoji, a naro Cito ukoliko moze motriti bofansko svjetlo (sto pretpo stavlja proCiscen duh), taj se oblik molitve naziva kon templacijom (v.).

motrenje (grc. theorfa) - duhovno zrenje u kojem nam se otkriva bofansko, bilo u svojoj transcendentnosti (s onu stranu svega osjetilnog) bilo u svojoj imanentnosti (u vi dljivom svijetu, kad nas um, kao logosno eulo, moze u stvorenjima nazreti njihov nutarnji smisao ili bofanski logos kojega utjelovljuju). Stupanj motrilastva pretpo stavlja proCiSceno srce i prosvijetljen um, sto je rezultat djelovanja Bozje milosti i nase suradnje putem asketske prakse.

obogotvorenje (grc. the6sis) - preobrazba po kojoj fovjek zadobiva bofansku narav i postaje kristolikim, istinskim Bozjim sinom, a sto se prema tradicionalnom krsean skom modelu odvija u tri faze: proCiScenje (purificatio), prosvjetljen je (illuminatio) i sjedinjen je (unificatio). Ata nazije Vel i ki kaze: "Kao sto je Bog postao fovjekom tako ce i fovjek postati bogom" - sto je u ranokrseanskoj teo logiji bila vrlo vafoa misao (glavna Atanazijeva misao u njegovoj borbi protiv arijevstva) iza koje se u pravoslavlju jos uvijek evrsto stoji, no Cini se da se sadafoja katolicka

teologija nalazi u nekoj vrsti zahorava tog svakako klju enog pojma (ne spominje se u zadnjem velikom kateki zmu iz 1994) iako se u katolickoj literaturi moze naiCi na njega (s brojnim inacicama: najce5ce se koristi pobo fanstvenjenje, sto je, za moje uho barem, nezgrapno, ali i obozenje, deifikacija, divinizacija, pa i teoza).

poglavlja (grc. kefalaia) - uobieajen prijevod u ovakvim tekstovima (eng. chapters, franc. chapitres, hr. poglavlja iii glave) i, s ohzirom da izvorna grcka rijec kefale znaCi glava, utoliko opravdan (ukoliko je stalo do doslovno sti), ali valja imati na umu da je grckom rijecju zapravo bilo receno "ono glavno, bitno", tako da hi "poglavlja" u ovom kontekstu trehalo shvatiti kao sazeto recene bitne stvari ("glavnote").

poznanje (grc. gnosis, epignosis - od glagola gignosko)

- ako cin kojim subjekt dolazi do jasnog uvida u narav nekog objekta zovemo spoznaja (a plod toga spoznanje), onda ta rijec nije prikladna kad je rijec o Bogu, buduci da Bog nije nikakav ohjekt. Pavao rece: Sada spoznajem djelomicno, a tada cu spoznati savrseno, kao sto sam i spoznat! (1 Kor 13, 12) Dakle, to je Cin u kojem smo mi istovremeno od Boga spoznati - to je odnos subjekt-su bjekt. Zaro je poznanje neodvojivo od ljubavi i nedohva tljivo procesu racionalnog razmisljanja (dianoia) - dapa

ee, trazi nadilazenje svakog oblika miSljenja kako bi se

otvorio prostor za intuitivnu spoznajnu moc u nama. u

tom Cinu eovjek otkriva sebe u Njemu i Njega u sehi. Tako je poznanje (gnoza) zapravo iskustvo po kojem se nase bice preobrafava u kristoliko.

Poznanje je oCito stvar sudjelovanja u Trojstve nom Zivotu. Isus je rekao: Kao Sto mene poznaje Otac i ja poznajem Oca. (Iv. 10,15) i Nitko ne poznaje Sina

doli Otac, niti Oca tko poznaje doli Sin i kome Sin obja

(Lk. 10,22) Poznanje je dakle odnos izmedu Oca i Sina, ali vidimo da i onaj "kome Sin Objavi" takoder sudjeluje u tome cime i on postaje "Bozjim sinom".

slava (grc. d6ksa) - u krseanstvu ova rijec nema ba5 ono znacenje koje poprima u svjetovnom kontekstu (iako i ima neke veze s tim). Dok je slava neke pop-zvijezde ne sto sto ovisi o onima koji joj se dive, slava Boga se odnosi na objektivnu vrijednost koja Mu pripada, tj. Slava Boga je ndto sto sija iz Njega a ne ndto sto ovisi o drugome. Slava je tako isijavanje necije naravi koja je to veea sto je ta narav moenija, uzvisenija, svetija; jer bice koje je ui stinu velieanstveno svijetli zbog toga. Tako je slava isija vanje istinske ljepote cija se zasljepljujuea moc pokazala na primjeru Savla (Pavla) koji na svom Putu u Damask "obnevidje" od "slave" u kojoj mu se Krist pokazao (Dj 9,3-9 i22,11).

srce (grc. kardfa) - srediSte duse, tamo "gdje je sjedi5te svih dusevnih snaga'' kako kaze Simeon Novi Bogoslov (2,82). Srce nije samo izvor osjeeaja i htijenja u nama nego i misli. Ranokrseanskim je monasima strano po dvajanje izmedu srca i razuma koje je karakteristieno za novovjekovni duh. Otuda kod njih naglafavanje uloge srca nema nikakve veze sa sentimentalizmom. Iako se u kasnijim filokalijskim spisima srce i um obieno jasno razlikuju, kod ranijih pisaca (npr. Diadoh i Makarije) mogu biti cak i sinonimi jer srce se moze nazvati umom ukoliko je sposobno za spoznaju.

stoslovnik (lat. centuria), (s naglaskom kao "jelovnik", "ro kovnik"...) - zbirka od stotinu poglavlja; centurija. Mo nasi su smatrali vainim da upute za duhovni Zivot imaju

i pravu mjeru koju su oCito naSli u ovoj formi, ali ima i drugacijih pristupa. Evagrijev spis 0 molitvi, na primjer, napisan je u 153 poglavlja - prema broju riba ulovlje nih kad se Krist ukazao apostolima nakon Uskrsnuea (Iv 21,11).

strasti (grc. pathos) - pod strastima monasi ne misle samo na erotski naboj, ali ne ni jednostavno na snaina euvstva kako se danas obieno shvaeaju (uzimajuci da su strasti po sebi neutralne), nego na sve neuredne poticaje u dusi, tako da su to zapravo mane u svojoj dinamici. To je za pravo svaka aktivnost koja nagrduje sliku Boga u nama. "Ne idi za svojim strastima, kroti svoje pofode" (Sir 18,30). Strasti izviru iz fodnje (koja je puno dublja od spolne pofode), tako da su strasti oblici na5e navezanosti. Zato su monasi asketsku praksu (Praktikos) shvacali kao mrtvenje strasti, a stanje koje se dostiie kad vatra strasti ugasne nazivali bestrafcem (v.). No u konteksu u kojem se strasti drugacije shvaeaju ne bi bilo dobro reCi da su strasti ishlapile, nego da su proCiScene i preobraiene. Sto hoce reCi grcka rijec pathos mozemo cuti i u nafoj rijeci istog korijena - patnja, jer Strasti SU ono StO podnosimo, Sto je jace od nas, sto nas izbacuje iz mira i prisebnosti i iz cega slijedi patnja. BuduCi da strasti upravljaju mi slima, najteii posao monaha je painja ili bdijenje nad svojim srcem, jer tu se zapravo radi o krocenju strasti. Stoga je pathos katkada preveden terminom "opsjeda juce misli".

svetrpijivost (grc. makrothimfa) - grcka rijec prema kojoj je ovdje skovana rijec svetrpljivost pojavljuje se u Bibli ji vise puta s razlicitim nijansama znacenja (strpljivosti, snosljivosti, podnosenja, velikodufoosti). Pojavljuje se npr. u euvenom Pavlovom hvalospjevu ljubavi (1 Kor 13,4) kao prva rijec koju je upotrijebio da bi izrazio ono 5to je ljubavi svojstveno, sto je tdko prevodivo na hr vatski (odatle razlike medu prijevodima), a na engleski se vrlo dobro maze prevesti kao long-suffering. Makro thimia je slozenica u kojoj druga rijec thim6s zapravo oznacava snagu duse, rako da je makr6thimos doslovno "onaj koji ima veliku dusevnu snagu", pri cemu se po drazumijeva da veliku dusevnu snagu ima onaj tko zna rrpjeti sve nevolje na koje nailazi u svom zivotu, rko je "vifan patnjama" kako kaze Izaija (Iz. 53,3), naroCito tko maze ne uzvratiti na zlo zlom nego dobrim (potresan i ujedno velieanstven primjer makrothi mije na djelu je kada Krist, trpeCi na krifo, govori: "Oprosti im Oce jer ne znaju sto cine").

Za monaha, dakle, biri svetrpljiv znaCilo bi: srrp ljivo podnositi nevolje, protiv5tine, nepravde, svoje pa dove i duhovn u suhofo i biti u miru i s drugima i sa samim sobom; ne ljmiri se na druge (rako u Kasijana poprima znacenje snosljivosti i blagosti), ne uzvraeati na zlo zlom i ne predavati se malodufoo u kufojama nego biti ustrajan do kraja (pojm u makrothimije upravo savr5eno odgovara zen-budisticki pojam kfanti - jedna od sest temeljnih vrlina iii paramita).

Ako netko zazire od kovanica, najupotrebl jivija posrojeea rijec (ali rijecko koriscena) na hrvatskom bila bi ustrpljivost. A tko, naprotiv, voli kovanice, evo mu jos jedna: zilavodufoost. Monah treba imati "Zilavu dufo" piSe negdje u Izrekama Oraca.

tihovanje (grc. hesihija) - obdrfavanje 5utnje i nutarnje pa foje koja smjera na urihnuce duha iii postizanje bestrasca (v.). Cesto se povezuje s lsusovom molitvom (v.) iii kakvim drugim oblikom neprestane molitve (ponavljajuCi kakav

biblijski stih, najcdce iz Psaltira). Najpotpuniji oblik tihovanja (opisan u kasnijim filokalijskim spisima) pro vodili su oni koji su ga redovito prakticirali u sjedeeem polofaju (na niskoj klupici) sjedinjujuCi pafoju i moli tvu s disanjem i posebnim nastojanjem da se umom (pa fojom) prod re do duhovnog sredista biea ( srca, v.), sto svakako predsravlja jednu osebujnu molitven u tehniku po kojoj se prepoznaje tihovatelj (hesihast) ikoju bismo bez usrezanja mogli nazvati kristocentricnom yogom. (Za najpotpuniji opis te metode u knjizi vidi 2,82-83.)